Moj herbalism dnevnik
Herbalism
Herbal A-Z
Shoutbox
21.11.2014. 6:39 :: Kredit Toyota Avanza Bekasi
Kredit Toyota Avanza Bekasi | http://tthryrytyt.blogspot.com/
21.11.2014. 7:07 :: kaos bandung distro 2014
pagi pagi oh indahnya
21.11.2014. 7:07 :: kaos bandung distro 2014
pagi pagi oh indahnya
21.11.2014. 17:31 :: huruf timbul bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 5:12 :: balon udara sewa bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 5:12 :: balon udara sewa bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 8:48 :: Cara Menghilangkan Jerawat
http://cantik21337.bravejournal.com/entry/163430http://cakep21337.bravejournal.com/entry/141084http://muhq.bravejournal.com/entry/126193
22.11.2014. 9:32 :: jasa pembuatan neon box di bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 9:32 :: jasa pembuatan neon box di bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 9:33 :: jasa pembuatan neon box di bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 9:33 :: jasa pembuatan neon box di bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 9:33 :: jasa pembuatan neon box di bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 9:33 :: jasa pembuatan neon box di bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 9:34 :: jasa pembuatan neon box di bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 9:34 :: jasa pembuatan neon box di bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 9:34 :: jasa pembuatan neon box di bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 9:34 :: jasa pembuatan neon box di bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 9:34 :: jasa pembuatan neon box di bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 9:35 :: jasa pembuatan neon box di bandung
pagi pagi oh indahnya
22.11.2014. 16:46 :: alat bantu vital seks wanita penis manual tekok
http://www.alatsekspriawanita.com/penis-manual
23.11.2014. 8:05 :: obat menyuburkan air mani semenax alami
http://www.alatsekspriawanita.com/semenak
23.11.2014. 9:43 :: obat kuat jogja
http://obatjogja.com/obat-kuat-viagra-di-jogja-sleman-bantul/
23.11.2014. 12:35 :: obat pembesar penis
http://obatjogja.com/vimax-obat-pembesar-penis-alami-jogja/
Blog
petak, studeni 2, 2012
(Novi list, 2.11.2012)

Čaj
Močimo 1 čajnu žličicu korijena u 2 dl vode 4-6 sati te procijedimo. Uzimamo 2-3 šalice čaja na dan.

Tinktura
Močimo 30 dana 200 grama usitnjenog korijena u 1 litri 70 postotnog alkohola, procijedimo. Uzimamo 3 puta na dan po 10-15 kapi tinkture sa malo vode ili čaja.

Prašak
Usitnjen korijen u prah rabimo za navedena oboljenja tako da uzimamo prašak 3 puta na dan koliko stane na vrh noža sa malo vode ili čaja. Prašak možemo napraviti i od suhih listova.

Kontraindikacije
Osobama oboljelim od reume, gihta, bubrega, bubrežnih kamenaca i povišene želučane kiseline, ne preporuča se uporaba srčenjaka u bilo kojem obliku. Osobe koje su sklone alergijama ili u kontaktu sa biljkom trebali bi izbjegavati dodir sa srčenjakom jer može izazvati foto-dermatitis.

Srčenjak
lat Persicaria/Polygonum bistorta L.
eng Bistort
d Der Schlangen-Knöterich/Wiesen-Knöterich
fr La renouée bistorte

Srčenjak

Srčenjak

Druga imena koja se koriste za ovu biljku su jermen, kačji korijen, srčanik, trava od srdoblje i zmijino mlijeko. Ime dobiva po latinskom bis što u prijevodu znači dvaput, i torta što znači preokrenut - savijen, što i podsjeća na korijen srčenjaka, koji je oblika kao zmija, plosnati i vodoravno izvijen u obliku slova S. Naziv polygonum (polys = mnogo i gony = koljeno). Ime srčenjak dobiva po tome što je korijen liječio tegobe srca. U Engleskoj se tradicionalno mladi listovi rabe za izradu pudinga za Uskrs.
Srčenjak je višegodišnja biljka visine do 1 metar, sa jakom, uspravnom i ne razgranatom stabljikom, koja ima donje listove velike i duge - kopljaste, trouglastog oblika, a gornji listovi su sjedeći i linearni. Cvjetovi tvore klas - cvat ružičaste do crvenkasto-bijele boje, na vrhu stabljike. Korijen je vodoravan, S oblika, plosnat, mesnat, podsjeća na oblik zmije, sa dosta korijenčića. Oblik ploda je piramidast.
Cvate od svibnja do kolovoza. Cvjetovi su ugodnog mirisa, a okus steže i sluzav je. Raste na brdskim livadama, padinama brda, obroncima, na rubovima šuma i uz putove. Voli jako vlažna zemljišta.
Mladi listovi su za jelo. Listove prije cvatnje beremo i sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Korijen se vadi u proljeće čim izbiju prvi listovi te u jesen poslije cvatnje, očisti od zemlje, izreže na tanke štapiće ili komadiće, te se brzo suši na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Sabire se i sjeme nakon cvatnje, tako da režemo cvjetne klasove i sušimo sjeme na toplom mjestu.
Ljekoviti sadržaj: emodin, antraquinon, škroba, katehinski tanin 21%, sluzi, polifenolne oksalne, galne, elagne kiseline, crvene boje - taninskog crvenila, bjelančevine, vitamin C, karotin, treslovinu itd.
U narodu je uvriježeno pravilo da korijen srčanjaka liječi poslijedice ugriza zmija otrovnica, što bi u današnje vrijeme trebalo samo podsjećati na davno prošla vremena kada se u nedostatku liječnika i seruma liječilo na ovaj način. Korijen kuhan u vinu liječi proljev i dizenteriju.
Listovi srčenjaka koje možemo sušiti dobro su sredstvo (antihemetik), za tjeranje crva, glista i ostalih nametnika i parazita iz crijeva i to kod djece. Također su dobro sredstvo za liječenje raznih rana.
Svježi sok iz cijele biljke možemo također rabiti za vanjsku (ušmrkati u nosnice u liječenju polipa) i unutarnju uporabu.
Zapadna pučka medicina rabi ga kao adstrigent, antidijaroik, antipiretik, diuretik, febrifug, homeopatik, laksativ, stiptik, za liječenje angine, apcesa, bolesti krvi, grla, cistitis, dijareje, dizenterije, infekcije usta, infekcije grla, ispadanje zuba, hemeroida, karcinoma, krvarenje nosa, kolere, krvarenja koja dobro zaustavlja, katara, posjekotina, vodenih bolesti itd kao i za raznih rana, olakšavanje raznih tegoba.

Ljekovito djelovanje
- Srčenjak (korijen) posjeduje jako adstrigentno djelovanje zahvaljujući visokom postotku tanina oko 21% što u kombinaciji s velikim postotkom škroba ima vrlo rijetko ljekovito djelovanje, a to je da istodobno steže i umiruje sluznicu ili tkivo te se rabi kod svih tegoba sa sluznicama od usne šupljine do rektuma te za liječenje:
-raznog krvarenja (maternice, čira na želucu ili dvanaestiku, mjehura, crijeva, bubrega, nosa itd), bolesti želuca i crijeva (gastritis, čir na želucu i na dvanaestiku, raka želuca, Crohna, upale sluznice, raznog krvarenja, ulceroznog kolitisa, proljeva, dijareje, dizenterije, kolere, katara crijeva, za ispiranje debelog crijeva kod hemeroida, katara, analnih pukotina, fistula, tegoba sa raznih infekcijama itd)
- ženskih bolesti (za ispiranje kod bijelog pranja, kod jakog i obilnog krvarenja te u preventivi sklonostika pobačaju itd)
- kožnih bolesti (za ispiranje nečistoća i infekcija kože, gnojnih rana, za pojačano zarašćivanje rana)
- bolesti grla i usne šupljine (upale, angine, afte, krvarenje zubnog mesa, grgljanje i ispiranje grla, paradontoze)
- bolesti bubrega i mjehura (cistitisa, infekcija)
- bolesti krvi (malokrvnost)
- zaraznih bolesti (kuge, ospice, variole itd)
- kod bolova u prsima

herbalism @ 09:33 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, listopad 19, 2012
(19.10.2012)

Krema za lice
1 žličica tinktura od ružmarina, 2 žlice maslinova ulja, 2 žlice jelove smole, 2 žlice pčelinjeg voska
Priprema: Na laganoj vatri grijati maslinovo ulje dodajući smolu i vosak, a kad se sve rastopi dodati i tinkturu. Kremu pravilno pohraniti. Koristiti za njegu lica i tijela kod raznih nečistoća kože, lišajeva, osipa, ekcema, gljivica itd.

Med
1 dl tinkture od ružmarina, 1 kg meda
Priprema. Izmiješati tinkturu s medom. Ovaj med služi kao zamjena pravom medu od ružmarina za liječenje jetre, žuči i za jačanje.
Uporaba. Uzimati tri puta na dan po 1 žlicu prije jela u čaju ili vodi.

Iz kulinarstva
Zbog ljekovitih svojstava valjalo bi ga više koristiti kao začin juhama, varivima, umacima i pečenjima, a za pripremu marinade i jela od divljači korištenje ružmarina se već uobičajilo. Riblja marinada bez ružmarina je gotovo nezamisliva, jer on joj daje poseban, nezamjenjiv okus. A mogu ga, bez straha, kao začin uzimati osobe koje imaju raznih nevolja sa zdravljem.

Ružmarin
Rosmarinus officinalis L.
eng Rosemary
d Der Rosmarin
fr Le Romarin

Romarin

Ružmarin

Iz Sredozemlja, ružmarin su monasi prenijeli preko Alpa. Kao svetu biljku, Rimljani su je posvetili Afroditi, božici ljepote i ljubavi. Grci su svoje bogove kitili "cvijetom Olimpa", vijencima ružmarina, smatrajući ih dražima od zlata. Ime rosmarinus prvi put spominje Dioskurid, a latinsko ime dolazi od riječi "ros marinus", što u prijevodu znači morska rosa. Ružmarinu se pridavala moć istrjerivanja zlih duhova pa je stoga pratio, a i danas prati, čovjeka u svim životnim fazama od rođenja, preko vjenčanja, do smrti. I dan danas neki narodi grančicama ružmarina kite  kolijevke, a mladenka na vjenčanju posadi grančicu ružmarina kako bi pustio korijenje što je značio dug i sretan brak. Grančica je ružmarina položena na odar uz pokojnika i u nas se njome, umočenom u svetu vodu, škropi lijes. Njegovu sadnju preporučuje i Karlo Veliki. Ružmarin je biljka sjećanja jer jača pamćenje. Ružmarin je i simbol ljubavi, postojanje, radosti, vjernosti.
Kao trajni razgranati zimzeleni grm naraste i do dva metra. Listovi koji su sjedeći, nasuprotni, čvrsti, kožasti i vrlo uski, dugi 2-3 cm, s gornje strane tamnozeleni, goli i sjajni, a s donje sivobijeli, dlakavi, cijelog ruba, savinuti prema dolje. Žlijezde s eteričnim uljem nalaze se na donjoj strani lista. Između listova, u pršljenima, razvijaju se cvjetovi ljubičastimodre boje. Cvate cijele kalendarske godine.
Ugodna je i intenzivnog mirisa te pikantno ljutog, oporog i gorkog okusa. Kultivirana je biljka poznata još iz doba prije nove ere, raste u parkovima i vrtovima, a kao samonikla u nas raste na obali mora u Dalmaciji i na otocima. Sabiru se cvijet i list ružmarina.
O ljekovitosti ružmarina u pučkoj medicini ima mnogo zapisa. Tako je poznati bilinar Messegue zapisao: "Sedamdesetdvogodišnja mađarska kraljica Elizabeta koja je bolovala od reume i gihta, sva izmorena i izmučena bolešću, zahvaljujući ružmarinu toliko se oporavila da ju je zaprosio i sam poljski kralj." Po njoj je pripravak dobiven od cvijeta ružmarina, vode i alkohola, nazvan "Aqua reginae Hungariae" koji vraća snagu čovjeku, oštri razum, čisti mozak i jača živce i vid. A u narodu se, od starijih osoba još i danas može čuti da ružmarin "tjera znoj, mokraću i vjetrove, a jača pamćenje, želudac i kosu". Ljekovita uporaba ružmarina je u pučkoj medicini vrlo raširena.
Kupke s ružmarinom ili eteričnim uljem ružmarina, daju odlične rezultate, pa se preporučuju svim reumatičnim bolesnicima jer smanjuju bolna i upalna stanja, osobama koje boluju od depresije, živčanih bolesti, jetre, premorenosti - umne ili fizičke - rekonvalescentima i za liječenje bubrežnih i kožnih oboljenja.
Ružmarinova kiselina je jak antioksidant koji direktno uništava slobodne radikale te se preporučuje i kod Alzheimerove bolesti.
Svježi sok ili svježe usitnjeni listovi ružmarina imaju jako antiseptično i mikocidno djelovanje te se koriste za liječenje kožnih nečistoća i parazita na koži - uši.
Od listova ružmarina močenih u vinu ili alkoholu dobivaju se prirodni preparati za masažu tijela. Od ružmarina se izrađuju razni pripravci kao što su vino, liker, tinktura i masti. Eterično ulje od ružmarina ima širu primjenu u liječenju unutarnjih oboljenja kao i u vanjskoj uporabi, za inhalacije, kupke, komprese i masaže. Eterično ulje ružmarina za vanjsku uporabu miješa se s ostalim uljima.
Zapadna pučka medicina rabi ružmarin za liječenje: artritisa, bolova abdomena, bolesti oka, bolesti jetre, dizenterije, digestivnih bolesti, ekcema, gihta, gluhoće, gljivica i gljivičnih infekcija, glavobolja, gubitka kose, hemeroida, išijasa, izostale mjesečnice, kroničnog plućnog katara, kroničnog plućne dispepsije i viška želučane kiseline, niskog tlaka, neutritisa, nervnih tenzija, komplikacija sa srcem i srčanih oboljenja, napetosti, paralize, reumatizma, slabe cirkulacije, škrofula, upale usta te lošeg apetita.

Koristi se za:
- jačanje cirkulacije i reguliranje krvnog tlaka
- relaksaciju tijela i duha
- liječenje očne mrene
- liječenje kožnih bolesti pa i onih kojima su uzrok gljivice
- gljivičnih oboljenja unutrašnjih organa
- bolesti želuca jer pojačava lučenje želučanog soka i probavu
- tegobe sa žuči i bolje otjecanje
- liječenje tifusne groznice
- gripe i prehlade nakon kojih ubrzava oporavak
- bolesti jetre, od lakših tegoba do ciroze
- otklanjanje nadutosti, nervoze, zatvor i druge smetnje u probavnom traktu, čime pomaže i radu srca
- liječenje ženskih bolesti, ponajprije mjesečnice, a u zloporabi za izazivanje pobačaja.

herbalism @ 08:51 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, listopad 12, 2012
(Novi list, 12.10.2012)

Čaj
1 jušna žlica, 2 dl vode
Priprema: preliti piriku vrućom vodom, poklopiti da odstoji 1 sat i procijediti.
Uporaba: piti 2-4 šalice čaja na dan, ovisno o potrebi.

Sjeme
Sjeme pirike rabimo za liječenje čira na želucu i dvanaestiku.

Sok
Sok od korijena rabi se za liječenje tegobe jetre, žuči i žutice.

Priroda
Proljeće i jesen:
pirika puzava je izdašna hrana u preživljavanju, bez obzira na to što ne sadrži škrob. Možemo je peći i mljeti kao nadomjestak za kavu, kuhati i dodavati drugim biljkama za juhu i variva.

Kontraindikacije
Osobe s komplikacijama bubrega, žuči, želuca i jetre ne bi smjele uzimati piriku puzavu duže od 30 dana. Nakon mjesec dana terapija se može ponoviti.

Pirika puzava
lat Agropyron repens/Elymus repens
eng couch grass
d Die Kriech-Quecke
fr Le chiendent officinal, chiendent commun

Pirika puzava

Pirika puzava

Pirika puzava, ili kako je još nazivaju pirevina ili pirovina, spada u antiinflamatorike, antiflogistike, dermetike, diuretike, depurative, hemolitike, laksative, metabolike, purgative i tonike.
Stara je i poznata ljekovita biljka koja je čovjeku služila kao hrana i kao lijek. Hipokrat, Plinije i drugi rabili su je za liječenje bolesti krvi i mokraćnih organa.
Pirika ima dugačku i razgranatu podzemnu stabljiku s jako raširenim vriježama, te stabljiku do 1,5 metar visine. Listovi su uski, hrapavi i plosnati. U uskim i gustim klasovima razvijaju se cvjetovi. Biljka je poznata kao jako dosadan korov.
Cvate od lipnja do srpnja. Bez naročitog je mirisa, a sladunjava je okusa. Raste kao korov na napuštenom zemljištu, na tlu slabe kvalitete, uz putove, živice, na livadama i poljima.
Sabire se podanak bez vriježa i korjenčića u jesen, očisti se od zemlje, usitni te suši na toplom i prozračnom mjestu, na suncu. Sušenje može biti i umjetno. Služi i kao krmna hrana jer ima dosta hranjivih tvari. Većinom se sabire podanak u proljeće i jesen kad se odvijaju radovi u vrtu.
Ljekoviti sadržaj: agropyrin koji djeluje kao antibiotik te ugljikohidrat tritican, mannitol, vanilin, amigdalin, inozit, inulin, vitamini A i B, željezo, guma, sluz, silicijeve kiseline, fosforne kiseline, jabučne kiseline i šećer.
Koliko cijenimo korov kraj kojega prolazimo ne osvrnuvši se, a koliko nam je potreban u našem svakodnevnom životu? Nitko od nas nije pošteđen od autointoksikacije kao produkta rada metabolizma, te mu je potrebno čišćenje organizma ili pomoć u čišćenju organizma ili pomoć u čišćenju organizma ili izbacivanje sagorjelih i štetnih tvari iz organizma. Pirika upravo spada u red biljaka koje u tome pomažu.
 Pirika čisti i otapa, a to je ono što nam svakako treba kod oboljenja kao što su kamenci ili sklonost stvaranja kamenaca. Pirika puzava spada u čajne mješavine koje se rabe za otapanje kamenaca uz trputac, stolisnik, preslicu, koprivu itd. Ljekovito djeluje i kod bolesti pluća (katara dišnih putova).
Zapadna pučka medicina rabi piriku za liječenje: upale prostate, infekcija mjehura, bolesti mjehura, probavnih tegoba, proljetnog umora, žučnih kamenaca, gihta, parazita i crva u crijevima, katara jednjaka, reume, jetre, dišnih organa, plućnih komplikacija, gastritisa, bolesti slezene, upale usta, upale bubrega, povreda, artritisa, za otapanje kamenaca, bolesti metabolizma, tegoba sa urinarnim sustavom, kod dječjih tegoba s mokrenjem i mokraćnim organima, kao tonik, za hranu, a koristi se kao zamjena za kavu.
Korijen pirike može u nestašici biti i dobra hrana, može poslužiti i kao nadomjestak za kavu. U oficijelnoj medicini koristi se za liječenje upalnih stanja urinarnog trakta te kod stvaranja kamenaca, mokraćnih organa i kod djece, bubrežnih i mokraćnih organa te kanala dobro je korijen pirike kombinirati s ljekovitim biljkama kao što su žutika i stolisnik.

Pomaže:
- u čišćenju cijelog organizma, naročito krvi (te poboljšanju krvne slike)
- kod metaboličkih tegoba
- kod bolesti bubrega i mjehura, naročito kod infekcija
- kod bolesti prostate
- u liječenju bolesti želuca i crijeva
- kod reume i gihta
- kod bronhitisa
- kod problema s jetrom, žuči, slezenom, gušteračom, kožom (osipi, ekcemi itd)
- sa slabim živcima
- te kod ženskih bolesti.

herbalism @ 08:58 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, kolovoz 24, 2012
(Novi list, 24.8.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
1 čajna žličica bilja, 2 dl vode,
Uputa za pripremu:
vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo. Pijemo 2-3 šalice čaja na dan.

Tinktura
(za navedena oboljenja)
200 grama usitnjenih vrhova biljke. 1 lit 70% alkohola
Upute za pripremu:
močimo bilje u alkoholu 30 dana, procijedimo.
Uputa za uporabu:
uzimamo 3 puta po 10-15 kapi s malo vode ili čaja.

Kontraindikacije
Ne uzima se kod povraćanja. Jači čaj izaziva povraćanje te takvo djelovanje (emetik) rabimo kod raznog trovanja kako bi smo izazvali povraćanje, to jest čišćenje želuca. Kod upale bubrega se ne koristi.

Blaženi čkalj
lat Cnicus Benedictus L.
eng St. Benedict's thistle, blessed thistle, holy thistle, spotted thistle
d Das Benediktenkraut,Kardobenedikte, Benediktendistel, Benediktenkarde, Benediktenwurz, Bitterdistel, Bernhardinerwurzel, Bornwurz, Distelkraut, Spinnendistel, Natter(n)kraut
fr Le chardon béni, cnicaut béni

Blaženi čkalj

Blaženi čkalj

Benedikta, biskupova brada, božja plahtica, divlji Jeruzalem, papino zelje, sveta sikavica, šikalina, šikalina žuta i još brojna druga imena vezana su uz ovu biljku.
U srednjem vijeku bila je to tražena biljka za liječenje velikog broja bolesti, posebice želuca i bolesti srca. Martin Luther uspješno je rabio plodove kod bolova slezene. Jednogodišnja je biljka visine do 40 cm, sa razgranatom ljepljivom i dlakavom stabljikom, s kožastim i bodljikavim produženim i krpastim listovima, koji su na rubovima nazubljeni. Cvjetna se žuta glavica sa cjevastim cvjetovima razvija na vrhu stabljike pojedinačno, obavijeni sa povojnim listovima od koji se unutarnji pretvaraju u bodljike. Plod sazrijeva u listopadu, cvjeta od lipnja do kraja kolovoza. Bez jakog aromatičnog mirisa, ali jako gorkog okusa.
Raste samoniklo na morskom obalnom području Sredozemlja a kod nas u Dalmaciji i to među kamenjem, uz puteve i vinograde. Uzgaja se u vrtovima. Sabire se za vrijeme cvatnje i to gornji dio biljke koju sušimo na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Osušenu pohranimo u dobru ambalažu. Sabiru se i plodovi dok sazru. Ljekoviti sadržaj: eterično ulje, treslovina, smola, sluz, knicin, gorke tvari, mineralne tvari i to željezo, sumpor, kalijeve, kalcijeve, natrijeve i magnezijeve soli, vitamini B kompleksa itd.
Plodovi su dobar purgativ i  emetik, ako ih žvačemo i jedemo. Kod tegoba sa slezenom i podmuklih bolova ispod rebara pije se čaj od plodova blaženog čkalja. Ljekovito bilje sa kojim se dobro slaže blaženi čkalj je: kičica, lincura, metvica, pelin, stolisnik, trava iva itd.
 Znanstvena istraživanja, to jest laboratorijske studije potvrđuju ljekovito djelovanje blaženog čkalja (cinin-polyacetylen) na razne vrste bakterija i to na; Bacillus subtilis, Escherichia coli, Proteus - čaj, Pseudomonas aeruginosa, Staphylococcus aureus, Brucella - čaj, Streptococcus, Klebsiella, Pseudomonas, S. aureus, S. Typhi itd. Ujedno je dokazano antivirusno-antiviralno djelovanje na virus herpesa i poliovirusa influence.
Zapadna pučka medicina rabi se kao antihelmetik, adstrigent, antiskorbut, antispazmodik, digestiv, diuretik, detoksikant, emetik, galaktogog, holagog, homeopatik, kontraceptiv, kardik, laksativ, metabolik, tonik, afrodizijak, za liječenje akni, artritisa, abcesa, anoreksije, bronhitisa, bolesti slezene, bolesti jetre, bolesti dišnih puteva, bolesti metabolizma, bolesti krvi - za čišćenje crijevnog katara, protiv crijevnih grčeva- kolika, čireva, digestiv, ekcema, glavobolje, gihta, gluhoće, groznice, grozničavih bolesti, izostale mjesečnice, hepatitisa, histerije, hormonalnih poremećaja, katara pluća, krvarenja, kamenaca mjehura, konjuktivitisa, kontracepcijsko sredstvo, karcinome - povrede, protiv kašlja, lošeg apetita, malenih ospica, nadutosti, nedostatka mlijeka kod dojilja, opeklina, metabolizma čiji je promotor, posljedica trovanja, raznih rana, raznih nametnika i parazita u crijevima, srčanih tegoba, slabih živaca, slabe želučane kiseline, trovanje, tumora slezene, ugriza otrovnih životinja, znojenja, žuči, žučnih bolesti, žučnih kamenaca, žutice, želuca, kao i za spremanje kompresa - obloga, te kao magični prašak - lijek.
Znanstvena istraživanja i laboratorijske studije potvrđuju ljekovito djelovanje blaženog čkalja (cnicin - plyacetylen) na razne vrste bakterija. Ujedno je dokazano antivirusno - antiviralno djelovanje na virus herpesa i poliovirusa influence.

Ljekovito djelovanje
Uistinu se blaženi čkalj rabi za liječenje mnogih bolesti, ali joj je suština liječenja jačanje cijelog organizma (potiče metabolizam za rad te pridonosi boljoj izmjeni tvari kao i odstranjivanju štetnih tvari iz organizma - detoksikacija itd, u prvom redu želuca (jača želudac, potiče na rad, atonija želuca, jača apetit, regulira izlučivanje želučanog soka, gastritis, pomaže kod disepsije, kod prehlađenog želuca, katara želuca, izgubljenog apetita - teka, čira na želucu i na dvanaestiku, hipoaciditeta) te za liječenje raznih bolesti popraćenih groznicom (infekcija, malarije, zaraznih bolesti, kod svih bolesti s povišenom temperaturom tijela, povratne groznice)
- bolesti krvi (čisti i jača krv, kod slabokrvnosti, anemija, povišenih masnoća od kolesterola do triglicerida, zaustavlja krvarenje itd)
- bolesti srca (za jačanje srca, aritmije srca, kao srčani tonik, slabog srca, srčane astme, kod nadimanja tj pritiska na ošit itd)
- bolesti dišnih organa i puteva (astme srčane, astme, katara pluća, katara bronha, katara dišnih puteva, upale grla i ždrijela, upale pluća, kašlja itd)
- kožnih bolesti (ospica, akni, čireva, osipa, opeklina, raznih rana, uboda i ugriza otrovnih životinja i insekta, lupusa, kod oštećenja kože koje sliče karcinomu - prašak šikaline žute posipamo itd)
- ženskih bolesti (tegobe s izostalom mjesečnicom, raznih menstrualnih grčeva, PMS-a, upale maternice, grčeva maternice, bolova maternice kao i bolnih mjesečnica itd), vrtoglavice, glavobolje
- bolesti crijeva (katara crijeva, raznih parazita i nametnika u crijevima, tegobe kod pražnjenja crijeva, hemeroida - za sjedeće kupke, nadimanja, raznih infekcija, opstipacija, crijevnih grčeva i kolika itd)
- bolesti jetre i žuči (potiče izlučivanje žučnog soka, pročišćava žučne kanale, jača jetru, kod žutice, čisti jetru itd)
- vodenih bolesti (edemi, voda oko srca, hidropsija, ascites, vodene otekline zglobova, pojačava volumen mokraće i mokrenje itd)
- reume i gihta (odstranjuje iz organizma mokraćnu kiselinu i ureu itd), glavobolje, vrtoglavice, škrofuloze, bolesti živaca (histerije, nesanice, slabih živaca, anoreksije, napetosti, neuroza, hipohondrije, melankolije itd)
- bolesti urinarnog trakta (razne infekcije itd)
Plodovi su dobar purgativ i emetik, ako ih žvačemo i jedemo. Kod tegoba sa slezenom i podmuklih bolova ispod rebara pije se čaj od plodova blaženog čkalja.
Ljekovito bilje s kojim se dobro slaže blaženi čkalj: kičica, lincura, metvica, pelin, stolisnik, trava iva itd.

herbalism @ 13:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, kolovoz 3, 2012
(Novi list, 3.8.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
1g sjemena, 1 dl vode
Uputa za pripremu: Sjeme prelijemo sa kipućom vodom, poklopimo, pustimo da odstoji 2 sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: Pijemo 1-2 šalice čaja dnevno. Možemo zasladiti medom. Čaj rabimo kao diuretik i ekspektorant. Napomena: možemo sjeme i samljeti te preliti vrućom vodom i držati poklopljeno pola sata.

Ulje
Najčešća preporuka za uzimanje je u kapima 3 puta po 5 ml ili tri puta po čajnu žličicu ulja na dan.

Srodne vrste
Nigella sativa - ČURKA - u pučkoj medicini se rabi za liječenje poremećaja probave, kod aerofalgije (gutanja zraka) i nadimanja (karminativ), kod neredovite mjesečnice (emenagog), te za istjerivanje glista tj raznih parazita u crijevima (vermifug).

Kontraindikacije
Nisu poznate. Veće količine se ne preporučuju za uporabu.

