Moj herbalism dnevnik
Herbalism
Herbal A-Z
Shoutbox
21.4.2014. 12:46 :: Nick
ery
21.4.2014. 12:46 :: Nick
ery
21.4.2014. 12:46 :: Nick
ery
21.4.2014. 12:46 :: Nick
ery
21.4.2014. 12:46 :: Nick
ery
21.4.2014. 12:46 :: Nick
eryery
21.4.2014. 12:47 :: Nick
er
21.4.2014. 12:47 :: Nick
eyr
21.4.2014. 12:47 :: Nick
ery
21.4.2014. 12:47 :: Nick
Cipto Junaedy dalam Strategi Properti
22.4.2014. 16:17 :: Nick
23.4.2014. 1:29 :: Nick
FOTO MEMEK | FOTO BUGIL | SEX DEWASA
23.4.2014. 1:29 :: Nick
FOTO BOKEP | FOTO BUGIL | MEMEK TANTE
23.4.2014. 1:30 :: Nick
INDOBUGIL | Foto Bugil Memek ABG Seksi
23.4.2014. 1:31 :: Nick
Foto Bugil | Foto Hot | Foto Memek
23.4.2014. 15:54 :: Samsung Galaxy s5 Price
Thats great article. Thanks
23.4.2014. 15:54 :: Samsung Galaxy s5 Price
Thats great article. Thanks
Blog
subota, ožujak 1, 2014
herbalism @ 07:57 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, studeni 23, 2012
(Novi list, 23.11.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
1 čajna žličica listova ili korijena, 2 dl vode
Uputa za pripremu:
Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo.
Uputa za uporabu:
Uzimamo 2-3 šalice čaja na dan.

Tinktura
(za navedena oboljena)
200 grama usitnjenih listova, 1 litra 50% alkohola
Uputa za pripremu:
Usitnjene listove močimo 3 tjedna u alkoholu uz povremeno mućkanje. Procijedimo.
Uputa za uporabu:
Uzimamo 3 puta na dan po 5 kapi sa čašom vode ili čaja.

Preživljavanje u prirodi
Proljeće: Mladi listovi i mlade stabljike su dobra i ukusna vitaminska hrana za pripremu juha, variva, savijača itd. Jesen: Sabiremo sjeme koje se može jesti sirovo i kuhano a ako ga sušimo možemo dobiti brašno za kruh.

Toksičnost
Kod unutarnje uporabe korijena zahtijeva se oprez jer se može izazvati mučnina, povraćanje te teško trovanje.

Štavelj
lat Rumex obtusifolius
eng Broad-leaved Dock, Bitter Dock, Bluntleaf Dock, Dock Leaf , Butter Dock
d Der Stumpfblättrige Ampfer
fr La Patience à feuilles obtuses

Štavelj

Štavelj

Konjski štavelj, konjsko zelje, ščavnjak i ščavelj druga su imena koja se koriste za ovu biljku, poznatu kao hrana siromašnih ljudi te za dobivanje brašna od sjemenki štavelja.
Višegodišnja biljka visine je do 1,5 metara, sa jakom četverokutnom crvenkastom i razgranatom stabljikom, sa velikim eliptičnim i tupim prizemnim listovima, koji se prema vrhu smanjuju. Cvjetovi su dvospolni te tvori metličaste cvatove na krajevima ogranaka.
Štavelj cvate od lipnja do rujna. Bez jačeg je mirisa i kiselkastog je okusa. Raste na livadama, poljima, u voćnjacima, vrtovima, vinogradima, na neobrađenom zemljištu, uz puteve i na sličnim staništima.
Za jelo sabiremo mlade listove i mlade stabljike koje su bogate vitaminima, te sjemenke kad dozru. Korijen vadimo u jesen, nakon što sjemenke dozru, očistimo od zemlje i sušimo ga na toplom mjestu.
Zloraba ljekovitog učinka korijena je uporaba u obliku jačeg čaja kojim izazivamo kontracepcijski učinak. Pošto su veće količine čaja od korijena toksične, ne bi se smjelo rabiti u liječenju.
Ekstrakt cvjetova štavelja rabi se za liječenje paranazalnih sinusa. Sjeme štavelja rabimo za liječenje hemeroida i poremećene probave i to kod proljeva.
Zapadna pučka medicina rabi ga kao: adstrigent, antiskorbut, dermetik, kontraceptiv, laksativ, za liječenje bolesti kože, bolesti jetre, gihta, izostale mjesečnice, krvi koju pročišćava, kožnih infekcija, kamenaca mjehura, karcinoma, kašlja, kronične konstipacije, kroničnih kožnih bolesti, tumora, ugriza škorpiona, žutice, kao kontracepcijsko sredstvo, za osvježenje, kao i zamjena za brašno od sjemenki itd.

Ljekovito djelovanje
Listovi imaju sličan učinak kao i korijen te se rabi kod:
- bolesti krvi (malokrvnosti, za proljetno čišćenje organizma, detoksikaciju krvi itd)
- kožnih bolesti (za ispiranje raznih rana, erupcija kože, osipa, upaljenih mjesta na koži itd)
- korijen štavelja ima mnogo tanina te se rabi kao adstrigent i detoksikant krvi, te ga rabimo za liječenje:
- bolesti jetre, žutice, te za detoksikaciju
- grčevitog kašlja
- krvarenja iz crijeva
- a kod djece za ispiranje kožnih erupcija i kožnih nečistoća.
Zlouporaba ljekovitog učinka korijena je uporaba u obliku jačeg čaja kojim izazivamo kontracepcijski učinak. Pošto su veće količine čaja od korijena toksične, ne bi se smjelo rabiti u liječenju.

herbalism @ 12:31 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, studeni 9, 2012
(Novi list, 9.11.2012)

Sirup protiv kašlja
500 grama poriluka očistimo i sitno isjeckamo, kratko prokuhajmo u pola litre mlijeka i ohladimo. Stavimo u mikser, dobro miksamo, umiješamo 1 kg meda od kadulje i spremimo u  pripremljenu staklenku. Ovom sirupu možemo dodati i 4 žlice mljevenog sjemena anisa. Uzimamo 1 žlicu prije jela ili svakih 2-3 sata po 1 žlicu.

Oblozi protiv reume
Svježi poriluk operimo i sitno isjeckamo da dobijemo kašu. Kašastu smjesu stavljamo na mjesto uboda i previjemo. Oblozi smanjuju bol i izvlače otrove te povoljno djeluju na giht i reumu.

Za razne čireve
Podzemni dio poriluka sitno isjeckamo i stavimo močiti u mlijeko 1-2 sata. Smjesu stavljamo na čir u trajanju od 4 sata i zavijemo. Obloge možemo ponoviti više puta. Tako ubrzavamo sazrijevanje čira i smanjujemo bol.

Kontraindikacije
Uporaba većih količina poriluka izaziva probavne tegobe, od lakših pa do onih teže prirode. O tome postoji i zapis iz rimskog doba kad je car Tiberije pozvao na odgovornost namjesnika Mellu zbog loše uprave provincijom koja mu je povjerena. Mella je nakon toga popio litru čistog soka od poriluka te brzo i bezbolno umro.

Poriluk
lat Allium porrum
eng Leek
d Lauch, Porree, Breitlauch, Winterlauch, Welschzwiebel, Gemeiner Lauch, Spanischer Lauch, Aschlauch, Fleischlauch
fr Le poireau

Poriluk

Poriluk

Druga imena za poriluk su pasji luk, perasti luk, porijak i purić. Ova biljka je poznata iz pradavnih vremena. Uzgajali su je Egipćani, Rimljani i Grci za hranu, a bila im je poznata i ljekovitost poriluka. Plinije opisuje dane poriluka u starom Rimu kad je Neron jedan dan svakog mjeseca uveo jedenje samo poriluka kako bi dobio što bolji glas. Slijedio ga je čitav Rim te se nikad više poriluka nije pojelo u jednom danu kao tada. U starim zapisima Edde piše: "Sudbina neka te čuva od opasnosti, neka te štiti i u piće stavi poriluk".
Poriluk ima kopljasto dugačke, plosnate, plavozelene listove koji dosegnu visinu i do 60cm. Ljetne vrste poriluka imaju okrugle, tanke stabljike, finog i nježnog okusa. Podzemni dio je mesnat i debeo, bijele boje. Zimske vrste poriluka kao što su barbantanski i karetan, mogu u polju ostati i preko zime.
Vrijeme cvatnje poriluka je u lipnju i srpnju. On ima poseban miris po luku, a okus mu je aromatično gorak.
Stanište mu je u divljini uz rijeke, putove, livade, a uzgaja se u vrtovima i plantažno. Za branje i preradu se koristi cijela biljka.
Zapadna pučka medicina rabi poriluk kao: antiasmatik, antipiretik, antibakterik, antispazmodik, ekspektorant, diuretik, tonik za liječenje: krvi (kolesterola), prostate, ugriza, grčeva, katara, sekreta, astme, želučanih i crijevnih tegoba, za pojačano izlučivanje tekućine i detoksikant.
Izazovi suvremenog čovjeka kao što je sve jača kemijska agresija na hranu i piće upućuje nas na svakodnevnu preventivu s kojom možemo i sa porilukom spriječiti štetno djelovanje aditiva, konzervansa, boja i metala. Poriluk kao i ostale vrste lukova iz porodice Alliuma ima blaže fitoncidno djelovanje ali omjer njegovih ljekovitih sastojaka u eteričnom ulju (sumpor) djeluju antiseptički, antioksidativno i  detoksikacijski te u to svojstvo rabimo u liječenju raznih oboljenja kao i u raznim dijetama kod upalnih procesa u organizmu. Poriluk sadrži i visok postotak sluzi a poznato je da su biljke s visokim sadržajem sluzi najprirodnija sredstva za izbacivanje sekreta iz dišnih organa pa poriluk kao prirodni ekspektorant preporučujem za oboljenja kao što su bronhitis, prehlade, upale dišnih putova i astma. Poriluk je jedan od zaštitnika našeg organizma te se preporučuje u slučajevima dispepsije želuca (poremećaja u probavi), te dispepsije žuči - cholelhiacus (poremećaja u žučnoj vrećici), kod bolesti krvi (masnoće - povišene vrijednosti kolesterola i triglicerida), kao i u poremećajima u probavnom procesu. Poriluk ima veliki značaj u liječenju poradi velike količine sumpora tako da i mali podražaj u probavnim organima pobuđuje izlučivanje probavnih sokova želučanih i crijevnih žlijezda, jetre, žuči, te ujedno spriječava truljenje u crijevima. Pripisujemo mu ljekovito svojstvo jačanje imuniteta, jer svojim ljekovitim djelovanjem štiti i uravnotežuje bitne procese u želucu i crijevima.
Prema nekim autorima to je snažan detoksikant i antioksidant, jer izvrsno pomaže kod autointoksikacije organizma (trovanje organizma vlastitim otrovima). Njegova uloga u pročišćavanju organizma u rano proljeće vrlo je značajna jer čisti tijelo od toksina i obnavlja crijevnu floru ako je nastupio poremećaj preko zimskih mjeseci, njegovo blago laksativno djelovanje koristimo kod kronične konstipacije, poremećaja rada crijeva, kod istjerivanje parazita iz crijeva, kod pijeska u bubregu, mjehuru i žuči, a kurativa s porilukom diuretičnim djelovanjem jamči otklanjanje tih pojava.

Ljekovito djelovanje
- Odstranjuje ureu iz krvi, razne štetne tvari, te se rabi kod skleroze krvnih sudova, dijabetesa, bubrežnih tegoba, gihta i reume.
- Mineralne soli, oligo-elementi i vitamini koji se nalaze u poriluku imaju važnu ulogu i u obnovi stanica.
- Znanstvena istraživanja danas dokazuju citotoksično djelovanje poriluka koje se preporučuje u dijetama kod najtežih oboljenja.
- Tiosulfonati rezanjem ili drobljenjem povrća koji djeluju kao prirodni antibiotici, snižavaju krvni tlak i kolesterol, jačaju imunološki sustav te u prevenciji najtežih bolesti.

herbalism @ 11:08 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, studeni 2, 2012
(Novi list, 2.11.2012)

Čaj
Močimo 1 čajnu žličicu korijena u 2 dl vode 4-6 sati te procijedimo. Uzimamo 2-3 šalice čaja na dan.

Tinktura
Močimo 30 dana 200 grama usitnjenog korijena u 1 litri 70 postotnog alkohola, procijedimo. Uzimamo 3 puta na dan po 10-15 kapi tinkture sa malo vode ili čaja.

Prašak
Usitnjen korijen u prah rabimo za navedena oboljenja tako da uzimamo prašak 3 puta na dan koliko stane na vrh noža sa malo vode ili čaja. Prašak možemo napraviti i od suhih listova.

Kontraindikacije
Osobama oboljelim od reume, gihta, bubrega, bubrežnih kamenaca i povišene želučane kiseline, ne preporuča se uporaba srčenjaka u bilo kojem obliku. Osobe koje su sklone alergijama ili u kontaktu sa biljkom trebali bi izbjegavati dodir sa srčenjakom jer može izazvati foto-dermatitis.

