Moj herbalism dnevnik
Herbalism
Herbal A-Z
Shoutbox
29.7.2014. 8:54 :: cerita lawak terbaru
Koleksi Cerita Lawak Terbaik
29.7.2014. 20:00 :: sex
http://bit.ly/1sIx8YA
30.7.2014. 11:39 :: kumpulan dongeng
Kumpulan Dongeng dan Cerita Anak Terbaik
30.7.2014. 17:41 :: NAGALAUT.COM Agen Judi Bola Online Piala Dunia 2014, SBOBET, IBCBET Terbaik dan Terpercaya di Indonesia
http://tech-kinodeon.blogspot.com/2014/07/nagalautcom-agen-judi-bola-online-piala.html
31.7.2014. 8:46 :: Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker
Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker

31.7.2014. 8:47 :: Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker
Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker

31.7.2014. 8:47 :: Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker
Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker

31.7.2014. 8:47 :: Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker
Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker

31.7.2014. 8:48 :: Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker
Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker

31.7.2014. 8:48 :: Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker
Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker

31.7.2014. 8:49 :: Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker
Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker

31.7.2014. 8:49 :: Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker
Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker

31.7.2014. 8:50 :: Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker
Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker

31.7.2014. 8:50 :: Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker
Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker

31.7.2014. 8:52 :: Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker
Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker

31.7.2014. 8:52 :: Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker
Poker, Poker Online, Poker Facebook, Game Poker by Nagapoker

31.7.2014. 16:43 :: vcc.co.id Provider VCC Murah Di Indonesia
Presentasi Mengenai <a href="http://www.prestisewan.tk/2014/07/27-kursus-komputer-murah-terbaik-di-jakarta-hanya-di-computer-first.html">Kursus Komputer Murah Terbaik Di Jakarta? Hanya Di Computer First!</a><br /> 
Blog
petak, studeni 9, 2012
(Novi list, 9.11.2012)

Sirup protiv kašlja
500 grama poriluka očistimo i sitno isjeckamo, kratko prokuhajmo u pola litre mlijeka i ohladimo. Stavimo u mikser, dobro miksamo, umiješamo 1 kg meda od kadulje i spremimo u  pripremljenu staklenku. Ovom sirupu možemo dodati i 4 žlice mljevenog sjemena anisa. Uzimamo 1 žlicu prije jela ili svakih 2-3 sata po 1 žlicu.

Oblozi protiv reume
Svježi poriluk operimo i sitno isjeckamo da dobijemo kašu. Kašastu smjesu stavljamo na mjesto uboda i previjemo. Oblozi smanjuju bol i izvlače otrove te povoljno djeluju na giht i reumu.

Za razne čireve
Podzemni dio poriluka sitno isjeckamo i stavimo močiti u mlijeko 1-2 sata. Smjesu stavljamo na čir u trajanju od 4 sata i zavijemo. Obloge možemo ponoviti više puta. Tako ubrzavamo sazrijevanje čira i smanjujemo bol.

Kontraindikacije
Uporaba većih količina poriluka izaziva probavne tegobe, od lakših pa do onih teže prirode. O tome postoji i zapis iz rimskog doba kad je car Tiberije pozvao na odgovornost namjesnika Mellu zbog loše uprave provincijom koja mu je povjerena. Mella je nakon toga popio litru čistog soka od poriluka te brzo i bezbolno umro.

Poriluk
lat Allium porrum
eng Leek
d Lauch, Porree, Breitlauch, Winterlauch, Welschzwiebel, Gemeiner Lauch, Spanischer Lauch, Aschlauch, Fleischlauch
fr Le poireau