Čupava Kata
lat Nigella Damascena L.
eng love-in-a-mist
d Die Jungfer im Grünen
fr La nigelle de Damas

Čupava Kata

Čupava Kata

Druga imena ove biljke su crnika, crni kim, čurka ili mačkov brk. Domovina tj porijeklo je Mediteran i zemlje Male Azije. Biblija spominje čupavu katu crni kim kao pravi lijek za nadutost, grčeve, bolna stanja probavnog sustava. Ima tisućljetnu ljekovitu uporabu u Egiptu. Prema starim zapisima pronađene su u grobnicama faraona Tutankamona, bočice sa uljem kima, a rabila ga je i Kleopatra. Islamski prorok Muhamed u svojoj knjizi "Hadith" piše da crni kim liječi sve osim smrti.
Stoljetno uzgajana vrsta poradi dobivanja začinskog sjemena. Slovenski zapisi spominju naredbe Karla Velikog i Ludviga Pobožnog da se obavezno u vrtovima sadi crni kim - čupava Kata - črni korijander koji ima začinsku i ljekovitu uporabu naročito ako su se sjemenke stavljale u kruh za bolju probavu.
Crni kim je jednogodišnja zeljasta biljka sa lijepim svijetlo plavim cvjetovima koji su pojedinačni i sjedeći na uspravnoj stabljici koja naraste i do 60 cm visine. U cvjetovima se razvijaju čahurice s mnogo sjemenki. Biljka se rabi i u hortikulturi kao i u cvjećarstvu. Cvate od lipnja do kolovoza. Bez naročitog je mirisa i gorka je okusa. Sjeme je istih karakteristika.
Raste kao kultivirana biljka u vrtovima, a rjeđe uz putove kao samonikla. Cijela biljka se bere u vrijeme cvatnje, te u snopićima suši na vjetrovitom mjestu u sjeni. Sakupljamo sjeme i dosušimo ga na toplom prozračnom mjestu u sjeni.
Ljekoviti sadržaj: Alkaloid domascenin 9%, zasićenih masnih kiselina 16%, a nezasićenih 84% (oleinska, linolna, linolenska), fitosteroidi, alkaloidi - nigelicin - nigelamin-n-oksid (izohinolini) - nigelidin, tanin, saponin, gorke tvari nigelin, eterično ulje timokinonom, ulje nigela, melanhin, vlakna, željezo, kalcij, natrij, kalij itd. Karakteristika sjemena je da sadrži 15 aminokiselina od toga 9 esencijalnih.
Ulje se koristi za vanjsku i unutarnju uporabu kao i za inhalacije.
Cijela biljka u cvatu također se koristi za liječenje ali znatno manje, poradi slabijeg djelovanja u odnosu na sjeme i ulje. U nedostatku sjemena i ulja možemo osušenu biljku rabiti za liječenje probavnih i respiratornih smetnji.
Zapadna pučka medicina rabi ovu biljku kao antihelmetik, diuretik, holagog, karminativ, a liječenje: bolesti žuči i jetre, bolesti crijeva kod nadutosti, raznih parazita i nametnika u crijevima, tumora i za jače stvaranje žuči.

Današnja primjena
Ulje se danas preporučuje u liječenju:
- bolesti srca (jača srčani mišić - miokard, u preventivi i kurativi srčanih aritmija
- bolesti bubrega (infekcije, bubrežni kamenci)
- bolesti želuca i crijeva (sprječava zatvor - konstipaciju, infekcije - iritacija sluznice, smanjuje nadimanje, grčeve, bolove želuca i crijeva, crijevne gljivice, hemeroidi)
- bolesti usta (pojačava salivaciju - slinu)
- bolesti živčanog sustava (antipsihotik, poremećaji sna itd) - centralnog nervnog sustava - endokrinog sustava
- bolesti respiratornog sustava, (infekcije-sluznice, potiče iskašljavanje - ekspektorant, sklonost infekcijama, bronhitis, astma, upala pluća, kašalj)
- bolesti glave (glavobolje - migrene, upala sinusa)
- bolesti jetre i žuči, masne jetre, tvrde jetre, ciroze jetre)
- bolesti kože (ekcema, kožnih nečistoća, svraba, neurodermitis, lišajevi, akne, psorijaza, kožne gljivice)
- bolesti krvi i krvnih sudova (masnoće, tromboza, održava viskozitet - elastičnost krvnih sudova, visoki krvni tlak)
- ženskih bolesti (PMS, infekcija itd)
- tumora i novotvorina, karcinoma itd
- zaraznih bolesti (malarija)
- artritisa i reumatoidnih bolesti (bolova u zglobovima)
- multiple skleroze (šećerna bolest)
- jačanje imuniteta i revitalizacije cijelog organizma

Ljekovito djelovanje
Kao ukrasna vrsta naših vrtova, čupava Kata plijeni pažnju svojim posebno lijepim cvijetom, nego kao ljekovita biljka. U pučkoj medicini sjeme se rabi za liječenje:
- vodene bolesti, kao diuretik
- povišenog krvnog tlaka
- povišene temperature
- za pojačano lučenje mlijeka kod dojilja
- protiv nadimanja
- protiv parazita
- kod grčenja glatkih mišića
- kod izostalih mjesečnica
- za lakše iskašljavanje
- danas najviše kao začin

herbalism @ 20:48 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 6, 2012
(Novi list, 6.7.2012)

Čaj
S 2 dl vruće vode prelijemo 1 čajnu žličicu bilja, poklopimo, pustimo da odstoji pola sata i procijedimo. Uzimamo 2-3 šalice čaja tijekom dana. Za obloge i ispiranje uzimamo 1 jušnu žlicu bilja na 2 dl vode.

Tinktura
200 grama listova i cvjetova močimo 30 dana u 1 litri 60-postotnog alkohola.
Promućkamo povremeno tijekom močenja. Procijedimo. Uzimamo 10-15 kapi 3 puta na dan s malo vode ili čaja.

Vodeni ekstrakt
Usitnimo 200 grama cijele očišćene biljke u cvatu i prelijemo s 1 l vode. Poklopimo. Nakon 12 sati dobro potisnemo, tj istisnemo i procijedimo dobivni vodeni ekstrakt. Uzimamo 1-3 čajne žličice na dan s malo vode ili čaja.

Kupke
Poradi antibiotskog, antiseptičkog, antimikrobnog te antifugalnog ili mikocidnog djelovanja preporučuju se cjelovite kupke kod raznih kožnih bolesti ili sjedeće kupke kod ženskih bolesti.

Dragoljub
lat Tropaeolum majus
eng garden nasturtium, Indian cress, monks cress
d Die Große Kapuzinerkresse
fr La Grande Capucine, Capucine

tropaeolum majus

tropaeolum majus

Druga imena ove biljke su dragomilje, divlji dragoljub i kapucinka, a njena pradomovina je Peru otkud dolazi u Europu pod nazivom "krvavi cvijet" u 16. stoljeću. Poznata je biljka za dezinfekciju rana i prsnih tegoba u andskoj narodnoj medicini. U Europi se počinje uzgajati 1684. godine kao povrće te dobar lijek za liječenje plućnih bolesti.
Dragoljub je jednogodišnja puzajuća biljka s prepoznatljivim velikim okruglim mesnatim listovima i vidljivim razgranatim žilama lista i lijepim narančasto-žuto-crvenim cvjetovima. Cvate od svibnja do kraja srpnja. Okus joj je oštro aromatičan i pikantan.
U slobodnoj prirodi nalazimo dragoljub u svjetlim bukovim šumama. Uzgaja se najviše u vrtovima i cvjetnim loncima. U svježem stanju beru se listovi i pupoljci. Bere se cijela biljka, list, cvijet i plod.
Sušimo je brzo na toplom mjestu, u sjeni. Plod beremo kad potpuno dozri te sušimo na toplom mjestu u sjeni.
Zapadna pučka medicina rabi dragoljub kao: antimikrobik, antimikotik, antineoplastik, afrodizijak, antiskorbut, antibakterik, antifungal, antiseptik, depurativ, dermetik, diuretik, emenagog, ekspektorans, laksativ, purgativ, stimulans za liječenje: angine, bolesti bubrega, bronhitisa, groznice gljivičnih infekcija, infekcija respiratornih organa, infekcija mjehura i mokraćnih puteva, infekcije streptokokom, iritacije kože, prehlade, stafilokok, upalna stanja usta, za pražnjenje crijeva itd.
Dragoljub je sastavni dio ljekovitog kućnog biovrta uz bosiljak, bobovnjak, čili papriku, kadulju, metvicu, ružmarin, vlasac itd. Ljekovitim sastojcima antibiotskog, antibaktericidnog i antiseptičnog djelovanja u prvom redu ljekovito djeluje na pluća, bubrege i mjehur.
Zeleni plodovi dragoljuba dobro su kućno sredstvo za liječenje gljivičnih oboljenja kože. Sjeme dragoljuba djeluje mikocidno te se rabi u liječenju gljivičnih infekcija.
Njemačka komisija E terapijski vodič za biljni lijek, preporučuje dragoljub za infekcije mokraćnog sustava, kašalj i bronhitis.

Kontraindikacije
Mogućnost dermatitisa u kontaktu s biljkom kod osjetljivih osoba. Mogućnost iritacije organizma s povraćanjem kod nekontrolirane ili prevelike količine konzumacije svježe biljke. Preporuka za izbjegavanje uzimanja u bilo kojem obliku dragoljuba osobama osjetljivog želuca, čira na želucu, gastritisa itd.

Kulinarstvo
Mladi pupoljci i nezreli plodovi mogu se kiseliti u octu ili salamuri. Izvrsnog su pikantnog okusa te se rado rabe kao začin. Jestivi su svježi listovi, cvjetovi i pupoljci dragoljuba. Poznate su ljekovite salate od svježih listova dragoljuba u liječenju skorbuta. Kao začin rado se rabi za začinjavanje raznih juha, variva, sendviča itd.

Ljekovito djelovanje
Cijelu biljku rabimo za liječenje:
- bolesti respiratornih organa i puteva (raznih vrsta bronhijalnog sekreta - katara - tvrdokorne sluzi, upalnih stanja, infekcija, kašlja, bronhitisa, kroničnog bronhitisa, astme, prehlade, gripe, nazeba, emfizema - proširenja pluća itd)
- karcinomi (rabi se ekstrakt cijele biljke)
- bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih puteva (infekcije, upalna stanja, zastoj mokraće, za jače mokrenje)
- bolest vlasišta (pojačava rast i liječi tegobe vlasišta kose, rabi se tinktura)
- bolesti kože (akne, saboreja, za ispiranje raznih kožnih ozljeda, rana i posjekotina, te kod raznih kožnih nečistoća, opeklina, osipa, kožnih erupcija itd)
- bolesti jetre i žuči (slab rad te slabo lučenje žuči)
- bolesti oka (ispiranje čajem od cvjetova i mladih listova)
- ženskih bolesti (za regulaciju mjesečnice - emanogog, kupke)
- šećerne bolesti (dijetoterapija - miješane salate od listova dragoljuba, dragušca, sa svježom salatom ili svježim kupusom itd)
- skorbuta (jedu se mladi listovi)
- te za jačanje spolnog nagona u muškaraca (tinktura)
- candida, kandijaza

Kiseljenje pupoljaka ili zelenih plodova
100 grama očišćenih ili zelenih plodova ubacimo u litru vruće vode u koju smo stavili 2 jušne žlice soli i 4 jušne žlice octa, te kratko prokuhamo. Malo ohladimo te prokuhane pupoljke posložimo u sterilnu staklenku i prelijemo vodom u kojoj se kuhalo. Zatvorimo.
Uporaba: rabimo za jelo kao pikantan začin.

herbalism @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, lipanj 15, 2012
(Novi list, 15.6.2012)

Vrste papra
- Bijeli papar, Piper album, Fructus Piperis albi, uzima se kod konstipacije kao laksativ, kod tegoba sa želucem i to kod slabe probave hrane. Blažeg je i ugodnijeg okusa.
- Cubeba papar, Piper Cubeba, Fructus Cubebae, ljutog je okusa, aromatičan, ne žari, ne peče, ne pali. U pučkoj medicini rabi se kao dobar lijek kod upala mjehura i mokraćnih kanala, kašlja, gonoreje, protiv nadutosti, problema s probavom..
Alkoholni ekstrakt od papra dobar je lijek koji ubija bakterije Micrococcus pyrogens var. Aureus, a ulje je učinkovito kod virusa gripe i Bacillusa typhosusa.
- Južnoamerički papar, Piper Angustifolia, Folia Matico. Rabi se lišće koje ima mnoga ljekovita svojstva i dobar je lijek protiv gonoreje.
- Dugi papar, Piper longum. U pučkoj medicini ova je vrsta papra poznata kao lijek protiv gonoreje, zmijskog otrova, katara.
Oblozi i mast
Oblozi od papra jačaju površinsku cirkulaciju i koriste se protiv reumatskih bolova, a mast za mazanje krasta na glavi.
Zapadna pučka medicina rabi papar za liječenje: artritisa, bolesti jetre, groznice i grozničavih stanja, histerije, kašlja, kamenaca u mjehuru, kožnih tegoba, nadutosti i drugih teškoća s probavnim sustavom, proljeva, reume, tetanusa, ženskih bolesti...

Papar
Piper nigrum L.
eng Black pepper
d Der echte Pfeffer, Pfefferstrauch, schwarze Pfeffer, kurz Pfeffer
fr Le poivrier

Papar

Papar

Piper nigrum L., Familiae Piperaceae, porodica Paprova.
Ljekarnički naziv: Fructus Piperis nigri. Papar je antibakterik, antidijaroik, antipiretik, antiseptik, aromatik, detoksikant, digestiv, diseptik, karminativ, laksativ, rubifacijens, stimulans.
Papar je porijeklom iz Azije, a još u antičko doba uzgaja se u svim zemljama s toplom tropskom klimom. S otkrićima morskih putova postao je najtraženiji začin koji se u vrijeme kuge i kolere plaćao u zlatu. U trgovini mirodijama s Istoka papar zauzima vodeće mjesto i njime zapravo započinje povijest ostalih mirodija u Europi. Domovina papra je Indija, u kojoj su i pronađeni najstariji zapisi o njemu u indijskim sanskrtskim dokumentima. Indijci ga nazivaju pipali, Perzijanci pippari, stari Grci peperi, a stari Rimljani piper, od koje je riječi i nastao današnji naziv, biber ili papar.
Bijeli papar se dobiva od zrelih plodova papra koji se najprije namoče u vodi i zatim suše. Skidanjem kožice s ploda dobiva se gola bijela sjemenka ili bijeli papar. Crni papar dobiva se od potpuno razvijenog, ali nedozrelog ploda papra koji sušenjem poprima crnu boju. Zeleni papar dobiva se tako da se zrna papra konzerviraju u salamuri.
Druga imena: biber, bijeli papar, crni papar, crni biber.
Strani nazivi: slovenski črni poper, srpski biber, talijanski pepe.
Opis: Trajna zimzelena penjačica danas se uzgaja na visokim kolcima. Plodovi su bobe veličine 4 do 6 mm koje rastu na dugačkom plodištu dužine 11 do 15 cm na kojima je oko 20 do 30 boba. Bobe, odnosno zrna su žute, zelene ili crvene boje, ovisno o stupnju zrelosti i obradi zrna.
Miris i okus: mirodijskog mirisa, a okus ljut, pekući i pikantan.

Začin
U kuhinji se zrno koristi za marinade, juhe, variva i kao dodatak u kiseljenju povrća. Prah, odnosno mljeveni papar stavlja se u gotovo sve vrste jela, umake, salate, koktele, pa čak i u kolače.
Bijeli papar koristi se za svijetla, a crni za tamna jela. Papar u zrnu može dugo trajati i sačuvati svoju kvalitetu, dok mljeveni dugim stajanjem gubi na kvaliteti.
Papar se kao začin, u malim količinama može koristiti kod: oboljenja jetre, bolesti crijeva, slabog rada želuca i poremećaja u mikroflori crijeva, visoke temperature koju snižava ako se uzima u mlakoj juhi, a u toploj sprječava grozničava stanja, tegoba s cirkulacijom, tegoba s hemeroidima.

Ljekovito djelovanje
Ljekotivi sadržaj:
najvažniji sastojak su eterična ulja phelandren, caryopylen i sesquiterpen i to 1 do 2,5%, alkaloid piperin do 10%, škrob, smole i malo masnog ulja.
Papar kao začin raznovrsnim jelima ima stoljetnu tradiciju. Njegova ljekovita svojstva, koristi li se kao začin ili kao lijek, čine ga zaštitnikom cijelog organizma, pogotovo probavnog sustava. Pravilno doziranje, odnosno njegova uporaba kao začina, ima niz ljekovitih djelovanja, dok nepravilna uporaba papra može dovesti do mnogih neželjenih posljedica za zdravlje. Pobuđuje rad želuca tako što iritira sluznicu želuca i potiče proces vrenja hrane, a ujedno uništavajući razne štetne mikroorganizme u hrani.

herbalism @ 19:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, ožujak 23, 2012
(Novi list, 23.3.2012)

Čaj
(za grgljanje i ispiranje)
5g usitnjene kore, 1 dl vode
Uputa za pripremu; Usitnjenu koru prelijemo s vrućom vodom, ostavimo poklopljeno da odstoji 2 sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: Ispiremo razne ozlijeđene kožne površine ili ih namačemo s gazom koju smo prethodno namočili, grgljamo grlo kod raznih oboljenja grla i jednjaka te pijemo kod upalnih procesa unutarnjih organa. Pijemo 2-3 šalice tijekom dana. Jače količine izazivaju povraćanje te je uvijek potrebno pripaziti na količinu čaja - dekokta.

Oblog
Suhe ili svježe listove usitnimo i kratko prokuhamo u vodi. Smjesu listova stavimo na bolno mjesto ili oblog - gazu namočimo u procijeđenu tekućinu čaj te stavljamo na bolno mjesto.

Crna joha
lat Alnus glutinosa
eng Black Alder, European Alder, Common Alder
d Die Schwarz-Erle
fr L'aulne glutineux, aulne noir, aulne poisseux, verne

Crna joha

Crna joha

Crna joha

Drugo ime joj je i crna jova, a spominje se još u Homerovoj Odiseji. Najpoznatija je uporaba štapića od johe koji su se rabili kod izricanja kazni - protjerivanja iz zajednice. Grane johe obješene na kućna vrata ili staje štitili su od svakog zla i uroka vještice. Od drva se radi ugljen koji se rabi za proizvodnju baruta. Drvo je tvrdo, u vodi otvrdne te se rabi za radove u vodi i izradu namještaja koji ima lijepu crvenu boju. U pučkoj medicini tradicionalni lijek za liječenje vanjskih ozljeda te za unutarnje i vanjsko zaustavljanje krvarenja. Kora se rabila i za bojanje vune, a drvo za dimljenje ribe i ovčetine.
Stablo je visine od 20-30m, čunjaste krošnje, rijetkih i raširenih grana. Kora stabla je smeđa, a godinama ispuca u tanke okomite ljuske. Listovi su jajasti, na rubovima nepravilno nazubljeni s gornje strane tamnozeleni, a s donje svjetliji. Muški cvjetovi razvijaju se prije listova, a ženski su jajasti i uspravni te nakon oplodnje postaju plod u obliku češera. Plod sadrži mali krilati oraščić. Boja drveta je crvenonarančasta.
Cvate od ožujka do svibnja, a raste uz potoke, rijeke i  jako vlažna glinasta zemljišta najviše uz kamenita područja. Beremo mlade listove koje sušimo rasprostranjeno na prozračnom i toplom mjestu, a koru drveta u proljeće ili jesen. Od osušene kore izrađujemo prašak.
Za obloge kod oteklina, umornih nogu, a za sprječavanje umora nogu stavljaju se svježi listovi u čarape ili obuću. Kora zajedno s korijenom uzima se za liječenje upalnih procesa (angina) i tumora grla, grgljanje grla kod raznih bolesti grla i jednjaka, jer je djelovanje sastojaka kore usmjereno na eliminiranje uzročnika upala i najtežih bolesti (dekokt).
Prašak kore je dobar adstrigent i homestatik, koji rabimo za liječenje unutarnjih bolesti naročito kod raznih upala sluznica i unutarnjih krvarenja (želuca, crijeva, jednjaka, hemeroida itd), a izvana je izvrstan za rješavanje bolesti kože u kojima u potpunosti otklanja svrab (scabies), nametnika u kosi - uši, razne upalne erupcije kože, čireva te za pranje lica.
Prašak kore je izvrsno sredstvo za pranje zubi. Svježa kora crne johe izaziva povraćanje (emetik) te je rabimo za naše potrebe gdje moramo izazvati brzo povraćanje (kod raznih trovanja).

Ljekovito djelovanje
- Listovi crne johe u pučkoj medicini predstavljaju iskušani narodni lijek za liječenje:
- karcinoma - raka dojki, lica, grla, jezika, jednjaka, želuca, debelog crijeva, gušterače, maternice
- bolesti želuca i crijeva - dvanaestika, jednjaka, rektuma, kao klistir kod hemeroida, parazita u crijevima
- bolesti gušterače
- bolesti grla, jezika, zubnog mesa, upale grla ili krajnika (vodica za grlo)
- bolesti kože - razne kožne nečistoće, zarazne bolesti kože - šuga, buha, stjenica itd
- bolesti jetre - žutice
- groznice, kod drhtavice, povišene tjelesne temperature
- ženske bolesti - maternice, upale grudi, za smanjenje mlijeka - oblozi - stavljaju se topli oblozi od svježih listova
- za zaustavljanje unutarnjeg i vanjskog krvarenja

Čaj
(za navedene bolesti)
2 jušne žlice usitnjenih listova prelijemo s vrućom vodom, ostavimo poklopljeno da odstoji i procijedimo. Uputa za uporabu: pijemo čaj u gutljajima tijekom dana.

herbalism @ 20:35 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 10, 2012
(Novi list, 9.3.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
- 1 jušna žlica usitnjenog korijena ili listova, 2 dl vode
- Priprema: Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 1 sat ako je čaj od korijena a 15 minuta ako je čaj od listova.
- Uporaba: Uzimamo 2-4 šalice čaja na dan.
- Napomena: Čaj od korijena ima jače djelovanje od listova.

Tinktura
(za navedena oboljenja)
200 grama korijena, 1 lit 60 postotnog alkohola
Priprema: Močimo u alkoholu usitnjeni korijen 30 dana uz povremeno mućkanje.
Uporaba: Uzimamo 3 puta na dan po 10-15 kapi sa malo vode ili čaja a u početnom stanju bolesti uzimamo odmah 30 kapi sa malo vode ili čaja.
Napomena: Tinktura ima jače djelovanje od čaja.

Oblog
(za liječenje ugriza otrovnih zmija i insekata)
Priprema: listove i korijen očistimo od zemlje te usitnimo u kašastu smjesu koju stavimo na ugriznu ranu.
Uporaba: Mjesto ugriza sišemo sa sisaljkom ili ustima otrov i stavimo smjesu te previjemo.
Napomena: Najbolji lijek je liječnik sa serumom.

Kontraindikacije
Moguće su alergije kod osjetljivih osoba.

Ehinaceja
lat Ehinacea Angustifolia L
eng Echinacea
d Die Sonnenhüte, Scheinsonnenhüte, Igelköpfe
fr Echinacea (échinacée)

Ehinacea

 

Ehinacea

Crvena rudbekija i pupavica druga su imena ove biljke, koju su sjevernoamerički Indijanci tradicionalno rabili, zajedno sa korijenom, za liječenje raznih bolesti i to naročito rana, povreda, infekcija i upalnih stanja organizma. Američka medicina prema zapisima iz 1887. godine rabi ehinaceu za  liječenje sifilisa i prehlade-gripe. Početkom 19. stoljeća vrlo je popularna tinktura ehinaceje pod nazivom "Meyer's Blood Purifier" tj za detoksikaciju - čišćenje krvi. Od 1930. ehinaceja se preporučuje za jačanje imuniteta. U homeopatiji se pojavljuje raširena uporaba matične tinkture od 1916. do 1950. i to naročito u Njemačkoj gdje se i najviše istražuje.
Biljka sa jakom i šupljom stabljikom koja naraste i do 1,5 metara visine. Listovi linearni, duguljasti dužine od 10-20 cm, prekriveni sa sitnim dlačicama i na rubu nazubljeni. Cvijet je glavica grimizne ili purpurne boje. Korijen je razgranan, a cvate od lipnja do rujna. Miris korijena je karakterističan, a okus ljut i peckajući.
Ehinaceja kod nas u vrtovima raste kao ukrasna biljka te na plantažama. U slobodnoj prirodi raste u sjevernoj i srednjoj Americi. Uzgajaju se najviše sljedeće vrste ehinaceje: Ehinacea angustifolia E. purpurea. E. pallida.
Kod branja i prerade rabi se cijela biljka zajedno sa cvijetom a najviše se rabi korijen od kojeg se pripremaju razni ljekoviti pripravci. Ljekoviti sadržaj: eterična ulja, cinarin, alkilamid, fenoli, betain, apigenin, ehinokozid, polisaharidi, borneol, ehinacin, resin, luteolin, policetilen, kvercetin, kiseline palmatinsku-cikorijsku-kavenu-klorogensku, inulin, vitamin C, bakra, željeza, joda, sumpora, kalija itd.
Ehinaceja je danas najpoznatija biljka antibiotskog i antivirusnog djelovanja te se rabi za jačanje imunološkog sustava kao jedan od jačih - djelotvornijih imunostimulansa kojim pojačava tj potiče umnožavanje limofocita (bijela krvna zrnca) i makrofaga (stanice koje nastaju od monocita a imaju citotoksičnu ili fagocitnu sposobnost) što direktno dovodi do jačanja imunološkog sustava (povećava aktivnost i sposobnost obrambenih stanica); te rabimo za liječenje slabog imuniteta.
Fiziologija djelovanja sastojaka ehinaceje odnosi se na jačanje hijaluronske kiseline (hijuluronid) koja je sastavni građevni dio tkiva te se sprječava razvoj patogenih bakterija stafilokoka i streptokoka što u konačnici dovodi do prestanka širenja infekcije i regeneracije oštećenog tkiva. Današnja uporaba ehinaceje je vrlo raširena te se njezin proizvod od tableta, kompresa, tinkture, masti, krema, sirupa, čaja, preporučuju za liječenje raznih tegoba sve do preporuke uzimanja kao suplimenata tj dodatka prehrani. Laboratorijska istraživanja na miševima potvrđuju veliku ljekovitost ehinaceje u liječenju abnormalnog rasta stanica, novotvorina - tumora, leukemije (inhibira karcinomne stanice) itd. Ehinaceja se ne preporučuje kod autoimunih bolesti, multiple skleroze, AIDSa, HIVa itd.
Zapadna pučka medicina rabi je kao: antiinflamatorik, antioksidant, antiviral, detoksikant, dermetik, mikocid, regenerator, stimulans, za liječenje: bolesti dišnih organa i puteva, bolesti urinarnog mokraćnog sustava, bolesti kože, bolesti uha, bolesti imunološkog sustava, gripe, infekcije, karcinoma, prehlade, razne upale, raznih rana, slabog imuniteta, tumora, uboda, zubobolje, kao i za regeneraciju stanica - čišćenja krvi i organizma.

Ljekovito djelovanje
- Koristi se kod infekcije dišnih puteva i organa, naročito je djelotvorna kod pojava prvih simptoma bolesti
- kod bolesti krvi (stimulira porast bijelih krvnih zrnaca)
-alergija (na pelud)
- povreda, udaraca, modrica, nagnječenje mišića i tkiva, te rana
- ugriza otrovnih zmija
-  bolesti limfe i gljivičnih infekcija (kandide), te ženskih bolesti
-  Chronove bolesti
- bolesti prostate (infekcije)
- umora i iscrpljenosti organizma
- stresa i stresnih situacija te za jačanje općenito psihofizičke kondicije kod pojačanog intelektualnog i fizičkog naprezanja
- poremećaja izlučivanja interferona u organizmu
- bolesti kože, crijeva, bubrega, mjehura i mokraćnih puteva
- malignih bolesti (stimulira razvoj imunoloških T stanica koje uništavaju karcinomne stanice), te za ublažavanje toka bolesti i kemoterapije.

herbalism @ 07:33 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, veljača 10, 2012
(Novi list, 10.2.2012)

Čaj
Za navedene bolesti:
Kod tegoba s probavom:
- 1 čajna žličica suhog lista, 2,5 dl vode.
- Priprema: vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo.
- Uporaba: pijemo 1-3 šalice čaja na dan.
Kod migrene, mokraćnog mjehura, gubitka apetita:
- 1 čajna žličica sjemena, 2.5dl vode
Priprema: Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 30 minuta i procijedimo.
Uporaba: Pijemo 1-3 šalice čaja na dan.

Tinktura
200 grama korijena, 0,5 lit alkohola 50%
Priprema: Usitnjen korijen stavimo u staklenu bocu i prelijemo s alkoholom. Svakodnevno promućkamo. Držimo od 3 do 6 tjedana. Procijeđenu tinkturu uliti u tamnu bočicu.
Uporaba: Uzimamo 1-3 puta na dan po 10-30 kapi.