Srčenjak
lat Persicaria/Polygonum bistorta L.
eng Bistort
d Der Schlangen-Knöterich/Wiesen-Knöterich
fr La renouée bistorte

Srčenjak

Srčenjak

Druga imena koja se koriste za ovu biljku su jermen, kačji korijen, srčanik, trava od srdoblje i zmijino mlijeko. Ime dobiva po latinskom bis što u prijevodu znači dvaput, i torta što znači preokrenut - savijen, što i podsjeća na korijen srčenjaka, koji je oblika kao zmija, plosnati i vodoravno izvijen u obliku slova S. Naziv polygonum (polys = mnogo i gony = koljeno). Ime srčenjak dobiva po tome što je korijen liječio tegobe srca. U Engleskoj se tradicionalno mladi listovi rabe za izradu pudinga za Uskrs.
Srčenjak je višegodišnja biljka visine do 1 metar, sa jakom, uspravnom i ne razgranatom stabljikom, koja ima donje listove velike i duge - kopljaste, trouglastog oblika, a gornji listovi su sjedeći i linearni. Cvjetovi tvore klas - cvat ružičaste do crvenkasto-bijele boje, na vrhu stabljike. Korijen je vodoravan, S oblika, plosnat, mesnat, podsjeća na oblik zmije, sa dosta korijenčića. Oblik ploda je piramidast.
Cvate od svibnja do kolovoza. Cvjetovi su ugodnog mirisa, a okus steže i sluzav je. Raste na brdskim livadama, padinama brda, obroncima, na rubovima šuma i uz putove. Voli jako vlažna zemljišta.
Mladi listovi su za jelo. Listove prije cvatnje beremo i sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Korijen se vadi u proljeće čim izbiju prvi listovi te u jesen poslije cvatnje, očisti od zemlje, izreže na tanke štapiće ili komadiće, te se brzo suši na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Sabire se i sjeme nakon cvatnje, tako da režemo cvjetne klasove i sušimo sjeme na toplom mjestu.
Ljekoviti sadržaj: emodin, antraquinon, škroba, katehinski tanin 21%, sluzi, polifenolne oksalne, galne, elagne kiseline, crvene boje - taninskog crvenila, bjelančevine, vitamin C, karotin, treslovinu itd.
U narodu je uvriježeno pravilo da korijen srčanjaka liječi poslijedice ugriza zmija otrovnica, što bi u današnje vrijeme trebalo samo podsjećati na davno prošla vremena kada se u nedostatku liječnika i seruma liječilo na ovaj način. Korijen kuhan u vinu liječi proljev i dizenteriju.
Listovi srčenjaka koje možemo sušiti dobro su sredstvo (antihemetik), za tjeranje crva, glista i ostalih nametnika i parazita iz crijeva i to kod djece. Također su dobro sredstvo za liječenje raznih rana.
Svježi sok iz cijele biljke možemo također rabiti za vanjsku (ušmrkati u nosnice u liječenju polipa) i unutarnju uporabu.
Zapadna pučka medicina rabi ga kao adstrigent, antidijaroik, antipiretik, diuretik, febrifug, homeopatik, laksativ, stiptik, za liječenje angine, apcesa, bolesti krvi, grla, cistitis, dijareje, dizenterije, infekcije usta, infekcije grla, ispadanje zuba, hemeroida, karcinoma, krvarenje nosa, kolere, krvarenja koja dobro zaustavlja, katara, posjekotina, vodenih bolesti itd kao i za raznih rana, olakšavanje raznih tegoba.

Ljekovito djelovanje
- Srčenjak (korijen) posjeduje jako adstrigentno djelovanje zahvaljujući visokom postotku tanina oko 21% što u kombinaciji s velikim postotkom škroba ima vrlo rijetko ljekovito djelovanje, a to je da istodobno steže i umiruje sluznicu ili tkivo te se rabi kod svih tegoba sa sluznicama od usne šupljine do rektuma te za liječenje:
-raznog krvarenja (maternice, čira na želucu ili dvanaestiku, mjehura, crijeva, bubrega, nosa itd), bolesti želuca i crijeva (gastritis, čir na želucu i na dvanaestiku, raka želuca, Crohna, upale sluznice, raznog krvarenja, ulceroznog kolitisa, proljeva, dijareje, dizenterije, kolere, katara crijeva, za ispiranje debelog crijeva kod hemeroida, katara, analnih pukotina, fistula, tegoba sa raznih infekcijama itd)
- ženskih bolesti (za ispiranje kod bijelog pranja, kod jakog i obilnog krvarenja te u preventivi sklonostika pobačaju itd)
- kožnih bolesti (za ispiranje nečistoća i infekcija kože, gnojnih rana, za pojačano zarašćivanje rana)
- bolesti grla i usne šupljine (upale, angine, afte, krvarenje zubnog mesa, grgljanje i ispiranje grla, paradontoze)
- bolesti bubrega i mjehura (cistitisa, infekcija)
- bolesti krvi (malokrvnost)
- zaraznih bolesti (kuge, ospice, variole itd)
- kod bolova u prsima

herbalism @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, listopad 19, 2012
(19.10.2012)

Krema za lice
1 žličica tinktura od ružmarina, 2 žlice maslinova ulja, 2 žlice jelove smole, 2 žlice pčelinjeg voska
Priprema: Na laganoj vatri grijati maslinovo ulje dodajući smolu i vosak, a kad se sve rastopi dodati i tinkturu. Kremu pravilno pohraniti. Koristiti za njegu lica i tijela kod raznih nečistoća kože, lišajeva, osipa, ekcema, gljivica itd.

Med
1 dl tinkture od ružmarina, 1 kg meda
Priprema. Izmiješati tinkturu s medom. Ovaj med služi kao zamjena pravom medu od ružmarina za liječenje jetre, žuči i za jačanje.
Uporaba. Uzimati tri puta na dan po 1 žlicu prije jela u čaju ili vodi.

Iz kulinarstva
Zbog ljekovitih svojstava valjalo bi ga više koristiti kao začin juhama, varivima, umacima i pečenjima, a za pripremu marinade i jela od divljači korištenje ružmarina se već uobičajilo. Riblja marinada bez ružmarina je gotovo nezamisliva, jer on joj daje poseban, nezamjenjiv okus. A mogu ga, bez straha, kao začin uzimati osobe koje imaju raznih nevolja sa zdravljem.

Ružmarin
Rosmarinus officinalis L.
eng Rosemary
d Der Rosmarin
fr Le Romarin

Romarin

Ružmarin

Iz Sredozemlja, ružmarin su monasi prenijeli preko Alpa. Kao svetu biljku, Rimljani su je posvetili Afroditi, božici ljepote i ljubavi. Grci su svoje bogove kitili "cvijetom Olimpa", vijencima ružmarina, smatrajući ih dražima od zlata. Ime rosmarinus prvi put spominje Dioskurid, a latinsko ime dolazi od riječi "ros marinus", što u prijevodu znači morska rosa. Ružmarinu se pridavala moć istrjerivanja zlih duhova pa je stoga pratio, a i danas prati, čovjeka u svim životnim fazama od rođenja, preko vjenčanja, do smrti. I dan danas neki narodi grančicama ružmarina kite  kolijevke, a mladenka na vjenčanju posadi grančicu ružmarina kako bi pustio korijenje što je značio dug i sretan brak. Grančica je ružmarina položena na odar uz pokojnika i u nas se njome, umočenom u svetu vodu, škropi lijes. Njegovu sadnju preporučuje i Karlo Veliki. Ružmarin je biljka sjećanja jer jača pamćenje. Ružmarin je i simbol ljubavi, postojanje, radosti, vjernosti.
Kao trajni razgranati zimzeleni grm naraste i do dva metra. Listovi koji su sjedeći, nasuprotni, čvrsti, kožasti i vrlo uski, dugi 2-3 cm, s gornje strane tamnozeleni, goli i sjajni, a s donje sivobijeli, dlakavi, cijelog ruba, savinuti prema dolje. Žlijezde s eteričnim uljem nalaze se na donjoj strani lista. Između listova, u pršljenima, razvijaju se cvjetovi ljubičastimodre boje. Cvate cijele kalendarske godine.
Ugodna je i intenzivnog mirisa te pikantno ljutog, oporog i gorkog okusa. Kultivirana je biljka poznata još iz doba prije nove ere, raste u parkovima i vrtovima, a kao samonikla u nas raste na obali mora u Dalmaciji i na otocima. Sabiru se cvijet i list ružmarina.
O ljekovitosti ružmarina u pučkoj medicini ima mnogo zapisa. Tako je poznati bilinar Messegue zapisao: "Sedamdesetdvogodišnja mađarska kraljica Elizabeta koja je bolovala od reume i gihta, sva izmorena i izmučena bolešću, zahvaljujući ružmarinu toliko se oporavila da ju je zaprosio i sam poljski kralj." Po njoj je pripravak dobiven od cvijeta ružmarina, vode i alkohola, nazvan "Aqua reginae Hungariae" koji vraća snagu čovjeku, oštri razum, čisti mozak i jača živce i vid. A u narodu se, od starijih osoba još i danas može čuti da ružmarin "tjera znoj, mokraću i vjetrove, a jača pamćenje, želudac i kosu". Ljekovita uporaba ružmarina je u pučkoj medicini vrlo raširena.
Kupke s ružmarinom ili eteričnim uljem ružmarina, daju odlične rezultate, pa se preporučuju svim reumatičnim bolesnicima jer smanjuju bolna i upalna stanja, osobama koje boluju od depresije, živčanih bolesti, jetre, premorenosti - umne ili fizičke - rekonvalescentima i za liječenje bubrežnih i kožnih oboljenja.
Ružmarinova kiselina je jak antioksidant koji direktno uništava slobodne radikale te se preporučuje i kod Alzheimerove bolesti.
Svježi sok ili svježe usitnjeni listovi ružmarina imaju jako antiseptično i mikocidno djelovanje te se koriste za liječenje kožnih nečistoća i parazita na koži - uši.
Od listova ružmarina močenih u vinu ili alkoholu dobivaju se prirodni preparati za masažu tijela. Od ružmarina se izrađuju razni pripravci kao što su vino, liker, tinktura i masti. Eterično ulje od ružmarina ima širu primjenu u liječenju unutarnjih oboljenja kao i u vanjskoj uporabi, za inhalacije, kupke, komprese i masaže. Eterično ulje ružmarina za vanjsku uporabu miješa se s ostalim uljima.
Zapadna pučka medicina rabi ružmarin za liječenje: artritisa, bolova abdomena, bolesti oka, bolesti jetre, dizenterije, digestivnih bolesti, ekcema, gihta, gluhoće, gljivica i gljivičnih infekcija, glavobolja, gubitka kose, hemeroida, išijasa, izostale mjesečnice, kroničnog plućnog katara, kroničnog plućne dispepsije i viška želučane kiseline, niskog tlaka, neutritisa, nervnih tenzija, komplikacija sa srcem i srčanih oboljenja, napetosti, paralize, reumatizma, slabe cirkulacije, škrofula, upale usta te lošeg apetita.

Koristi se za:
- jačanje cirkulacije i reguliranje krvnog tlaka
- relaksaciju tijela i duha
- liječenje očne mrene
- liječenje kožnih bolesti pa i onih kojima su uzrok gljivice
- gljivičnih oboljenja unutrašnjih organa
- bolesti želuca jer pojačava lučenje želučanog soka i probavu
- tegobe sa žuči i bolje otjecanje
- liječenje tifusne groznice
- gripe i prehlade nakon kojih ubrzava oporavak
- bolesti jetre, od lakših tegoba do ciroze
- otklanjanje nadutosti, nervoze, zatvor i druge smetnje u probavnom traktu, čime pomaže i radu srca
- liječenje ženskih bolesti, ponajprije mjesečnice, a u zloporabi za izazivanje pobačaja.

herbalism @ 08:51 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 12, 2012
(Novi list, 12.10.2012)

Čaj
1 jušna žlica, 2 dl vode
Priprema: preliti piriku vrućom vodom, poklopiti da odstoji 1 sat i procijediti.
Uporaba: piti 2-4 šalice čaja na dan, ovisno o potrebi.

Sjeme
Sjeme pirike rabimo za liječenje čira na želucu i dvanaestiku.

Sok
Sok od korijena rabi se za liječenje tegobe jetre, žuči i žutice.

Priroda
Proljeće i jesen:
pirika puzava je izdašna hrana u preživljavanju, bez obzira na to što ne sadrži škrob. Možemo je peći i mljeti kao nadomjestak za kavu, kuhati i dodavati drugim biljkama za juhu i variva.

Kontraindikacije
Osobe s komplikacijama bubrega, žuči, želuca i jetre ne bi smjele uzimati piriku puzavu duže od 30 dana. Nakon mjesec dana terapija se može ponoviti.

Pirika puzava
lat Agropyron repens/Elymus repens
eng couch grass
d Die Kriech-Quecke
fr Le chiendent officinal, chiendent commun

Pirika puzava

Pirika puzava

Pirika puzava, ili kako je još nazivaju pirevina ili pirovina, spada u antiinflamatorike, antiflogistike, dermetike, diuretike, depurative, hemolitike, laksative, metabolike, purgative i tonike.
Stara je i poznata ljekovita biljka koja je čovjeku služila kao hrana i kao lijek. Hipokrat, Plinije i drugi rabili su je za liječenje bolesti krvi i mokraćnih organa.
Pirika ima dugačku i razgranatu podzemnu stabljiku s jako raširenim vriježama, te stabljiku do 1,5 metar visine. Listovi su uski, hrapavi i plosnati. U uskim i gustim klasovima razvijaju se cvjetovi. Biljka je poznata kao jako dosadan korov.
Cvate od lipnja do srpnja. Bez naročitog je mirisa, a sladunjava je okusa. Raste kao korov na napuštenom zemljištu, na tlu slabe kvalitete, uz putove, živice, na livadama i poljima.
Sabire se podanak bez vriježa i korjenčića u jesen, očisti se od zemlje, usitni te suši na toplom i prozračnom mjestu, na suncu. Sušenje može biti i umjetno. Služi i kao krmna hrana jer ima dosta hranjivih tvari. Većinom se sabire podanak u proljeće i jesen kad se odvijaju radovi u vrtu.
Ljekoviti sadržaj: agropyrin koji djeluje kao antibiotik te ugljikohidrat tritican, mannitol, vanilin, amigdalin, inozit, inulin, vitamini A i B, željezo, guma, sluz, silicijeve kiseline, fosforne kiseline, jabučne kiseline i šećer.
Koliko cijenimo korov kraj kojega prolazimo ne osvrnuvši se, a koliko nam je potreban u našem svakodnevnom životu? Nitko od nas nije pošteđen od autointoksikacije kao produkta rada metabolizma, te mu je potrebno čišćenje organizma ili pomoć u čišćenju organizma ili pomoć u čišćenju organizma ili izbacivanje sagorjelih i štetnih tvari iz organizma. Pirika upravo spada u red biljaka koje u tome pomažu.
 Pirika čisti i otapa, a to je ono što nam svakako treba kod oboljenja kao što su kamenci ili sklonost stvaranja kamenaca. Pirika puzava spada u čajne mješavine koje se rabe za otapanje kamenaca uz trputac, stolisnik, preslicu, koprivu itd. Ljekovito djeluje i kod bolesti pluća (katara dišnih putova).
Zapadna pučka medicina rabi piriku za liječenje: upale prostate, infekcija mjehura, bolesti mjehura, probavnih tegoba, proljetnog umora, žučnih kamenaca, gihta, parazita i crva u crijevima, katara jednjaka, reume, jetre, dišnih organa, plućnih komplikacija, gastritisa, bolesti slezene, upale usta, upale bubrega, povreda, artritisa, za otapanje kamenaca, bolesti metabolizma, tegoba sa urinarnim sustavom, kod dječjih tegoba s mokrenjem i mokraćnim organima, kao tonik, za hranu, a koristi se kao zamjena za kavu.
Korijen pirike može u nestašici biti i dobra hrana, može poslužiti i kao nadomjestak za kavu. U oficijelnoj medicini koristi se za liječenje upalnih stanja urinarnog trakta te kod stvaranja kamenaca, mokraćnih organa i kod djece, bubrežnih i mokraćnih organa te kanala dobro je korijen pirike kombinirati s ljekovitim biljkama kao što su žutika i stolisnik.

Pomaže:
- u čišćenju cijelog organizma, naročito krvi (te poboljšanju krvne slike)
- kod metaboličkih tegoba
- kod bolesti bubrega i mjehura, naročito kod infekcija
- kod bolesti prostate
- u liječenju bolesti želuca i crijeva
- kod reume i gihta
- kod bronhitisa
- kod problema s jetrom, žuči, slezenom, gušteračom, kožom (osipi, ekcemi itd)
- sa slabim živcima
- te kod ženskih bolesti.

herbalism @ 08:58 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 5, 2012
(Novi list, 5.10.2012)

Čaj
1 jušna žlica usitnjenog bilja, 2 dl vode.
Uputa za pripremu: Bilje prelijemo vrućom vodom, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: Pijemo 1-2 šalice čaja na dan s medom.
Napomena: Čaj rabimo i za spremanje obloga, a u tom slučaju možemo skuhati i jači čaj.

Čaj
20 grama usitnjenog bilja, 1 litra vode.
Uputa za pripremu: Bilje prelijemo vrućom vodom, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uputa za uporabu:
Pijemo 1-2 šalice čaja na dan s medom i cijele litre čaja.
Napomena: Čaj rabimo i za spremanje obloga a u tom slučaju možemo skuhati i jači čaj.

Tinktura
200 grama usitnjenog korijena i biljke u cvatu, 1 litra 70% alkohola
Uputa za pripremu:
Močimo u alkoholu 30 dana bilje, te procijedimo.
Uputa za uporabu:
Uzimamo 3 puta na dan po 15 kapi s malo vode ili čaja.

Milogled
Saniculaeu Europaea L.
eng Sanicle
d Die Wald-Sanikel
fr Le Sanicle d'Europe

Sanicle

Sanicle

Milogled nazivaju još i europskom zdravčicom ili europskim milogledom. Ime sanicula dobiva od grčke riječi sanare, što znači izliječiti.
U narodu je poznat kao tradicionalno sredstvo za liječenje raznih rana - krvarenja.
Milogled je trajna biljka sa uspravnom slabom razgrananom stabljikom i sa listovima koji su pri dnu smješteni u rozetu, dlanasto rascijepani, te na vrhu stabljike nalaze se sitni glavičasti cvjetovi koje tvore malobrojni bijeli ili ružičasti cvjetovi. Plod je bodljikava sa kukicama okrugla slična čičku, glavica sa sjemenkom.
Cvate od lipnja do srpnja. Bez naročitog je mirisa i okusa. Raste najčešće u bukovim šumama i na vlažnom zemljištu.
Bere se list, cvijet i korijen ili gornji dio biljke u cvatu. Korijen se bere ili u rano proljeće kad biljka nikne, ili u jesen. Biljku sušimo na toplom i prozračnom mjestu u hladu.
Ljekoviti sadržaj biljke čine alantoin, eterična ulja, gorke tvari, tanini, taninske kiseline, saponini, mineralne tvari itd.
Svježi sok biljke također rabimo za liječenje raznih krvarenja te uzimamo u količini 1 jušne žlice sa malo vode ili čaja. Uporaba masti od milogleda staro je pučko sredstvo za liječenje hemeroida i to naročito onih koji krvare.
Zapadna pučka medicina rabi milogled kao adstrigent, diuretik, ekspektorant, homeopatik, karminativ, za liječenje apscesa, bolova u grlu, bolova u ustima, ekcema, grla i to grgljanjem, kašlja, krvarenja pluća, komplilacija sa želucem, ogrebotina,  raznih rana, upale usta, upale grla itd. Rabe se u homeopatiji za liječenje bolesti želuca, čira na želucu te komplikacija crijeva i želuca itd.
Milogled se dobro slaže sa biljkama koje imaju slično djelovanje u zaustavljanju krvarenja.

Kontraindikacije
Ne preporučuje se uzimanje ni u kojem obliku trudnicama te osobama koje boluju od angine pektoris, skleroze, bubrežnih tegoba itd.

Mast
1dl svježeg soka biljke milogleda, 200 grama svinjske masti
Priprema: Rastopimo svinjsku mast i ulijemo sok i kratko prokuhamo sve dok voda ne ishlapi. Još vruće ulijemo u pripremljene posude te pohranimo u hladnjak.
Uporaba: Mažemo oboljela mjesta 1-3 puta na dan.
Napomena: U nedostatku svježeg soka za izradu masti možemo rabiti i alkoholnu tinkturu milogleda.

Ljekovito djelovanje
Kao dobar narodni lijek, koristi se za liječenje raznih povreda, rana, te raznih krvarenja, a znanost nam potvrđuje da je milogled prirodni antiviral, te nam ga peporučuje za:
- zaustavljanje krvarenja, jer pomaže kod zgrušavanja krvi naročito u manjim krvarenjima, jer pomaže kod zgrušavanja krvi naročito u manjim kapilarama, i to u ustima (zubno meso, gingivitis, te kod vanjskih i unutarnjih krvarenja)
- bolesti krvi (detoksikacije)
- tegobe dišnih organa i puteva (astme, bronhitis, kroničnog bronhitisa, krvarenja pluća, bacanja krvi kod  kašlja, upale pluća, infekcije, kašalj, kroničnog kašlja, iritirajući kašalj, tuberkuloza, grla, infekcije grla, krvavog ispljuvka itd)
- bolesti želuca i crijeva (krvarenje čira na želucu ili dvanaestiku, krvarenje crijeva, ulcerozni kolitis, polipi, katara želuca i crijeva, proljeva, kroničnog proljeva, dizenterije - dijareje itd)
- bolesti grla i usne šupljine (upale i infekcije, krvarenje zubnog mesa, ispiranje i grgljanje sa čajem)
- bolesti kože (razne ogrebotine, porezotine, ranice, rane, atopijski ekcem, osipi, dječjih krasta, lišajevi i to za ispiranje infekcija te za zaustavljanje krvarenja itd)
- bolesti jetre i žuči
- srdobolje
- bolesti limfe (otečeni limfni čvorovi - škrofuli - škrofuloza)
- bolesti uha (infekcije)

herbalism @ 08:18 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, rujan 21, 2012
(Novi list, 21.9.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
2 jušne žlice suhih listova, u pola litre vode
Priprema: Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo bilje, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uporaba: Pijemo tokom dana umjesto vode nezaslađeno.

Sjemenke
Kod zatvora i konstipacije 2 jušne žlice sjemenki koje pomiješamo sa 2 jušne žlice meda i pojedemo. Uzimamo 2-3 puta u toku dana.
Kod osteoporoze prepržimo 2-4 jušne žlice sjemenke i jedemo tokom dana pomiješano s hranom.

Iz kulinarstva
Sezam se danas najviše rabi kao začin za krušne proizvode. Njime posipamo razna peciva, kolače, stavljamo ga u nadjeve kao zamjenu za orahe i bademe, dodajemo raznim paštetama, a Amerikanci preporučuju uporabu sezama za jelo od šparoga, špinata, peradi i svinjskog mesa. Pržene sjemenke sezama mogu postati svakodnevna poslastica kao i izvor dobre hrane. Zamjena za sjemenke je ulje sezama koje se preporučuje kao i maslinovo u dijetalnoj prehrani isključivo zbog sadržaja nezasićenih masnih kiselina. Poznata slastica istoka, halva, dobiva se od mješavine šećera, sjemenki i brašna.

Sezam
lat Sesamum indicum L.
eng Sesame
d Sesam
fr Le sésame

Sezam

Sezam

Za sezam ili drugim imenom susam, kažu da je najstariji začin na svijetu, a zasigurno je i najstarija biljka koja se sistematski uzgajala radi dobivanja ulja. Kulture sezama prostirale su se uz obale Eufrata i Tigrisa prema zapisima koji datiraju od 3500. godine prije nove ere. Najstariji dokazi o postojanju sezama nalaze se u Britanskom muzeju, gdje se nalaze ploče pisane klinastim pismom iz 2000. godine prije nove ere, a na njima je zabilježen babilonski ep o stvaranju svijeta "Enuma eliš".
Herodot piše: "U Asiriji i Babiloniji nema maslinovog ulja, ondje troše ulje dobiveno od sezama. Ta biljka dosegne do visine stabla". Slavna čarobna rečenica "Sezame, otvori se" potječe iz Tisuću i jedne noći, iz priče o Alibabi i četrdeset razbojnika. U islamskim se zemljama od sezama priređuju razna jela, a sezam je za njih predstavljao izvor života.
Sezam je jednogodišnja, dobro razvijena biljka, koja naraste i do 70cm visine, sa cjelovitim, jajastim, lancetastim listovima koji su na dugim peteljkama. Na gornjem dijellu stabljike u pazušcima listova nastaju bijelo grimizni cvjetovi. Plod je tobolac sa puno promjenjive boje sjemenki, a kada dozrije puca. Cvate od svibnja do lipnja. Bez naročitog je mirisa, a okus mu je po orahu. Uzgaja se plantažno i u vrtovima. Od sjemenki se hladnim prešanjem dobiva ulje sezama.
Ljekoviti sadržaj: 50% masnog ulja (Oleum sesami), sesamin, sesamolin, bjelančevina, nezasićenih masnih kiselina, sterain, palmatin, miristin, linolein, lecitin, mineralne tvari, željezo, kalcij, fosfor, kalij, vitamin B1, B2, E, niacin, karotin itd.
Uporabom sjemenki sezama u svakodnevnoj prehrani a naročito u planiranoj dijeto-terapiji, unosimo u naš organizam i razne minerale. Antioksidativno djelovanje- svojstvo sezamova ulja možemo slobodno usporediti i sa masilnovim uljem te uvrštavanjem u svakodnevnu uporabu sprječavamo posljedice autointoksikacije (trovanje organizma vlastitim otrovima), te uništavamo slobodne radikale (koji danas predstavljaju najveću opasnost za naš organizam), a ujedno je i antioksidant masnih kiselina.
Zapadna pučka medicina rabi sezam kao adstrigent, antioksidans, antianemik, diuretik, tonik, za liječenje, za jače izlučivanje mokraće, pojačava mlijeko u dojilja, steže itd. U Njemačkoj sezam uzimaju kod liječenja karcinoma, u Kini kod zatvora, impotencije, kao laksativ, tonik, kod malarije, prehlade, raka - karcinoma, proljeva, dijareje, parazite itd, u Indiji za liječenje tumora, a u Turskoj za dizenteriju i konstipaciju. U Ajurvedskoj medicini sezamovo ulje ima veliki značaj u liječenju, masaži i u kulinarstvu. Biljka sezama tradicionalno se rabi za liječenje raznih kožnih nečistoća za vanjsko liječenje a za unutarnje kao laksativ i tonik. Listovi djeluju adstrigentno (vežu tkivo), bogato sa sluzavim sastojcima te se rado rabe u liječenju dječjih tegoba, kao što su: kolera, dijareja - proljev, dizenterija, katara i tegobe sa mjehurom. Korijen se rabi tradicionalno u liječenju astme i iritantnog kašlja.