Koprenjak planinski
lat Ligusticum Mutellina L. Grantz
eng Mountain Lovage
d Die Alpen-Mutterwurz
fr Ligustique mutelline

Koprenjak

Koprenjak

Domovina biljke koprenjak planinski, Ligusticum mutellina Grantz., Meum mutellina (L.), Familiae Umbeliferae, iz porodice štitarki su Alpe. Dr. Rudolf Breuss, austrijski liječnik u svojoj svjetskoj poznatoj "totalnoj terapiji" u liječenju najtežih bolesti (tumora) u recepturi za miješani plućni čaj uz trputac, plućnjak, dobričicu, islandski lišaj, divizam, spominje biljku Meum mutellina to jest koprenjak planinski, Ligusticum mutellina.
Svježi listovi se tradicionalno rabe za liječenje slabog apetita i tegoba s probavom. Sjemenke djeluju na tegobe mokraćnog sustava, ženskih bolesti i jačaju apetit. Korijen se najčešće rabi za tegobe probavnog sustava. Kao začin se preporučuje osobama treće životne dobi poradi stimulativnog djelovanja na jačanje organizma.
Biljka je vrlo popularna u Austriji pod nazivom "alpski majčin korijen". Iz korijena i sjemenki koprenjaka, stoljećima se priprema alpski biljni liker. Biljni liker od korijena koprenjaka "barwurz rakija" prodaje se u smeđim cilindričnim glinenim bocama u cijeloj Austriji.
Kontraindikacije: Nisu poznate osim preporuke da ga ne uzimaju trudnice.
Druga imena: koprenjak, majčinsko zelje, velestika.
Strana imena: slovenski Velestica Planinska, talijanski: Motellina delle Alpi.
Opis: Višegodišnja biljka visine i do pola metra, u uspravnom i golom stabljikom iz koje izbijaju tanki i trostruko rasperani listovi. Cvat je štitast, crvenkaste do bijele boje. Korijen vretenast. Sjemenke su duge oko 6 mm, a 3 mm širine.
Vrijeme cvatnje: srpanj - kolovoz.
Miris i okus: miris ljupčca, a okus koromača.
Stanište: Planinsko područje Alpa, iznad 1000-3000 metara nadmorske visine, na sunčanim padinama. Zemljište suho, vlažno i pješčano.
Branje i prerada: za branje korijene je potrebno uzgajati ili brati biljku staru sedam godina. Beru se list, sjemenke i korijen. Listove beremo od svibnja do rujna, a sušimo na toplom mjestu. Sjemenke beremo u rujnu mjesecu. Korijen vadimo u rujnu uz savjet da dio korijena s izbojima lista vratimo natrag u zemlju za daljnji rast biljke. Lišće i sjemenke koriste se kao začin za aromatičan okus juhe i planinskog sira.
Ljekoviti sadržaj: eterično ulje, guma, ligustilid, monoterpen.
Svojstva: afrodizijak, amarum, analgetik, antidot, antispazmodik, dermetik,  detoksikant, digestiv, diuretik, eliksir, emanagog, galaktogog, holagog, karminativ, stimulans.
U kulinarstvu se koristi kao začin juhama, svježem siru i toplim napitcima. Svježe listove usitnimo i posipamo po juhi isto kao i peršin. Kuhanjem se gubi bogatstvo eteričnih ulja koje sadrži list. Sjemenke rabimo za pripremu čaja ili kao začin zelenim kašastim sokovima od samoniklog jestivog bilja i povrća.
Preživljavanje u prirodi: Jestivi dijelovi biljke su svježe lišće, sjemenke i korijen koje rabimo za pripremu čaja, juha i raznog variva. Biljka izvrsno zagrijava organizam.

Ljekovito djelovanje:
Samostanski vrtovi alpskog područja razvili su tradicijsku bogatu recepturu uporabe koprenjaka kako u liječenju raznih bolesti tako i za liječenje bolesti stoke. Tradicijska najčešća uporaba u liječenju su tegobe želuca, probave i maternice. Danas zahvaljujući znanosti i bogatijoj literaturi uporaba je šira te se preporučuje u liječenju:
- bolesti želuca: čišćenje probavnog sustava, detoksikacija, poremećaj probave, grčevi - kolike, nadutost, nametnici, slabost rada želuca i crijeva, upalnih procesa u probavnom sustavu - enteritis, kolitis, za jačanje želuca, kod gubitka apetita, konstipacije - zatvora itd.
- bolesti glave: kod migrene ili jakih glavobolja
- bolesti srca: jača srce kod srčane slabosti, lakših tegoba rada srca, srčana atonija, kod zatajenja srca
- bolesti pluća: za lakše iskašljavanje
- bolesti bubrega i mjehura: infekcije, slabo mokrenje, infekcije s E. Coli
- bolesti jetre i žuči: za jače izlučivanje žuči, detoksikacija jetre, žutice
- bolesti kože: ekcem, osip, lišajevi, razne kožne nečistoće, rane itd
- bolesti žena: tegobe s maternicom, za izazivanje mjesečnice, menstrualni grčevi, kod poroda, za jače izlučivanje i povećanje mlijeka kod dojilja
- gihta: naročito kod bolova kao čaj ili oblog za bolna mjesta
- trovanja hranom

herbalism @ 21:42 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, siječanj 13, 2012
(Novi list, 13.1.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
1 čajna žličica krasuljice, 2 dl vode,
Priprema: Prelijemo vrućom vodom, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo.
Uporaba: uzimamo 1-2 šalice čaja na dan.
Napomena: možemo rabiti i sjeme krasuljice za pripremu čaja.

Ocat
(aromatizirani začin za salate)
Šaka usitnjenih svježih listova, 1 l jabučnog octa,
Priprema: svježe listove prelijemo jabučnim octom i držimo na toplom mjestu 30 dana, a možemo držati i dulje.
Uporaba: za aromatiziranje raznih zelenih salata.

Vrtlarstvo
Sadnjom krasuljice u vrtu istjerujemo vrtne puževe.

Kontraindikacije
mogućnost alergije u kontaktu s biljkom. Kod unosa većih količina krasuljice ili uporabe korijena može doći do trovanja.

Krasuljica vrtna
lat Anthriscus cerefolium
eng Chervil
d Der Echte Kerbel
fr Le cerfeuil commun

Krasuljica

Krasuljica

Familia Umbelliferae - obitelj štitarki. Ljekarnički naziv - Herba cerefolii cermanica s. chaerophylli (antioksidant, diuretik, dermetik, ekspektorant, ophthalmik, stimulans). Druga imena; prava krasuljica, krabuljica, krosuljica, kervelj, krofulica, vonjuša, francuski peršin, gurmanski peršin.
Strana imena; engleski: Garden Chervil, slovenski: krebuljica, srpski: krbuljica, talijanski: Cerfoglio comune.
Iz povijesti: biljka planeta Jupiter koja potječe iz područja Kavkaza, jugoistočne Evrope i Bliskog Istoka. Miris biljke podsjeća na miris smirne (simbolizira novi život) te se tradicionalno rabi u obliku juhe (francuska, njemačka) na Veliki četvrtak prije Uskrsa. Plinije ju preporučuje protiv kuge. Ime dobiva od grčke riječi Anthriscu i Caerefolium - mirisno lišće.
Opis: jednogodišnja biljka, razgranana, visine do 1 metar, sa dvostruko izrezanim perastim listovima te uspravnom, razgranjenom i šupljom stabljikom. Cvjetovi bijeli, mali, zvjezdasti koji tvore cvjetni štitac. Plod sadrži dvije sjemenke koje mirišu na anis. Korijen tanak i vretenast. Poradi sličnosti sa otrovnim biljkama obratimo pažnju na aromatičan miris lišća po anisu.
Vrijeme cvatnje svibanj-kolovoz.
Miris i okus: mirišljiva biljka po anisu te gorkog okusa.
Stanište kao kultivirana biljka uzgaja se u vrtovima, a možemo je pronaći i među grmljem, šikarama, brdskim obroncima, uz pute, na neobrađenim zapuštenim zemljištima, poljima itd.
Branje i prerada: listove beremo prije cvatnje, sušimo na toplom mjestu u hladu. Usitnimo i pohranimo u staklenu ambalažu. Sjeme također dosušimo i pohranimo u hermetičku i tamnu ambalažu.
Ljekoviti sadržaj: eterično ulje, bioflavonoidi, apiina, metilkavikol, gorke tvari, herofilin, kalij, kalcij, željezo itd.
Toksičnost: Herofilin uzrokuje blokadu CNS-a.
Stimulativno djelovanje rabi se za čišćenje jetre i bubrega kao proljetni tonik. Krasuljica  pomiješana s octom otklanja štucavicu. Kupelj od krasuljice jako i brzo osvježava umorno tijelo. Sjeme krasuljice se također rabi u liječenju gore spomenutih oboljenja i to najviše za pojačano izlučivanje mokraće i za izazivanje znojenja.
Zapadna pučka medicina rabi krasuljicu kao diuretik, dermetik, ekspektorant, za liječenje bolesti očiju, groznice, kašalj, loše memorije, nesanice, za čišćenje kože, žučanih kamenaca, želučanih bolesti itd. Inače, rabi se kao kuhinjska biljka - začin itd..
Kako opisati krasuljicu, to jest njenu uporabu? Najčešći je upit prirodnjaka na terenskoj nastavi koji bi za nju željeli malo više informacija. Krasuljica je za Francuze buket garni-estragon-vlasac-peršin-krasuljica. Isto što je za nas najčešće peršin, lovor, mrkva, kadulja. Ta informacija nam govori da je kod nas slabo korištena i uzgajana. .Tisućama godina se rabi u liječenju kao proljetni tonik. Aromatičan miris po anisu prepoznatiljiva je karakteristika biljke kojeg ima najviše u svježoj biljci, a sušenjem se brzo gubi te se preporučuje uporaba svježe biljke i sjemenki, kao i suhe biljke zajedno sa sjemenkama za liječenje raznih tegoba.

Ljekovito djelovanje
- kože - ekcem, modrica, bora, akni, raznih infekcija na koži, kroničnih tegoba s kožom, za ispiranje raznih kožnih nečistoća, rana, rabi se i svježi sok, poznata je kozmetička uporaba u obliku maske, od infuza biljke, protiv bora, za gipkost i čišćenje kože
- pluća - kašlja i katar pluća, kronični katar - starački katar
- želuca i crijeva - probavnih teškoća - gorak tonik za jačanje želuca te za hemeroide
- krvi i krvnih žila - razrijeđuje gustu krv, kod visokog tlaka, u liječenju proširenih vena
- depresija i skleroze
- vodene bolesti
- mjehura - infekcije
- reume i artritisa - topli oblog stavljamo na bolan zglob
- gihta, naročito kod čvorova, nakupina na zglobovima
- oka - upala kapaka, konjuktivitisa - upalna stanja kod kojih stavljamo topli oblog
- žena - tegobe s maternicom i jajnicima

herbalism @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 26, 2011
(Novi list, 23.12.2011)

Čaj
Komadić cimetove kore oko 1-2 centimetara ubacimo u 3 dl vruće vode, poklopimo te pustimo da odstoji 15 minuta. Procijedimo i uzimamo 1-3 šalice čaja na dan. Čaju možemo dodati med.

Tinktura
Močimo 100g usitnjenog cimeta 15 dana u 1/2 l 80% alkohola, te svakodnevno promućkamo sadržaj. Procijedimo i uzimamo 3 puta dnevno po 20-30 kapi prije jela.

Vino
Usitnjenih 30g kore cimeta stavimo u litrenu bocu tamnog stakla i prelijemo sa 1/2 litre slatkog dalmatinskog vina. Začepimo i svaki dan promućkamo bocu sve do 6. dana kad možemo procijediti. Uzimamo po 1 malu čašicu (0,3), 3 puta na dan prije jela.

Cimet
lat Cinnamomum verum
eng Cinnamon
d Der Zimt
fr La cannelle

Cimet

Cimet

Kao najstarija mirodija o kojoj postoje zapisi od 2800 god pr.n.e., iz Kine u knjizi o travama kineskog cara Sennunga pod nazivom kwai, cimet predstavlja začin kojemu se poklanjala velika pažnja, kako u jelima, tako i u trgovini cimetom. Egipćani rabe cimet za balzamiranje.
Cimetovo stablo visine je oko 4-7 metara s razgranatim granama i lišćem koje je ovalnog oblika, sjajno, iz čijih pazušca izbijaju pupoljci smeđe boje iz kojih izrasta cvijet bijele boje. Plodovi su zelene boje, a kasnije tamnoplavi. Cimet je stablo iz porodice lovora koje raste u Indoneziji, Cejlonu, Kini i ostalim Azijskim zemljama. Kora grana koje su starije od 1,5 godina koristi se za dobivanje cimeta posebnim načinom fermetiranja u  kokosovim hasurama te se zatim odstranjuje površinski sloj kore i uzima se nježni dio unutarnje kore koja se umotava u svitke koji se suše u hladu a zatim na suncu. Svici cimeta su dužine 1 metra, a debljine 1 cm. Postoji više vrsta cimeta koji se razlikuju po jačini, okusu i po mirisu pa tako imamo vijetnamski cimet, javanski cimet, brazilski itd.
Miris i okus cimeta su aromatični, ljuto oštri i slatkasti. Domovina cimeta je tropska Azija - Cejlon, a uspijeva u Indiji i Indoneziji.
Lišće stabla rabi se za začin raznim jelima, plodovi za dobivanje mirisnog voska, a tek unutarnja kora drveta za dobivanje pravog cimeta.
Zbog jakog stimulativnog djelovanja cimet se preporučuje osobama kojima je potrebno povratiti snagu, ljudima starije dobi kao i rekonvalescentima. Poznato je  da poradi jakog stimulativnog djelovanja punokrvni ljudi ne smiju uzimati cimet, kao ni osobe koje se lako uzbuđuju.
Zapadna pučka medicina savjetuje uzimanje cimeta za liječenje: anoreksije, bolova leđa, infekcije, kandidom, grčeva, infekcija, kolika, krvarenja, kao stimulans srca i njegovog ritma, mučnine, srčanih aritmija, slabosti tijela, slabog rada želuca, za kontrolu šećera u krvi, želučanih tegoba itd.
List cimeta kao začin koji se samljeven dodaje u hranu i to u malim količinama, pomaže u liječenju reumatizma, slabe cirkulacije, u otklanjanju celulita, bolesti probavnog sustava, kod viška želučane kiseline i sluzi (katar), grčevitog povraćanja, krvavih proljeva i gihta. Cimet je dobar dezinficijens i to u probavnom traktu pomaže u odstranjivanju nepotrebnih mikroorganizama, kji se javljaju pri vrenju hrane.
Novija istraživanja govore nam da cimetovo ulje dobro djeluje na bakterije i viruse te se pokazuju dobri rezultati u liječenju kandide i AIDSa.
Cimet jača srce i želudac, osvježava živce i krv. Najnovije spoznaje o djelovanju cimeta govore da je izvrsno pomoćno ljekovito sredstvo u liječenju:
- šećerne bolesti (dodatak hrani - prah), pogotovo kod diabetisa tip 2., u kojem direktno utječe na povećanje glukoznog metabolizma za čak 20 puta
- bolesti probavnog sustava
- ženskih bolesi kod prejakih i dugotrajnih menstruacija i poslije poroda. Posljedice takvih stanja su opća slabost i slabokrvnost te je preporučljivo davati napitke od cimeta, kod prehlade, hunjavice, gripe, nazeba (uzima se čaj od kore cimeta)
- bolesti živaca, cimet uspješno djeluje na osvježavanje živaca kao i čitavog tijela te za jačanje slabokrvnih osoba, duševne napetosti, to jest osoba koje su utučene, nesretne ili usamljene
- infekcija sa stafilokokom, kandidom, E colli te raznim gljivicama (uspješno pomaže u liječenje infekcija i posljedica infekcija a kod gljivičnih infekcija odstranjuje alfa toksine i štetne kancerogene spojeve - rabi se prah i tinktura cimeta)
- bolesti krvožilja (koronarnih arterija, slabe cirkulacije, visokog krvnog tlaka)

Kontraindikacije
- Ne preporučuje se trudnicama, kao ni osobama s akutnim bolestima želuca, čira na želucu te osobama alergičnim na cimet.

Iz kulinarstva
- Cimetov štapić stavljamo u razne sokove od voća, povrća, biljaka i u slatka vina, zato što poboljšava aromu napitka i djeluje kao konzervans koji spriječava krvarenje i vrenje samog soka. Cimet možemo miješati ili dodavati s ostalim začinima kao što su klinčić, tamjan, timijan, naranča itd.

herbalism @ 10:27 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, listopad 15, 2011
(Novi list, 14.10.2011)

Čaj
1 jušna žlica bilja, 2dl vode
Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo. Pijemo 2-4 šalice na dan prema potrebi.

Tinktura
200 grama, 1 lit 70% alkohola
Močimo 30 dana bilje u alkoholu i procijedimo. Uzima se od 20-25 kapi tri puta na dan prije jela sa malo vode ili čaja.

Kontraindikacije
Oboljeli od težih tegoba sa žuči i jetrima ne bi smjeli uzimati dupčac koji je u većim količinama hepotoksičan.

Dupčac
lat Teucrium chamaedrys
eng Wall germander
d Der Edel-Gamander, Echte Gamander, das Schafkraut
fr La germandrée petit-chêne

Dupcac

Dupcac

Kao aromatična biljka jakog antiseptičkog djelovanja u obliku praška, rabila se za posipavanje žrtvovanih životinja na žrtvenicima. Trajni gusti polugrm visine 30cm, sa razgranatom stabljikom koja je djelomično prilegla, na kojoj su ovalni, dlakavi, na rubu dosta nazubljeni listovi. Cvjetovi su crveni, rjeđe bijeli, smješteni u prividnim pršljenima, zbijeni, te okrenuti na jednu stranu. Cvjeta od lipnja do kolovoza.
Ima osobiti i aromatičan, gorak i opor, okus koji skuplja usta. Raste na sunčanim, suhim i vapnenačkim podlogama brdskim livadama i kamenitim obroncima.
Beremo nadzemni dio biljke u cvatu, te sušimo na toplom i prozračnom mjestu u hladu.
Ljekoviti sadržaj: Eterično ulje, gorke tvari, treslovina, saponini, polifenoli, holin, marubin, diosmin, fruktoza, glukoza, galaktoza, parafin itd.
Zapadna pučka medicina dubčac rabi kao antiepileptik, anti-giht, antireumatik, laksativ, i za liječenje; astmatičnog kašlja, bolesti probavnog sustava, bolesti želuca, bolesti jetre, boležljivih osoba, bolesti mjehura, upalnih stanja, znojenja, zubnog mesa, žučnih tegoba. Rado se uzima zajedno sa vinom za liječenje želučanih i probavnih tegoba.
Kao dobar prirodni lijek koji izaziva uzbuđenje to jest draži organizam (ekscitans), rado se uzima za jačanje organizma (kod svih zaraznih - infektivnih bolesti), te kod opće slabosti nakon preležane bolesti.
Od dupčaca se pripremaju razni napici od kojih je najpoznatije vino od dupčaca za liječenje slabih osoba i to naročito nakon preležane bolesti kao i za jačanje organizma. Dupčac je kao aromatična biljka poznat i kao aperitiv (digestivna pića) i začin raznim jelima od povrća, a naročito za jela od krumpira.

Ljekovito djelovanje
- Koristi se za liječenje slezene i gušterače
- želuca i crijeva
- za liječenje kašlja (dobar je ekspektorant za izbacivanje gustog sekreta, bronhitisa, pomiješan sa vinom i medom djeluje jače, ujedno djeluje antiseptično)
- za liječenje groznice kod malarije, zaraznih bolesti, infekcija, gripe
- za liječenje gihta i reume
- za liječenje epilepsije
- za liječenje jetre i žuči (kod insuficijencije jetre, pojačava izlučivanje žuči)
- za liječenje bolesti kože
- za liječenje ženskih bolesti
- za liječenje vodene bolesti (kao dobar diuretik rabi se kod svih tegoba sa zadržavanjem vode)
- za liječenje nesanice, za jače znojenje, izvrsno pomaže kod otečenih limfnih žlijezda i to u obliku obloga kao i čaja.

herbalism @ 09:21 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 29, 2011
(Novi list, 29.7.2011)

Čaj od sjemena
- prehlada, grčevi, nadutost i vjetrovi
1 jušna žlica mljevenog sjemena komorača, 2 dl vode
Priprema. Preliti sjemenke vrućom vodom, poklopiti, te nakon jednog sata procijediti. Piti u gutljajima prije i poslije jela 2-3 šalice čaja na dan.

Prašak
- malokrvnost žena i za dojilje
Priprema. Samljeti sjemenke komorača u mlincu za kavu.
Uzimati tri puta na vrh noža s jelom, sokom, čajem. Dnevno se može uzeti 1-3 dl vina s komoračem.

Komorač u mlijeku
Čaj od komorača uzima se kod oboljenja želuca, crijeva, bubrega, mjehura, jetre, slezene i pluća. Za plućne bolesti bolje je kuhati sjeme komorača u mlijeku i zasladiti medom.

Komorač
lat Foeniculum vulgare Mill.
eng Fennel
d Der Fenchel
fr Le fenouil commun

Komorač

Komorač

Nazivaju ga još i koromač ili slatki kopar, divlja mirođija, morač... Kao lijek spominje se još u staroj kineskoj medicini nekoliko tisuća godina pr. n. e., te u egipatskim zapisima na papirusu. Kinezi su komorač koristili za liječenje očiju, slabog želuca i debelog crijeva. Komorač je dvogodišnja biljka iz porodice štitarki, koja naraste i do 2 m visine. Stabljika je jako razgranata, glatka, okrugla i prugasta. Listovi su višestruko perasto razdijeljeni, a listići igličasti i tanki. Cvjetovi tvore zlatnožuti štit na vrhu stabljike. Plod je duguljast, rebrast i pomalo spljošten. Cvate u srpnju i kolovozu.
Miris komorača je aromatičan, a okus slatkast, sličan anisu. Raste na poljima, i neobrađenim livadama, u vinogradima, na kamenjarima, a uzgaja se u vrtovima i na poljima.
Sabiru se svi dijelovi. Korijen vadimo u ožujku i travnju, biljku i plod koristimo svježu ili ju sušimo sve do sazrijevanja ploda u rujnu, kad se i sabire plod.
Komorač sadrži eterično ulje s terpenom, anetolom i fenhonom, fenikulin, dianteol, metilkavikol, šećer, bjelančevine, masti, željezo, kalij, kalcij, sumpor i fosfor.
Komorač spada u najstarije ljekovite biljke u povijesti proučavanja ljekovitog bilja. Njegovo ljekovito djelovanje poznato je svim starim civilizacijama a ubraja se u četiri velika korijena koji služe za čišćenje tijela (peršin, celer, šparoga i komorač). Komorač je ljekovita biljka koja pomaže u nizu ženskih oboljenja ali i potiče brojne važne funkcije žena.
Kao pučki lijek priprema se od korijena s vinom u liječenju vodenih bolesti i proširenih vena, kao sredstvo protiv trovanja naručito sa živom, uspješno čisti tijelo od svih štetnih tvari, pročišćava crijeva, mokraćne putove, bubrege, jetru i želudac, kod bolesti kože,
kod vodenih bolesti. Od sjemena i korijena komorača, rade se brojni ljekoviti pripravci od čaja, praška, ulja, napitka s vinom, od obloga.
Ulje se radi od sjemena komorača i koristi kod jake nadutosti, iskašljavanja katara i sekreta iz pluća pušača, kod tegoba sa zadahom, za pripremu raznih obloga, te kao dodatak uljima za masaže kod reumatskih bolova. Ulje služi kao sredstvo kojim se mijenja okus i miris, te se koristi i u prehrambenoj industrijii u proizvodnji kozmetičkih preparata. Dobro ide uz anis, bazgu, kamilicu, kim, lan i drugo ljekovito bilje.
Zapadna pučka medicina rabi komorač za liječenje: akni, amenoreje, bronhitisa, depresivnog kašlja i kašlja, dječjeg katara, ekcema, epilepsije, grčeva, groznice, katara dišnih organa, želuca i crijeva, konjuktivitisa, lošeg mirisa tijela i iz usta, karcionoma, krvarenja, migrene, multiple skleroze, plućnih bolesti, nervnog sistema, srčanih bolesti, teškoća s probavom, vaskularnih bolesti, upalnih procesa, ujeda škorpiona i zmija, za jačanje libida kod žena, za jačanje lučenja mlijeka u dojilja, za ispiranje očiju, za grgljanje grla, za pranje lica, za regulaciju mjesečnice, želučanih i živčanih bolesti, žutice.

Ljekovito djelovanje
- potiče jače izlučivanje mlijeka u dojilja
- sprječava upalu dojki i začepljenja uz pomoć vrućeg obloga od kuhanog korijena
- regulira mjesečnicu i potiče rad jajnika
- smiruje probavni sustav kod žena
- jedno je od najboljih sredstva za slabe i malokrvne žene
- pomaže kod oboljenja želuca, bubrega, mjehuram crijeva, jetre i pluća
- jača želudac, i pojačava vrenje hrane, izaziva apetit
- pojačava izbacivanje sekreta iz pluća, želuca i crijeva i smiruje grčeve crijeva naročito kod dojenčadi i djece
- smiruje kašalj i astmatične napade, naročito kod teškog disanja i jake sluzi - sekreta - katara
- kod bolesti srca kao što su angina pektoris, arterioskleroza
- pojačavanje izlučivanje mokraće, odstranjuje parazite iz crijeva
- čisti oči i jača vid
- koristi se za grgljanej i ispiranje grla i usta, te za umivanje lica
- kod reumatskih bolesti i gihta
- kod bolesti krvnih žila, naročito visokog tlaka i kardiovaskularnih tegoba

Kontraindikacije
Trudnice ne bi smjele uzimati komorač. Također, veće količine uzrokuju tromost cijelog tijela, te mogu izazvati halucinacije.

herbalism @ 21:43 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, srpanj 22, 2011
(Novi list, 22.7.2011)

Čaj
S 2 dl vruće vode prelijemo 1 čajnu žličicu suhog korijena steže, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo. Pijemo 2-3 šalice čaja na dan.
Napomena: bilje i korijen možemo kuhati i u mlijeku i sladiti medom (plućna oboljenja, upale grla itd).

Prašak
Usitnimo suhe listove ili korijen u prah te rabimo za gore navedeno oboljenja tako da uzimamo 3 puta na dan s hranom ili čajem koliko stane na vrh noža. Praškom možemo posipati sva upaljena mjesta na koži. Možemo uzimati prašak u količini od jedne žličice kave sa čašom vode tri puta na dan, kod raznih unutarnjih krvarenja.

Homeopatija
Homeopatski lijek Potentilla anseria rabi se za liječenje konvulzija, krvarenja i menstrualnih tegoba.

Preživljavanje u prirodi
U proljeće, ljeto i jesen mlade listove rabimo kao dobru vitaminsku proljetnu hranu za pripremu salata, variva i juha. Podanak je dosta razvijen s dugačkim vriježama, a ponekad poprimi oblik gomolja te se može rabiti kao hrana, to jest zamjena za kruh. Jestiv je sirov ili kuhan.

Steža
lat Potentilla Anserina L.
eng Common Silverweed, Silverweed Cinquefoil or just "silverweed"
d Die Pflanzenart Gänse-Fingerkraut, auch Anserine, Gänsewiß, Grensel, Silberkraut, Säulkraut oder Krampfkraut
fr potentille des oies

Gusja trava

Gusja trava

Gusja trava, guščja trava, petoprsna steža i srcepuc, neka su od drugih imena ove biljke, koja ime dobiva 1753 po latinskom nazivu potentilla - potens, što znači moćan, i anserina, što znači gusja, poradi običaja da su je usitnjenu davali guskama.
Theophrastus i Dioskorid preporučuju je u liječenju krvavih proljeva i raznog krvarenja. U narodu je to poznata biljka, koja se tradicionalno rabi za liječenje grčeva. Gali stežu nazivaju sedmi kruh. Steža je biljka planete Jupiter.
Ona je trajna, polegnuta, koljenasta biljka s dosta razvijenim podankom s puno vriježa, s polegnutom tankom stabljikom koja može biti duga i do 80 cm, te s isprekidano perasto razdijeljenim listovima (sastavljenih od 17-21 nasuprotnih, eliptičnih i na rubu pilasto narezanih listića), koji su s donje strane srebrne boje i dlakavi. Žuti cvjetovi s pet latica lijepe su žute boje, smješteni na dugoj peteljci koja izbija iz korijena.
Vrijem cvatnje joj je od ožujka do listopada, sa pauzom od kraja travnja do rujna. List joj je bez naročitog mirisa i gorkog je okusa. Korijen ima okus po krumpiru i kestenu. Voli rasti na prostranim otvorenim mjestima na obroncima brda, u blizini naseljenih mjesta i to naročito gdje borave guske, livadama, rubovima šuma i puteva. U Primoju ne uspjeva. Mladi listovi su ukusna hrana.
Sabire se cijela biljka u cvatu, korijen i sjeme. Sušimo je na toplom i prozračnom mjestu. Korijen sadrži veći postotak tanina te se i više rabi za lijek. Korijen vadimo u proljeće ili u kasno ljeto, očistimo od zemlje, te sušimo brzo na toplom mjestu.
U narodu je najpoznatija kao biljka koja hladi, učvršćuje te dobro liječi grčeve i razna krvarenja.
Danas nam znanost potvrđuje da steža (sam naziv govori da steže) na prirodan način djeluje adstringentno na sluznicu i tkivo te se takvo djelovanje rabi za liječenje grčeva i kolika (menstrualnih, u prsima, listovima, mišićima, te grčevite glavobolje), srca, grla, bronha, abdomena, ženskih bolesti, bolesti bubrega i mjehura (upalnih stanja, kamenaca, pijeska), bolesti želuca i crijeva, proljeva, protiv krvavog proljeva, proljeva sa povraćanjem, dizenterije, katara, povraćanja, povraćanja krvi nametnika, hemeroida, krvarenja, upalnih stanja sluznica želuca i crijeva, bolesti zuba (pokvarenog zuba, zubobolje, slabih zuba i zubnog mesa, kod kojih se preporučuju ispiranje čajem i žvakanje korijena steže, klimavih zuba, truleži u zubima itd), bolesti kože (osipa, raznih kožnih nečistoća, gnojnih rana, čireva - posipavanjem praškom od korijena, ispiranje čajem ili stavljanjem obloga od listova.
Infuz od listova dobro je kozmetičko sredstvo za njegu crvenila kože i osjetljive kože kod beba, pjega, mrlja, prištića te kod obnavljanja tena kože nakon opeklina itd.) Koristi se kod bolesti očiju (ispiranje upale oka, konjuktivitisa, kremeljivih očiju itd), bolesti živaca (epilepsije, grčeva kod epilepsije), kod bolesti pluća (astma, kašalj, bronhitis), raznih krvarenja (hemeroida, ulceroznog kolitisa, krvarenja kod žena, krvi u mokraći), upalnih stanja (usta, grla, bronha), groznice i visoke temperature tijela.
Svježe listove možemo stavljati u cipelu, radi izbjegavanja umora nogu, upalnih stanja te da se zaštite od otoka i znojenja nogu. Kao prvu pomoć kod modrica i bolnih mjesta od udaraca stavljamo svježe zgnječeni list koji umiruje bol.
Ljekovito bilje koje se rado miješa sa stežom je kamilica, matičnjak, metvica, stolisnik, valerijana itd.