Ljekovito djelovanje
- Sezam preventira nastanak tvrde stolice
- uništava bakterije i gljivice u organizmu i na koži
- štiti kožu od sunčanih zraka, liječi suhu i osjetljivu, naročito kod pušača, jača prokrvljenost, smanjuje ožiljke i dobro je za masažu
- pomaže u liječenju kod bolesti jetre, želuca i crijeva, bubrega i mjehura
- pomaže kod slabog rasta kose
- osteoporoze
- karijesa zuba
- dobar su izvor vitamina E, pa se preporučuje trudnicama za jače lučenje mlijeka i djeci u razvoju
- jača živce
- potiče rad srčanog mišića i regulira povišene masnoće
- suzbija gnojenje, ekceme i liječi tjemenicu
- stvara obrambene tvari protiv raka
- uništava gljivice
- rabi se u dijeti kod dijabetesa
- izvana se također rabi sezamovo sjeme i to kod tegoba s hemeroidima i kod raznih kožnih čireva.

herbalism @ 20:24 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, rujan 14, 2012
(Novi list, 14.9.2012)

Čaj
za navedena oboljenja
1 čajna žličica cvjetova i listova vrijeska, 2 dl vode
Priprema: Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti i nakon 15 minuta procijediti. Uporaba: Piti 2-3 šalice čaja na dan, može i zaslađenog medom.

Tinktura
za navedena oboljenja
200g listova i cvjetova, litra 70 postotnog alkohola
Priprema: Bilje preliti alkoholom, ostaviti 30 dana uz povremeno mućkanje i procijediti.
Uporaba: Uzimati tri puta po 10-15 kapi s malo vode ili čaja.

Vrijesak
lat Calluna Vulgaris L.
eng Heather
d Die Besenheide, Heidekraut
fr La Callune, Béruée, Brande, Bruyère commune, Bucane, Fausse Bruyère, Grosse Brande, Péterolle, Bruyère callune.

Vrijesak

Vrijesak

Bresina, crnjenuša, jesenski vrijes, vres, vrijes, vriština, zimski vrijes, sve su druga imena vrijeska.
Domovina vrijeska je područje Mediterana. U narodu rado rabljena biljka kao začin jelima te za liječenje raznih bolesti. Ovaj zimzeleni grm naraste do jednoga metra. Razgranate stabljike su mu uspravne i polegnute, a na njima nasuprotno smješteni maleni, uskim zaobljeni i goli listovi. Cvjetovi su ružičasti do ljubičasti, zvonoliki, sakupljeni u cvjetni grozd. Plod je tobolac.
Vrijeme cvatnje je od kolovoza do listopada. Ugodna je mirisa i pikantno gorka okusa. Raste na suhim obroncima i padinama, ponekad prekrivajući cijele komplekse, u svijelim šumama, vrištinama, uz putove, po suhim livadama, na pašnjacima, u borovoj šumi.
Sabire se nadzemni dio biljke u cvatu i suši na toplom mjestu i zračnome mjestu u hladu.
Ljekoviti sadržaj: Kvercetin, inulin, arbutin, cimol, korvakrol, treslovina, fumarske kiseline, kalij, kalcij, željezo, forsfor, natrij.
Vrijesak je dobar začin raznim jelima, čak i malo previše aromatičan, tj prejak začin. Najčešće se koristi u jelima od riba i mesa, te od povrća. Bachove cvjetne kapi namijenjene su zabrinutim osobama koje su pune ili opsjednute tegobama života - brigama.
Zapadna pučka medicina rabi ga za liječenje artritisa, bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih kanala, kamenaca i katara u mjehuru, ekcema, gihta, nesanice, napetog živčanog sustava, niskog tlaka, bolesti prostate, rana i povreda kože, za čišćenje kože, za čišćenje krvi, za jače znojenje, te za izradu Bachovih cvjetnih kapi.
U jesen vrijesak je dobar začin i dobar napitak, tim vrjedniji jer u to doba godine baš i nema nekog aromatičnog svježeg bilja.
Kontraindikacije nisu poznate.

Ljekovito djeloanje
Ljekoviti pripravci vrijeska ponajprije se koriste za:
jače izlučivanje mokraće kod tegoba sa bubregom, mjehurom, kod infekcija, kamenaca u mjehuru, kod infekcije mokraćnih puteva, cistitisa, raznih komplikacija sa mokraćnim organima i kanalima, kod pretjerane sluzi i katara bronha, želuca, crijeva, mjehura, za čišćenje krvi, liječenje reumatskih tegoba, gihta, liječenje kožnih bolesti naročito kod ekcema, osipa, raznih kožnih nečistoća kao i za ispiranje i stavljanje obloga, kod tegoba s prostatom naročito kod infekcija i uvećane prostate, kod srčanih tegoba i to za bolji rad, kod nesanice i to naročito dugotrajne, jer je vrijesak lagani opijat, za liječenje poremećaja rada metabolizma, te protiv crijevnih nametnika kao što su amebe i gliste.
Zapadna pučka medicina rabi ga za liječenje:
artritisa, bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih kanala, kamenaca i katara u mjehuru, ekcema, gihta, nesanice, napetog živčanog sustava, niskog tlaka, bolesti prostate, rana i povreda kože, za čišćenje krvi, za jače znojenje, te za izradu Bachovih kapi.

herbalism @ 08:41 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, rujan 7, 2012
(Novi list, 7.9.2012)

Čaj
- 1 čajna žličica listova, 2 dl vode
Priprema: Vrućom vodom preliti listove, poklopiti i nakon 10 minuta procijediti. Uzimati 2-3 šalice čaja na dan, u gutljajima.
Tinktura
200 grama listova i cvjetova, 1 lit 60-postotnog alkohola.
Priprema: Močimo 30 dana bilje u alkoholu. Rabimo za masažu bolnih mjesta.
Prašak
Usitniti suhe listove u mlincu za kavu ili u avanu te prašak pohraniti u odgovarajuću posudu i dobro zatvoriti. Dozvoljena dnevna uporaba ovog začina je količina koja stane na tri vrha noža.

Vrisak Primorski
lat Satureia Montana
eng Winter savory
d Das Winter-Bohnenkraut, Berg-Bohnenkraut
fr Poivre d'ail, Poivre d'âne, Sarriette de montagne, Sarriette vivace, Savourée

Satureja

Satureja

Bresina, vris i vrijesak druga su imena za vrisak primorski. Kao dobar začin vrisak se od davnina rabio za začinjanje jela i konzerviranja mesa. Vrisak je zimzelena grmolika biljka koja naraste do 40cm visine, uskih i sitnih listova koji su žlijezdasto istočkani, a poredani u čupercima i dlakavim grančicama. Na vrhu grančica razvijaju se bijeli do crveni cvjetovi. Cvate od srpnja do kolovoza. Intenzivnog je mirisa i gorko-ljutog pikantnog okusa.
Raste na suhim kamenitim i sunčanim obroncima sve do mora.
Sabiru se biljka u cvatu i mlade proljetne grančice. Sušimo ih na toplom i zračnom mjestu u hladu. Suhu biljku pohranimo u staklenu ambalažu i dobro zatvorimo.
Ljekoviti sadržaj: Eterično ulje, karvakrol, cimol, fenol, smola, sluz, mineralne soli.
Ulje od vriska sastojak je šampona i ekstrakta koji pomažu kod početne ćelavosti. Mast se rabi za liječenje artritičnih zglobova.
Zapadna pučka medicina rabi vrisak za liječenje: bolesti želuca, bronhitisa, cistitisa, digestivnih bolesti, dijareje, gastro-enteritisa, bolesti grla, masne kože, menstrualnih tegoba, nadutosti, uboda pčela i drugih insekata, ugriza, te za tjeranje insekata kao i za otvaranje apetita.
Vriska primorskog ima preko cijele godine i od njega se pripremaju čajevi za prehlade ili za zagrijavanje tijela, a služi i kao začin juhama i varivima.
Kontraindikacije
Vrisak primorski ne bi smjele uzimati trudnice.

Ljekovito djelovanje
- Vrisak se rabi za liječenje bolesti želuca, osjetljivog želuca, lošeg apetita, proljeva, dijareje, grčeva, kroničnih proljeva, nadutosti i nadimanja od jela ili drugih razloga, protiv crijevnih parazita kao što su amebe i gliste
- menstrualnih tegoba i to kod neredovite ili izostale mjesečnice, preobilne mjesečnice
- slabog mokrenja
- gripe i prehlade, za izazivanje znojenja
- bolesti pluća i to kod akutnog ili kroničnog bronhitisa, katara bronha, raznih infekcija
- reume mišića i kostiju
- za jačanje potencije
- za masiranje vlasišta kose kod početne ćelavosti.

herbalism @ 12:52 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, kolovoz 24, 2012
(Novi list, 24.8.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
1 čajna žličica bilja, 2 dl vode,
Uputa za pripremu:
vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo. Pijemo 2-3 šalice čaja na dan.

Tinktura
(za navedena oboljenja)
200 grama usitnjenih vrhova biljke. 1 lit 70% alkohola
Upute za pripremu:
močimo bilje u alkoholu 30 dana, procijedimo.
Uputa za uporabu:
uzimamo 3 puta po 10-15 kapi s malo vode ili čaja.

Kontraindikacije
Ne uzima se kod povraćanja. Jači čaj izaziva povraćanje te takvo djelovanje (emetik) rabimo kod raznog trovanja kako bi smo izazvali povraćanje, to jest čišćenje želuca. Kod upale bubrega se ne koristi.

Blaženi čkalj
lat Cnicus Benedictus L.
eng St. Benedict's thistle, blessed thistle, holy thistle, spotted thistle
d Das Benediktenkraut,Kardobenedikte, Benediktendistel, Benediktenkarde, Benediktenwurz, Bitterdistel, Bernhardinerwurzel, Bornwurz, Distelkraut, Spinnendistel, Natter(n)kraut
fr Le chardon béni, cnicaut béni

Blaženi čkalj

Blaženi čkalj

Benedikta, biskupova brada, božja plahtica, divlji Jeruzalem, papino zelje, sveta sikavica, šikalina, šikalina žuta i još brojna druga imena vezana su uz ovu biljku.
U srednjem vijeku bila je to tražena biljka za liječenje velikog broja bolesti, posebice želuca i bolesti srca. Martin Luther uspješno je rabio plodove kod bolova slezene. Jednogodišnja je biljka visine do 40 cm, sa razgranatom ljepljivom i dlakavom stabljikom, s kožastim i bodljikavim produženim i krpastim listovima, koji su na rubovima nazubljeni. Cvjetna se žuta glavica sa cjevastim cvjetovima razvija na vrhu stabljike pojedinačno, obavijeni sa povojnim listovima od koji se unutarnji pretvaraju u bodljike. Plod sazrijeva u listopadu, cvjeta od lipnja do kraja kolovoza. Bez jakog aromatičnog mirisa, ali jako gorkog okusa.
Raste samoniklo na morskom obalnom području Sredozemlja a kod nas u Dalmaciji i to među kamenjem, uz puteve i vinograde. Uzgaja se u vrtovima. Sabire se za vrijeme cvatnje i to gornji dio biljke koju sušimo na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Osušenu pohranimo u dobru ambalažu. Sabiru se i plodovi dok sazru. Ljekoviti sadržaj: eterično ulje, treslovina, smola, sluz, knicin, gorke tvari, mineralne tvari i to željezo, sumpor, kalijeve, kalcijeve, natrijeve i magnezijeve soli, vitamini B kompleksa itd.
Plodovi su dobar purgativ i  emetik, ako ih žvačemo i jedemo. Kod tegoba sa slezenom i podmuklih bolova ispod rebara pije se čaj od plodova blaženog čkalja. Ljekovito bilje sa kojim se dobro slaže blaženi čkalj je: kičica, lincura, metvica, pelin, stolisnik, trava iva itd.
 Znanstvena istraživanja, to jest laboratorijske studije potvrđuju ljekovito djelovanje blaženog čkalja (cinin-polyacetylen) na razne vrste bakterija i to na; Bacillus subtilis, Escherichia coli, Proteus - čaj, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus, Brucella - čaj, Streptococcus, Klebsiella, Pseudomonas, S. aureus, S. Typhi itd. Ujedno je dokazano antivirusno-antiviralno djelovanje na virus herpesa i poliovirusa influence.
Zapadna pučka medicina rabi se kao antihelmetik, adstrigent, antiskorbut, antispazmodik, digestiv, diuretik, detoksikant, emetik, galaktogog, holagog, homeopatik, kontraceptiv, kardik, laksativ, metabolik, tonik, afrodizijak, za liječenje akni, artritisa, abcesa, anoreksije, bronhitisa, bolesti slezene, bolesti jetre, bolesti dišnih puteva, bolesti metabolizma, bolesti krvi - za čišćenje crijevnog katara, protiv crijevnih grčeva- kolika, čireva, digestiv, ekcema, glavobolje, gihta, gluhoće, groznice, grozničavih bolesti, izostale mjesečnice, hepatitisa, histerije, hormonalnih poremećaja, katara pluća, krvarenja, kamenaca mjehura, konjuktivitisa, kontracepcijsko sredstvo, karcinome - povrede, protiv kašlja, lošeg apetita, malenih ospica, nadutosti, nedostatka mlijeka kod dojilja, opeklina, metabolizma čiji je promotor, posljedica trovanja, raznih rana, raznih nametnika i parazita u crijevima, srčanih tegoba, slabih živaca, slabe želučane kiseline, trovanje, tumora slezene, ugriza otrovnih životinja, znojenja, žuči, žučnih bolesti, žučnih kamenaca, žutice, želuca, kao i za spremanje kompresa - obloga, te kao magični prašak - lijek.
Znanstvena istraživanja i laboratorijske studije potvrđuju ljekovito djelovanje blaženog čkalja (cnicin - plyacetylen) na razne vrste bakterija. Ujedno je dokazano antivirusno - antiviralno djelovanje na virus herpesa i poliovirusa influence.

Ljekovito djelovanje
Uistinu se blaženi čkalj rabi za liječenje mnogih bolesti, ali joj je suština liječenja jačanje cijelog organizma (potiče metabolizam za rad te pridonosi boljoj izmjeni tvari kao i odstranjivanju štetnih tvari iz organizma - detoksikacija itd, u prvom redu želuca (jača želudac, potiče na rad, atonija želuca, jača apetit, regulira izlučivanje želučanog soka, gastritis, pomaže kod disepsije, kod prehlađenog želuca, katara želuca, izgubljenog apetita - teka, čira na želucu i na dvanaestiku, hipoaciditeta) te za liječenje raznih bolesti popraćenih groznicom (infekcija, malarije, zaraznih bolesti, kod svih bolesti s povišenom temperaturom tijela, povratne groznice)
- bolesti krvi (čisti i jača krv, kod slabokrvnosti, anemija, povišenih masnoća od kolesterola do triglicerida, zaustavlja krvarenje itd)
- bolesti srca (za jačanje srca, aritmije srca, kao srčani tonik, slabog srca, srčane astme, kod nadimanja tj pritiska na ošit itd)
- bolesti dišnih organa i puteva (astme srčane, astme, katara pluća, katara bronha, katara dišnih puteva, upale grla i ždrijela, upale pluća, kašlja itd)
- kožnih bolesti (ospica, akni, čireva, osipa, opeklina, raznih rana, uboda i ugriza otrovnih životinja i insekta, lupusa, kod oštećenja kože koje sliče karcinomu - prašak šikaline žute posipamo itd)
- ženskih bolesti (tegobe s izostalom mjesečnicom, raznih menstrualnih grčeva, PMS-a, upale maternice, grčeva maternice, bolova maternice kao i bolnih mjesečnica itd), vrtoglavice, glavobolje
- bolesti crijeva (katara crijeva, raznih parazita i nametnika u crijevima, tegobe kod pražnjenja crijeva, hemeroida - za sjedeće kupke, nadimanja, raznih infekcija, opstipacija, crijevnih grčeva i kolika itd)
- bolesti jetre i žuči (potiče izlučivanje žučnog soka, pročišćava žučne kanale, jača jetru, kod žutice, čisti jetru itd)
- vodenih bolesti (edemi, voda oko srca, hidropsija, ascites, vodene otekline zglobova, pojačava volumen mokraće i mokrenje itd)
- reume i gihta (odstranjuje iz organizma mokraćnu kiselinu i ureu itd), glavobolje, vrtoglavice, škrofuloze, bolesti živaca (histerije, nesanice, slabih živaca, anoreksije, napetosti, neuroza, hipohondrije, melankolije itd)
- bolesti urinarnog trakta (razne infekcije itd)
Plodovi su dobar purgativ i emetik, ako ih žvačemo i jedemo. Kod tegoba sa slezenom i podmuklih bolova ispod rebara pije se čaj od plodova blaženog čkalja.
Ljekovito bilje s kojim se dobro slaže blaženi čkalj: kičica, lincura, metvica, pelin, stolisnik, trava iva itd.

herbalism @ 13:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 3, 2012
(Novi list, 3.8.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
1g sjemena, 1 dl vode
Uputa za pripremu: Sjeme prelijemo sa kipućom vodom, poklopimo, pustimo da odstoji 2 sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: Pijemo 1-2 šalice čaja dnevno. Možemo zasladiti medom. Čaj rabimo kao diuretik i ekspektorant. Napomena: možemo sjeme i samljeti te preliti vrućom vodom i držati poklopljeno pola sata.

Ulje
Najčešća preporuka za uzimanje je u kapima 3 puta po 5 ml ili tri puta po čajnu žličicu ulja na dan.

Srodne vrste
Nigella sativa - ČURKA - u pučkoj medicini se rabi za liječenje poremećaja probave, kod aerofalgije (gutanja zraka) i nadimanja (karminativ), kod neredovite mjesečnice (emenagog), te za istjerivanje glista tj raznih parazita u crijevima (vermifug).

Kontraindikacije
Nisu poznate. Veće količine se ne preporučuju za uporabu.

Čupava Kata
lat Nigella Damascena L.
eng love-in-a-mist
d Die Jungfer im Grünen
fr La nigelle de Damas

Čupava Kata

Čupava Kata

Druga imena ove biljke su crnika, crni kim, čurka ili mačkov brk. Domovina tj porijeklo je Mediteran i zemlje Male Azije. Biblija spominje čupavu katu crni kim kao pravi lijek za nadutost, grčeve, bolna stanja probavnog sustava. Ima tisućljetnu ljekovitu uporabu u Egiptu. Prema starim zapisima pronađene su u grobnicama faraona Tutankamona, bočice sa uljem kima, a rabila ga je i Kleopatra. Islamski prorok Muhamed u svojoj knjizi "Hadith" piše da crni kim liječi sve osim smrti.
Stoljetno uzgajana vrsta poradi dobivanja začinskog sjemena. Slovenski zapisi spominju naredbe Karla Velikog i Ludviga Pobožnog da se obavezno u vrtovima sadi crni kim - čupava Kata - črni korijander koji ima začinsku i ljekovitu uporabu naročito ako su se sjemenke stavljale u kruh za bolju probavu.
Crni kim je jednogodišnja zeljasta biljka sa lijepim svijetlo plavim cvjetovima koji su pojedinačni i sjedeći na uspravnoj stabljici koja naraste i do 60 cm visine. U cvjetovima se razvijaju čahurice s mnogo sjemenki. Biljka se rabi i u hortikulturi kao i u cvjećarstvu. Cvate od lipnja do kolovoza. Bez naročitog je mirisa i gorka je okusa. Sjeme je istih karakteristika.
Raste kao kultivirana biljka u vrtovima, a rjeđe uz putove kao samonikla. Cijela biljka se bere u vrijeme cvatnje, te u snopićima suši na vjetrovitom mjestu u sjeni. Sakupljamo sjeme i dosušimo ga na toplom prozračnom mjestu u sjeni.
Ljekoviti sadržaj: Alkaloid domascenin 9%, zasićenih masnih kiselina 16%, a nezasićenih 84% (oleinska, linolna, linolenska), fitosteroidi, alkaloidi - nigelicin - nigelamin-n-oksid (izohinolini) - nigelidin, tanin, saponin, gorke tvari nigelin, eterično ulje timokinonom, ulje nigela, melanhin, vlakna, željezo, kalcij, natrij, kalij itd. Karakteristika sjemena je da sadrži 15 aminokiselina od toga 9 esencijalnih.
Ulje se koristi za vanjsku i unutarnju uporabu kao i za inhalacije.
Cijela biljka u cvatu također se koristi za liječenje ali znatno manje, poradi slabijeg djelovanja u odnosu na sjeme i ulje. U nedostatku sjemena i ulja možemo osušenu biljku rabiti za liječenje probavnih i respiratornih smetnji.
Zapadna pučka medicina rabi ovu biljku kao antihelmetik, diuretik, holagog, karminativ, a liječenje: bolesti žuči i jetre, bolesti crijeva kod nadutosti, raznih parazita i nametnika u crijevima, tumora i za jače stvaranje žuči.

Današnja primjena
Ulje se danas preporučuje u liječenju:
- bolesti srca (jača srčani mišić - miokard, u preventivi i kurativi srčanih aritmija
- bolesti bubrega (infekcije, bubrežni kamenci)
- bolesti želuca i crijeva (sprječava zatvor - konstipaciju, infekcije - iritacija sluznice, smanjuje nadimanje, grčeve, bolove želuca i crijeva, crijevne gljivice, hemeroidi)
- bolesti usta (pojačava salivaciju - slinu)
- bolesti živčanog sustava (antipsihotik, poremećaji sna itd) - centralnog nervnog sustava - endokrinog sustava
- bolesti respiratornog sustava, (infekcije-sluznice, potiče iskašljavanje - ekspektorant, sklonost infekcijama, bronhitis, astma, upala pluća, kašalj)
- bolesti glave (glavobolje - migrene, upala sinusa)
- bolesti jetre i žuči, masne jetre, tvrde jetre, ciroze jetre)
- bolesti kože (ekcema, kožnih nečistoća, svraba, neurodermitis, lišajevi, akne, psorijaza, kožne gljivice)
- bolesti krvi i krvnih sudova (masnoće, tromboza, održava viskozitet - elastičnost krvnih sudova, visoki krvni tlak)
- ženskih bolesti (PMS, infekcija itd)
- tumora i novotvorina, karcinoma itd
- zaraznih bolesti (malarija)
- artritisa i reumatoidnih bolesti (bolova u zglobovima)
- multiple skleroze (šećerna bolest)
- jačanje imuniteta i revitalizacije cijelog organizma

Ljekovito djelovanje
Kao ukrasna vrsta naših vrtova, čupava Kata plijeni pažnju svojim posebno lijepim cvijetom, nego kao ljekovita biljka. U pučkoj medicini sjeme se rabi za liječenje:
- vodene bolesti, kao diuretik
- povišenog krvnog tlaka
- povišene temperature
- za pojačano lučenje mlijeka kod dojilja
- protiv nadimanja
- protiv parazita
- kod grčenja glatkih mišića
- kod izostalih mjesečnica
- za lakše iskašljavanje
- danas najviše kao začin

herbalism @ 20:48 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 20, 2012
(Novi list, 20.7.2012)

Čaj
Sa 1 dl kipuće vode prelijemo 2g suhog korijena, poklopimo, pustimo da odstoji 1 sati procijedimo. Pijemo po šalicu čaja ujutro i navečer.

Čaj
Sa 1 dl kipuće vode prelijemo 2 g lista, poklopimo, pustimo  da odstoji pola sata i procijedimo. Pijemo po šalicu čaja ujutro i uvečer.

Tinktura
Močimo 200 grama suhog usitnjenog korijena ili lista 3 tjedna u 1 litri 70% alkohola, te procijedimo. Uzimamo 3 puta na dan po 15-20 kapi sa malo vode ili čaja.

Mast
Pripremamo tako da na 1dl tinkture od korijena češljugovine dodamo 200 grama svinjske masti koju najprije rastopimo te ulijemo tinkturu i izmiješamo te stavimo na vatru da alkohol ishlapi. Pohranimo u već pripremljene sterilizirane posude.

Češljugovina
lat Dipsacus fullonum
eng Fuller's teasel, wild teasel
d Die Wilde Karde
fr La Cardère sauvage

Češljugovina

Češljugovina

Drugim imenom češliga, češaljka, čičak veliki, šumska češljugovina, sikavac glavati, ova se biljka rabi još od vremena Dioskorida, koje je od korijena češljugovine pripremao lijek za ispiranje očiju kod infekcija ili bolesti oka, kao i za liječenje raznih kožnih nečistoća. Grčka riječ - Dipsacus u prijevodu znači žeđ.
Češljugovina je dvogodišnja zeljasta biljka, visine do 2m, sa listovima najčešće po dva koji obavijaju stabljiku čineći "čašu" u kojoj se sakuplja voda. Na vrhu stabljike ima dvospolni cvijet ili cvjetnu okruglastu glavicu varirajućih boja (žućkasto bijele do ljubičaste) koja je zaštićena bodljikavim i golim grančicama Plod je ne-pucavac. Cvate od srpnja do rujna.
Korijen ove biljke je gorak a cijela biljka bez naročitog mirisa. Najčešće se može naći na napuštenim mjestima uz puteve i živice, na nasipima i na proplancima.
Prije cvatnje beremo mlade listove, a korijen za vrijeme cvatnje. Za vrijeme cvatnje rabimo sve dijelove biljke u svježem stanju za liječenje. Sušimo na toplom i prozračnom mjestu u sjeni. Korijen vadimo u jesen te sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Suhi korijen rabimo za izradu tinkture. Sakupljaju se također i cvjetne glavice koje usitnimo i sušimo na toplom i prozračnom mjestu.
Zapadna pučka medicina rabi češljugovinu kao: antireumatik, antikarcinom, antigiht, dermetik, diuretik, homeopatik, te za liječenje apcesa, bolesti prstiju, bolesti jetre, bolesti želuca, gihta, glavobolje, hematoma, raznih rana i povreda kože, raznih parazita i nametnika u crijevima, reume, sunčanih pjega, udaraca, žutice kao i za masažu.
Češljugovina se danas u pučkoj medicini rijetko rabi u liječenju, ali kada se rabi to je u slučaju kod tegoba sa gihtom, kod reumatskih bolova i sličnih tegoba, jer je dobar diuretik. Rabi se i kao digestiv, te kao dijaforetik (za znojenje i olakšanje bolova od gihta i reume itd) te kao detoksikant za liječenje tegoba s jetrom kao što je žutica, slab rad jetre itd.

Ljekovito djelovanje
U siromašnoj literaturi o češljugovini navodi se uporaba tinkture od korijena u liječenju:
- bolesti kože - afti, bradavice,(apscesa, sunčanih pjega, raznih kožnih nečistoća, nadražuje kožu, rabi se za čišćenje kože u kozmetici lica i tijela)
- reumatizma i artritisa
- karcinoma (cijela biljka kao čaj ili tinktura)
Od tinkture korijena možemo napraviti mast koju rabimo za liječenje kožnih bolesti i ozljeda (nagnječenja, hematomi, udarci, fistule, rane od vena, čireva itd)
- tegoba sa lokomotornim sustavom (zglobovi, koštana oboljenja, reumatizam mišićnog tkiva itd). Korijen češljugovine je u prvom redu diuretik i dijaforetik (za izazivanje mokrenja i preznojavanja) te stomahik.

herbalism @ 17:09 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 13, 2012
(Novi list, 13.7.2012)

Čaj
1 žličicu cvjetova lavande preliti s 2 dl kipuće vode, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti. Pijemo zaslađeno s medom u gutljajima mlak, vruć ili hladan ovisno o namjeni, 2-3 puta na dan.

Ulje
1 šaku cvjetova lavande prelijemo s 2,5 dl maslinovog ulja i pustimo da odstoji začepljeno 2 mjeseca na toplom mjestu (suncu). Uzimamo 5-10 kapi na kocki šećera kod spomenutih oboljenja.