Ljekovito djelovanje
Zapadna pučka medicina rabi je za liječenje angine, angine pektoris, akni, bolova, bolesti kože, bolova želuca, bolnih tegoba crijeva, čireva, dizenterije, dismonoreje, dijareje, dermatitisa, epilepsije, jetre - za čišćenje, hemeroida, kašlja, katara želuca, kože i kožnih nečistoća, kašlja grčevitog, grčeva, kolika želuca, kolika crijeva, karcinoma, krvarenja, mučnine, menstrualnih tegoba, menstrualnih grčeva, neuroze, ožiljaka, proljeva, polipa, predmenstrualnih tegoba, PMS-a, raznih rana, sunčanih opekotina, tetanusa, upalnih stanja, upale grla, ubodnih rana, žučnih tegoba, ženskih bolesti, želučane kiseline, kao i za ispiranje grla, za pripremu obloga - kompresa, te za adstrigentno djelovanje kod ispiranja kože.

herbalism @ 20:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 13, 2011
(Novi list, 13.5.2011)

Čaj
(za navedena oboljenja)
1 jušna žlica suhe koprive bijele, 2 dl vode, propolis
Uputa za pripremu: Uzmemo 1 jušnu žlicu suhe biljke koju prelijemo sa 2 dl vruće vode,  poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: Pijemo 2-3 šalice na dan. Čaj možemo zasladiti i dodati 5-10  kapi propolisa.
Napomena: Rabimo kao lijek i podanak koprive bijele. Najbolja je mješavina (list, cvijet, podanak).

Vino
(za kamence u bubregu)
100 grama svježe biljke u cvatu s korijenom, 1 l vina
Priprema: opranu biljku usitnimo i stavimo kuhati s vinom. Kratko prokuhamo i ohladimo. Procijedimo.
Uporaba: pijemo do pola dicilitra 3 puta na dan s malo čaja.

Prašak
Pripremimo od cijele osušene biljke (list, cvijet, korijen) te usitnimo što finije. Koristimo za posipavanje rana, gnojnih teško rastućih rana itd.

Homeopatija
Homeopatski lijek Lamium ima specijalnu primjenu u liječenju ženskih bolesti i urinarnih organa (kataralne infekcije bubrega, teškoće u mokrenju, menstrualnih tegoba, hemeroida, glavobolje itd). Rabimo potenciju C 30.

Kulinarstvo
Mladi listovi su prava poslastica u pripremi variva, juha te raznih jela od samoniklog jestivog bilja. Cvjetovi u miješanim proljetnim salatama. Listovi i cvjetovi jestivi su u sirovom stanju.

Kopriva bijela
lat. Lamium album
eng White Deadnettle
d Die Weiße Taubnessel
fr L'ortie blanche ou lamier blanc

Kopriva

Kopriva

Ljekarnički naziv - Flores Lamii albi (adstringent, antianemik, antibakterik, antidijaroik, antispazmodik, emenogog, dermetik, detoksikant, diuretik, depurativ, hemostatik, hemolitik, hipnotik, holagog, laksativ, nervin, sedativ, vazokonstriktor). Druga imena: medić, mrtva kopriva, mrtva bijela kopriva.
Strana imena: slovenski: pivka, srpski: bela kopriva, talijanski: Falsa-ortica bianca
Iz povijesti: Ime Lamium dobiva po grčkoj riječi laimos - što znači grlo (veliki oblik cvijeta). Domovina biljke je Europa i Azija. U kršćanstvu poznata kao cvijeta arhianđela Mihovila, a u astrologiji kao biljka Venere. U pučkoj medicini poznato narodno sredstvo za liječenje bolesti krvi i za čišćenje krvi. Dioskurid, Plinije Sekund, Hildegard, Hieronymus Bock, Mattioli, rabe bijelu koprivu u liječenju raznih bolesti, a Kneipp i Kunzle daju joj veliki značaj u liječenju raznih bolesti. Stari zapisi iz 1597 god. autora John Gerrds savjetuju za bolje raspoloženje i vitalnost jer daje srcu veselost i vraća zdravu boju lica.
Opis: Višegodišnja zeljasta biljka s visokom stabljikom do 50cm visine. Listovi su dlakavi, nasuprotno smješteni, jajastog oblika, s jako nazubljenim rubom. Cvjetovi bijeli do prljavo bijeli smješteni na vrhu stabljike u pršljaste cvatove, veliki i ugledni. Podanak dug.
Miris i okus: Bez naručitog mirisa te gorkog biljnog sluzava okusa.
Nalazište: u pravilu blizu naselja, iza seoskih staja, rubova šuma, živica, nasipa, zapuštenim mjestima itd.
Branje i prerada: Za sušenje se bere cijela biljka u cvatu i podanak. Sušimo na toplom mjestu s jakom cirkulacijom zraka. Kod sušenja potrebno je biljku osušiti do kraja jer je jedino ispravno osušena biljka ljekovita. Ako kod sušenja i potamni, nije za ljekovitu uporabu. Osušeno bilje pakiramo u hermetički zatvorenu ambalažu.
Ljekoviti sadržaj: Eterično ulje, flavonske glikozide, holin, histamin, kvercimeritrin, lamiozid, metilanin, rutin, sluzi, tiramin, tanina, taninske kiseline, saponina.

Ljekovito djelovanje
Kad se u narodu uvriježi sigurna praksa u uporabi određene ljekovite biljke, tada ona postaje na neki način pravilo za liječenje određenih bolesti, pa tako je i bijela kopriva u narodu rabljena za liječenje:
- krvnih bolesti ili za čišćenje krvi, kao dobar detoksikant i jačanje krvi kao antianemik (anemija, malokrvnost, krvne bolesti -  povišene vrijednosti masnoća - kolesterola, triglicirida)
- bolesti krvarenja (uspješno zaustavlja nosno krvarenje, krvarenje nakon poroda)
- bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih puteva (pojačano izlučivanje mokraće, cistitis, katar bubrega i mjehura, infekcija, slab rad bubrega, kod kamenaca i pijeska, kod pojave bjelančevina u mokraći)
- bolesti prostate (benigne hipertrofije, prostatitis)
- bolesti želuca i crijeva (tegobe s radom želuca, slab želudac, kronična konstipacija - zatvor, jer dobro raskužuje tvrdu stolicu kao laksativ, gastritisa, gastritičnog katara, tegobe s hemeroidima, žgaravica, podrigivanje, griža, proljev)
- bolesti jetre i žuči (oštećene jetre kod trovanja hranom, alkoholom, nikotinom, lijekovima, kod komplikacije sa žuči)
- gihta
- groznice i grozničavih stanja
- bolesti slezene
- ženskih bolesti (klimakterija) kod tegoba s menstrualnim ciklusom (regulacija, slabe mjesečnice, dismonoreje, međumjesečno krvarenje poradi hormonske disfunkcije - neravnoteže, bolne mjesečnice, leukoreja - trichomonas i candida, kod bijelog cvijeta)
- bolesti dišnih organa i puta (astme, infekcija, bronhitisa, katara, upale pluća, sluzavost pluća, infekcije usta, infekcije ždrijela, teškoće sa disanjem, tuberkuloze, za iskašljavanje katara i sluzi)
- bolesti živaca (smirenje živaca kao nervin, kod slabih živaca, psihički umor, nesanica, melankolična stanja)
- bolesti kože (kao prirodni dermetik kod kožnih bolesti djeluje brzo) i to kod raznih osipa, opeklina, apcesa, ranica i rana, čireva, naručito kod zanoktice - gnojne upale nokta
- bolesti krvnih žila (uspješno se rabi kod proširenih vena - varikoziteti vena, hemeroida)
- kod oteklina limfnih žlijezda (skrofule)
Kao prirodni lijek rabi se nadalje kod slabosti cijelog organizma, slabog imuniteta ili pučki rečeno boležljivog stanja.
Cvjetovi kuhani u vodi mogu se rabiti kao tradicionalni biljni lijek za katar i vodenu bolest. Cvjetni vrh biljke rabi se kao antospazmodik, adstrigent, diuretik, depurativ, holagog, homeopatik, hipnotik, ekspektorans, sedativ, tonik, vazokonstriktor itd.

herbalism @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, travanj 29, 2011
(Novi list, 29.4.2011)

Čaj
(za navedena oboljenja)
1 jušna žlica suhih latica nevena, 2dl vode
Priprema: preliti latice vrućom vodom, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti.
Uporaba: piti 3-4 šalice čaja na dan, može se zasladiti medom.

Čaj za ispiranje i obloge
Priprema se kao i običan čaj (vidi gore), ali se stavlja dvostruka količina bilja na istu količinu vode.

Tinktura
(za navedena oboljenja)
200 g latica, 1 l 70-postotnog alkohola
Priprema: močiti latice nevena 30 dana u  alkoholu. Povremeno promućkati.
Uporaba: uzimati tri puta na dan po 20 kapi, s malo vode ili čaja.

Ulje
(za oštećenu kožu)
200 g latica nevena, 1 l maslinova ulja ili ulja suncokreta
Priprema: močiti latice nevena u ulju 30 dana na toplom mjestu (na suncu). Povremeno promućkati. Uporaba: oštećenu kožu mazati više puta na dan.

Mast
(za navedena oboljenja)
2 dl soka iz cvjetova nevena, 2 dl svinjske masti (može i 1 dl voska).
Priprema: rastopiti svinjsku mast (i vosak), uliti sok nevena i miješati dok ne prestane izlaziti para. Još toplo uliti u staklenku ili plastičnu posudicu, te staviti u frižider da se stvrdne.
Uporaba: koristi se u liječenju svih opisanih tegoba. Napomena: u nedostatku latica nevena, mast se može napraviti od tinkture u omjeru dva dijela masti - jedan dio tinkture ili jača mast, od dva dijela tinkture i jednog dijela masti.

Neven
lat Calendula officinalis
eng Pot Marigold
d Die Ringelblume
fr Le souci officinal

Neven

Neven

Obitelj glavočike. Ljekarnički naziv - Calendulae flos-herba (antibiotik, antibakterik, adstrigent, antivirus, antikarcinomik, antidiaroik, antiflogistik, antiemetik, antispazmatik, antihemoragik, antimikrobik, antioksidant, antipsorijatik, diuretik, depurativ, dijaforetik, dermetik, detoksikant, emenagog, halogog, holeretik, hemolitik, kozmetik, laksativ, menstrualni regulator, mikotik, spazmolitik, stiptik, stimulans).
Druga imena: rigelc, vrtni neven, smilje, zimrod, zimzelen.
Iz povijesti: Ime "calendula" dobiva od imenice "calendae" (prvi dan u mjesecu), a povezuje se s tim što se cvjetovi otvaraju s izlaskom sunca i zatvaraju sa zalaskom sunca. Svim starim kulturama poznata biljka za liječenje bolesti kože, probavnih organa te ženskih genitalija. U narodu poznata kao barometar za kišu: ako su cvjetovi ujutro zatvoreni tada će u toku dana sigurno padati kiša! U hrvatskim običajima neven se darivao kao znak ljubavi, a u nekim krajevima su se njime kitili svatovi. U Istri i Primorju neven nazivaju smilje (Helichrysum) a u Srijemu neven nazivaju zimzelen (Vince minor).
Opis: Jednogodišnja mediteranska biljka visine do 50cm, stabljika je u gornjem dijelu jače razgranata, sjedećih i nasuprotnih listova koji su produženo loptasti ili lancetasti, malo nazubljeni. Ogranci stabljika završavaju velikom cvjetnom glavicom narančastožute boje. Cijela biljka je dlakava. Plod je roška. Svi plodovi su na hrptu dlakavi i bodljikavi.
Vrijeme cvatnje: travanj - rujan, ovisno o staništu.
Miris i okus: Cvjetovi mirišu osebujno po nevenu, a okus im je gorak, a listovi slatkasto-gorki.
Stanište: Raste u vrtovima kao ukrasna biljka, na livadama, u vinogradima, na grobljima možemo je naći u divljem i poludivljem stanju.
Branje i prerada: Cijele razvijene cvjetove nevena beremo za vrijeme sunčana vremena, te ih sušimo na toplom i prozračnom mjestu u hladu (oprezno, kako bi se sačuvala prirodna boja). Sušenje mora biti brzo, na temperaturi do 35 stupnjeva. Od osušenih cvjetova odvojimo latice do čaške i još ih dosušimo. Od svježih cvjetova možemo izraditi tinkturu i mast. Rjeđe se beru listovi.
Ljekoviti sadržaj: kalendulin, karotinoidi, albumin, likopen, flavonoidi, organske kiseline - jabučna, salicilna, palmatinska, voloksantin, citroksantin, rubiksantin, eterična ulja, smole, žuto mastilo, šećer, bjelančevine, encimi, guma, fitosterol, kalcij, sumpor, vitamin A - karotenoid.

Kontraindikacije: Česte su alergije kod osoba alergičnih na ambroziju.

Ljekovito djelovanje
Neven je, s pravom se može reći, biljka kože, jer nema kožne bolesti u kojoj neven ne može pomoći, rabili ga za vanjsku ili unutarnju primjenu i to u liječenju akni, bradavica, cista, čireva, ekcema, hemeroida, herpes zostera, fistula, impetiga, kožnih upala, ljuštenja kože, masne kože lica, za čišćenje koža lica, kod lišaja, krvarenja, mastista, opeklina, osipa, psorijaze, proširenih vena, seboreje, smrzotina, raznih infekcija kože, rak-rana, rana pa i gnojnih, raznih ozljeda kože - jer neven  pospješuje zarašćivanje rana-tkiva i spriječava upalne procese na koži, kod varikoznih vena, ulceracije, za bolji rast kose, žutih krasta lica i glave (rabi se sok biljke ili tinktura), urtikarije, ugriza i uboda insekta itd. Pomaže i kod oboljenja limfe kao što su otečeni limfni čvorovi, limfne tekućine, škrofuloza. Pomaže, dakle kod doslovno svih bolesti, nečistoća, rana i nezdravih stanja kože kao i kod bolesti limfe.
Djeluje tako da:
- pospješuje znojenje
- pojačava izlučivanje mokraće
- umiruje grčeve crijeva, želuca i glatkih mišića
- uravnotežuje mjesečni ciklus
- liječi bolesti maternice
- liječi bolesti unutarnjih organa želuca, jetre i žuči
- liječi bolesti živaca
- pomaže u jačanju imunološkog sustava i kod hormonalnih tegoba
- koristi se za razna ispiranja izvana i iznutra, kod povreda, upala i infekcija
- djeluje antikancerozno i to kod raka kože, maternice, želuca i grla
- vrlo ljekovito djeluje u liječenju bolesti vena.

Ulje nevena prirodan je kozmetik koji štiti i njeguje kako mladu tako i staru kožu. Za vanjsku uporabu ulje nevena rabimo kod opeklina, herpesa, raznih rana, bolnih stanja, bolova uha, kožne erupcije, kožnih bolesti djece (ospice, vodene kozice) itd. Kod unutarnje primjene ulje nevena smanjuje bolne grčeve, menstrualne grčeve, tegobe od čira na želucu i dvanaesniku. Tinktura nevena rabi se za unutarnju i vanjsku primjenu te je djelotvorna kod oteklina, mišićnih tegoba, hematoma, ozljeda, podljeva, modrica itd.
Neven se uspješno miješa s ostalim ljekovitim biljem, i to za kolitis s maslačkom, gospinom travom, matičnjakom, sjemenom komorača; za čir na dvanaestiku s gavezom, kimom, krkavinom i limunom; za gastritis sa stolisnikom, cikorijom, koprivom, pirikom, smiljem, kamilicom i hmeljom; za psorijazu s korpivom, rosopasom, čestoslavicom, stolisnikom, dimnjačom i bijelim lukom.

herbalism @ 20:42 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, travanj 1, 2011
(Novi list, 1.4.2011)

Čaj
(za navedena oboljenja)
1 jušna žlica usitnjenih suhih cvjetnih vrhova, 2dl vode
Priprema. Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji 15 minuta i procijediti.
Uporaba. Piti 2-3 šalice čaja na dan, može zaslađenog medom.

Sirup
(za dječje proljeve)
150 grama praška od cvjetova vrbice, 1kg šećera, litra vode
Priprema. Vodom preliti prašak vrbice (toliko vode da ga pokrije te močiti 24 sata, procijediti. Rastopiti u vodi šećer i dodati ekstrakt tj vodu u kojoj se močio prašak i kuhati na laganoj vatri dok ne dobijemo gustu smjesu sirupa.
Uporaba. Uzimati 2-3 puta na dan po jednu čajnu do jedne jušne žlice, s čajem.

Preživljavanje u prirodi
Proljeće: Beru se mladi listovi za pripremu raznih variva i juha.
Ljeto: Uz listove beru se i cvjetovi, za pripremu čaja.
Jesen: Vadi se korijen kojeg kuhamo.

Iz kulinarstva:
Korijen vrbice je jak i mesnat te se jede kuhan kao i mladi listovi koji su bogati kalcijem. Cvjetovi se dodaju raznim jelima kako bi jelu dali crvenu boju.

Vrbica
lat. Lythrum Salicaria L.
eng Purple loosestrife
d Der Gewöhnliche Blutweiderich
fr La Salicaire commune


Vrbica

Vrbica

Vrbica

Druga imena. Vrbica crvena, vrbica močvarna, vrbičica, vrbnica, potočnjak.
slovenski - navadna krvenka; srpski - potočnjak, vrbica. talijanski - Salcerella commune.

Iz povijesti. U pučkoj medicini važi kao veliki lijek za zaustavljanje krvarenja, unutarnjeg i vanjskog.
Opis. Trajna biljka s jakom četverouglatom stabljikom, s mekim maljama, naraste i do 2 metra visine, sa sjedećim listovima koji su na vrhu naizmjenični, a donji nasuprotni lancetasti, na bazi srcoliki, prema vrhu suženi. Cvjetovi su modre boje, sa šest latica, šest lapova i dvanaest prašnika, smešteni na vrhu u grozdaste cvatove. Podanak je vertikalan, velik i drvenast. Plod je tobolac.
Vrijeme cvatnje. Lipanj - rujan.
Miris i okus. Bez posebnog mirisa, gorkog okusa.
Stanište. Raste u velikom broju na vlažnom tlu uz potoke, rijeke, jezera, u vlažnim šumama, močvara, na livadama.
Branje i prerada. Mlade listove sabiremo za pripremu raznih variva i juha, a vršne dijelove biljke, za vrijeme cvatnje, za sušenje na toplom i zračnom mjestu. Cvjetove sabiremo za bojenje slatkiša i pića.
Ljekoviti sadržaj. Treslovina, sluz, šećer, pektin, masti, eterična ulja, organske kiseline, salikarin, vosak, karotin, fitosterin, biljne sluzi, željezo.

Ljekovito djelovanje
(adstrigent, antibakterik, antibiotik, antidijaroik, antiinflamatorik, dermetik, hemostatik, stiptik, tonikum).
Svaka biljka koja u sebi sadrži mnogo treslovine tj tanina i sluzi, u narodu se koristila kao sredstvo za zaustavljanje krvarenja: vanjskog i unutarnjeg, zatim kod proljeva i kožnih oboljenja. Osim toga je vrbica imala mnogo primjena, kao:
- kod upalnih tegoba,
- upala ženskih genitalnih organa
- kožnih bolesti naručito onih koji se javljaju kao posljedica debeljine kod muškaraca i žena i to ispod pazuha, na vratu i grudima, između butina, raznog svraba kože, ekcema, crvenila i izjedene kože, raznih rana a poglavito onih od vena
- kod uzbuđenja stanja živaca
- kod krvarenja
- kod svih proljeva
- kod krvi u stolici.
Prašak od suhih cvjetova vrbice je tradicionalno sredstvo za zaustavljanje nosnog krvarenja. U cvjetovima ima oko 14% tanina, u listovima oko 12% a u stabljici oko 8% tanina. Također se rabi u kozmetici za njegu i tijela, te za liječenje raznih kožnih nečistoća. Zapadna medicina korijen vrbice rabi u liječenju brojnih zdravstvenih tegoba: za jačanje krvi i protiv upala, te proljeva, dizenterije, raznih rana, čireva itd, a  cvijet kao tonikum. U nekim državama Europe rabi se kao čistač limfnog sustava, za ispiranje grla kod raznih infekcija i influence, kod bakterijalne i amebične dizenterije, za ispiranje rana i očiju, kod gastrointestinalnih bolesti kao što su Crohnova bolest i iritativni Bowel sindrom (IBS), te kod šećerne bolesti.

Kontraindikacije
Vrbicu ne bi trebale uzimati osobe s komplikacijama želuca, žuči te jetre.

herbalism @ 20:05 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 18, 2011
(Novi list, 18.3.2011)

Čaj
za navedena oboljenja
1 čajna žličica usitnjene kore korijena i grana, 2 dl vode
Priprema: Močiti koru dva sata i kratko prokuhati, poklopiti i nakon 15 minuta procijediti.
Uporaba: Piti 2-3 šalice čaja na dan.

Homeopatija
Homeopatski lijek viburnum priprema se od kore drva a rabi se u obliku matične tinkture za liječenje grčeva nakon poroda te menstrualnih grčeva.

Šibikovina
lat Viburnum opulus
eng Guelder Rose, Water Elder, European Cranberrybush, Cramp Bark, Snowball Tree
d Der Gewöhnliche Schneeball, Gemeiner Schneeball, Herzbeer, Blutbeer, Drosselbeerstrauch, Geißenball, Glasbeere, Schlangenbeere, Wasserholder, Wasser-Schneeball
fr La viorne obier

Šibikovina

Šibikovina

Ljekarnički naziv Cortex Viburni Opulian algetik, antiabortivanti spazmatik diuretik neuralgik.
Druga imena: Bekovina, crvena hudika, kalinovina, kalina. Slovenski; crvena hudika, srpski; Kartop, talijanski; oppio, palle di neve.
Iz povijesti; U narodu postoji izreka "lijepo je kalinu gledati ali je gorko zobati."
Opis: Trajno razgranato drvo ili veći grm visine 4 metara s nasuprotnim trokprastim listovima poput javorova lista, koji u jesen pocrvene. Cvjetovi su bijeli do ružičastobijeli sakupljeni u paštitce na krajevima ogranaka. Plod je 8mm prozirna mesnata koštunica crvene boje.
Vrijeme cvatnje: Svibanj-lipanj.
Miris i okus: Bez posebnog mirisa, a plod je gorkast, poput okusa valerijane.
Stanište: Raste uz obale rijeka i potoka, na rubovima šuma, gajeva, uz pruge, nasipe...
Branje i prerada: Sabiru se kora korijena i kora s grana u proljeće ili ujesen. Svježi plod je otrovan ali termičkom obradom otrov se uništava, pa se u nekim zemljama od ploda šibikovine pripremaju marmelade i želei, a sjemenke se koriste kao zamjena za kavu. Od plodova se priređuje i dobar ocat. Smrzavanjem, odnosno nakon prvog mraza, otrov se uništi.
Ljekoviti sadržaj: Smolasta gorka tvar viburnin, treslovina, šećer, smola, pektin, valerijanska i viburinska kiselina, mineralne tvari, vitamin C.
Toksičnost: viburnin. Otrovni dijelovi biljke: sirov plod. Simptomi trovanja: povraćanje, proljev u težim slučajevima trovanja i kolaps organizma.

Ljekovito djelovanje:
U pučkoj medicini pripravci od kore drveta i kore korijena koriste se za liječenje:
- ženskih bolesti jer umiruje grčeve maternice, bolne mjesečnice, pomaže u spriječavanju spontanih pobačaja, kod tegoba s maternicom nakon porođaja i histeričnog ponašanja.
- grčeva astme
- grčeva histerije
- grčeva mjehura
- tegoba s tkivom i sluznicom
- potiču mokrenje
Biljka djeluje umirujuće, slično kao valerijana. Rado se rabi u prevenciji od možebitnog pobačaja. Oblog od gnječenih plodova stavljamo na maligne rane, čireve ili izrasline.

Zapadna pučka medicina rabi šibikovinu za liječenje:
astme, bolesti ždrijela, želučanih i histeričnih grčeva, grčeva mjehura, mišićnih i menstrualnih grčeva, mučnina, malignih čireva, povraćanja, plućnih komplikacija, za relaksiranje nervnog sustava, kao i u prevenciji pobačaja. Na zapadu šibikovina ima naziv "kora od grča".

herbalism @ 21:54 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 11, 2011
(Novi list, 11.3.2011)

Sok
Svježe istisnuti sok iz listova tratinčice ili iz listova i cvjetova uzima se u količini 1-3 jušne žlice na dan.

Mast
Od svinjske masti i tinkture trantičice i to u omjeru 2:1 (dva dijela masti jedan dio tinkture)

Čaj
1 čajna žličica suhe biljke, 2 dl vode,
UPUTA ZA PRIPREMU; Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 10 minuta i procijedimo.
UPUTA ZA UPORABU; pijemo 2-3 šalice čaja.

Tinktura
200 grama listova i cvjetova, 1 litra 70 postotnog alkohola
UPUTA ZA PRIPREMU; Močimo 30 dana bilje u alkoholu, i procijedimo
UPUTA ZA UPORABU; Uzimamo 3 puta na dan po 10-15 kapi sa malo vode ili čaja.

Zapadna pučka medicina rabi kao antispazmodik, antitusik, analgetik, antiseptik, abortiv, ekspektorant, emolient, homeopatik, laksativ, purgativ, tonik, za liječenje; artritisa, bolnih stanja, bolova, bolesti očiju, bolesti jetara, bolesti bubrega, krvi koju dobro pročišćava, karcinoma, konstipacije, kašlja depresivnog, karcinoma, katara dišnih puteva i organa, ranih rana i povreda kože, reume, tumora, zatvora crijeva, žučnih tegoba itd.
Kontraindikacije: nisu poznate.

Tratinčica
lat. Bellis perenis L.
eng Common Daisy, Lawn Daisy, English daisy
d Das Gänseblümchen, Mehrjähriges Gänseblümchen, Maßliebchen, Tausendschön oder schweizerisch „Margritli“ (Kleine Margerite)
fr La pâquerette

Trantičica

Tratinčica

Familiae Asteraceae - Obitelj Glavočika, Farmakopejski naziv - Flos Belllidis (antispazmodik, antiseptik, analgetik, antitusik, abortiv, ekspektorant, emolient, homeopatik, laksativ, metabolik, purgativ, tonik). Druga imena: krasuljak, katarinčica, margetica, ovčica. Talijanski; Margheritina - Pratolina comune. Slovenski; navadna marjetica, srpski; bela rada.
Iz povijesti: Tratinčica je biljka planete Marsa. Znana biljka u narodu koja je poznata da joj se cvjetovi okreću prema suncu od istoka prema zapadu kao suncokret. Kršćani smatraju da je tratinčica nikla iz suza Marije na putu prema Egiptu.
Opis: Trajna biljka s prepoznatljivim cvjetnim glavicama koje cvatu tokom cijele godine s prepoznatljivim bijelim jezičastim i žutim cjevastim cvjetovima, te prizemnih eliptičnih i duguljastih na rubovima nazubljenih listova koji tvore lisnu rozetu.
Vrijeme cvatnje: I-XII.
Miris i okus: bez naručitog jakog mirisa i gorkog okusa.
Stanište: Raste na livadama, parkovima, vrtovima, vinogradima, poljima, uz pute itd.
Branje i prerada: Sabire se cijela biljka na toplom i prozračnom mjestu. Mladi listovi se spremaju kao ukusna salata.
Ljekoviti sadržaj: eterična ulja, saponina, antoksantin, masna ulja, fumarinske - taninske - jabučne kiseline, resin, inulin, tanina, sluzi, gorke tvari, mineralne tvari itd.

Ljekovito djelovanje
- bolesti krvi (proljetno čišćenje ili pročišćavanje krvi, za detoksikaciju krvo kod svih bolesti krvi, kod raznih bolesnih stanja u kojima je potrebno promijeniti i ojačati krvnu sliku, anemije, malokrvnosti, slabokrvnosti, u liječenju tegoba krvi uzimamo čaj ili svježe istisnuti sok iz listova itd)
- bolesti respiratornih organa i dišnih puteva (iscrpljujućeg kašlja, kašalj grčeviti, kašalj depresivni, bronhitisa, prehlade, nazeba, katara bronha, pleuritisa, prsnih bolova, upalnih stanja, infekcija, grčeva bronha, slabosti pluća, infekcije plućne maramice itd)
- bolesti želuca i crijeva (kod izgubljenog teka ili slabog teka - apetita, katara želuca, upalnih tegoba sa crijevima, grčevima crijeva, katara crijeva, sluz crijeva, krvarenja crijeva itd)
- bolesti jetre i žuči (masne jetre, za detoksikaciju jetre, kod trovanja organizma za detoksikaciju jetre, slabog rada žuči itd)
- bolesti kože (upaljenih rana, bolnih mjesta, raznih kožnih nečistoća, oteklina, edema, iznenadnih kožnih erupcija, varikoznih vena, raznih rana i krasti na glavi, u tu svrhu dobro djeluje svježe istisnuti sok kojeg stavljamo na oboljelo mjesto itd)
- reume, gihta, škrofuloze, artritisa
- bolesti bubrega (za detoksikaciju bubrega i mjehura, pijeska i kamenca itd), edema
- ženskih bolesti (neuredne i bolne mjesečnice, grčeva maternice itd)
- Novija istraživanja potvrđuju vrijednost tratinčice kao prirodnog lijeka te preporučuju uporabu u liječenju HIVa i karcinoma dojki (čaj ili svježi sok). Tratinčica je dobar prirodan metabolik koji pokreće cijeli metabolizam na pojačani rad i bolju izmjenu tvari.

herbalism @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, studeni 29, 2010
(Novi list, 26.11.2010)

Čaj
(za liječenje navedenih bolesti)
1 jušna žlica usitnjenog korijena, 2dl vode
Uputa za pripremu: korijen prelijemo kipućom vodom, poklopimo, pustimo da odstoji 2 sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: pijemo 2-3 puta dnevno po šalicu čaja.