Tinktura
15g cvjetova lavande močimo u 1 dl alkohola 50-60% 2 tjedna i procijedimo. Koristimo za rast kose, protiv prhuti, tako da tinkturom mažemo vlasište kose.

Kupke
1 čep ili 1 čajna žličica eteričnog ulja lavande, voda
Napravite kupku u kadi po vašoj želji i u nju ulijete 1 čajnu žličicu eteričnog ulja lavande, tako da ga prethodno pomiješate sa malo meda da se ulje ne ulovi za rubove kade nego da ostane u vodi. U kupki ostajete oko 15 minuta. Po izlasku iz kade samo se posušite, blagim tapkanjem.

Lavanda
lat Lavandula officinalis L.
eng Lavender
d Der Echte Lavendel
fr La Lavande officinale, Lavande vraie, Lavande à feuilles étroites
Lavanda

Lavanda

Lavanda je dobila ime od riječi lavare, što znači prati, jer se dodavala kupkama, vodi za pranje lica i vodi za pranje rublja kao mirišljava i ljekovita biljka. Lavandu su monasi proširili po Europi najprije u samostanima a uskoro je dospjela sve do sjevera Europe. U Engleskoj se u 16. stoljeću lavanda uzgaja, a prvi zapisi o ljekovitosti lavande spominje Hildegard od Bingena.
Lavanda je višegodišnji grm koji naraste do 1 metar visine, sa dugim i uspravnim četverouglastim izdancima koji su gusto pokriveni duguljastim uskim zeleno-sivim zimzelenim listovima. Cvjetovi su modri i smješteni su na vrhu šibljastih  izdanaka te nalikuju na cvjetni klas. Cijela biljka je prekrivena finim dlačicama. Postoje mnoge vrste lavande od kojih su poznate L. Latifolia - zove se aspik ili spik - L. Spica i L. Angustifolia.
Cvate u srpnju i kolovozu.
Miris je karakterističan, dosta podsjeća na balmaz, a okus pomalo gorak i ljut. U suhoj lavandi skup mirisnih tvari je veći u odnosu na svježu lavandu.
Lavanda raste na suhim kamenitim i sunčanim obroncima, poljima, otočkim kamenjarima, te se uzgaja na plantažama.
Sabiru se cvjetovi, listovi i čitava biljka u cvatu, koju sušimo na prozračnom toplom mjestu i to što prije, te suhu pohranimo u hermetičku ambalažu.
Ljetni miris lavande za vrijeme njezine cvatnje je nešto što svaki čovjek mora doživjeti na našim otocima. Ljekovito djelovanje lavande prema pučkoj medicini je višenamjensko od korištenja lavande kao sredstva za pranje lica i tijela (kupke, toaletne vodice), za tjeranje moljaca, za aromu, te za liječenje niza lakših i težih oboljenja.
Zapadna pučka medicina rabi lavandu kao antidot, adstrigent, antidepresant, antibakterik, antispazmodik, antidijaroik, diuretik, holagog,, karminativ, relaksant, stimulans, tonik, za liječenje: artritisa, boležljivosti, bolesti kože, bolesti grla, bola živca, embola, gluhoće, gihta, glavobolje, groznice, išijasa, iscrpljenosti (npr nakon infekcija), kašlja, krvarenja, kolika, karpal tunel sindroma, ludila, modrica, migrene, nesvjestice, nesanice, opekline, podražljivosti, psorijaze, paralize, reume, reumatskih bolova, rana, relaksiranje nervnog sustava, slabe cirkulacije, slabih živaca, ubod pčele, ugriza insekata, uganuća, vrtoglavice, varikoznih vena, vaginitisa, za uspavljivanje, zabrinutosti, za kupanje - kupke, žlijezda, živčanih komplikacija sa srcem kao i lošeg izgubljenog teka itd.

Ljekovito djelovanje
Čaj od lavande pomaže kod grčeva u želucu i crijevima, jer smiruje, kao i grčeve mišića te ga kao antispazmodik rabimo za liječenje dišnih organa (grč bronha - astme, kašlja, upale porebice i pluća), oboljenja žuči, nadutosti, visoke temperature, živčanih oboljenja kao što su histerija neuralgija, melankolija, lupanje srca, navale krvi u glavu, migrene, nesvjestice, prehlade, gripe, nazeba, vodenih bolesti, izostale mjesečnice, oboljenja jetre, bolesti kože, nesanice, glavobolje, migrene i jake uzbuđenosti (rabi se jastučić napunjen s lavandinim cvijetom koji pomaže ako spavamo na njemu).
Eterično ulje lavande djeluje na tijelo, duh i emocije te ima mnoga ljekovita svojstva kao što su: antiseptično jer ubija bakterije i kao vermifug tj odstranjuje parazite iz crijeva, gliste, amebe), analgetik, antifungal, antiinflamatirik, antispazmodik, dezinficijens, kardik, regenerator, sedativ, a antireumatsko svojstvo je izraženo kod trljanja oboljelih mjesta s lavandinim uljem kao i kod pripreme kupki s lavandom. Lavandino ulje pomaže kod migrene ako ga namažemo na bolno mjesto, a kod uzimanja lavandinog ulja iznutra u kapima pomažemo kod uzbuđenosti, kod bolova oko srca, kod depresije, kod nesvjestice, kod vrtoglavice, kod navale krvi u glavu, kod želučanih smetnji, kod nadutosti, kod vjetrova, kod grčeva maternice i crijeva, vaginitisa.

Kontraindikacije
Lavandu ne bi smjele uzimati osobe s komplikacijama žuči, aktivnog čira na želucu ili dvanaestiku, slabog želuca, jetrenih komplikacija itd.

Iz kulinarstva
Kao začin od lavande se koriste nježni listići koji se beru prije cvatnje, listići lavande se suše a moguse koristiti i svježi. Svježi nasjeckani listovi koriste se kod spremanja raznih jela od riba, kod jela kuhanih u loncima, kod raznih umaka i jelima od mesa (ovčetina), u nedostatku svježih listića koristimo osušene. Listiće lavande možemo staviti u ocat kojeg možemo koristiti kao začin i lijek iznutra i izvana, također u istu svrhu koristimo i maslinovo ulje.

herbalism @ 19:23 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 6, 2012
(Novi list, 6.7.2012)

Čaj
S 2 dl vruće vode prelijemo 1 čajnu žličicu bilja, poklopimo, pustimo da odstoji pola sata i procijedimo. Uzimamo 2-3 šalice čaja tijekom dana. Za obloge i ispiranje uzimamo 1 jušnu žlicu bilja na 2 dl vode.

Tinktura
200 grama listova i cvjetova močimo 30 dana u 1 litri 60-postotnog alkohola.
Promućkamo povremeno tijekom močenja. Procijedimo. Uzimamo 10-15 kapi 3 puta na dan s malo vode ili čaja.

Vodeni ekstrakt
Usitnimo 200 grama cijele očišćene biljke u cvatu i prelijemo s 1 l vode. Poklopimo. Nakon 12 sati dobro potisnemo, tj istisnemo i procijedimo dobivni vodeni ekstrakt. Uzimamo 1-3 čajne žličice na dan s malo vode ili čaja.

Kupke
Poradi antibiotskog, antiseptičkog, antimikrobnog te antifugalnog ili mikocidnog djelovanja preporučuju se cjelovite kupke kod raznih kožnih bolesti ili sjedeće kupke kod ženskih bolesti.

Dragoljub
lat Tropaeolum majus
eng garden nasturtium, Indian cress, monks cress
d Die Große Kapuzinerkresse
fr La Grande Capucine, Capucine

tropaeolum majus

tropaeolum majus

Druga imena ove biljke su dragomilje, divlji dragoljub i kapucinka, a njena pradomovina je Peru otkud dolazi u Europu pod nazivom "krvavi cvijet" u 16. stoljeću. Poznata je biljka za dezinfekciju rana i prsnih tegoba u andskoj narodnoj medicini. U Europi se počinje uzgajati 1684. godine kao povrće te dobar lijek za liječenje plućnih bolesti.
Dragoljub je jednogodišnja puzajuća biljka s prepoznatljivim velikim okruglim mesnatim listovima i vidljivim razgranatim žilama lista i lijepim narančasto-žuto-crvenim cvjetovima. Cvate od svibnja do kraja srpnja. Okus joj je oštro aromatičan i pikantan.
U slobodnoj prirodi nalazimo dragoljub u svjetlim bukovim šumama. Uzgaja se najviše u vrtovima i cvjetnim loncima. U svježem stanju beru se listovi i pupoljci. Bere se cijela biljka, list, cvijet i plod.
Sušimo je brzo na toplom mjestu, u sjeni. Plod beremo kad potpuno dozri te sušimo na toplom mjestu u sjeni.
Zapadna pučka medicina rabi dragoljub kao: antimikrobik, antimikotik, antineoplastik, afrodizijak, antiskorbut, antibakterik, antifungal, antiseptik, depurativ, dermetik, diuretik, emenagog, ekspektorans, laksativ, purgativ, stimulans za liječenje: angine, bolesti bubrega, bronhitisa, groznice gljivičnih infekcija, infekcija respiratornih organa, infekcija mjehura i mokraćnih puteva, infekcije streptokokom, iritacije kože, prehlade, stafilokok, upalna stanja usta, za pražnjenje crijeva itd.
Dragoljub je sastavni dio ljekovitog kućnog biovrta uz bosiljak, bobovnjak, čili papriku, kadulju, metvicu, ružmarin, vlasac itd. Ljekovitim sastojcima antibiotskog, antibaktericidnog i antiseptičnog djelovanja u prvom redu ljekovito djeluje na pluća, bubrege i mjehur.
Zeleni plodovi dragoljuba dobro su kućno sredstvo za liječenje gljivičnih oboljenja kože. Sjeme dragoljuba djeluje mikocidno te se rabi u liječenju gljivičnih infekcija.
Njemačka komisija E terapijski vodič za biljni lijek, preporučuje dragoljub za infekcije mokraćnog sustava, kašalj i bronhitis.

Kontraindikacije
Mogućnost dermatitisa u kontaktu s biljkom kod osjetljivih osoba. Mogućnost iritacije organizma s povraćanjem kod nekontrolirane ili prevelike količine konzumacije svježe biljke. Preporuka za izbjegavanje uzimanja u bilo kojem obliku dragoljuba osobama osjetljivog želuca, čira na želucu, gastritisa itd.

Kulinarstvo
Mladi pupoljci i nezreli plodovi mogu se kiseliti u octu ili salamuri. Izvrsnog su pikantnog okusa te se rado rabe kao začin. Jestivi su svježi listovi, cvjetovi i pupoljci dragoljuba. Poznate su ljekovite salate od svježih listova dragoljuba u liječenju skorbuta. Kao začin rado se rabi za začinjavanje raznih juha, variva, sendviča itd.

Ljekovito djelovanje
Cijelu biljku rabimo za liječenje:
- bolesti respiratornih organa i puteva (raznih vrsta bronhijalnog sekreta - katara - tvrdokorne sluzi, upalnih stanja, infekcija, kašlja, bronhitisa, kroničnog bronhitisa, astme, prehlade, gripe, nazeba, emfizema - proširenja pluća itd)
- karcinomi (rabi se ekstrakt cijele biljke)
- bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih puteva (infekcije, upalna stanja, zastoj mokraće, za jače mokrenje)
- bolest vlasišta (pojačava rast i liječi tegobe vlasišta kose, rabi se tinktura)
- bolesti kože (akne, saboreja, za ispiranje raznih kožnih ozljeda, rana i posjekotina, te kod raznih kožnih nečistoća, opeklina, osipa, kožnih erupcija itd)
- bolesti jetre i žuči (slab rad te slabo lučenje žuči)
- bolesti oka (ispiranje čajem od cvjetova i mladih listova)
- ženskih bolesti (za regulaciju mjesečnice - emanogog, kupke)
- šećerne bolesti (dijetoterapija - miješane salate od listova dragoljuba, dragušca, sa svježom salatom ili svježim kupusom itd)
- skorbuta (jedu se mladi listovi)
- te za jačanje spolnog nagona u muškaraca (tinktura)
- candida, kandijaza

Kiseljenje pupoljaka ili zelenih plodova
100 grama očišćenih ili zelenih plodova ubacimo u litru vruće vode u koju smo stavili 2 jušne žlice soli i 4 jušne žlice octa, te kratko prokuhamo. Malo ohladimo te prokuhane pupoljke posložimo u sterilnu staklenku i prelijemo vodom u kojoj se kuhalo. Zatvorimo.
Uporaba: rabimo za jelo kao pikantan začin.

herbalism @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, lipanj 29, 2012
(Novi list, 29.6.2012)

Kulinarstvo
Dinja, kao vrlo cijenjen gurmanski specijalitet najčešće se služi s pršutom. U Francuskoj od dinje pripremaju juhu i palačinke. U toplijim krajevima, njenoj pradomovini, kao i u nas, jede se kao ukusno i osvježavajuće voće. U novije vrijeme zbog svoje aromatičnosti, dinja se koristi u proizvodnji sladoleda, čokolada, voćnih sokova i drugih slastica.

Džem
1kg dinje, 750g šećera, sok od 2 limuna
Priprema: Očistiti dinju i izrezati je na kockice. U velikoj prikladnoj posudi napraviti šećernu otopinu, s 2 dl vode, i kuhati dok se ne dobije gusti sirup, te dodati isjeckane dinje i limun. Za vrijeme kuhanja ne miješati, već protresati posudu. Kad kockice dinje postanu staklaste maknuti s vatre, džem uliti u prethodno zagrijane staklenke i hermetički zatvoriti.