Prašak
Uzimamo 2-3 puta dnevno na vrh noža s mlijekom ili vinom kod oboljenja probavnih organa, redovite stolice, jetre, žuči, kašlja, promuklosti itd. Za vanjsku uporabu rabi se za posipanje rana, kod proširenih vena te kod slabog zacjeljivanja rana. Prašak pomiješan s medom liječi promuklost.

Tinktura
(za liječenje respiratornih organa i dišnih puteva, i za izbacivanje otrovnih tvari iz organizma, kod žgaravice)
20g usitnjenog korijena, 1dl 60% alkohola
Uputa za pripremu: močimo korijen 10 dana u alkoholu i procijedimo.
Uputa za uporabu: jednu jušnu žlicu tinkture stavimo u 1dl vruće zašećerene vode - med, i pijemo svakih sat po jednu žlicu. A možemo uzimati 10 kapi s kockom šećera.

Homeopatija
Rabi se matična tinktura od svježeg korijena bedrenike u 6 potencija, za groznicu, zimicu, glavobolju, lumbago, bolove leđa i vrata, epistaksis, gastrotegoba, crijevnih tegoba itd.

Preživljavanje u prirodi
Proljeće: beremo mlade aromatične prizemne listove za miješane salate, variva, juhe itd. Dobar je začin raznim jelima (umacima, suhom mesu, marinadama).

Bedrenika
lat. Pimpinella saxifraga
eng Burnet Saxifrage
d Die Kleine Bibernelle, Gemeine Bibernelle, Stein-Bibernelle, Steinbrechwurz, Steinpetersilie, Bockwurz, Pfefferkraut, Bumbernell
fr Petit Boucage

Bedrenika

Bedrenika

Bedrenika

Familiae Umbelliferae - obitelj štitarki. Ljekarski naziv - Radix pimpinellae  (antiseptik, antireumatik, antiinflamatorik, antispazmodik, antioksidant, antitusik, antiasmatik, antiemetik, detoksikant, diuretik, dijaforetik, ekspektorant, emenagog, holagog, karminativ, laksativ, sedativ, sekretolik, stomahik). Druga imena: mala bedrenika, bedrinac, dinjica, jarčev korijen, silj.
Strana imena; slovenski: bedrenec, divlji janež; srpski: komoračica, talijanski: Tragoselino comune.

Iz povijesti: Ime se prvi put pojavljuje u 7. stoljeću u spisima talijanskog liječnika Benedictus Krisp.
U vremenima epidemija kuge i kolere u Europi, bedrenika je bila spasonosni pučki lijek za liječenje te smrtonosne bolesti. Opis djelovanja opisao je Tabernaemontanus 1588. u svojoj knjizi "New Kreuterbuch". Da se uistinu cijenila bedrenika, govori i stara izreka koju su omiljeno izgovarali u Švicarskoj (dr. Vogel), a glasi: "Jedi češnjak i malu bedreniku, pa ćeš starost doživjet - veliku".
Opis: Trajna zemljasta biljka visine do 30cm, s odebljalim vretenastim korijenom. Stabljika puna i okrugla. Nasuprotni perasti listovi sa 3-5 lista, najčešće prizemni, dok ih na stabljici gotovo nema. Ružičasto bijeli ili žuti cvjetovi tvore cvijetni štitac.
Vrijeme cvatnje: VII.-X.
Miris i okus: Biljka miriše ugodno i aromatičnog je okusa, a korijen ima jako neugodan miris i papreno peckajući okus.
Stanište: Raste po livadama, pašnjacima, neobrađenim poljima, kamenjarima uz puteve i obala rijeka.
Branje i prerada: Cijelu biljku sabiremo u srpnju te ju sušimo usitnjenu. Korijen kopamo u proljeće i jesen, a mlade listove u proljeće za ishranu. Korijen nakon čišćenja razrežemo u štapiće i nanižemo na konac te sušimo na toplom i prozračnom mjestu u sjeni. Suhog, smrvimo i pohranimo u odgovarajuće posude.
Ljekoviti sadržaj: Pimpinelin, pimpillin, umbeliferon, izobergapten, isoeugenol (antioksidant - naručito kod dijabetičara), dimetil-azulene, kumarin, tanin, eterično ulje 0,4%, smola, saponozid, gumu, gorke tvari, željezo, kalcij itd.
Eterično ulje korijena je sastojak koji daje ljekovitost bedreniki i koji možemo rabiti u raznim liječenjima pojedinih bolesti.
Zapadna pučka medicina rabi bedreniku kao: antiasmatik, anti-emetik, adstrigent, antiinflamatorik, antikonvulzant, antioksidant, antidiaorik, diuretik, ekspektorant, karminativ, za liječenje: astritisa, angine, bolesti jetre, bolesti oka, bolesti krvi,bronhitisa, bubrežnih kamenaca, bolesti crijeva i želuca, dijareje, dispepsija, ekcema, groznice, grčeva, hemeroida, hrapavog glasa - promuklosti, izostale mjesečnice, kuge, katara grla, komplikacije želuca, katara crijeva, katara gornjih dišnih puta, katara sluznica, krvarenja, kamenca mjehura, kašlja, laringitisa, ospica, promuklosti, prehlade i raznih rana, povreda kože, srčanih komplikacija, srčanih aritmija, šarlaha, tegoba sa disanjem, umora, urinarnih tegoba, kao i za pranje usta itd.
Kontraindikacije nisu poznate.

Ljekovito djelovanje
- bolesti želuca i crijeva (upalna stanja, slabi ili spušteni želudac, kiseli želudac, grčevi, nadutost, proljev, hemeroidi)
- bolesti pluća i dišnih putova (kašalj, hripavac, astma, bronhitis, faringitis, traheitis, angina, upale i promuklosti, kod oteklina desni, katar usne šupljine i ždrijela)
- bolesti bubrega i mjehura (infekcije, kamenac, pijesak)
- bolesti krvi (čisti i jača krv)
- bolesti žena (regulira mjesečnicu itd)
- reumatizam zglobova
- gihta
- zaraznih bolesti (šarlah, ospice, rubeola)
- vodene bolesti
- za smirivanje živčanog sustava
Sam korijen se rabi za liječenje infekcija dišnih organa i puteva te kod kroničnog gustog sekreta - katara. Žvakanje svježeg korijena pomaže kod zubobolje i paralize jezika.
Bedrenika se preporučuje i kao dobar djelotvoran lijek za:
- detoksikaciju cijelog organizma te za poticanje izlučivanja otrovnih i loših tvari iz organizma (to svojstvo rabimo i u preventivnim kurama za očuvanje našeg zdravlja)
- kao diuretik za pojačano izlučivanje mokraće
- dijaforetik za pojačano znojenje
- galaktogen - pojačava količine mlijeka kod dojilja
- sekretoličko i ekspektoralno djelovanje rabimo kod problema s katarom (želuca, crijeva, bronha itd)

herbalism @ 10:03 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, srpanj 5, 2010
(Novi list, 4.7.2010)

Iz kulinarstva
Voćne salate gotovo su nezamislive bez banana, kao i razni voćni kokteli, torte i kolači. Banana je aromatično južno voće koje se koristi kao dobar i cijenjeni aromatik. Mladi izdanci banane mogu se jesti kao ukusno povrće.

Banane sa sladoledom
Banane na istočnjački način: (za šest osoba) 6 banana, 6 dl sladoleda od badema, 2 dl kreme od vanilije, 2 limuna, 15 cl tučenog slatkog vrhnja, 30 g prženog narezanog badema
Priprema: banane oguliti i narezati na debele kose ploške. Preliti limunovim sokom i poširati, tj. brzo prokuhati u otopini šećera. Ostaviti da se u toj otopini i ohlade, zatim ih dobro ocijediti, posložiti na sladoled, preliti kremom i ukrasiti s malo tučenog vrhnja i nasjeckanog poprženog badema.

Banana
lat. Musa Paradisiaca L. var. Sapientium
eng. the plantain
d. Die Kochbanane, auch Gemüsebanane, Mehlbanane oder Pisangfeige, span. „plátano“
fr. Banane plantain

Banana

Banana

Banana

Antidijaroik, aromatik, dijetetik, remineralizant,
Strani nazivi: Engleski - Plantain frut, bana-nas; francuski - bananiers f fruits d'aujourd'hui; njemački - Banane; slovenski - banana; srpski - banana; talijanski - banana.
Iz povijesti: Potječu iz vlažnih tropskih krajeva jugoistočne Azije, a uzgaja se u Srednjoj Americi, na Jamajci i u Meksiku. Iz Indije dolazi u Europu 327. p.n.e. god. sa vojskom Aleksandra Velikog. Plantažni uzgoj započinju Portugalci u 15. stoljeću u Sjevernoj i Južnoj Americi.
Opis: Stablo banane naraste 3-5 metara. Obavijeno je ostacima listova koji se vide na stabljici. Na vrhu stabljike nalaze se veliki, sočni, zeleni i rascijepani listovi koji su dosta nježni pa zato lako i duboko pucaju. Između listova je jedna duga grana s visećim oko metar dugim cvatom. Cvjetovi su žuti, plodovi duguljasti, lagano savijeni s čvrstim, a kasnije brašnjavim, mesom. U uzgojenim bananama nema sjemenki.
Miris i okus: Aromatična su mirisa i slatkog okusa. Branje i prerada. Beru se plodovi i koriste za jelo. U nekim krajevima rabe se i ostali dijelovi banane za razne namjene.
Ljekoviti sadržaj: Voda 74,8%, bjelančevine 1,2% masti 0,2%, škrob 45%, ugljikohidrati 23%, celuloza 6%, šećeri 19,2% (saharoza, glukoza, fruktoza), inulina, jabučne kiseline 0,39%, kalij, kalcij 8 mg, fosfor 28 mg, te vitamini A 430 mg, C 10 mg, te B 1 i B 2 oko 0,05 mg. Energetska vrijednost na 100 g iznosi 388 kJ.

Ljekovito djelovanje
- Banana je voće koje podjednako vole mladi i stariji. Vrlo je hranjiva i lako probavljiva, te je i hrana i lijek
omiljena bolesnicima. Umiruje upalna stanja.
i kombinaciji s npr. keksima izvrsna je hrana za dojenčad.
- Osobe koje uzimaju jaka diuretična sredstva bananom na prirodan način brzo nadoknađuju izgubljeni kalij, kalcij i fosfor kao i vitamin A. Kalij pomaže u regulaciji krvnog tlaka, radu srca, živaca, mišića i stanica.
- Kod poremećene probave i pražnjenja crijeva preporučuje se jedenje bana poradi sadržaja pektina koji djeluje na rad peristaltike te dolazi do prirodnog pražnjenja crijeva.
- Kod tegoba sa kožom banana je idealno voće u dijeti jer poboljšava regeneraciju - epitelizaciju kože.
- Za tegobe probavnog sustava uzima se kod tegoba sa želucem (Heliobacter pylori), štiti sluznicu želuca i dvanaesnika (kod hiperaciditeta - prevelikog lučenja želučanog soka - kiseline),
- Ljekovitost banana naročito dolazi do izražaja kod oboljenja crijeva, dijareja krvavih i lakših proljeva u djece.
- Preporučuje se u zdravoj i preventivnoj prehrani kod rizika srčanog udara, karcinoma crijeva i kod osteoporoze. U novije vrijeme i za ublažavanja stanja depresije.
- Mladi crveni listovi koji štite pupoljke banane rabe se kod krvarenja iz maternice i preobilnih mjesečnica.
- Zapadna pučka medicina listove banane rabi za liječenje astme, dijareje, migrene, žutice, a plod protiv masnoća u krvi, visokog tlaka i sl.
Kontraindikacije: Nisu poznate.

herbalism @ 14:23 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 14, 2010
(Novi list, 13.6.2010)

Čaj
S 2dl kipuće vode prelijte 1 jušnu žlicu suhih latica ruže, poklopite, pustite da odstoji pola sata i procijedite. Zasladite medom po želji i pijte 2-3 šalice čaja dnevno.

Ružin sirup za jačanje srca
50-60 ruža, vinska kiselina, šećer ili med, voda. Da bi dobili potrebnu količinu vode najprije latice ruže stavimo u lonac, malo potisnemo i prelijemo vodom tako da ih voda prekrije. Zatim procijedimo i vodu stavimo prah vinske kiseline u količini 2 vrha noža i stavimo da voda prokuha. Kad se voda ohladila prelijemo cvjetne latice i pustimo da odstoji 3 dana. Procijedimo i dobivenu tekućinu vagemo, te dodamo istu količinu šećera ili meda. Pospremimo u staklenke i steriliziramo u pećnici na temperaturi od 70 stupnjeva. Uzimamo 2-3 žlice dnevno s malo čaja, vode ili soka.

Ružin med za jačanje
100g cvjetova, 600g 50% alkohola, 1/2kg meda. Cvjetne latice ruže sameljemo i prelijemo sa 50g alkohola, a nakon 3 sata sa još 550g alkohola. Pustimo da odstoji 5 dana na toplom mjestu i svaki dan bocu promućkamo. Procijedimo, te gusti ostatak pomiješamo sa medom.
Uzimamo 2-3 žlice sa malo vode ili čaja.

Ruža
lat. Rosa Centifolia
eng Rose (the provence rose or cabbage rose or Rose de Mai)
d Die Rosen (Zentifolie, Provence-Rose, oder Kohl-Rose )
fr La rose (Le rosier cent-feuilles)

Ruza


Ruza
Ruza

Imena su još i crvena ruža, francuska ruža, majska ruža, šipak i vrtna ruža. Domovina ruže je Perzija iz koje ju Rimljani u 1.st.pr.n.e. donose u Evropu. Ruža je najpoznatiji cvijet na svijetu a simbol je čiste ljubavi, majčinske ljubavi, bezuvjetne ljubavi, erotičnosti i seksualnosti lišene osjećaja krivnje, prijateljstva i odanosti, a za umjetnike predstavlja neiscrpno nadahnuće stvaralaštva. Ruža je trajna bodljikava biljka, naraste do 2 m visine sa dugim granama i listovima srcolikog kopljastog oblika koji su na rubovima nazubljeni. Cvijet je ružičasto crvene boje. Srodne vrste se razlikuju po boji svijeta i veličini listova. Danas ima oko 7000 vrsta ruža. Najpoznatije su vrtne vrste Rosa centifolia, Rosa alba, Rosa sempervirens.
Cvate u svibnju do kolovoza, blago je aromatičnog mirisa i gorkog i oporog okusa. Najčešće raste u vrtovima i parkovima. Sabiremo cvjetne latice u punom cvatu (prije nego se latice počnu otvarati) po lijepom vremenu i brzo sušimo na toplom i zračnom mjestu u sjeni. Za dobivanje 1 kg ružinog ulja potrebno je 2-3000 kg latica ruža. Od ružinih latica možemo prirediti sirup, med, ocat, losion, kreme, vodeni ekstrakt, slatko, marmeladu te vodu za grgljanje.

Cvjetne latice sadrže eterično ulje, limunsku, jantarovu, jabučnu, vinsku i glausnu kiselinu, tanin, nikotinamid, pektin, vosak, mast i šećer, vitamine C, B, E, K itd. Ružino ulje koje dobivamo iz ružinih latica sadrži parafin, geraniol, nerol, eugenol, citronelol, heneikozan,  nonadekan itd. Ime ruže, kod nas izaziva istinski uzdah jer nas podsjeća na kraljicu cvjetova, ljubav, uspomene, a skoro nikad na lijek. Danas, za razliku od prošlih vremena u kojima je bila cijenjeni lijek, oficijelna medicina ju ne priznaje - ne rabi. U pučkoj meidicini danas, najveću primjenu ima u kozmetici za njegu kože lica i tijela, te za izradu ružinog meda, sirupa i ružine vodice, a u liječenju prirodnim sredstvima predstavlja pravi tonik za srce, živce, jetru i maternicu, a za reumatičare olakšavajući prirodni lijek.
Listove ruže rabimo kao sredstvo koje ima snagu izvlačenja, posebno kod gnojnih čireva na koje stavljamo zgnječene listove ruže i previjemo, kod suznih očiju stavljamo također svježe ubrane i oprane listove na bolesne oči.
Ljekovite kupke sa laticama ruže (može i sa uljem od ruža), predstavljaju pravi lijek za reumatske bolesnike.
Ružino vino kojeg dobijemo tako da kuhamo latice ruže u vinu liječi i osvježava umorno tijelo, smiruje bolove u čmaru i maternici, grgljanjem grla i usne šupljine liječi upalu i afte, a u obliku obloga kojih stavljamo na glavu liječi glavobolju, a ako ih stavimo na oči tada liječi titranje pred očima, a stavljanjem vrućih obloga od ružinih latica smanjujemo oteklinu.

U pučkoj medicini ruža je i lijek za jetru i crijeva, a njezina vodica je tisućljetni lijek za ljepotu ženskog lica te za spriječavanje stvaranja prhuti, mitesera, akni i bora. Eterično ulje ruže (često se patvori a prepoznat ćemo ga po tome što se ulje ruže kristalizira na niskoj temperaturi) rabimo u aromaterapiji kod liječenja anksioznosti, depresije, loših osjećaja, potištenosti, melankolije itd. Izrazito je jakog antibakterijskog i antifungocidnog (protugljivičnog) djelovanja, a posebno se danas rabi u skupoj kozmetici kao anti age - protiv starenja kože te je prikladan za liječenje i kozmetičke tretmane. Plod je vrlo bogat izvor vitamina i minerala, pogotovo vitamina A, C i E, flavonoida i drugih bio-aktivnih spojeva, izvor esencijalnih masnih kiselina. Prema znanstvenim istraživanjima plod, preporučuje se kao hrana koja je sposobna smanjiti pojavu raka, a također i kao sredstvo za zaustavljanje rasta tumora.
Napomena:
Rabimo isključivo samo vrtno uzgojene ruže za koje znamo da nisu prskane štetnim tvarima - kemikalijama. Uporabu latica ruža kao i ulja ruže ne bi smjele uzimati osobe sa akutnim komplikacijama žuči ili one sa žučnim kamencima, slabog želuca i čira na želucu, te slabe jetre. Također se ne preporučuje uzimanje u bilo kojem obliku kod trudnoće

Ljekovito djelovanje
Latice ruže za unutarnju i vanjsku primjenu koriste se u liječenju
- kože (i to sa ružinim uljem - raznih ekcema, kod crvenog jetra, kod osjetljive, stare i suhe kože, opeklina itd)
- srca (srčani tonik za jačanje, staračko srce, slabo srce)
- jetre (pročišćavanje, žutice, detoksikacije jetre)
- krvi (pročišćavanje), krvarenja (homeostatik)
- pluća (svih prsnih bolesti, za jačanje pluća kod rekonvalescenta, starijih osoba, tuberkuloze, raznog krvarenja pluća)
- kod nesvjestice, melankolije
- prejake - obilne menstruacije (adstrigentno djelovanje), vaginitisa, kao vaginalni tuš kod ženskih bolesti (bijelog pranja, jakog krvarenja)
- glavobolje, vrtoglavice
- prehlade (za znojenje)
- začepljenog nosa
- proljeva - dizenterije (antidiaroik)
- crijeva (poremećaj u crijevnoj flori - odnos bakterija vrenja i truljenje - uravnotežuje i obnavlja)
- usne šupljine (afte, gljivice), grlobolje
- gihta, faringitisa, bleferitisa itd
- bolesti očiju (ispiranje, konjuktivitis, raznih iritacija oka itd)

herbalism @ 14:10 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 6, 2010
(Novi list, 6.6.2010)

Čaj
Čajnu žličicu listova preliti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i nakon 15 minuta procijediti. Piti u gutljajima 1-2 šalice na dan.

Tinktura
Šaku suhe rutvice močiti 21 dan u 7,5 dl 50-postotnog alkohola i procijediti. Uzimati 5-8 kapi 2-3 puta na dan s vodom ili sokom.

Ulje
Priprema se na isti način kao i tinktura samo što se umjesto alkoholom rutvica prelije maslinovim ili jestivim uljem. Koristi se za masaže i kod bolova.

Otrovnost
U većim količinama ili jačoj koncentraciji rutvica može izazvati upalu želučane sluznice i probavnih organa, a zgnječeni listovi na koži će izazvati crvenilo i plikove. Izaziva kontrakciju mišića, što dovodi do jačeg priljeva krvi u maternicu pa može eventualno izazvati pobačaj. To znači da rutvica u većim količinama predstavlja otrov. Osobe sa slabim želucem, jetrom i žučnim tegobama ne bi smjele uzimati rutvicu u bilo kojem obliku.

Iz kulinarstva
Rutvica ima jaku mirodijsku aromu i jak okus te se kao začin koristi rijetko i u malim količinama za začinavanje zelenih salata, jela od sira i ovčetine, kao dodatak namazima, umacima, marinadama, i za meso divljači, u pacu. Dodaje se vinima kako bi dobila okus po muskantnom vinu te, kako je već rečeno, rakijama. U dijeto-terapiji rutvica se koristi isključivo zbog njezinih stimulativnih svojstava.

Rutvica
lat Ruta Graveolens L.
eng The Common Rue
d Die Weinraute
fr La rue officinale

Rutvica

Rutvica

Porijeklom iz južnih krajeva Europe, u kojima raste divlja i uzgajana, rutvica je u antici važila kao sveta biljka Rimljana i Grka, rabljena i kao začin i kao lijek. U starom se vijeku od rutvice pripremao protuotrov te je ona i danas sastavni dio nekih protuotrova. Rutvica je trajna biljka drvenastoga korijena iz kojeg izbija prizemni i razgranati dio stabljike koji se nastavlja u uspravnim ograncima, često dugima do jednog metra. Listovi su duguljasti, neparno perasti, s obostrano iscijepanim listićima, žućkastozeleni, dvospolni i pravilni cvjetovi smješteni su u paštitcima u gornjem dijelu stabljike. Plod je tobolac. Cvate u lipnju do srpnja. Cijela biljka ima intenzivan miris koji potječe od lako hlapljivih ulja iz žlijezda smještenih u zeljaste dijelove biljke, a okus joj je mirodijski.
Raste na siromašnom tlu, na kamenjarima, ali se također uspješno uzgaja u vrtovima i na poljima. Listove sabiremo prije cvatnje, a cijelu biljku u vrijeme cvatnje i sušimo na toplom i zračnom mjestu, u hladu. Suhu biljku usitnimo i pohranimo u hermetički zatvorenu ambalažu. Iz svježih listova cijeđenjem se dobiva sok.
Ruta, kako je nazivaju, omiljena je biljka koja se dodaje rakijama travaricama namijenjenima liječenju želučanih tegoba, smirivanju srca, a i za masažu kod reume, bolnih zglobova i ostalih bolnih mjesta na tijelu. Prema starim narodnim zapisima ruta je imala čarobne moći pa su je rabili za skidanje uroka tako da su je stavljali u kupke. Ne samo što je skidala uroke, nego ih je vraćala onome tko ih je poslao! Kađenje prostorija rutom tjerat će se sve negativne sile iz nje.
Miris svježe rute otklanja zavist i egocentričnost, a u kući sve neželjene insekte. Najzanimljivije je da ruta najbolje uspijeva u vašem vrtu ako je ukradena.

Ljekovito djelovanje
U pučkoj medicini rutvica ima širu primjenu i preporučuje se za:
- jačanje želuca i za bolju probavu
- liječenje tegoba kao što je navala krvi u glavu
- jače izlučivanje mokraće i znoja
- umirenje i ravnotežu nervoznog lupanja srca
- liječenje tegoba u donjem dijelu tijela
- bolesti kože, liječenje histerije
- liječenje reume i gihta i smirivanje grčeva
- liječenje bolesnih živaca i noćnih mora
- reguliranje mjesečnog ciklusa i bolesti maternice
- liječenje tegoba kao što je krvavo mokrenje
- uspješno odstranjivanje crijevnih nametnika
- liječenje nevjestice, teškoće s disanjem, bolesti vena
- liječenje očnih bolesti kao što je glaukom
- liječenje bronhijalne astme i kašlja, išijasa
- liječenje katara ždrijela i upale grla
- liječenje ugriza zmija otrovnica

herbalism @ 17:45 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 9, 2010
(Novi list, 9.5.2010)

Čaj
Čajnu žličicu kamilice preliti s 2 dl vruće vode, poklopiti da odstoji 5 minuta i procijediti. Količina cvijeta kamilice može biti i veća. Piti do tri šalice čaja na dan, te prema uputi terapeuta.

Čaj za znojenje
Čajnu žličicu cvjetova kamilice, lipe i bazge, preliti s 2 dl vruće vode, poklopiti da odstoji 10 minuta i procijediti. Piti dvije do tri šalice čaja u toku dana kod prehlade, gripe i to naručito kod početnih stanja bolesti kako bi izazvali obilno znojenje.

Prašak
U mlincu za kavu samljeti cvjetove kamilice u prah. Prašak se koristi za posipanje raznih ozljeda kože, a za unutarnju uporabu dva do tri puta na dan, koliko stane na vrh noža.

Ulje
U tamnu bocu staviti 50g suhih cvjetova kamilice i preliti s 0,5 l maslinovog, ili ulja od suncokreta ili soje. Držati na toplom mjestu mjesec dana i dobro procijediti. Rabiti za masaže, njegu osjetljive kože, kao ulje za sunčanje, kod raznih kožnih nečistoća, suhe kože, peruti itd.

Kontraindikacije
Moguće su alergije i osjetljivost.

Tinktura
20g cvjetova kamilice preliti s 2dl 30-postotnog alkohola i ostaviti na toplom mjestu osam dana. Procijediti. Za unutarnju uporabu uzima se jedna žličica, s čajem, vodom ili sokom tri puta na dan, a za vanjsku primjenu za ispiranje i mazanje oboljelih mjesta. Tinktura od kamilice prikladna je za pripremu kućne toaletne vodice za grgljanje i ispiranje.

Kamilica
lat Matricaria Chamomilla L.
eng German or blue chamomile
d Die Echte Kamille
La camomille sauvage

Kamilica

Kamilica

Kamilica

U narodu lijek za sva oboljenja, s tisućuljetnom tradicijom liječenja, a za stare alkemičare i astrologe biljka planeta Merkura te zodijačkih (astroloških) znakova Blizanaca i Djevice. U trgovini je prevladavala tražena njemačka kamilica (Chamomilla germanica), za razliku od rimske (Chamomilla romana). Ime dobiva od latinskog naziva "mater", u prijevodu maternica (uterus), jer je kamilica bila poznata biljka za liječenje ženskih oboljenja. "Kamomila", kako je od milja zovu u Primorju, uz metvicu, lipu, bazgu i šipak, omiljeni je jutarnji čaj, doduše lipa i bazga u pravilu se rabe kod lakših oboljenja (prehlade, gripe, lošeg ili slabog rada želuca, napornog rada itd), a šipak i metvica kao jutarnji napitak kad se ne pije kakao ili Kneippova divka - cikorija. Ako usporedimo utjecaj - djelovanje planeta Merkura i kamilice, uvidjet ćemo potpuno prirodnu povezanost. Merkurova energij je usmjerena na snažnu komunikaciju i predstavlja aktivnu inteligenciju, kao što su učenje, govor, pisanje, koordinacija i ravnoteža. Kamilica je trajna, jako razgranata biljka, visine do 60 cm, a cvjeta od lipnja do kolovoza. Specifičnog je aromatičnog mirisa, a okus joj je slatkasto pikantan.

Beru se cvjetne glavice koje se moraju brzo sušiti na toplom i prozračnom mjestu, u hladu. Ako se suši na umjetnoj temperaturi, ona ne smije biti veća od 45°C. Osušene cvjetove treba pohraniti u dobro zatvorenu ambalažu, u koju ne može prodrijeti vlaga. Za pripremu kupelji od kamilice bere se cijela biljka, suši na toplom i prozračnom mjestu, te nakon sušenja usitni.
Zapadna pučka medicina rabi kamilicu za liječenje: artritisa, alergija, angine, anksioznosti, apscesa, abdominalnih bolova, bolova uha i grla, bronhitisa, bolesti žlijezda, bubrega, bolova živca, bolesti želuca i crijeva, bolesti mjehura, crijevnih grčeva, crijevnih parazita, crijevnog katara, dječjih grčeva, dermatitisa, ekcema, embola, groznice, grčeva, glavobolje, gingivitisa, gastritisa, hemeroida, bolova kod izbijanja zuba, kod izostale mjesečnice, inficiranih rana, za ispiranje očiju, kamenaca mjehura, konstipacije, komplikacija želuca, kontaktne alergije, konstipacije, kolika, katara, lošeg zadaha, prehlade, menstrualnih problema, nesanice, za relaksaciju živčanog sustava, smanjenje neuroza u djece, napetosti, podrigivanja, raznih rana, stresa, svraba kože, pomaže rast kose, ublažava tegobe kod poroda, tumora, tonzilitisa, vjetrova, varikoznih vena, upalnih stanja želuca, jednjaka, crijeva, upale usta, ubodnih rana, zubobolje, zabrinutosti, žutice, ženskih bolesti, želučanih grčeva, kao i za grgljanje, pranje lica i kupanje tijela, za ispiranje crijeva itd.