Kontraindikacije
Nisu poznate.

Dinja
lat Cucumis Melo L.
eng Muskmelon
d Die Zuckermelone, Melone
fr Le Melon
Dinja

Dinja

Dinja potječe iz Azije i Afrike. Rimljani i Egipćani također su je poznavali i smatrali izvrsnom hranom, ali u svom prvotnom obliku je veličine naranče. Biblija spominje dinju za kojom su Izraelci žalili kao za omiljenom hranom 40 godina lutajući pustinjom.
Druga imena dinje su dina, dumlek, melon, pipan, pipun, pekun, pepun. Dinja je jednogodišnja niska puzava biljka velikih sočnih i slatkih plodova. Listovi su joj nepravilno razdijeljeni a cvjetovi se sastoje od dviju polovica. Plod je mesnat, žute ili žutonarančaste boje. Najpoznatije su narančaste i zelene dinje, a ima ih različitih veličina.
Vrijeme cvatnje: Svibanj - lipanj.
Miris i okus: Karakterističnog je jakog mirisa i slatkasta okusa.
Stanište: Uzgaja se na poljima, u "bostanima", te u vrtovima.
Branje i prerada: Beru se od svibnja do rujna, a u liječenju se koriste korijen, plod i sjeme.
Ljekoviti sadržaj: Plod sadrži 95% vode, 0,1 masti, 0,8 bjelančevina, 8 g šećer, limunsku kiselinu, eterična ulja, bakar, željezo, cink, mangan, fosfor, kalij i vitamine C, B, A, a sjeme sadrži dušične spojeve, fitin, masno ulje. Korijen sadrži kalcijev malat, pektin, smolu, vosak i melonemetin, a to je tvar koja izaziva proljev i povraćanje.

Ljekovito djelovanje
- Dinja se koristi u liječenju vanjskih i unutarnjih bolesti.
- U vanjskoj uporabi sluz sjemena dinje stavlja se kao oblog na opekline i ubode raznih insekata.
- Slatkasti mesnati plod jede se svjež i priprema na razne načine.
- Prirodni je zaštitnik organizma od kardiovaskularnih tegoba.
- Dinja je dobra namirnica u raznim dijetama kod mršavljenja, a njen sok je lijek za upalne procese sluznice želuca i crijeva.
- Kao antioksidant spada u antikancerogenu organsku hranu.
- Emulzija od mljevenih sjemenki služi za liječenje opekotina, te uboda raznih insekata. Preporučuje se i kao pomoć bubrežnim bolesnicima i to onima koji imaju pijesak u mjehuru ili bubregu.
- Oblog od soka dinje ili naribane dinje rabi se kod raznih bolnih stanja te se stavlja na bolno mjesto a ako namažete tijelo sokom dinje, štititi će vas od štetnog zračenja sunca.
Kod tegoba se bubregom preporuča se jedenje koštica dinje.
- Plod, sjemenke, korije i ulje od sjemenki, dobro su ljekovito staro sredstvo za liječenje raznih tegoba kao što su kašalj, temperatura, paraziti, želučane, probavne, bubrežne i urinarne smetnje. Čaj od cvijeta dinje dobar je za iskašljavanje i povraćanje.
- Zapadna pučka medicina rabi dinju za liječenje abraza i drugih smetnji na koži, bolesti želuca i crijeva, opeklina, crijevnih parazita i drugih bolnih stanja.

herbalism @ 19:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, lipanj 22, 2012
(Novi list, 22.6.2012)

Čaj od cvjetova
S 2 dl vruće vode prelijemo 1 čajnu žličicu bilja, poklopimo da odstoji 15 minuta, te procijedimo kroz gazu. Pijemo 2-3 šalice čaja s medom.

Tinktura
- 200 g cvjetova prelijemo s 1 l rakije te držimo na toplom mjestu u mraku mjesec dana. Procijedimo. Rabimo za masažu oboljelih reumatskih mjesta.

Ulje
- 200 g cvjetova prelijemo s 1l rakije te držimo na toplom mjestu u mraku mjesec dana. Procijedimo. Rabimo za masažu oboljelih reumatskih mjesta.

Ulje
-Močimo mjesec dana 200 g cvjetova u 1 l maslinovog ulja i procijedimo. Držimo na toplom mjestu u mraku. Rabimo za mazanje oboljelih reumatskih mjesta i upaljenih mjesta na koži.

Prašak
Od suhih cvjetova mljevenjem napravimo prašak kojeg rabimo za ušmrkati u nos za liječenje slabe nosne sluznice kod prehlade. Možemo prašak močiti u maslinovom ulju, dobro procijediti - profiltrirati te rabiti za mazanje oboljelih mjesta.

Mješavine čajeva
Danas divizam možemo naći u čajnim mješavinama za liječenje dišnih organa i puta (species pectorales), zajedno sa listom bijelog sljeza, podbjela, plućnjaka, jagorčevina, trputca, ljubice, kadulje, marulje itd., ovisno o samoj namjeni čaja. Divizam miješamo sa podbjelom, sljezom i anisom, kod traheobronhitisa i upalnih stanja, kod katara sa podbjelom i sljezom itd.

Divizma
lat Verbascum Phlomoides L.
eng Great or Common Mullein
d Die Kleinblütige Königskerze, Echte Königskerze, Marienkerze, Frauenkerze, Wollblume, Kleinblütiges Wollkraut, Himmelsbrand, Fackelkraut, Wetterkerze, Feldkerze, Brennkraut
fr La molène thapsus, molène Bouillon-blanc, Bouillon-blanc, Bouillon jaune

Divizma

Divizma

Za divizmu se još koriste i nazivi divizam obični, divlji duhan, lepuh i sviječnjak. Spominje se u grčkoj mitologiji gdje je bila zaštitnik Odiseju od čarobnice Kirke. Poznate su i suhe stabljike divizma koje su se namakale u loj te rabile kao ukrasne svjetleće baklje. Cvjetove divizma žene su rabile za bojenje kose.
Divizma je dvogodišnja biljka sa uspravnom stabljikom, koja naraste i do 2 metra, a na vrhu je razgranata. Listovi su joj dlakavi, sjedeći, veliki, jajasti do lancetasti i smješteni u rozetu. Veliki cvjetovi žute boje cvatu pojedinačno ili u čupercima. Prašnici divizmesu obojeni i vunasti. Plod je tobolac pun sitnih sjemenki koje su blago otrovne. Cijela biljka je gusto dlakava. Prve godine razvija samo listove, a drugu stabljiku. Kod nas raste mnogo vrsta Verbascuma, kao što su V. phlomoides - divizam obični, V. thapsiforme, V. thapsus, V. macrurum itd.
Cvate od svibnja do kolovoza. Aromatičnog je mirisa po medu, a okus joj je sluzav i gorak.
Najviše raste na suhim, sunčanim i kamenitim mjestima, uz puteve, potoke, rijeke, nasipe, zidove, te na šumskim čistinama. Pri branju za preradu sabiru se cvjetovi po suhom i sunčanom vremenu, za vrijeme cvatnje. Cvjetove brzo sušimo tako da ih rasprostremo u tankom sloju na toplom i prozračnom mjestu, te ih pohranimo u hermetičku suhu ambalažu (suhi cvjetovi gube brzo ljekovito svojstvo ako su izloženi svjetlosti i vlazi). Listove možemo rabiti svježe ili ih sušimo na toplom prozračnom mjestu te ih ustitnimo.
Staklenka puna svježe ubranih cvjetova, koju dobro zatvorimo i izložimo djelovanju sunca, nakon čega počinje ispuštati ljekovitu tekućinu - ulje - može dati dobar i djelotvoran lijek za mazanje oboljelih mjesta reume i gihta.
Zapadna pučka medicina divizmu rabi za liječenje respiratornog trakta (kašlja s bronhilnim kongnestijom, bronhitisa, pneumenie, astme, emfizema, kronične opstruktivne plućne bolesti, prehlade, upale grla - grgljanje, tuberkuloze itd), za liječenje kožnih oboljenja (infekcija, upalnih stanja, opeklina, ekcema itd), kod infekcija oka (konjuktivitis, infekcija, nadražaja, iritiranosti, suzenja itd), kod proljeva (diareje, dezinterije itd), za liječenje hemeroida itd.
Iz povijesti divizme vidljivo je da su narodi biljku cijenili kao velikog zaštitnika od bolesti (kađenje kućnih prostorija sa cvjetovima divizme na dan Svetog Ivana, 24. lipnja), ali i kao veliki lijek za respiratorni sustav - plućna oboljenja (sluzavosti pluća, astme, kihavice, hripavca, bronhitisa, kroničnog bronhitisa itd), u prvom redu za smirivanje raznih vrsta kašlja (rabi se cvijet - suhi, nadražajni - iritirajući, jaki - antitusik), za izbacivanje katara dišnih organa i puta (cvijet - ekspektorant, antikatarik), kod napadaja astme (cigarete koje su se izrađivale od cvjetova i lista divizma).

Ljekovito djelovanje
-Osim za liječenje respiratornog sustava, divizmu se još koristi za
- ublažavanje grčeva (cvijet i list - antispazmodik)
- kod tegoba s očima, kod upalnih stanja stavljamo obloge koje smo močili u čaju od cvjetova, a ako napravimo ulje od cvjetova tada njime mažemo oči
- cvijet se može kuhati u mlijeku sa medom, može se napraviti čaj, svježi sok, stavlja ga se u rakiju ili ulje za masažu reumatskih oboljenja
- za bolesti kože (infekcije, čirevi, tumori) ili rana, kad se koristi u obliku obloga
- u pučkoj medicini rabi se još i za liječenje tjeskobe, drhtanja, tegobe sa srčanim ritmom, neuralgije itd
- svježi list divizme rabimo kao sredstvo koje razmekšava kožu
- za obloge koje staljamo na otekline, hemeroide, čireve
- za liječenje katara crijeva, zaustavljanje proljeva, za pripremu čaja u mješavinama sa cvijetom divizma

herbalism @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 15, 2012
(Novi list, 15.6.2012)

Vrste papra
- Bijeli papar, Piper album, Fructus Piperis albi, uzima se kod konstipacije kao laksativ, kod tegoba sa želucem i to kod slabe probave hrane. Blažeg je i ugodnijeg okusa.
- Cubeba papar, Piper Cubeba, Fructus Cubebae, ljutog je okusa, aromatičan, ne žari, ne peče, ne pali. U pučkoj medicini rabi se kao dobar lijek kod upala mjehura i mokraćnih kanala, kašlja, gonoreje, protiv nadutosti, problema s probavom..
Alkoholni ekstrakt od papra dobar je lijek koji ubija bakterije Micrococcus pyrogens var. Aureus, a ulje je učinkovito kod virusa gripe i Bacillusa typhosusa.
- Južnoamerički papar, Piper Angustifolia, Folia Matico. Rabi se lišće koje ima mnoga ljekovita svojstva i dobar je lijek protiv gonoreje.
- Dugi papar, Piper longum. U pučkoj medicini ova je vrsta papra poznata kao lijek protiv gonoreje, zmijskog otrova, katara.
Oblozi i mast
Oblozi od papra jačaju površinsku cirkulaciju i koriste se protiv reumatskih bolova, a mast za mazanje krasta na glavi.
Zapadna pučka medicina rabi papar za liječenje: artritisa, bolesti jetre, groznice i grozničavih stanja, histerije, kašlja, kamenaca u mjehuru, kožnih tegoba, nadutosti i drugih teškoća s probavnim sustavom, proljeva, reume, tetanusa, ženskih bolesti...

Papar
Piper nigrum L.
eng Black pepper
d Der echte Pfeffer, Pfefferstrauch, schwarze Pfeffer, kurz Pfeffer
fr Le poivrier

Papar

Papar

Piper nigrum L., Familiae Piperaceae, porodica Paprova.
Ljekarnički naziv: Fructus Piperis nigri. Papar je antibakterik, antidijaroik, antipiretik, antiseptik, aromatik, detoksikant, digestiv, diseptik, karminativ, laksativ, rubifacijens, stimulans.
Papar je porijeklom iz Azije, a još u antičko doba uzgaja se u svim zemljama s toplom tropskom klimom. S otkrićima morskih putova postao je najtraženiji začin koji se u vrijeme kuge i kolere plaćao u zlatu. U trgovini mirodijama s Istoka papar zauzima vodeće mjesto i njime zapravo započinje povijest ostalih mirodija u Europi. Domovina papra je Indija, u kojoj su i pronađeni najstariji zapisi o njemu u indijskim sanskrtskim dokumentima. Indijci ga nazivaju pipali, Perzijanci pippari, stari Grci peperi, a stari Rimljani piper, od koje je riječi i nastao današnji naziv, biber ili papar.
Bijeli papar se dobiva od zrelih plodova papra koji se najprije namoče u vodi i zatim suše. Skidanjem kožice s ploda dobiva se gola bijela sjemenka ili bijeli papar. Crni papar dobiva se od potpuno razvijenog, ali nedozrelog ploda papra koji sušenjem poprima crnu boju. Zeleni papar dobiva se tako da se zrna papra konzerviraju u salamuri.
Druga imena: biber, bijeli papar, crni papar, crni biber.
Strani nazivi: slovenski črni poper, srpski biber, talijanski pepe.
Opis: Trajna zimzelena penjačica danas se uzgaja na visokim kolcima. Plodovi su bobe veličine 4 do 6 mm koje rastu na dugačkom plodištu dužine 11 do 15 cm na kojima je oko 20 do 30 boba. Bobe, odnosno zrna su žute, zelene ili crvene boje, ovisno o stupnju zrelosti i obradi zrna.
Miris i okus: mirodijskog mirisa, a okus ljut, pekući i pikantan.