Okretna terapija
"Okretna terapija - Kneipp" koristi se u liječenju svih želučanih oboljenja. Onaj tko želi osjetiti njezinu ljekovitu moć, neka ujutro odvoji sat vremena prije ustajanja iz kreveta. Okretnu terapiju započinjemo pijenjem 2 dl čaja od kamilice (1 jušna žlica cvijeta kamilice), u krevetu. Nakon ispijanja čaja legnemo na lijevi bok i tako ležimo 10-15 minuta, zatim to ponovimo ležeći na desnom boku, na trbuhu i na leđima. Bitno je da nakon provedbe "okretne terapije" još sat vremena ne pijemo i ne jedemo ništa. Ako se pojave nelagode, poput nagona na povraćanje potrebno je smanjiti količinu na 1 čajnu žličicu cvjetova kamilice. Kraće okretne terapije traju tjedan dana, a po potrebi ih možemo i produžiti i do mjesec dana. Bitno je da tokom dana popijete još 2-3 šalice čaja od kamilice, i to naručito prije spavanja.

Ljekovito djelovanje
Kamilica višestruko ljekovito djeluje, a najizraženije djelovanje je antiinflamatorno, kod svih upalnih procesa.

- Uspješno liječi želučana oboljenja, naručito kod čira na želucu i dvanaestiku
- kod težih probavnih smetnji preporučuje se pijuckanje čaja od kamilice u gutljajima, tijekom cijelog dana
- čaj djeluje kod svih upalnih stanja
- kod raznih grčeva, naručito kod dojenčadi i djece
- smanjuje i smiruje bolna stanja, glave, nogu, želuca, neuralgija, neuralgija trigemini (upala velikog živca lica)
- djelotvorna je protiv bakterija u mokraći, na koži, u crijevima
- kod raznih kožnih nečistoća, upale kože, opeklina, sunčanih opeklina, raznih posjekotina i rana, kod problema s masnom kosom i bolesnim vlasištem, oteklih očiju, podočnjaka, konjuktivitisa, kod iritirane bjeloočnice, crvenih očiju, mutnih očiju, umornih očiju itd
- pojačava izučivanje mokraće, smanjuje količinu mokraćne kiseline
- pojačava znojenje, a za jače znojenje dodati cvijet lipe i cvijet bazge
- pomaže kod raznih gljivičnih infekcija
- smanjuje nadutost i spriječava nakupljanje plinova u crijevima
- kod nesanice - posebice dječje, noćnih mora, neuroza, depresija, zabrinutosti i općeg lošeg tjelesnog i psihičkog stanja
- pijenjem čaja od kamilice povećava se broj leukocita u krvi, liječi prehlada
- od ženskih bolesti kamilicom se liječi bijelo pranje, menstrualni grčevi, upalni procesi, kao i razne bakterijske i gljivične infekcije.
herbalism @ 18:02 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 29, 2010
(Novi list, 28.3.2010)

Čaj
Jušnu žlicu suhih listova konopljike preliti s 2 dl vruće vode te poklopiti i nakon pola sata procijediti. Uzimati dvije-tri šalice dnevno.

Tinktura
Oko 200 grama zdrobljenih plodova močiti 30 dana u litri 70-postotnog alkohola. Nakon toga procijediti. Uzimati tri-četiri puta na dan po 10 kapi, s malo vode ili čaja.

Prašak
Mljevene sjemenke dobar su začin koji se može koristiti umjesto papra.

Ulje
Rabi se za navedena oboljenja, prema uputama proizvođača.

Kupke
Rabimo za psihofizičku relaksaciju - opuštanje, na sljedeći način; 1 šaku listova i cvjetova konopljike pomiješamo sa 1 šakom cvjetova lavande i 1 šakom cvjetova kamilice te ubacimo u 2 litre vruće vode. Poklopimo, da odstoji 1 sat i procijedimo. Dobivenu tekućinu ulijemo u već pripremljen kupelj. Temperatura vode u kadi treba biti ugodna u kojoj se odmaramo 15 minuta.

Konopljika
lat. Castus L.
eng Vitex agnus-castus, Vitex, Chaste Tree, Chasteberry, or Monk's Pepper
d Der Mönchspfeffer
fr le gattilier

Konopljika

Konopljika

Konopljika

Domovina konopljike je okolina Sredozemnog mora, Krim i Srednja Azija. Stari grčki i rimski liječnici rabili su je kao afrodizijak, a u Hipokritovo vrijeme kao lijek za upale, bolove, ozljede, krvarenja, bolesti slezene, za bolesti žena nakon poroda, te za jačanje. Dioskurid rabi konopljiku za liječenje ugriza životinja, vodene bolesti, bolesti slezene i  i bolesti maternice.
Konopljika je visoki grm i drvo, s jakom čeverouglastom stabljikom razgranatom, te s karakterističnim nasuprotnim dlanasto razdijeljenim lancetastim listovima i lijepim plavo-ljubičastim ili bijelim vršnim cvatovima koji tvore duge grozdove. Cvate u lipnju i srpnju.
Ima aromatičan miris biljke i pikantno ljut okus sjemena.
Konopljika raste uz morsku obalu, kao grm ili drvo, te kao ukrasno drvo u parkovima. U Valunu na Cresu postoji primjerice drvo konopljike visine pet metara. U nas je konopljika poznata (otoci i južni dio Dalmacije) kao dobar začin ili kao monahov ili fratrov papar. Sjemenke su ljutog aromatičnog okusa i dobar su začin raznim jelima.

Kod konopljike se sabiru i prerađuju listovi i sjeme te suše na toplom i prozračnom mjestu. Sjeme se prerađuje u tinkturu ili melje u prah.
Ljekoviti sadržaj: eterično ulje, casticin, cineol, sabinen, isovitexin, aucubin, alkaloid, gorke i masne tvari, mineralne tvari, itd.
Zapadna pučka medicina koristi konoljiku za liječenje:
bolesti očiju, želuca i crijeva - parazita, katara, kod hormonalnih poremećaja u žena, kao začin i dobro sredstvo za želudac, kod seksualnih smetnji, za relaksiranje nervnog sustava, za liječenje ženskih bolesti, za pojačano lučenje mlijeka u dojilja, za homeopatsku uporabu, za bojenje, za jelo itd. Tinktura plodova konopljike rabi se za liječenje paralize, bolova kod išijasa, te kod opće slabosti.
Sjeme i plod konopljike odličan su lijek za ženske bolesti i smetnje, naručito u klimakteriju.

Ljekovito djelovanje
Kao lijek rabi se u liječenju:
- raznih nametnika u crijevima
- za smanjivanje pohotne želje u muškaraca
- za izazivanje ili regulacije mjesečnice
- Englezi konopljiku nazivaju "čednim, krijeposnim ili djevičanskim plodom" smatrajući da je ona "stari ženski lijek za sva godišta"
- razni pripravci koji se dobivaju iz plodova konopljike namijenjeni su u prvom redu liječenju hormonalne neravnoteže u žena i to naručito u vrijeme klimakterija jer uravnotežuje hormone estrogena i progesterona. Konopljika, naime, djeluje na pituitarnu žlijezdu - epifizu, na ženski reproduktivni, spolni sustav, te na razne poremećaje mjesečnog ciklusa; djeluje na hipotalmus, epifizu, jajnike, pomaže kod predmenstrualnog sindorma i kod amernoreje.
- Pojačava lučenje mlijeka u dojilja
- djeluje i kao afrodizijak i kao anafrodizijak, što na prvi pogled stvara zabunu, ali je objašnjenje vrlo jednostavno : konopljika ima svojstvo davanja određene ravnoteže tijelu u oba slučaja smanjuje želju kod muškaraca, a pojačava libidu i želju kod žena
- smiruje menstrualne grčeve, tegobe, PMS
- kod histerije služi za umirenje, naručito kod napada histerije - histeričnih osoba.
herbalism @ 14:23 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, ožujak 21, 2010
(Novi list, 21.3.2010)

Čaj
Čajnu žličicu mljevenog sjemena kima preliti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i nakon 15 minuta procijediti. Piti u gutljajima iza jela 3 puta na dan po jednu šalicu.

Tinktura
Preliti 1 šalicu sjemena kima s 5 šalica 90 postotnog alkohola i ostaviti tako 10 dana, pa procijediti. Uzimati tri puta po 20 kapi na dan u malo vode ili čaja, prije jela.

Napitak
Za crijevna oboljenja: Kavi od cikorije i ječma ili Divki dodati usitnjen kim i piti ujutro natašte, prema potrebi.

Ocat
Preliti 100 grma sjemena kima s 1 litrom jabučnog octa, začepiti i ostaviti 30 dana na toplom mjestu. Procijediti. Uzimati 5-10 kapi s čajem od metvice nakon obroka kod nakupljanja plinova i nadutosti.

Kulinarstvo
Dodavanjem kimu komorača i anisa ljekovito se djelovanje pojačava, što je veoma važno u dijetoterapiji, posebno ako se provodi neslana dijeta i k tome još reducirana, jer hrana poprima bolji okus. Kim je lako samljeti u mllincu za kavu, a može se dodati gotovo svim jelima: juhama, salatama, varivu, sirevima, mesu, pecivu, kruhu, napitcima... Kim je sastavni dio već opisane začinske mješavine curry kao i velikog broja drugih začinskim mješavina.

Kim
lat Carum Carvi L.
eng Caraway
d Kümmel
fr Le carvi

Kim

Kim

Druga imena za tu korisnu i ljekovitu biljku su:
divlji kim, kimelj, kumen, kumin, a o njenoj ljekovitosti se znalo još od davnih vremena. Sjeme kima pronađeno je u grobnicama egipatskih faraona. Egipćani ga nazivaju tapnen, stari Rimljani cuminum, a stari Grci kyminon. Kim se i u Bibliji spominje kao ljekoviti začin. Da bi otjerali zle duhove i omogućili normalan rast biljci, prilikom sijanja kima stari su Grci glasno psovali i kleli. Kim raste u srednjoj Evropi i u sjevernom dijelu Azije i Afrike. Dvogorišnja je biljka, naraste i do metar visine, ima jaki bijeli korijen, stabljiku uglata i razgranata oblika, a list dvostruko perast s mnogo sitnih pršljenastih listića. Bijeli cvjetovi tvore štitac. Duguljasti i rebrasti plod ima pet uzdužnih rebara u udubinama kojih su smješteni uljni kanali. Cvate od travnja do srpnja, a miris i okus mu je jak i aromatičan, pomalo gorak i oštar.
Raste na livadama nizinskog, brdskog i predplaninskog pojasa te u vrtovima i na plantažama. Bere se štitac sa plodovima kima, te suši na toplom i zračnom mjestu u hladu. Kad je suh odvoji se sjeme od ostalih biljnih dijelova.

Najučinkovitije je kim uzimati svakodnevno kao začin hrani ili kao čaj, koji se kod oboljenja dišnih organa može miješati s anisom, uz dodatak meda.
Ulje se u medicini koristi i za liječenje bolnih mjesta na tijelu, lokalno te u kozmetičkoj industriji.
Napitak od kima jača želudac, raskužuje crijeva te uravnotežuje crijevnu mikrofloru.
Zapadna pučka medicina rabi kim za liječenje digestivnih bolesti, grčeva, groznice, kašlja, menstrualnih tegoba, prehlade, crijevnih nametnika, zubobolje, za veću mliječnost u dojilja, za čišćenje žuči i pročišćavanje jetre, za otvaranje apetita, osvježivanje daha...
Kim kao začin koji je odavno osvojio svijet, ali i lijek dobro poznat pučkoj medicini, ponajprije kao sredstvo protiv stvaranja plinova i nadimanja. Mnogo se koristi u liječenju raznih crijevnih oboljenja poput aerofagije i meteorizma, ali i preventivno za sprječavanje stvaranja plinova, jačanje i raskuživanje želuca.

Ljekovito djelovanje
- Bolesti jetre i žuči poput ciroze jetre, slabe jetre i uravnotežuje masnoće
- tegoba s bubrezima i mjehurom kao što su kamenci, pijesak, teškoće s mokrenjem, infekcije bakterijama
- tegoba respiratornih puteva kao što su sklonost infekcijama, kronični bronhitis, astma, upala pluća, kašalj, sluzi i katar u plućima
- bolesti srca naručito aritmija
- bolesti očiju (za jačanje vida)
- karpal tunel sindroma jer smanjuje bol u zapešću ruke-šake
- bolest želuca jer čisti želudac ili crijeva od katara, grije želudac, otklanja nametnike, utječe na  probavu hrane u želucu, pomaže kod dispepsije, lošeg zadaha iz usta
- ženskih bolesti kao što su menstrualne tegobe, grčevi maternice, porođajni bolovi, a pridonosi i pojačanom izlučivanju mlijeka u dojilja. Kim je za žene biljka koja podražuje, jača i grije. Ovakvo ljekovito djelovanje kima žene bi svakako morale koristiti jer kim ne ostavlja nikakve posljedice a primjena je jednostavna - dodaje se jelima kao začin ili pijemo čaj od sjemena kima
- za jačanje želuca možemo koristiti i ulje od kima, koje se također koristi za primjenu kupelji za slabu djecu.
herbalism @ 10:13 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, ožujak 8, 2010
(Novi list, 7.3.2010)

Venecijanski terpentin
Za unutarnju primjenu, kao i za inhalaciju, uzimamo 5-6 kapi ulja, odnosno 0,5 do 2 g

Oblog
Gazu četverostruko presavijenu ili vunenu tkaninu najprije umočimo u vruću vodu te iscijedimo vodu i navlažimo venecijanskim terpentinom. Stavimo na oboljelo mjesto da stoji 1/2 sata i skinemo oblog. Oblog možemo ponoviti tek sutradan. Obloge stavljamo na gnojne rane, čireve, mokre lišajeve, krastave lišajeve, rane koje krvare...

Inhalacije
U lonac s kipućom vodom stavimo 5-6 kapi arišova ulja. Uzmemo poveći ručnik te pokrijemo nos, usta i posudu tako da nam oči budu slobodne. Paru udišemo kroz nos, a izdišemo kroz usta. Čim prestane parenje vode, prekinemo inhalaciju te se utoplimo i legnemo u krevet. Poslije inhalacije najmanje pola sata ne uzimamo piće niti govorimo. Inhalacije se preporučuju navečer prije spavanja, kada se ne izlazi iz kuće. U nedostatku ulja ariša koristimo svježe iglice ariša. Na litru stavimo šaku iglica ariša.

Kupke za slabe, iscrpljene osobe
Kilogram arišovih iglica i češera isjeckamo i stavimo kuhati 2 sata u 10l vode.
Procijedimo i ulijemo u pripremljenu kupku, a preporučljivo je ostati u vodi desetak minuta.

Kontraindikacije
Osobe koje uzimaju venecijanski terpentin za jače izlučivanje mokreće kao i ostalih oboljenja neka se ne iznenade na poseban miris mokraće koji sliči ljubicama. Slično nepoželjno djelovanje može izazvati i kod osjetljivih osoba (nadražaj - upala kože) kad se primjenjuje izvana.

Ariš
lat. Larix Decidua Mill.
eng Larch
d Die Lärchen
fr Larix

Ariš

Ariš

Ariš

Ariš

Ime je dobio u vrijeme Dioskoridesa - starih Rimljana, a domovina ariša su Alpe, od kud se kultivira po Europi. Ariš je veliko stablo koje može narasti 40m, uspravna debla, promjera većeg od 1,5m, u mladosti glatke kore, koja s vremenom zadeblja i ispuca u pločicama, izvana sive, a iznutra crvenosmeđe boje. Grane su mu raspoređene pršljenasto, a ogranci su viseći. Listovi u čupercima, po 30 do 40 njih, dugi oko 3cm, prije nego što otpadnu poprime lijepu zlatnožutu boju. Muški i ženski cvatovi su na istoj grani. Muški su crvenkasti, obavijeni ljuskama, a ženski, pojedinačni, stvaraju sitne, uspravne žućkasto-smeđe češere, ušiljenih ljusaka. Ariš je rijetka četinjača kojoj lišće - iglice, zimi otpadanu. Cvate u travnju i svibnju. Cijelo drvo ima balzamičan miris, nalik na limun. Zbog brzig rasta mnogo se sadi i uzgaja te ga susrećemo u parkovima.
Od travnja sabiremo pupoljke, mlade zelene češere, iglice tijekom ljeta, a koru i smolu u rujnu i listopadu. Preradom ariševe smole, balzama, dobiva se ulje terpentin pod imenom "venecijanski terpetin ili mletački terpetin". Stari je pučki lijek za liječenje infekcije dišnih i mokraćnih organa. Zašto baš ariš? Smola ariša naprosto drobi kamence i lako odstranjuje pijesak. Danas ljudi mnogo griješe kad ne poštuju redoslijed pijenja čaja kod tegoba s kamencima te olako piju čaj za izbacivanje kamenca bez kozultacije. U čemu se griješi? Kod liječenja kamenca i pijeska najprije treba uzimati terapiju sa čajnom mješavinom bilja koja topi rastvara kamence, a tek nakon pregleda ultrazvukom koji može potvrditi djelovanje čaja kojim su se kamenci smanjili, uzimati terapiju sa čajnom mješavinom za izbacivanje kamenca ili pijeska.

Za uzimanje čajnim mješavina koje otapanju kamenac uzimamo piriku, stolisnik i sok limuna, a za izbacivanje uzimamo bilje s jakim diuretičnim svojstvom kao što su borovica, bazga, breza, peršin itd, a kod kamenaca u žuči sredstva koja izazivaju kontrakciju (stezanje) žučne vrećice kao što je maslinovo ulje. Po ulasku u kino ili javnu dvoranu osjetimo osvježavajući miris aerosola u zraku, koji potječe od terpentinskog ulja ariša.
Uporaba arišovih iglica i pupoljaka slična je kao i kod uporabe borovih ili smrekovih te ih koristimo za liječenje slabih, iscrpljenih živčano slabih osoba kao i rekonvalescenata, u obliku kupki te za liječenje raznih kožnih nečistoća, kožne bolesti kao što su kronični ekcem i psorijaza, kamenaca i pijeska u bubregu, mjehuru i žuči. Izletnici i planinari u nedostatku antiseptika-dezinficijensa mogu kod raznih ozljeda - rana stavljati samljevene ili u kašu isjeckane iglice ariša poradi spriječavanja upale.
Kora ariša samljevena u prah te posipana po gnojnim ranama koje teško zacjeljuju i čirevima pomaže u zacjeljivanju, a uzimana iznutra u obliku čaja pomiješanog s iglicama ariša potiče mokrenje te liječi žuticu, vodenu bolest i reumu.
Smola - balzam rabimo za otapanje kamenaca u bubregu i žuči, za inhalacije dišnih puteva i organa, tegoba usne šupljine kao prirodni antiseptik te kod začepljene jetre itd.

Ljekovito djelovanje
Danas je najveća i najčešća uporaba smole-balzama i ulja terpentina u liječenju unutarnjih oboljenja kao što su:
- Tegobe s dišnim putevima
- Kronične bolesti mjehura i bubrega
- Kronične bolesti genitalija
- razna krvarenja (krvavi proljev)
- katar i sluzenje crijeva, želuca (prehlade želuca), raznih nametnika u crijevima (glista, trakavice, amebe), kronični zatvor
- za jače izlučivanje mokreće (vodenih bolesti)
- kamenac u žuči, bubregu i mjehuru, grčevi izazvani kamencima, grčevi u bubregu
- za pospješivanje menstruacije itd
- kronični reumatizam, lumbago, išijas

Poznate su inhalacije s venecijanskim terpentinom kod oboljenja dišnih organa i putova bez ili s ostalim eteričnim uljima kao što su od bora, jele ili eukaliptusa. Uporaba venecijanskog terpentina zahtijeva liječničku konzultaciju, pogotovo kod oboljenja bubrega jer pretjerana uporaba terpentina može škoditi.
Vanjska uporaba venecijanskog terpentina:
- oblozi kod bolesti kože
- rane koje krvare
- gnojni čirevi
- masaže kod živčanih bolova (neuralgije), reume i gihta
- u obliku masti za zacijeljivanje rana, reumatskih tegoba, neuralgije, bolova u mišićima, artritisa itd
herbalism @ 13:37 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 18, 2010
(Novi list, 17.1.2010)

Svježi sok angelike koristi se u liječenju čireva i gnojnih upala tako što se sok nakapa više puta na oboljelo mjesto. Sjeme angelike koristi se za izazivanje znojenja te pojačanog izlučivanja mokraće. Listovi angelike, kao i korijen, koriste se za pripremu čaja, a mogu se dodati i raznim rakijama travaricama.
Angelikino eterično ulje ima paprenost i miromidijski okus te se rabi za priređivanje likera (Benedictine, Chartreuse, Cointreau, Vermutha), a rabi se i za masaže, kupke, inhalacije te za pripremanje i stavljanje kompresa. Kao začin liječi i obogaćuje oskudnu dijetu i daje okus.

Univerzalni čaj:
Čajnu žličicu usitnjenog suhog korijena preliti s 2dl vode i pustiti da odstoji nekoliko sati. Kratko prokuhati i poklopiti, neka odstoji jedan sat, a zatim procijediti. Uzimati 1-3 šalice dnevno pijući u gutljajima.
Korijen angelike može se močiti preko noći, ujutro kratko zagrijati i pripravak piti u gutljajima.

Tinktura vinska:
2g korijena angelike močiti u 1 dl vina deset dana. Procijediti. Piti 1-3 male čašice dnevno kao aperitiv.

Eliksir:
8g korijena močiti u 1dl 70-postotnog alkohola 10 dana. Procijediti, dodati 40g šećera, 1-2 kriške limuna i vode toliko da se dobije litra eliksira. Uzimati i vode toliko da se dobije litra eliksira. Uzimati prije jela 1-2 čašice dnevno.

Prašak:
Priprema: isjeckani suhi korijen samljeti u mlincu za kavu.
Uporaba: uzimati 3-4 puta tijekom dana na vrh noža praška umiješanog u jelo ili napitak. Prašak angelike također se primjenjuje kod svih navedenih oboljenja.

Čaj od sjemenki:
S 2dl kipuće vode preliti 1 čajnu žličicu sjemena poklopiti, pustiti da odstoji jedan sat i procijediti. Uzimati 2-3 šalice dnevno za jače mokrenje,  a ako se pije vruće, za znojenje.

Čajna mješavina:
3 velike žlice mješavine , 30 g korijena angelike, 15g korijena lincure, 15g kičice, 15g pelina, 15g šikaline popariti s 1/2 litre kipuće vode. Poklopiti i nakon dva sata procijediti. Piti po jednu šalicu prije jela, 3-4 puta dnevno.

List:
Sjeckani svježi listovi koriste se kao začin jelima ili kao dodatak za pripremu drugih rakija - travarica.

Angelika
lat Angelica Sylvestris L.
eng Wild Angelica
d Die Wald-Engelwurz
fr L'angélique des bois

Angelika

Angelika

Angelika potječe iz porodice štitarki. Slična je kimu i anisu, ali je znatno više i naraste i do 3 metra. Stabljika je okrugla, uzdužno bradata i plavičaste boje. Donji listovi su vrlo veliki, dvostruko do trostruko perasti i s donje strane plavkastozeleni.Gornji listovi znatno su manji i jednostruko perasto razdijeljeni. Stabljika je krošnjasto razgranata na vrhu. Zelenkastobijeli cvjetovi smješteni su na ograncima štita gdje se nalaze i čekinjasti, kratki listići. Plod je širokopojast, oko 9mm dug. Korijen je smeđe do crvenkaste boje.
Cvate u srpnju i kolovozu. Cijela biljka ugodno miriše po mošusu i ugodnog je okusa, sladunjavog u početku, a kasnije oštrog i gorkog.
Raste u blizini izvora voda, potoka, rijeka, bara i na močvarnim mjestima te na livadama i šumskim čistinama dolina i brda. Angeliku možemo naći i u vrtovima uzgajivača.
Korijen najčešće vadimo druge godine u kasnu jesen ili treće godine u proljeće, a možemo već i prve godine, prije nego što otpadne lišće. Korijen dobro očistimo i izrežemo po  dubljini u tanke štapiće koje nanižemo na konac, a možemo i  te štapiće usitniti rezanjem na kockice veličine 3-5 mm. Sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Korijen angelike ne smijemo sušiti na umjetnoj temperaturi jer gubi aromu. Prilikom rezanja svježeg korijena curi mliječni sok. Mladice bez cvatova sabiremo prije cvatnje od kolovoza do rujna.
List sabiremo od svibnja do rujna prije i poslije cvatnje. Sušimo na prozračnom i sjenovitom mjestu. Sjeme sabiremo u kasnu jesen, od studenoga do prosinca. Od ubranih štitova sa zrelim plodovima napravimo snopiće, objesimo na prozračnom toplom mjestu i pažljivo sušimo.
Ljekoviti sadržaj:
Korijen sadrži do 1% eteričnog ulja, 6% smole, vosak, gorke tvari; organske kiseline, angelika kiselinu, jabučnu, octenu, valerijansku, oksalnu i jantarnu; kumarinske oblike, kao angelicin; pektin, šećer itd. U plodu ima 0,5% eteričnog ulja, oko 16% masnog ulja, kumarina, felandrena.

Kontraindikacije:
Trudnoća. Angelika je jako stimulans te može kod slabih i  osjetljivih osoba izazvati nelagodu. Eterično ulje angelike je fototoksično te se kod vanjske uporabe izbjegava izlaganje suncu. Kod dugotrajnog uzimanja pripravaka od angelike može doći do lakših smetnji te je u takvom slučaju potrebno prekinuti terapiju. Osobe sa žučnim kamencima ili s jako slabom jetrom trebali bi izbjegavati uzimanje preparata od angelike.

Korijen angelike koristi se u srednjem vijeku kao jako protuotrovno sredstvo. Car Shing-nonga (3500 g. pr. n. e.) u svojoj knjizi o ljekovitim biljkama spominje angeliku pod nazivom "tang-kuei" kako je i danas zovu u Kini te ističe njenu ljekovitost naručito kod bolesti probavnog, dišnog, bubrežnog i krvožilnog sustava. Naziv anđeoski korijen biljka je u srednjem vijeku dobila zahvaljujući dobrim rezultatima u liječenju kuge i kolere.

Ljekovito djelovanje
Korijen, list i sjeme angelike kao začin poznati su gastronomima pa se zbog specifičnog mirisa i okusa i danas koristi. Uporabom angelike kao začina u jelima možemo brzo postići vidljive rezultate u liječenju, a veliki učinak ima i uzimanje čaja od korijena, sjemena ili lista angelike. Pučka medicina poznaje angeliku (korijen) kao biljku koja tjera mokraću i jača živčani sustav. Često se koristi u liječenju:
- slabog želuca i želučanih bolesti
- ženskih bolesti i menstrualnih problema
- stimulativno djeluje na znojenje
- uspješno odstranjuje nametnike i olakšava vjetrove
- daje snagu tijelu i živcima
- jača i čisti krv
- izbacuje otrove i štetne tvari kroz kožu
- smiruje grčeve
- liječi prehladu i bolesti dišnih organa
- otvara tek, ublažava nadimanje
- služi i kao sredstvo za povraćanje
- sredstvo protiv parazita u crijevima
- pomoć kod oboljelih od angine pektoris i aritmija i to u obliku začina ili kao čajni napitak
- kod katara crijeva i upale debelog crijeva
- svih vrsta katara želuca i crijeva kao i u liječenju katara dišnih organa, pluća i grla
- protuotrovno djeluje kod trovanja nikotinom, alkoholom i hranom, kod bolesti jetre i žuči
- kod karcenogenih oboljenja, najčešće karcinoma želuca i to u kombinaciji s angelikinim vinom u  kojega stavimo lišće od pelina
- pomaže kod nervozne anoreksije
- cistitisa
- te kod reume i gihta
- primjenjuje se i izvana, u liječenju raznih kožnih oboljenja
herbalism @ 08:38 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 4, 2009
(Novi list, 4.10.2009)

Miris i okus:
miris slab, a okus gorak, a plod kiselkasta okusa.
Stanište:
Raste uz rubove polja, uz ceste i putove, živice, među grmljem, u šikarama, u svijetlim šumama, na suhim i kamenitim brežuljcima.
Branje i prerada:
Za lijek se rabe kora, cvijet, korijen i sjemenke. Koru skidamo s grana u proljeće ili u jesen, usitnimo i sušimo na toplom i zračnom mjestu. Ispod kore ogoljelo stablo intenzivne je žute boje. Usitnjenu suhu koru spremimo u odgovarajuću ambalažu. Na isti način sušimo i koru korijena kojega kopamo u jesen. Cvijet sušimo brzo na toplom mjestu. Plodove beremo u jesen kad sazriju jer su nezreli otrovni.  Od plodova žutike prave se džemovi, marmeladem rakije, likeri, vina. Plodovi - bobe mogu se sušiti također razastrte na toplom i zračnom mjestu kao što je npr tavan, te suhe pohranimo u odgovarajuću ambalažu.