Začin
U kuhinji se zrno koristi za marinade, juhe, variva i kao dodatak u kiseljenju povrća. Prah, odnosno mljeveni papar stavlja se u gotovo sve vrste jela, umake, salate, koktele, pa čak i u kolače.
Bijeli papar koristi se za svijetla, a crni za tamna jela. Papar u zrnu može dugo trajati i sačuvati svoju kvalitetu, dok mljeveni dugim stajanjem gubi na kvaliteti.
Papar se kao začin, u malim količinama može koristiti kod: oboljenja jetre, bolesti crijeva, slabog rada želuca i poremećaja u mikroflori crijeva, visoke temperature koju snižava ako se uzima u mlakoj juhi, a u toploj sprječava grozničava stanja, tegoba s cirkulacijom, tegoba s hemeroidima.

Ljekovito djelovanje
Ljekotivi sadržaj:
najvažniji sastojak su eterična ulja phelandren, caryopylen i sesquiterpen i to 1 do 2,5%, alkaloid piperin do 10%, škrob, smole i malo masnog ulja.
Papar kao začin raznovrsnim jelima ima stoljetnu tradiciju. Njegova ljekovita svojstva, koristi li se kao začin ili kao lijek, čine ga zaštitnikom cijelog organizma, pogotovo probavnog sustava. Pravilno doziranje, odnosno njegova uporaba kao začina, ima niz ljekovitih djelovanja, dok nepravilna uporaba papra može dovesti do mnogih neželjenih posljedica za zdravlje. Pobuđuje rad želuca tako što iritira sluznicu želuca i potiče proces vrenja hrane, a ujedno uništavajući razne štetne mikroorganizme u hrani.

herbalism @ 19:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, lipanj 8, 2012
(Novi list, 8.6.2012)

Čaj
-za navedena oboljenja
1 jušna žlica ili 2-5 grama korijena, 2 dl vode
Priprema: Korijen preliti s vrućom vodom, poklopiti i nakon pola sata procijediti.
Uporaba: Piti 2-3 šalice čaja na dan, prema potrebi, ali uvijek prije jela.

Tinktura
- za navedena oboljenja
200g suhog korijena, litra 70-postotnog alkohola
Priprema: Korijen močiti 30 dana u alkoholu i procijediti.
Uporaba: Uzimati 2-3 puta na dan po jednu čajnu žličicu s malo vode ili soka.

Prašak
- zatvor, proljev
Od usitnjenog suhog korijena radi se prašak i u količini od 2g 2-3 puta na dan uzima za pospješivanje probave. Međutim, količine manje od 2 grama izazivaju zatvor te se to djelovanje koristi kod proljeva.

Rabarbara
lat Rheum rhabarbarum
eng Rhubarb
d Der Rhabarber, Gemüse-Rhabarber, Krauser Rhabarber

Rabarbara

Rabarbara

Druga imena. Kineska rabarbara, rabarbara slatka. Slovenski - raved, ruved; srpski - turska rabarbara, talijanski - rabarbaro palmato.
Iz povijesti: Domovina rabarbare je Kina, od kud se u 18.stoljeću širi prema Europi. Najraniji zapisi o rabarbari potječu iz Kine, i to oko 2700. godina prije nove ere, koji govore o  kultiviranju rabarbare i njenoj uporabi kao laksativa. U Salernu, tada najvećoj školi farmakologije, rabarbara se primjenjuje u raznim receptima. Prvi Europljanin koji je vidio rabarbaru bio je poznati moreplovac Marko Polo. Avecina (Ibn-Sina), arapski liječnik, rabarbaru je preporučivao za liječenje raznih bolesti.
Opis. Trajna biljka koja naraste i do 2 metra, s jakom stabljikom i velikim prizemnim listovima, na dugim i mesnatim peteljkama. Korijen joj je jak, mesnat, sočan i razgranat u korijenčiće. Cvjetovi dvospolni, bijeli i sitnim tvore cvat na vrhu stabljike.
Vrijeme cvatnje: Lipanj - srpanj.
Miris i okus: Bez naročitog mirisa, okus peteljki kiselkast, a korijena gorak.
Staništa: Uzgaja se u vrtovima i na poljima.
Branje i prerada: Peteljka listova rabi se svježa za jelo, a korijen se očisti, usitni i suši na toplom i zračnom mjestu u hladu, koristi se u ljekovitim pripravcima.
Ljekoviti sadržaj: Antrahinon, antraglikozid, tonoglikozidi, rutin, rein, rabarberon, glikogalin, tetrarin, emodin, sennidin, rheidin, palmidin, kalijev oksalat, pektin, guma, škrob, masti, tanin, kalij, natrij, magnezij, željezo, vitamin C.
Toksičnost: Listovi rabarbare se u pravilu osim u nekih jestivih vrsta, ne jedu jer sadrže dosta kalijevih oksalata koji nadražuju bubrege, te rutina i drugih tvari koje mogu dovesti do neželjenih tegoba. Oksalna kiselina veže kalcij u organizmu te dovodi do dekalcifikacije.
Djelovanje:
Familiea Polygonaseae - Porodica Dvornjače. Ljekarnički naziv - Rhizoma Rhei et Radix Rhei: adstrigent, antiastmatik, antikarcinomik, antiseptik, antispazmodik, antitumor, aperitiv, diuretik, holagog, homeopatik, karminativ, laksativ, purgativ, stomahik, tonikum.
Zapadna pučka medicina rabi rabarbaru za liječenje: bolesti jetre, želuca i crijeva, impentiga, groznice, kolere, konstipacije, bolesti neuralgije, podrigivanja, zgrčenog lica, zatvora, žuči, za čišćenje jetre i za jače izlučivanje žuči, te kod krvarenja, povišenog kolesterola.
Kineska medicina rabi rabarbaru za liječenje visokog tlaka i povišenog kolesterola u krvi, unutarnjih bolesti kao i bolesti kože. Ajurvedska medicina rabi kod digestivnih problema, protiv katara i za jačanje organizma i imuniteta. Turska rabarbara u obliku kapsula, čaja i tinktura rabi se za liječenje: karcinoma, visokog tlaka, želuca, konstipacije, čireva na želucu i na dvanaestiku, groznice, upalnih stanja, infekcija s mikrobima, te za jačanje obrambenih snaga organizma.
Kontraindikacije. Rabarbaru ne smiju uzimati trudnice, i osobe koje imaju tegoba s kolonom. Ne preporučuje se uporaba rabarbare osoba oboljelima od reume i gihta, s kamencima u bubregu, s povišenim vrijednostima mokraćne kiseline u krvi.
Napomena. Kod uporabe korijena može doći do promjene boje mokraće od jako žute do crvene.

Ljekovito djelovanja
- Kinezi za rabarbaru znaju reći da je čarobna biljka koja čudotvorno obnavlja organizam, poradi velike ljekovite moći koju posjeduje, ali znaju i za njezinu suprotnu stranu tj štetno djelovanje.
Rabarbara je dobra prirodna biljka, a kompotom od peteljke liječe se tegobe: želuca i crijeva od slabog apetita, žgaravice, katara želuca i crijeva, raznih nametnika i parazita do dizenterije i kolere.
Rabarbara je veliki prirodni lijek za liječenje tegoba pražnjenja crijeva: ako se pripravci od rabarbare uzimaju u manjim količinama zaustavljaju proljeve, a u malo većim količinama potiču peristaltiku i pražnjenje crijeva kao dobar prirodni laksativ, a ako se uzimaju u jačim i češćim dozama, tada djeluju kao purgativ, brzo i jako, razne upale ili infekcije, jetre i žuči tako što pojačava lučenje žuči i pročišćava i jača jetru, kad se uzima redovito u manjim količinama, liječi kožne tegobe kao što su: opekotine, čirevi, rane, osip, razne kožne nečistoće.

herbalism @ 22:43 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, lipanj 2, 2012
(Novi list, 1.6.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
3 jušne žlice usitnjenog islandskog lišaja, litra vode
Upute za pripremu:
močimo islandski lišaj u vodi 8 sati. Stavimo da se kuha na laganoj vatri dok ne postane sluzav i ohladimo. Procijedimo.
Uputa za uporabu:
pijemo po jednu šalicu ujutro i navečer, a ostalo preko dana u gutljajima.

Tinktura
20g islandskog lišaja, 1dl 40-postotnog alkohola
Uputa za pripremu: močimo tri tjedna islandski lišaj i procijedimo.
Uputa za uporabu: uzimamo 10-15 kapi tri puta na dan, sa sokom ili vodom protiv povraćanja, mučnine itd.

Prašak
Dobro osušen i očišćen lišaj meljemo u prah. Rabi se za posipanje raznih rana i kožnih nečistoća.

Kontraindikacije
Ne preporučuje se velika i dugotrajna uporaba islandskog lišaja, jer može izazvati mučnine i tegobe s jetrom.

Islandski lišaj
lat Cetrari islandica L.
eng Iceland moss
d Isländisches Moos, Lichen Islandicus, Blutlungenmoos, Fiebermoos, Hirschhornflechte oder Graupen
fr La mousse d'Islande, lichen d'Islande
isl. Fjallagrös
Islandski lisaj

Islandski lisaj

Familia Parmeliaceae - obitelj lišajeva, farmakopejski naziv - Fucus islandicus - Lichen islandicus (antiinflamatorik, antibakterik, antiseptik, antidiaroik, antibiotik, antidizenterik, antiemetik, antitusik, ekspektorant, galaktogog, katarik, laksativ, mucilaginoz, sekretolik, tonik).
Druga imena: lišaj grmaš, islandska mahovina, plućnjak, planinska mahovina.
Slovenski - islandija moss, islandija mah, talijanski - muschio islanda, islanda moss.
Iz povijesti: Ljekovitost lišaja poznata je od 17. stoljeća. U sjevernim krajevima našeg planeta poznata je kao hrana i lijek.
Opis: Kod nas raste u skupinama te dobiva i ime lišaj grmaš, koji raste većinom uspravno. Steljka (spužvasto tijelo koje se sastoji od algi i gljiva - alge fotosinteza, a gljive vodu i minerale) je žljebasta ili u cijev svinuta, glatke je površine, a na rubu trepavičasta i nazubljena. Strana koja je okrenuta svjetlosti je svijetlomaslinaste boje, a na suprotnoj svijetlozelena ili svijetlosiva s bijelim mrljama. Donji dijelovi su crvene boje. Cijeli lišaj jako je žilav.
Miris i okus. Bez naročitog mirisa i gorkog okusa.
Nalazište. Raste na višim brdskim i planinskim mjestima, na kamenu i tlu.
Branje i prerada. Sabiremo cijelu biljku koju očistimo od primjesa, dosušimo na toplom mjestu te usitnimo.
Ljekoviti sadržaj. Škroba ima 70 posto, dekstrolihenina 11 posto, lihenina, cetrarina 2 posto, ima protocetrarin, kremične kiseline, eteričnog ulja, gume, sluzi, šećera, željeza, joda, vitamina B12.
Za mogućnost raznog načina uporabe biljke pravi je primjer islandski lišaj ili u našim krajevima poznat kao lišaj grmaš. Uz korijen i list bijelog sljeza, islandski lišaj je sastavni dio naše kućne biljne ljekarnice i to kao prirodni antibiotik, za liječenje tegoba respiratornih organa, djeluje antiinflamatorno (protuupalno), kao antibakterik - mikrobe), kao ekspektorant djeluje dvojako i to kao ekspektorant relaksant (opušta, umiruje, relaksira bronhe, pomaže u sazrijevanju sluzi) te kao stimulativni ekspektorant i resolvens (rastvara, razlučuje - žilavu sluz te stimulira i potiče izbacivanje sekreta - sluzi iz bronha), ujedno umiruju iritantne čimbenike (hladan zrak, zagušene prostorije, dim cigarete itd), kao antispazmodik (umiruje grčeve), što nas upućuje da sva ova prirodno ljekovita djelovanja rabimo kod prehlade, respiratornog - dišnog katara, kašlja, bronhitisa, kroničnog bronhitisa, laringitisa, promuklosti, gingivitisa, pneumonie, porebrice, hripavca, za zaustavljanje krvarenja iz kaverni - bacanja krvi, tuberkuloze, kod osoba sklonim prehladama ili osobe s padom imuniteta.
Na isti način djeluje i na sluznicu želuca i crijeva (gastritis, gastroenteritis, čira na želucu i dvanaestiku, regulira izlučivanje želučanog soka, katar želuca i crijeva, dizenterije - griže, diareje - proljeva, dispepsije želuca, spriječava povraćanje i mučnine želuca.
Kod plućnih oboljenja islandskom lišaju možemo dodati divizam (Verbascum thapsus), oman (Inula helenium), marulju (Marrubium vulgare), plućnjak (Pulmonaria officinalis).
Za rekovalescente
- Za islandski lišaj važi pravilo koje se ujedno i  preporučuje jer jača (kod bolesnih osoba u oporavku - rekovalescente, slabe ili slabašnu djecu, kod iscrpljenosti itd), krijepi, ublažuje nadražaje, smanjuje sekreciju, potiče apetit.
Pučka medicina još rabi islandski lišaj za liječenje jetrenih i žučnih tegoba kao što je žutica, vodenih bolesti, šećerne bolesti - dijabetesa kao dijetik - kruh, manjka mlijeka kod dojilja jer potiče stvaranje mlijeka (galaktogog), slabokrvnosti (potiče stvaranje krvi), bubrežnih oboljenja (upale bubrega), bolesti mjehura (katar mjehura) te za posipanje rana i gušavosti (poradi sadržaja joda).
Zapadna medicina preporučuje lišaj kod HIV infekcije.

herbalism @ 10:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
TagCloud