Svježi sok
Svježim sokom iz plodova liječe se grozničava stanja, učvršuju desni, a od svježeg soka pripremljen sirup pomaže u liječenju tuberkuloze, plućnih, crijevnih i jetrenih bolesti.

Čaj
1 jušna žlica usitnjene kore grana i kore korijena preliti s 2 dl vode i 2 dl bijelog vina i kuhati oko 5 minuta, maknuti s vatre i pustiti da odstoji pola sata, te procijediti. Piti 1-2 šalice čaja na dan, u gutljajima.

Kontraindikacije
Pripravci od žutike djeluju na maternicu, te ih ne valja uzimati u trudnoći. Uzimanje većih količina čaja može izazvati povraćanje, grčeve i porast tlaka.
Napomena. Plodovi - bobe jestivi su kad sazriju, a svježi list i cvijet su otrovni.

Žutika
lat Berberis Vulgaris L.
eng European barberry
d Die Gewöhnliche Berberitze
fr L'épine-vinette

Zutika

Zutika

Ljekarnički naziv žutike je Cortex Berberidis radicis, a može se koristiti kao antibiotik, antiemetik, antikarcinogenik, antikoleretik, antimalarik, antiseptik, antispazmatik, biter tonik, hepatik, holagog, jetreni tonik, karminativ, kolekinetik, koleretik, laksativ, očni tonik, purgativ, sedativ i tonikum. Druga imena su mu berberika, bapkovina, česmin, česmika, divlji šišmir, kiseli trn, šišmirika, žutika trpka, žutikovina, žutotrn, žuti šipak, žutokora.
Žutika je od davnina poznati pučki lijek protiv žutice. Tvrdo drvo žutike koristi se za izradu raznih predmeta, te za dobivanje žute boje. Naziv dobiva po Berberima - Arapima. To je trajni trnoviti grm s povijenim granama na kojima se u čupercima razvijaju obrnuto jajasti listovi, na rubu nazubljeni i dlakavi. Pod svakim se lisnatim čuperkom nalazi dugi, šiljati i tanki trn. Žuti cvjetovi sa 6 lapova, 6 latica, 6 prašnika te sa jednim tučkom, u cvatu čine viseće grozdove. Plod je crvena duguljasta boba, a cvate u travnju, sve do lipnja.

U pučkoj medicini najviše se koriste pripravci od kore stabljike i kore korijena.

Ljekovito djelovanje
Kombinacija kore stabla i kore korijena žutike najčešći je čajni pripravak, a rabi se za liječenje:
- želuca i crijeva za jačanje, bolju probavu, za osjetljivu sluznicu, gastritis, slabo stvaranje želučanog soka, katar crijeva, nadimanja, za čišćenje crijeva
- svih vodenih bolesti, ascitesa, edema, tekućine u plućima, u osrčju i u zglobovima,
- bolesti jetre i žuči kao što su žutica, masna i tvrda te otečena jetra, ciroza, zatim za jače izlučivanje žuči, za sprječavanje stvaranja kamenca u žuči i izbacivanje manjih kamenaca
- bolesti slezene i malarije
- krvarenja naručito iz maternice i za reguliranje menstrualnog ciklusa
- konjuktivitisa i preosjetljivosti očiju na dim i prašinu
- bolesti bubrega, za sprječavanje stvaranja kamenca i pijeska u bubregu i mjehuru
- zatvora i lijenosti crijeva
- gihta, običnog proljeva, dizenterije, kolere, crijevnih nametnika
- oboljenja koje uzrokuju bakterije kao što su stafilokoki, stretokoki, salmonela, Escherichia koli itd
- za vanjsku uporabu koristi se u liječenju opeklina, čireva, akni, svraba. porezotina, ogrebotina, bolnih mjesta
- korijen (Radix Berberidis) rabi se za liječenje bubrežnih, jetrenih i žučnih bolesti kao što su žutica, hepatitis, insuficijencija jetre, ciroza, masna i tvrda jetra i razne lezije jetre, upala žuči, žučni kamenci, te slab rad žuči.
- list pomaže u liječenju skorbuta jer sadrži visok postotak vitamina C, kao i u liječenju vodene bolesti i zastoja mokraće.
herbalism @ 17:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, rujan 25, 2009
(Novi list, 20.9.2009)

Opis:
trajna biljka s uspravnom okruglom i nerazgranatom stabljikom koja naraste i do jednog metra. Listovi su dugi jajastog oblika, na vrhu zašiljeni. Cvijet sa 4 latice je bjeloružičast i crven, a cvate na samom vrhu sjemenskih ljusaka. Podanak je jako razvijen, s puno vriježa. Plod je tobolac, dugog i uskog oblika. Ostale vrste: Epilobium angustifolium - Epilobium hirsutum - Epilobium latifolium - Epilobium palustre - Epilobium parviflorum - Epilobium tetragonum. Vrijeme cvatnje: srpanj-rujan Miris i okus: miriše po travi, gorka je okusa Stanište: Raste na šumskim čistinama, sječama, paljevinama, među borovima, uz šumske putove, u crnogoričnim ili u listopadnim šumama. Voli svježa hrajiva tla bogata dušikom. Branje i prerada: Sakupljamo listovi ili cijelu biljku u cvatu. Sušimo na toplom i zračnom mjestu u hladu. Osušenu biljku usitnimo i pohranimo u odgovarajuću ambalažu. Ljekovitu sadržaj: Flavonoidi, kvercetrin, kvericetin, miricitin, sitosterol, vitamin C, karotin. Čaj (za navedena oboljenja) 1 čajna žličica vrbovice, 2 dl vode Priprema: Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji 5 minuta i procijediti. Uporaba: Piti 2 šalice čaja na dan, i to ujutro natašte i navečer prije spavanja. Tinktura 200 g vrbovice, litra 60-postotnog alkohola Priprema: Bilje preliti alkoholom i začepiti bocu. Držati na toplom mjestu mjesec dana i procijediti. Uporaba: Uzimati 5-10 kapi dva puta na dan s malo vode ili soka. Kontraindikacije U jačim dozama ili u većim količinama može doći do nadražaja sluznice želuca.

Vrbovica
lat Epilobium
eng Epilobium
d Die Weidenröschen
fr Les épilobes

Vrbovica

Vrbovica

Vrbovica pripada obitelji pupoljica (Familiae Oenotheraceae), a ljekarnički joj je naziv Epilobii herba. Ova je biljka prirodni adstrigent, antibakterik, antiinflamatorik, antikarcinomik, antiseptik, diuretik i mucilaginoz. Druga imena za vrbovicu su planinska vrbovica, svilovina i šumska vrbovica.
Od zaborava pučke medicine otrgunla ju je nedavno Maria Treben, austrijska bilinarka koja ju preporučuje za liječenje bolesti prostate.
Muškarci koji znaju udobno sjediti na svojoj atomskoj bombi, a to je prostata, morali bi upoznati djelovanje vrbovice, jer je izuzetno učinkovita kod bolesti i tegoba  prostate i urinarnog trakta. Zanimanje za vrbovicu je golemo te sam na izletima naše Udruge nastojao udovoljiti tome interesu i pokazati vrbovicu u prirodnoj vegetaciji kao i  način branja. Prava vrbovica je ona koju opisuje Maria Treben tj Epilobium parviflorum, ali istog su ljekovitog djelovanja i vrste E. Montanum, E. Angustifolium, E. Hirstrum, E. Roseum i dr. Ako postoji pravi primjer ljekovitosti pojedine biljke za bolesti određenih sustava organa, tada je to vrbovica za urinarni sustav.
Danas se često preporučuju čajne mješavine za liječenje prostate, a tako uz vrbovicu preporučuju se list i korijen koprive, mrtva kopriva, gospina trava, kamilica, čestoslavica, zlatica, iđirot, zečja soca i dr. Mladi listovi vrbovice su ukusna proljetna hrana, te se rabe za pripremu raznih proljetnih salata, variva i juha. Čisti sok ili ekstrakt vrbovice djeluje protuupalno, pa se koristi i u kozmetičkim pripravcima.
Zapadna pučka medicina vrbovicu također rabi u liječenju raznih oboljenja u kojima se preporučuje uzimanje ljekovitog bilja sa salicinom.

Ljekovito djelovanje
- infekcija i tegoba urinarnog trakta
- upalnih stanja prostate, do tumora i karcinoma prostate (predstojna žlijezda, prostatitis - akutni uzrokovan bakterijama E.Coli, Klebsiella, Proteus, hiperplazija prostate, tumori prostate, adenokarcinomi, latentni karcinom)
Vrbovicom se uspješno liječe i sljedeće tegobe:
- bolesti mjehura
- bolesti bubrega
- bakterijske upale mjehura i mokraćnih kanala
- ženske bolesti
- bolesti kože
- čirevi i čirići u ustima i grlu
- bolesti respiratornih organa
herbalism @ 07:42 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, kolovoz 23, 2009
(Novi list, 23.8.2009)
Opis:
Trajna biljka sa prizemnim ovalnim listovima u obliku rozete iz kojih se izdiže stabljika visine 20 cm na kojoj su na vrhu smješteni dvodomni cvjetovi od kojih su muški bijeli a ženski ružičasti. Korijen je polegnut s puno izdanaka. Cijela biljka vunasto dlakava.

Vrijeme cvatnje: svibanj - lipanj

Miris i okus:
bez naročitog mirisa i pomalo gorkog okusa.

Stanište: pretežno na planinskim obroncima i livadama, rubovima šuma, pašnjacima itd.

Branje i prerada:
Beru se cvjetovi u početnom cvatu kao i cijela biljka u cvatu. Suše se u sjeni na prozračnom mjestu.

Ljekoviti sadržaj:
eterična ulja, larotin, fitosterolin, flanovoida, od kiselina - taninska, vitamin C, kalij, gorke tvari i smole.

Čaj 1
1 jušnu žlicu cvjetova ili cijele biljke preliti s 2 dl vruće vode i poklopiti pola sata. Procijediti i piti 2-3 šalice čaja na dan.

Čaj 2
Za prsne bolesti i kod proljeva i dizenterije.
1 jušnu žlicu cvjetova ili cijele biljke, kratko kuhati u 2 dl mlijeka, poklopiti da odstoji 15 minuta i procijediti. Zasladiti medom i piti 3-4 šalice na dan.
Napomena; dobro je i držati tople obloge na prsima od čaja zečje capice. Kod proljeva ne sladimo.

Tinktura
200 grama cvjetova močiti u litri 60 postotonog alkohola 30 dana. Procijediti i uzimati 3 puta na dan po 10 kapi sa malo čaja ili vode.

Oblog i ispiranje kože
Na 1/2 litre prokuhale vruće vode staviti 2-3 jušne žlice cvjetova ili ustinjene cijele biljke. Poklopiti da odstoji 1 sat i procijediti. Rabiti za ispiranje grla ili kože, a ostatak smjese bilja stavljati kao oblog na bolno mjesto.

Zečja capica
lat. Antennaria Dioica L.
eng Mountain Everlasting
d Das Gewöhnliches Katzenpfötchen
fr Le Pied de chat dioïque

Zečje capice

Zečje capice

Zečje capice

Zečje capice

Zečju capicu često nazivaju i drugim imenima: bubica, runolistka, srcopuc, vrednik, mačja noga, ali kako je god zvali u narodu je poznata kao izuzetno ljekovita. Još su je Francuzi u prošlosti koristili za liječenje raka jednjaka, kašlja i krvarenja, a danas se najviše rabi za liječenje kašlja. Ova uvijek listajuća biljka doista plijeni svojim lijepim izgledom. Da cvjetovi podsjećaju na otisak noge mačke ili zeca doista je uočljivo.
Zečja capica koristi se kao adstrigent, antitusik, antibiotik, antikolecistik, antiinflamatorik, antidiaroik, diuretik, dijabetik, emolient, ekspektorant i holagog. Zapadna pučka medicina također rabi tu biljku kao antitusik, antibiotik, antikolecistik, antiinflamatorik, antidiaroik, diuretik, emolient, ekspektorant, holagog i to za liječenje: bronhitisa, astme, crijeva, svih vrsta kašlja, kože, karcinoma, krvarenja unutarnja i vanjska, maternice, pluća, šećerne bolesti, žuči, želuca itd. Kontraindikacije nisu poznate.

Značajno ljekovito djelovanje ove biljke preporučuje se u liječenju:
- bolesti respiratornih organa i puteva (astma, bronhitis, kašalj - sekret, kašalj depresivni, hripavac, ispiranje grla, krajnika)
- bolesti mjehura (infekcije, upale, grčevi)
- bolesti želuca i crijeva (čir, proljev, dizenterije, katar)
- bolesti jetre i žuči (za jače stvaranje žuči i izlučivanje, žučni kamenci, kod slabosti jetre, hepatitisa, žuči, općenito kod žučnih tegoba, žutica)
- bolesti gušterače i dijabetesa (za bolji rad i izlučivanje)
- karcinom jednjaka
- krvarenja unutarnja i vanjska
- bolesti kože (razne kožne nečistoće, osip, ekcem, svrab,  raznih rana, bradavica, modrica, hematoma, ogrebotina, ujeda zmije...)
- ženskih bolesti (za vaginalni tuš - ispiranje, kod infekcija i raznih bolesti, vaginitis)
- za podizanje niskog tlaka
- herpes zostera
herbalism @ 09:22 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, kolovoz 2, 2009
(Novi list, 2.8.2009)

Opis;
Raste kao dvogodišnja biljka s dugim savijenim listovima koji na rubovima imaju bodlje. Listovi su smješteni u rozeti iz koje izraste stabljika s lijepim ljubičastim cvjetovima iz kojih se stvara plod koji na vrhu ima listove. Plod ananasa je skupni plod velikog broja međusobno povezanih boba, finog mirisa i kiselkastoslatkog okusa.

Stanište:
Uzgaja se plantažno u kulturi svih tropskih zemalja, a za prehranu se rabe: A. Comosus var. Cayenne, A. Comosusu var Queen i A. Comosus var. Spanish.

Branje i prerada:
U ljekovite svrhe koriste se plod i korijen ananasa, dok se listovi nekih sorti ananasa rabe za dobivanje finih vlakana.

Ljekoviti sadržaji:
Ananas sadrži 85,3% vode, 0,4% bjelančevina, 0,2% masti, 13,7% ugljikohidrata, 0,4%celuloze, 11.9% šečera, 0,72% limunove kiseline, meleinske kiseline, bromelain, ananaze, ekstranaze, eterično ulje, vitamine A 130mg, vitamina C 24mg, i B, te kalcij 16mg, fosfora 11mg, joda, magnezija, mangana, kalija, željeza, sumpora.

Ljekoviti sok
Sok od ananasa uzima se 3 puta po 1-2 dl dnevno, a u terapijskim dozama kako odredi liječnik.

Ananas
lat  Ananas comosus
eng Pineapple
d Die Ananas
fr L'ananas

Ananas

Ananas

Ljekovito djelovanje
Treba uzimati sok određeno vrijeme, prema receptu.
- Afrodizijačko svojstvo ananasa zapaženo je kod zdravih osoba, a seksualni nagon i moć jača i rekonvalsecentima
- Ananas sadrži i digestivni enzim bromelain, sličana pepsinu, koji pojačava funkciju želuca, pomaže u probavi bjelančevina i masti, a ujedno osvježava cijeli organizam te pomaže u liječenju opeklina.
- Poticanjem izlučivanja tekućine rabi se kod niza oboljenja, kao što su anemija, artritis, arterioskleroza, reuma te oboljenja gastrointestinalnog trakta.
- Ananas je izvandredna hrana koja liječi i sprječava žučne kamence.
- Zeleni plod ananasa izaziva pobačaj.
- Hartwell (1967-1971), u svojim radovima opisuje uporabu ploda, kore i soka u pučkoj medicini te navodi da pojačava izlučivanje žuči, znojenje i izlučivanje tekućine i mokraćne kiseline, poboljšava cirkulaciju, sprječava stvaranje ugrušaka.
- Dobar je lijek za liječenje bolesti mjehura, hipohondrije, groznice, boli i ulegnuća.
- Korijen ananasa rabi se u liječenju edema.
- Djeluje protiv upalnih stanja želuca i crijeva te hemeroida.
- Opušta glatke mišiće, stimulira kontrakciju mišića
- Koristi u prevenciji raka
- Koristi u liječenju čira na želucu i gastritisa
- Pomaže u jačanju apetita
- Djelotvoran je u liječenju ženskih bolesti
- Dragocjen je poslije operativnih zahvata, sinusa, apscesa, kontuzija, hematoma te u dijetama protiv celulita.
herbalism @ 14:17 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, srpanj 1, 2009
(Novi list, 28.6.2009)

Opis:
Biljka s trajnim korijenom i okruglom sočnom stabljikom koja naraste do 60cm i na kojoj su perasto razdijeljeni i urezani listovi. Pojedinačni dvospolni cvjetovi slični ružama, najčešće su purpurnocrveni, ali i bijeli i ružičasti. Plod je dlakavi tobolac.
Vrijeme cvatnje: Svibanj-lipanj.
Miris i okus: Bez mirisa, gorka okusa. Tek iskopani korijen ima neugodan odvaratan vonj, ali se nakon sušenja izgubi.

Stanište:
Najčešće se uzgaja kao vrtna ukrasna biljka, a u prirodi raste po planinskim uvalama.

Branje i prerada:
Beremo cvijet, korijen i sjeme božura. Cvijet za vrijeme cvatnje, a korijen sjeme božura. Cvijet za vrijeme, a korijen se kad je star najmanje 2 godine, vadi u rano proljeće ili u kasnu jesen te suši na toplom mjestu. Sjeme se sabire krajem rujna. Cijela biljka je otrovna, a naručito cvijet, pa se preporučuje veliki oprez prilikom branja.

Ljekoviti sadržaj:
Cvijet sadrži antocijanske boje peonidina, tanin; korijen glikozide peoniflorin, peregrinin, eterična ulja, peonol i treslovinu, a cijela biljka sadrži još organske kiseline, mast, smollu, škrob, kalcijev oksalat, glukozu i saharozu. Sjeme sadrži masno ulje, treslovinu, boju i šećer.

Toksičnost:
Alkaloid peregrinin koga najviše ima u cvijetu izaziva simptome trovanja.

Otrovni dijelovi biljke:
list, cvijet, korijen - cijela biljka.

Simptomi trovanja:
glavobolja, tegobe s gutanjem hrane i sline, jaki grčevi, nadražaj crijeva, poremećaji vida te neosjetljivost donjih udova.

Tinktura:
200 grama mješavine suhih listova i cvjetova, 1 litra 60 postotnog alkohola
Priprema - Suho lišće smrvimo i prelijemo alkoholom. Držimo na toplom mjestu 30 dana. Procijedimo.
Uporaba: Uzimamo 5-15 kapi 3 puta na dan s 2dl vode ili čaja.

Kontraindikacije
Trudnicama je zabranjena uporaba božura u bilo kojem obliku.

Božur
lat Paeonia officinalis
eng Peony
d Die Pfingstrosen
fr La pivoine

Božur

Peony

Božur je zakonom zaštićena vrsta, tercijarni relikt i rijetka biljka, zaštićen i u našim krajevima te se ne smije brati. Ljekovit je po mnogočemu, a može poslužiti kao antibakterik, antiepileptik, a ntispazmatik, antitusik, emenagog, narkotik i sedativ. Poznat je pod drugim imenima kao božurak, kraljev cvijet, kurjak i trojačke rože. Paeonia je ime dobila po grčkom bogu zdravlja Paeonu. Božur je već tada bio omiljeni lijek za liječenje epilepsije, žutice, bolesti bubrega i mjehura, a sjemenke božura rabile su se za čarolije. Hipokrat ga je rabio za liječenje epilepsije.
Mnogi autori naglašavaju otrovnost te rizičnost uporabe bilo kojeg dijela božura, dok novija provjerena znanstvena saznanja govore da alkaloid peregrinin sužava bubrežne kapilare, utječe na uterus i pospješuje zgrušavanje krvi te se preporučuje homeopatska uporaba matične tinkture.
Osim homeopatskog liječenja pod liječničkom kontrolom, svako drugo liječenje valja izbjegavati. Zapadna pučka medicina rabi božur za liječenje: epilepsije, grčeva općenito, gihta, hemeorida, kašlja, varikoznih vena, slabih živaca te za izazivanje mjesečnice.

Ljekovito djelovanje:
Korijen božura djelotvoran je u liječenju:
- grčeva i to epileptičnih i grčeva mokraćnog mjehura i bubrega, grčeva u djece, menstrualnih grčeva
- krvi
- bolesti živaca kao što su živčane slabosti, neuralgija, padavica, histerija, posljedice pretrpljenog straha
 - bolesti bubrega i mjehura
- bronhijalnog napada, astme
- bolesti jetre tj žutice
- stezanja ili grčenja periferije srca
- epilepsije
- hormonalnih tegoba u žena za vrijeme ciklusa, te za izazivanje mjesečnice.

U pučkoj medicini nekad su se cvijet i sjeme božura koristili za liječenje
- epilepsije
- grčeva crijeva i želuca
- jakog grčevitog kašlja.

Danas se cvijet najčešće rabi u kombinaciji čajeva za inhalaciju astmatičara te za liječenje kašlja hripavca, dakako, pod liječničkim nadzorom.
herbalism @ 09:41 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, lipanj 23, 2009
(Novi list, 21.6.2009)

Opis:
Trajna gusto dlakava biljka koja naraste i do 60 cm visine sa razgranjenom i jakom četvero bridastom stabljikom, te sa duguljastim jajastim listovima koji su grubo po rubu nazubljeni. Cvjetovi su smješteni u gornjem dijelu u pršljenovim listovima i stabljike te ne ograncima stabljike, tvoreći okruglasti cvat sa bijelim svjetovima. Korijen kvrgav.

Vrijeme cvatnje: Srpanj- rujan

Miris i okus:
Intenzivan miris po mošusu u svježem stanju, a okus gorak i opor po timijanu.

Stanište:
Raste na kamenjarima, padinama, pašnjacima, travnjacima i uz puteve.

Branje i prerada:
Bere se za vrijeme cvatnje i to gornji dio biljke, kojeg sušimo u snopićima na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Suhu biljku usitnimo i pohranimo.

Ljekoviti sadržaj:
Ima eteričnog ulja, marubina, holina, resina, galne i marubinske kiseline, smole, gorkih tvari, treslovine, pektina, voska, željeza, kalija itd.

Čaj
1 jušna žlica usitnjene biljke prelije se s 2 dl vruće vode, poklopi da odstoji pola sata i procijedi te koristi s medom, 2-3 šalice na dan.

Tinktura
200 grama usitnjene biljke močimo mjesec dana u 1 litru 70 postotnog alkohola, te povremeno promućkamo. Nakon toga možemo koristiti 3 puta po 20 kapi na dan, s čajem, sokom ili vodom.

Homeopatija
Koristi marulju kao lijek za liječenje žučnih i jetrenih bolesti, katara crijeva i želuca te upalnih procesa.

Kontraindikacije:
Marulju ne smiju uzimati trudnice, te kronični bubrežni bolesnici.

Marulja
lat Marrubium vulgare
eng White Horehound
d Der Gewöhnliche Andorn
fr Marrube blanc

Marulja

Marulja

Divlji bosiljak, gorska metvica, macina trava ili teterljan, jetrena trava, očajnica ili smrduša, kako je u narodu često nazivaju, marulja predstavlja antiasmatik, antidot, antifungal, antiskorbut, antispazmodik, antidijaroik, antibakterik, dermetik, diuretik, digestiv, ekspektorant, emenagog, hepatik, holagog, relaksant i tonik, a pripada obitelji Usnatica.
Za Egipćane marulja je predstavljala dobar protuotrov, te lijek za liječenje respiratornih organa. Car Ferdinand I koristio je namočene listove marulje u vinu da olakša iskašljavanje sluzi.
Listovi marulje su jestivi te se rabe za priređivanje raznih juha i variva, ali poradi lošeg okusa danas se rabe samo svježi listovi kao začin.
Zapadna pučka medicina rabi marulju kao: antiasmatik, asmatik, antidot, antifungal, antiskorbut, antispazmodik, antidijaroik, antibakterik, dermetik, diuretik, digestiv, ekspektorant, emenagog, holagog, hepatik, relaksant, tonik, za liječenje: aritmije, apscesa, bolesti dišnih puta, bolesti jetre, bolesti slezene, bolesti digestivnih organa, bronhitisa, crijevnih komplikacija, grčevitog kašlja, histerije, herpesa zastore, izgubljenog apetita, kašlja, komplikacije želuca, kožnih bolesti, nedostatak mjesečnice, menstrualnih bolova, nazeba, napetih mišića koje relaksira, plućnog katara, plućne tuberkuloze, rznih rana, respiratornih katara, suhog kašlja, slabe krvne slike koju formira i jača, žučnih tegoba, žutice itd. U homeopatiji za liječenje žučnih i jetrenih bolesti, katara crijeva i želuca te upalnih procesa. Rabi se kao kuhinjski začin i čajna namirnica.

Ljekovito djelovanje
U narodu dobro poznata biljka kojom se dobro može pomoći kod:
- napadaja astme kao i ostalih respiratornih bolesti (kašlja, pa i pušačkog, hripavca, bronhitisa, katara kojeg izvrsno rastvara i olakšava njegovo iskašljavanje, tuberkuloze, pa i s otvorenim kavernama, upale i infekcije pluća, gripe, groznice - a zamjena je i za kinin, prehlade, upale grla, laringitisa, katara grla itd)
- bolesti kože (jer pojačava metabolizam i potiče izlučivanje znoja, štetnih otrovnih tvari koje se izlučuju putem kože, kod raznih rana i povreda kože , čireva, osipa...)
- bolesti sluznica, jer izvrsno štiti i liječi unutarnju i vanjsku sluznicu od infekcija, upala i raznih iritacija otrovima
- bolesti bubrega, jer pojačava rad bubrega i  mjehura te potiče izlučivanje mokraće,
- bolesti jtere, posebice masne jetre, ciroze, tvrde jetre, žutice, malarije, pojačava sekreciju jetre, koristi kod upale žučne vrećice, bolova u jetri itd
- ženskih bolesti - naručito za neplodnost, za otvaranje kanala jajovoda te upalnih procesa u njima, neredovitih mjesečnica, amenoreje - kad mjesečnica prestane ili je slaba, kod grčeva itd
- bolesti želuca i crijeva (katara želuca i crijeva, hemeroida, raznih nametnika i parazita u crijevima, pojačava pražnjenje crijeva i izaziva proljev ako pijemo u većim količinama, smiruje grčeve želuca i crijeva, čisti organizam od autointoksikacije, tifusa, paratifusa, crijevnih groznica, pojačava apetit, jača želudac
- opće slabosti organizma što bi se u narodu reklo i duha i tijela
herbalism @ 09:35 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, travanj 28, 2009
(Novi list, 26.4.2009)

Opis:
trajna biljka visine do 40cm, s prizemnim listovima koji su krpasto razdijeljeni i na rubu nazubljeni, a s donje strane zvjezdasto naborani. Stabljika je uspravna ili pridignuta, a na njenu vrhu razvijaju se sitni zelenožuti cvjetovi koji tvore metličasti nepravilni cvat.

Vrijeme cvatnje:
svibanj-lipanj

Miris i okus:
cvjetovi su bez mirisa, trpkog i gorkog okusa.

Stanište:
raste na livadama, pašnjacima, poljima, travnjacima, rubovima putova i šikara, te na šumskim sunčanim čistinama.

Branje i prerada:
sabire se cijela biljka u cvatu. Suši se na toplom i prozračnom mjestu, u sjeni.

Ljekoviti sadržaj:
eterično ulje, gorke tvari, tanin, fitosterol, saponin, vitamin C (130 mg).

Čaj
(Za spomenuta oboljenja)
1 jušna žlica gospinog plašta, 2 dl vode
Priprema:
preliti vrućom vodom bilje, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti.
Upotreba:piti jednu do dvije šalica čaja u malim gutljajima tijekom dana.

Prašak
Suhu biljku usitniti pomoću mlinca za kavu. Prašak pohraniti u hermetički zatvorenu posudu. Koristiti za posipanje rana i raznih povreda kože. Prašak je dobro miješati i s bio vegetom iz kućne radinosti.

Tinktura
(Za spomenuta oboljenja)
200 g gospinog plašta (cijela biljka), 1l 60-postotnog alkohola.
Priprema:
alkoholom preliti usitnjeno bilje te zatvoriti i držati na toplom mjestu mjesec dana. Povremeno promućkati.
Upotreba:
kod unutarnjeg krvarenja 10-15 kapi, jedan do dva puta na dan, razrijediti u malo čaja ili soka. Za vanjsku upotrebu služi kao dezificijens kod liječenja rana i raznih nečistoća kože.

Kontraindikacije
Potrebno je poštivati propisanu dozu, jer veće količine mogu izazvati pojačanu reakciju donjeg dijela tijela. Osobe koje imaju komplikacije sa žuči, želucem i jetrom ne bi smjele uzimati gospin plašt.

Gospin plašt
lat. Alchemilla vulgaris L.
eng. Alchemilla
d. Der Frauenmantel
fr Alchémille

Gospin plašt

Gospin plašt pripada obitelji ružovki (Familiae Rosaceae), a ljekarnički joj je naziv herba Alchemillae. Ova je biljka prirodni antiseptik, adstrigent, antidijaroik, antibakterik, antiviral, antiinflamatorik, antikonvulsant, antidijabetik, dijetetik, diuretik, detoksikant, emenogog, hemolitik, hemostatik, kozmetik i stiptik.
Druga imena za gospin plašt su božja plahtica, rosnik, vrkuta, virak.
U prošlosti je interes za gospin plašt bio velik pa su alkemičari (prema nazivu biljke - Alchemilla) htjeli iz vode - rosne kapljice, koje je biljka ispuštala, napraviti zlato, a  djevojke su je nosile kao talisman da bi sačuvale djevičanstvo, ljepotu i mladost. U germanskoj mitologiji biljka je posvećena Friggi, božici prirode i plodnosti. Arapske žene vjeruju da im čarobna moć gospinog plašta daje ljepotu i  mladost.
Gospin plašt je biljka za rane, ženske bolesti te za sve vrste krvarenja. u biljnoj medicini vrlo popularna je kod žena u Europi, Americi i Azija), kako zbog vjerovanja u njenu čarobnu moć, tako i zbog ljekovitog djelovanja kod navedenih tegoba.
Ova je biljka stari lijek za grozničava stanja i tegobe sa želucem i crijevima (proljev, gastritis, slab apetit, polipi u crijevima, krvarenje čira, krvarenje hemeroida, ulcerozni kolitis, katar crijeva i želuca, paraziti i nametnici..). Za vanjsku upotrebu koristi se kod bolesti kože i raznih čireva, gnojnih rana, posjekotina, uboda insekata te za kožu lica, za pranje lica, protiv raznih nečistoća kože, a kao svježa biljka koristi se za  pripremu obloga ili osušena u obliku praška.
Koristi se u liječenju raznih upalnih stanja, za ispiranje usne šupljine i grla, te za ispiranje očiju.
 Novija znanstvena istraživanja, govore da gospin plašt djeluje kod raznih oboljenja kojima su uzročnici virusi. Gospin plašt pomaže i kod srčanih tegoba, slabih živaca, nesanice, glavobolje, astme, lošeg  apetita itd. Prašak od gospinog plašta dobar je i ljekovit začin u svakodnevnoj prehrani, te u raznim dijetama. U pripremi čajnih mješavina dobro se slaže sa stolisnikom i rusomačom.
Zapadna pučka biljna medicina rabi gospin plašt za liječenje rana i za zaustavljanje krvarenja. Uzima se u obliku čaja ili kapsula, te kompresa (suha komprimirana biljka). Pomaže u regulaciji menstruacije, kod krvarenja, vaginalnih iritacija, koagulacije krvi, te stimulira apetit.

Budući da gospin plašt sadrži tanin (steže tkivo) koristi se:
- kod svih vrsta krvarenja (rane, ranice, posjekotine, krvarenje iz nosa, krvarenja uzrokovnih vaginalnim iritacijama, ranice na maternici)
- kod ženskih bolesti (menstrualni izljev, slaba maternica, ispadanje maternice, bolne menstruacije, jaki sekret iscjedak, cista, bijelo pranje, klimakterijske tegobe, pubertetske tegobe djevojčica, štiti od pobačaja i olakšava porod).
- za liječenje tegoba bubrega i mjehura
- za jačanje cijelog organizma (mišićna slabost, slabost noge i ruku, mišićna slabost djece), naročito kod anemičnih i malokrvnih osoba
- uz pomoć ćaja od gospinog plašta uravnotežuje se višak tjelesne težine.
herbalism @ 13:38 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, travanj 14, 2009
(Novi list, 12.4.2009)

Opis:
Raste kao mali niski puzavi grmić visine 10-30cm, a polegnuta puzava stabljika mu je okrugla ili četverokuta. Listovi su nejednake veličine i oblika, od linearnih do okruglastih, jajastih, suličastih, po rubu cijeli, grubi, gotovo kožasti. Na vrhovima ogranka razvijaju se cvjetovi svijetlocrvene do grimizne boje.

Vrijeme cvatnje:
svibanj-lipanj

Miris i okus:
Miris intenzivan, aromatičan, okus žarko aromatičan i gorak

Stanište:
Raste na sunčanim suhim padinama, kamenjarima, pašnjacima, livadama, u parkovima, vrtovima, na poljima, uz putove i uz more.

Branje i prerada:
Sabire se cijela biljka prije samog cvata i u cvatu. Srpom, škarama ili nožem režu se gornji dijelovi biljke. Sušiti na toplom i prozračnom mjestu, u sjeni. Biljku treba brati za sunčana vremena i to najbolje oko podneva.

Ljekoviti sadržaj:
eterično ulje (Oleum Serpylli) s timolom i karvakrolom, terpinen, borneol, cimol, terpineol, tanin, serpilin, flavonoidi i mineralne soli - željezo, mangan.

Infuz -
(za ispiranje usne šupljine, grgljanje, ispiranje kožnih nečistoća na licu)
5g majčine dušice, 1dl mlake vode
Priprema:
preko noći u vodi močiti majčinu dušicu te ujutro procijediti.
Uporaba:
Grgljati ili ispirati bolna mjesta

Kontraindikacije
Majčinu dušicu ne bi smjele uzimati osobe s komplikacijama žuči, s akutnim čirom na želucu, osobe slabog želuca i s jetrenim komplikacijama.

Majčina dušica
lat. Thymus Serpyllum L.
eng. Wild Thyme / Creeping Thyme
d. Der Sand-Thymian
fr. Le serpolet

Thymus serpyllum

Majčina dušica s pravom nosi najsvetije ime, koje govori da je to biljka za žene. Skoro na svim jezicima nosi ime majčina dušica. Majčina dušica je jak antiseptik za unutrašnje organe, organe za disanje i urogenitalne organe. Biljka daje snagu koja stimulira psihičke i fizičke funkcije, a djeluje kod oboljenja kao što su:
- razne neuroze (kupelji od majčine dušice jačaju živce i mišiće)
- depresije, neurastenije, alkoholizam - za njih je majčina dušica pravi lijek. U pučkoj medicini preporučuje se u liječenju alkoholizma jer poslije pijenja čaja dolazi do povraćanja, a osoba koja pije gubi volju za daljnjim uživanjem alkohola
- zatim se rabi kod slabosti i seksualnih smetnji jer pojačava, stimulira seksualne funkcije
- kod plućnih oboljenja kao što su astma, bronhitis, emfizem, tuberkuloza uzima se čaj ili sirup od majčine dušice jer djeluje višenamjenski: kao ekspektorant (rastvara sluz, katar) koji olakšava iskašljavanje, kao antiseptik koji umiruje jako kašalj (hripavac) te kao antiseptik koji sprječava širenje infekcije tj djeluje protuupalno
- za ženske bolesti rabi se kao emenagog (potiče i regulira menstruaciju), antiseptik (za infekcije maternice, općenito za ženske bolesti)
- Majčinu dušicu rabi se i za liječenje migrene, bolesti mjehura, bubrega, želuca (grčevi), slabokrvnosti, bljedoće, kod prekomjernog stvaranja žuči, angine,  difterije, padavice, hunjavice, nesanice, reume (kupelji) te omaglice.

Majčina dušica pripada obitelji usnatica (Familiae lamiaceae). Ljekarnički naziv -Herba Serpylli. Prirodni je afrodizijak, antiseptik, antioksidant, antispazmatik, antiretik, adstrigent, antitusik, antihelmetik, digestiv, diuretik, dijaforetik, deodorant, emenagog, ekspektorant, karminativ, mikotik, sedativ, tonik, vermifug. Druga imena su joj:
čubrić, dušica, divlji bosiljak, materina dušica, maternika, poljski timijan, poponac, timijan, vrtni timijan, vrisak.
Strani nazivi majčine dušice su: engleski - Breckland Thyme, Mother of Thyme, Send Thyme, Thyme, Wild Thyme, francuski - Seroplet, Njemački - Betony, Feld-Wilder Thymian; slovenski -  materina dušica, Srpski - majkina dušica; talijanski - Timo serpillo.

Legende govore da je majčina dušica dobila ime po Bogorodici koja se na njoj odmarala za vrijeme bijega u Egipat. Riječ "thymos", što u prijevodu znači hrabrost, snaga, ukazuje na stimulirajući učinak ove biljke. U Karlovim Kapitularima zabilježeno je da se naređuje uzgajanje majčine dušice, a Egipćani je koriste za balzamiranje i pranje mrtvaca. Plinije Sekund opisuje majčinu dušicu kao važan sastojak terijaka, tj univerzalnog lijeka po recepturi sirijskog kralja Antioha III Velikog, koji je živio oko 200g pr. Kr.
Eterično ulje majčine dušice sadrži najviše cimola koji je u velikim dozama otrovan. Koristi se kod  nadutosti i smetnji probave kao karminativ, ekscitodigestiv te za pojačanu cirkulaciju.
Zapadna pučka medicina majčinu dušicu koristi za liječenje bronhitisa, bolesti glasnica, bolesti želuca, bolesti grla, crijevnog katara, jakog nadražujućeg i konvulzijskog mjesečnog ciklusa, promuklosti, raznih rana, respiratornog i želučanog katara, slabih živaca, uganuće noge. Koristi se i kao začin te kao biljka s magičnom snagom.
herbalism @ 09:09 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, ožujak 13, 2009
(Novi list, 8.3.2009)

Vrijeme cvatnje:
lipanj-kolovoz

Miris i okus:
karakterističan miris, a okus jako gorak.

Stanište:
pelin voli neobrađena, zapuštena mjesta, te raste uz putove, zidove, vinograde, na sunčanim kamenim obroncima.

Branje i prerada:
listovi (Folia Absinthii) se ubiru prije cvatnje, a za vrijeme cvatnje čitava biljka (Herba Absinthii), te vršni dijelovi biljke s neotvorenim cvjetnim glavicama. Suši se na toplom i prozračnom mjestu, na suncu. Suho bilje pohraniti u hermetički zatvorenu ambalažu. Korijen vadimo u jesen, sušimo i meljemo u prah.

Pravila upotrebe pelina:
Pelin NE uzimati:
- za vrijeme trudnoće
- ako postoji opasnost od moždanog udara
- kod oštećenja želuca i unutrašnjih organa
- istodobno s uzimanjem preparata od željeza
- duže od 7 dana
- kod težih oboljenja bez savjeta s liječnikom

Pelin nikada ne kuhati, već preliti kipućom vodom i odmah procijediti.

Čaj
1 čajna žličica pelina, 2 dl vode
Priprema:
kipućom vodom preliti pelin, poklopiti da odstoji 15 minuta i procijediti.
Upotreba:
uzimati jednu do tri šalice čaja u toku dana. Pelinov čaj piti u gutljajima iza jela, najduže sedam dana. Poslije odmora od sedam dana može se ponovo uzimati. Pelinov čaj uzima se kod svih navedenih oboljenja.
Napomena: kod liječenja probavnih organa čaj ne sladimo, a za ostala oboljenja zasaldimo medom.

Pelinkovac
(oboljenja želuca, manjak želučane kiseline, nadutost)
15-20 g pelina, 1 l crnog vina.
Priprema:
pelin umočiti u dobrom crnom vinu deset dana, uz svakodnevno mućkanje. Procijediti.
Upotreba:
uzimati po jednu rakijsku čašicu, natašte prije doručka.

Kontraindikacije
Pelin je poznato abortivno sredstvo te se trudnicama zabranjuje uzimanje pelina u bilo kojem obliku.

Pelin
lat. Artemisia Absinthium
eng. Wormwood (Absinth Wormwood)
d. Wermutkraut
fr. Absinthe

Pelin

Ljekovito djelovanje:
- debljina
- dijabetes
- reuma, giht
- depresija
- bolesti želuca i crijeva, kao što su spušteni želudac, kronični gastritis, katar želuca, prehlađeni želudac, hemeroidi, katar...
- malokrvnost i bolesti krvi
- nadutost
- oboljenja jetre
- oboljenja žuči
- bolesti slezene
- bolesti ženskih spolnih organa i poremećaji mjesečnog ciklusa
- padavica, oduzetost
- grozničava stanja
- bolesti bubrega i mjehura
- kod trovanja gljivama i otrovnim biljem
- kronična začepljenost i proljev
- žgaravica, loš zadah iz usta te žuto obložen jezik
- nesanica i bolesti centralnog živčanog sustava
- manje količine pelina povisuju krvni tlak, a veće snižavaju
- u manjim količinama otvara apetit, a djelotvoran je i u borbi protiv pretilosti.

Pelin (Artemisia absinthium) pripada obitelji glavočika (Familiae Compositae) a ljekarnički mu je naziv Herba Absinthii. Pelin je prirodni abortiv, amarum, antidot, antiflogistik, antioksidant, antispazmatik, aromatizant, antemintik, dijetik, digestiv, diuretik, emenagog, halogog, holeretik, hipnotik, karminativ, sekretolitik, stomahik, sedativ, tonik i vermifug.
Ako u životu imate problema s gastrointestinalnim tegobama, a posebice s radom želuca,  znajte da je pelin prva biljka koju morate uzeti u bilo kojem obliku, kao i kod bolesti krvi, koju ova biljka uspješno pročišćava i jača. Korijen pelina je također ljekovit i prirpavlja se kao prašak. Poznata su pelinova vina (Vinum Aromaticum), te pelinovo ulje (Oleum Absinithii), tinktura i ekstrakt pelina.

Pelin uzimamo u propisanim dozama i u točno određeno vrijeme, jer u sebi sadrži tujon koji može, ako se ne pridržavamo uputa i upozorenja, izazvati neželjene posljedice.
Ljekovite biljke koje se dobro slažu s pelinom su kadulja, metvica, stolisnik, kopriva, gospina trava... 
U pučkoj medicini pripremaju se razni ljekoviti preparati s pelinom od vina do rakije, kojima se uspješno čiste crijeva od raznih parazita, kao i prašak od pelina, i to izmiješan sa suhim šljivama (prstohvat praška pelina na jednu suhu šljivu).
U zapadnoj pučkoj medicini pelin se koristi za liječenje:
upala, groznice, proljetnog umora, probavnih bolesti i kroničnog zatvora, grčeva u želucu, amenoreje, artritisa, dijabetesa i brojnih drugih oboljenja.
Kao homeopatski lijek koristi se Abstiniin kod epilepsije, bolesti i smetnji živčanog sustava. Pelin se koristi za otvaranje apetita, za čišćenje krvi, protiv crijevnih crva, protiv insekata, za stimuliranje cirkulacije i rada crijeva, te kod manjka vitamina C, kao i za začin.
herbalism @ 07:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 11, 2009
(Novi list, 15.2.2009)

Opis:
jednogodišnja ili dvogodišnja kozmopolitska biljka do pola metra, kojoj iz prizemne rozete listova, koji su perasto nazubljeni, izbija stabljika, prekrivena bijelim sitnim cvjetovima različite starosti. Plod je komuščica posebnog trokutastog oblika - naopako trokutastog - slična pastirskoj torbici, kad sazri puca na šavu i izbacuje mnogobrojne sjmenke. Korijen joj je vretenast. Rusomaču često napada gljivica Cystopus candicans, te cijela biljka postaje bjelopljesniva.

Vrijeme cvatnje:
ožujak - listopad

Miris i okus:
bez mirisa, pomalo ljutog okusa

Stanište:
raste skoro svuda kao jako rašireni korov, uz putove, naselja, u vrtovima, na zapuštenom zemljištu, u starim zidinama i ruševinama, uz rubove asfalta.

Branje i prerada:
mladi listovi ukusno su proljetno jelo, pripremljeno kao špinat, te salata. Bere se cijela biljka u cvatu, koju sušimo na toplom i zračnom mjestu. Može se sabirati i samo sjeme.

Ljekovit sadržaj:
eterično ulje, gorušičino ulje, bursin, bursa kiseline, disometin, hesperatin, tyramin, holin, acetilholin, resin, histamin, rutin, flavonoid, saponin, treslovina, sumpor, fosfor, kalij, kalcij, natrij, željezo, karotin, vitamin C, vitamin B1, vitamin B2, viramin K

Zabranjena trudnicama
Zbog opasnosti od izazivanja pobačaja rusomaču ne smiju uzimati trudnice.

Čaj
1 jušna žlica suhe rusomače, 2 dl vode
Priprema:
vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti.
Uporaba:
uzimati 2-3 šalice čaja na dan, a po potrebi i više.
Napomena:
čaj se može rabiti i za razna vanjska i unutarnja ispiranja, te za pripremu obloga.

Homeopatija
Matična tinktura od rusomače, Capsula bursa pastoris, u homeopatiji se rabi kod raznih vrsta krvarenja.

Rusomača
lat. Capsella bursa pastoris
eng. Shepherd's Purse
d. Gewöhnliches Hirtentäschel
fr. Bourse à pasteur

Rusomača

Rusomača

Rusomača

U etnobotaničkoj literaturi bilježi se uporaba osušenih
Ekstrakt i čaj od rusomače pomažu:
- kod probavnih problema jačanjem peristaltike crijeva
- kod tegoba jetre, naročito kod žutice i bolesti žuči
- kod tegoba respiratornog sustava
- kod gihta, reume, kostobolje, upalnih stanja, zglobova, artritisa
- u liječenju bolesti bubrega i mjehura
- kod dijabetesa, proljetnog čišćenja krvi, bolesti slezene
- u jačanju organizma, pogotovo starijih osoba
- kod tegoba želuca
- kod bolesti živca, naročito u križima
- poznata je zlouporaba rusomače za izazivanje pobačaja

Pripada obitelji krstašica (Familiae Brassicaaceae - Cruciferae). Ljekarnički naziv joj je Herba Bursae pastoris. Prirodni je abortiv, adstrigent, afrodizijak, antibakterik, antiflogistik, antioksidans, drastik, detoksikant, hemolitik, hemostiptik, laksativ, metabolik, regenerator, stiptik, stimulator, vazokonstriktor.

Druga imena rusovače su gusomača, hoću-neću, kapucinska torbica, pastirska torbica, skrižan.
Strani nazivi - slovenski: divja repica, kašica, plešec, poljska preslica, škofove kapice, torbica; srpski: hoću-neću, rusomača, tarčužak, torbičica, tobočica; talijanski: Borsapastore commune - Borse pastorizia.

U povijesti je rusomača bila poznata ljekovita biljka pod imenom sangunaria, u svih naroda koristila se za zaustavljanje raznih krvarenja. Za vrijeme I svjetskog rata bila je vrlo tražena cijela biljka, a naručito tinktura i ekstrakt.
Zaustavlja krvarenje brže od poznate kanadske biljke Hidrastis canadensis te od ražene snijeti ili glavice (Secale cornutum). Poznati slovenski bilinar pater Simon Ašič kaže: "ono što je rusomača za žene to je ruta za muškarce."
Danas je najpoznatije ljekovito djelovanje ekstrakta rusomače (Extract. Bursae pastoris fluid), i to u liječenju:
- raznih krvarenja - vanjskih i unutarnjih
- ženskih bolesti i kao pomoć u trudnoći i porođaju
- te za uravnoteženje krvnog tlaka.

Svježi sok rusomače djeluje brzo i energično, te izaziva stezanje maternice i djeluje na sužavanje i širenje krvnih žila, zaustavlja krvarenja unutarnja i vanjska, djeluje na smirenje, a u nosnice ukapan svježi sok zaustavlja  krvarenje. Rusomača stimulira rad sustava  cirkulacije i urinarnog sustava. Sjeme rusomače rabimo za jačanje muške potencije, kao afrodizijak. Uporaba rusomače u kulinarstvu je raznolika: od obične uporabe kao zeljkaste biljke do pikantnog začina za razna jela. Ljekovite biljke s kojima se rusomača najčešće miješa su: kopriva, kamilica, neven, preslica, stolisnik, steža i troskot.

Zapadna pučka medicina koristi rusomaču za liječenje:
upalnih stanja, čišćenje krvi, zaustavljanje unutarnjih krvarenja, sužavanje krvnih žila, kod visokog krvnog tlaka, groznice, zatvora, iritacije kože, ekcema, hemeroida, raka, svih ženskih bolesti, plućnih komplikacija, malarije, komplikacije želuca, bolova u abdomenu, bolesti slezene, bolnih mjesta od udarca, bolesti bubrega, artritisa, bolesti  metabolizma, rana, kod komplikacija urinarnog sustava, slabosti mjehura, gluhoće, arterioskleroze, vodenih bolesti, varikoznih vena, a dobar je i regenerator stanica.
U homeopatiji koristi se za liječenje oboljenja žučnih i bubrežnih komplikacija itd a u veterini kao hrana protiv insekata.
Rusomača
herbalism @ 15:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Opis:
raste kao višegodišnji gusti prilegli grm na kamenitom tlu. Listovi su linearno lancetasti, cijelog ruga, s donje strane bjelopusteni, a s gornje tamnozeleni. Cvjetovi su blijedožućkasti, zbijeni na vršnim glavicama.

Vrijeme cvatnje:
lipanj - kolovoz

Miris i okus:
cijela biljka je aromatična i jako gorkog okusa.

Staništa:
raste najviše na toplim obroncima brda i planina i na kamenjarima. (zapadne padine Učke)

Branje i prerada:
beremo nadzemni dio biljke za vrijeme cvatnje tako da nožem režemo vrhove sa cvijetom. Sušimo na toplom i zračnom mjestu, u hladu.

Ljekoviti sadržaj: eterično ulje, holin, heterozid, treslovina, saponin, gorke tvari.

Čaj
1 čajna žličica trave ive, 2dl vode
Priprema:
jednu čajnu žličicu suhe trave ive preliti s 2dl vruće vode, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti.
Upotreba:
piti 2-3 šalice čaja dnevno.  Za liječenje probavnog sustava čaj ne treba sladiti, a za liječenje dišnog sustava čaj treba zasladiti medom.

Tinktura
200 g  listova i cvjetova trave ive, litra 60-postotnog alkohola.
Priprema:
listove i cvjetove preliti alkoholom i  zatvoriti bocu. Držati na toplom mjestu mjesec dana i procijediti.
Upotreba:
uzimati 2-3 puta dnevno po 15-20 kapi, s malo čaja ili soka.

Kontraindikacije:
Nisu poznate.

Trava iva
lat. Teucrium montanum
eng. Mountain Germander
d. Der Berg-Gamander
fr. Germandrée des montagnes

Trava iva

Trava iva

U liječenju:
- tegoba probavnog sustava, slabog rada želuca
- tegoba s crijevima
- žučnih oboljenja
- katara i sluzi dišnih i mokraćnih organa
- noćnog znojenja kod tuberkuloze
- tegoba s mjesečnicom
- tegoba s jetrom i plućima
- bolesti usta i grla, kod raznih infekcija, gljivica i afti.

Trava iva pripada obitelji usnača (Familiae Labiatae), a ljekarnički joj je naziv Teucrii montani herba.
Ova je biljka prirodni alterans, amarum, antiseptik, digestiv, emenagog, holagog, holeretik, specifik, stomahik i tonikum. Druga imena za travu ivu su gorski dubčac i mali dubčac, a strani su joj nazivi - njemački: Alpenbalsam, Alpengamander, Alpenbalsam/Alpengamander, slovenski - vrednik, sprski - gorski cmilj, iva trava, talijanski -  Camedrio monto.

Sličnost trave ive s najčešćom susjedom nježnom pjeskaricom (Arenaria gracilis) je osnovni razlog edukacije novih članova o prepoznatiljivosti biljke.
U čajnim mješavinama za teža oboljenja trava iva je neizostavna, iako njezino ljekovito djelovanje još nije znanstveno u potpunosti obrađeno.
Zapadna pučka medicina koristi travu ivu za liječenje bolesti želuca, crijeva i ženskih spolnih organa, dišnih organa, bolesti metabolizma, gihta i vodenih bolesti.
herbalism @ 14:28 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
(Novi List, 1.2.2009)

Opis:
trajna biljka, s trajnim valjkastim dobro razgranatim korjenčićima, te jakom i visokom šupljom, golom, i pri dnu dlakavom stabljikom, visine i do 2 metra. Donji listovi nasuprotni i neparno perasto rascijepani, a na rubu nazubljeni, dok prema vrhu bivaju manjima. Cvjetovi tvore paštitasti bijeli do ružičasti cvat na vrhu gornjih ogranaka.

Vrijeme cvatnje:
svibanj - kolovoz

Miris i okus:
korijen je jakog i neugodnog mirisa, kao i okusa. Miris korijena zbog kiseline koju sadrži posebno uzbuđuje mačke, koje se, kad dođu u dodir s korijenom, počnu valjati.

Branje i prerada:
vadi se korijen, i to prije same cvatnje ili nakon cvatnje, u jesen. Korijen očistimo od zemlje, usitnimo i sušimo na toplom i zračnom mjestu u hladu. Suho bilje pohranimo u hermetički zatvorenu ambalažu. Iz korijena se izrađuje ulje (Oleum Valerianae) i tinktura (Tinctura Valerianae). Sjemenke valerijane su jestive.

Ljekoviti sadržaj:
eterično ulje, valerin, valtrat, didrovaltrat, acevaltrat, isovaleroxy-hydoxydidrovaltrat, arginin, hatinin, aspargain, azulen, baldrin, homobaldrinal, bisabol, borneol, kolin, geraniol, resin, ledol, luteolin, myrtenol, pinen, kiseline - valerijanska, limunova, jabučna, kavena, mravlja, octena, maslačna, ugljikohidrati, masnoće, tanin, sluz, protein, smola, thiamin, riboflavin, niacin, betakaroten, fruktoza, glukoza, guma, aluminij,  kalcij, željezo, kobalt, silicij, kamfor, karvakrol, fosfor, magnezij, mangan, cink.

Homeopatija
Homeopatski lijek valeriana koristi se za liječenje nervoze želuca, nervnih tenzija, nesanice, te komplikacije crijeva.

Kontraindikacije
Trudnice ne bi smjele uzimati valerijanu kao ni djeca mlađa od 12 godina. Kod osoba s jako niskim tlakom i hipoglikemijom potrebne su mjere opreza. Valerijana se ne uzima u kombinaciji s lijekovima za umirenje, jer dolazi do pojačanog djelovanja što može izazvati ozbiljne tegobe. U terapijskim dozama valerijana se uzima oko 3 tjedna nakon čega se napravi stanka od mjesec dana.

lat. Valeriana Officinalis
eng. Valerian
d. Baldrian
fr. La valériane officinale

Valerijana

U liječenju:
- nesanice, jer omogućuje prirodni san, ne stvara ovisnost, a za vrijeme sna omogućuje prirodnu regeneraciju cijelog organizma
- poremećenih psihofizičkih stanja tj bolesti živaca i svih vrsta neuroza (histerije, stresa, živčanih uzbuđenja svih vrsta, vrtoglavice, padavice, hipohondrije, slabog pamćenja, nesanice, neurastenije, razdražljivosti, živčane iscrpljenosti, tuge, neuroze srca praćene strahom i jakim lupanjem srca, neuroznih grčeva želuca i crijeva, znojenja dlanova, neuroznih glavobolja, emocionalnih napetih stanja, treme pred ispitima, smetnje u koncentraciji, raznih tikova, tjeskobe i nesvjestice)
- bolesti srca (aritmije, srčanih palpitacija, srčanih neuroza, angine pektoris, stanja praćenih strahom od bolesti srca)
- bolesti želuca i crijeva (raznih grčeva, nadutosti, povraćanja, upale crijeva, neuroze i bolova želuca, crijevnih kolika, raznih nametnika u crijevima)
- bolesti glave kao što su vrtoglavice, glavobolje
- bolesti respiratornih organa
- ženskih bolesti (menstrualnih problema i PMS-a, klimakterijskih tegoba, bolnih stanja koja se održavaju i na rad srca)
- bolesti urinarnog sustava
- visokog tlaka
- grčeva mišića
- bolnih stanja zglobova i kosti

Valerijana

Pripada obitelji odoljenki (Familiae Valerianaceae), a ljekarnički naziv joj je Rhizoma et Radix Valerianae. Ova je biljka prirodni analgetik, antidepresiv, antidot, antihelmetik, antiinflamatorik, antikarcinogenik, antioksidant, antispazmatik, diuretik, emenagog, hipnotik, homeopatik, karminativ, nervin, sedativ, stimulator i tonikum.

Valerijana je biljka poznata još iz antičkog doba, kada su je i Grci i Rimljani koristili uglavnom za liječenje ženskih tegoba. Ime dobiva po latinskoj riječi "valere" što znači "biti zdrav". Valerijana je bila tražen i važan lijek u  II svjetskom ratu, kako vojnicima, tako i stanovnicima ratnih područja.
I znanost je potvrdila veliku prirodnu ljekovitost valerijane kod danas učestalih stanja poput stresa, stresnih situcaija, velike napetosti i velike zabrinutosti.  Europska komisija preporučuje valerijanu za liječenje nervnih bolesti, tjeskobe, uznemirenosti, neuroza, stresa i nesanice. Sastojci u valerijani imaju blaga prirodna svojstva koja otklanjaju ili ublažavaju strah i umiruju. U narodu se zna da valerijana smiruje probavni i dišni sustav koji su usko povezani s tegobama srca i centralnim nervnim sustavom.

Čaj od korijena valerijane djeluje protiv nesanice, brzo nakon uzimanja odvodi u prirodan san i ne izaziva jutarnje tegobe kakve najčešće izazivaju sintetički lijekovi za nesanicu.

Zapadna pučka medicina preporuča valerijanu za liječenje:
anksoiznosti, bolova kosti i zglobova, protiv brzog rada srca, glavobolje, grčeva želuca i crijeva, hipohondrije, histerije, te za regulaciju srčanog ritma, iritiranog probavnog sustava, katara crijeva, klimakterijskih tegoba, komplikacija želuca, kuge, migrene, mentalnog umora, nervnih grčeva, nervnih tenzija, nesanice, neuralgičnih bolova, napetog nervnog sustava, raznih parazita i nametnika u crijevima, slabosti, slabosti oka, srčanih tegoba, slabih živaca, vrtoglavice, varikoznih vena, zabrinutosti, kao i za uspavljivanje, a u kozmetici kao magični prašak.
herbalism @ 13:30 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
TagCloud