Poriluk

Poriluk

Druga imena za poriluk su pasji luk, perasti luk, porijak i purić. Ova biljka je poznata iz pradavnih vremena. Uzgajali su je Egipćani, Rimljani i Grci za hranu, a bila im je poznata i ljekovitost poriluka. Plinije opisuje dane poriluka u starom Rimu kad je Neron jedan dan svakog mjeseca uveo jedenje samo poriluka kako bi dobio što bolji glas. Slijedio ga je čitav Rim te se nikad više poriluka nije pojelo u jednom danu kao tada. U starim zapisima Edde piše: "Sudbina neka te čuva od opasnosti, neka te štiti i u piće stavi poriluk".
Poriluk ima kopljasto dugačke, plosnate, plavozelene listove koji dosegnu visinu i do 60cm. Ljetne vrste poriluka imaju okrugle, tanke stabljike, finog i nježnog okusa. Podzemni dio je mesnat i debeo, bijele boje. Zimske vrste poriluka kao što su barbantanski i karetan, mogu u polju ostati i preko zime.
Vrijeme cvatnje poriluka je u lipnju i srpnju. On ima poseban miris po luku, a okus mu je aromatično gorak.
Stanište mu je u divljini uz rijeke, putove, livade, a uzgaja se u vrtovima i plantažno. Za branje i preradu se koristi cijela biljka.
Zapadna pučka medicina rabi poriluk kao: antiasmatik, antipiretik, antibakterik, antispazmodik, ekspektorant, diuretik, tonik za liječenje: krvi (kolesterola), prostate, ugriza, grčeva, katara, sekreta, astme, želučanih i crijevnih tegoba, za pojačano izlučivanje tekućine i detoksikant.
Izazovi suvremenog čovjeka kao što je sve jača kemijska agresija na hranu i piće upućuje nas na svakodnevnu preventivu s kojom možemo i sa porilukom spriječiti štetno djelovanje aditiva, konzervansa, boja i metala. Poriluk kao i ostale vrste lukova iz porodice Alliuma ima blaže fitoncidno djelovanje ali omjer njegovih ljekovitih sastojaka u eteričnom ulju (sumpor) djeluju antiseptički, antioksidativno i  detoksikacijski te u to svojstvo rabimo u liječenju raznih oboljenja kao i u raznim dijetama kod upalnih procesa u organizmu. Poriluk sadrži i visok postotak sluzi a poznato je da su biljke s visokim sadržajem sluzi najprirodnija sredstva za izbacivanje sekreta iz dišnih organa pa poriluk kao prirodni ekspektorant preporučujem za oboljenja kao što su bronhitis, prehlade, upale dišnih putova i astma. Poriluk je jedan od zaštitnika našeg organizma te se preporučuje u slučajevima dispepsije želuca (poremećaja u probavi), te dispepsije žuči - cholelhiacus (poremećaja u žučnoj vrećici), kod bolesti krvi (masnoće - povišene vrijednosti kolesterola i triglicerida), kao i u poremećajima u probavnom procesu. Poriluk ima veliki značaj u liječenju poradi velike količine sumpora tako da i mali podražaj u probavnim organima pobuđuje izlučivanje probavnih sokova želučanih i crijevnih žlijezda, jetre, žuči, te ujedno spriječava truljenje u crijevima. Pripisujemo mu ljekovito svojstvo jačanje imuniteta, jer svojim ljekovitim djelovanjem štiti i uravnotežuje bitne procese u želucu i crijevima.
Prema nekim autorima to je snažan detoksikant i antioksidant, jer izvrsno pomaže kod autointoksikacije organizma (trovanje organizma vlastitim otrovima). Njegova uloga u pročišćavanju organizma u rano proljeće vrlo je značajna jer čisti tijelo od toksina i obnavlja crijevnu floru ako je nastupio poremećaj preko zimskih mjeseci, njegovo blago laksativno djelovanje koristimo kod kronične konstipacije, poremećaja rada crijeva, kod istjerivanje parazita iz crijeva, kod pijeska u bubregu, mjehuru i žuči, a kurativa s porilukom diuretičnim djelovanjem jamči otklanjanje tih pojava.

Ljekovito djelovanje
- Odstranjuje ureu iz krvi, razne štetne tvari, te se rabi kod skleroze krvnih sudova, dijabetesa, bubrežnih tegoba, gihta i reume.
- Mineralne soli, oligo-elementi i vitamini koji se nalaze u poriluku imaju važnu ulogu i u obnovi stanica.
- Znanstvena istraživanja danas dokazuju citotoksično djelovanje poriluka koje se preporučuje u dijetama kod najtežih oboljenja.
- Tiosulfonati rezanjem ili drobljenjem povrća koji djeluju kao prirodni antibiotici, snižavaju krvni tlak i kolesterol, jačaju imunološki sustav te u prevenciji najtežih bolesti.

herbalism @ 11:08 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, rujan 21, 2012
(Novi list, 21.9.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
2 jušne žlice suhih listova, u pola litre vode
Priprema: Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo bilje, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uporaba: Pijemo tokom dana umjesto vode nezaslađeno.

Sjemenke
Kod zatvora i konstipacije 2 jušne žlice sjemenki koje pomiješamo sa 2 jušne žlice meda i pojedemo. Uzimamo 2-3 puta u toku dana.
Kod osteoporoze prepržimo 2-4 jušne žlice sjemenke i jedemo tokom dana pomiješano s hranom.

Iz kulinarstva
Sezam se danas najviše rabi kao začin za krušne proizvode. Njime posipamo razna peciva, kolače, stavljamo ga u nadjeve kao zamjenu za orahe i bademe, dodajemo raznim paštetama, a Amerikanci preporučuju uporabu sezama za jelo od šparoga, špinata, peradi i svinjskog mesa. Pržene sjemenke sezama mogu postati svakodnevna poslastica kao i izvor dobre hrane. Zamjena za sjemenke je ulje sezama koje se preporučuje kao i maslinovo u dijetalnoj prehrani isključivo zbog sadržaja nezasićenih masnih kiselina. Poznata slastica istoka, halva, dobiva se od mješavine šećera, sjemenki i brašna.

Sezam
lat Sesamum indicum L.
eng Sesame
d Sesam
fr Le sésame

Sezam

Sezam

Za sezam ili drugim imenom susam, kažu da je najstariji začin na svijetu, a zasigurno je i najstarija biljka koja se sistematski uzgajala radi dobivanja ulja. Kulture sezama prostirale su se uz obale Eufrata i Tigrisa prema zapisima koji datiraju od 3500. godine prije nove ere. Najstariji dokazi o postojanju sezama nalaze se u Britanskom muzeju, gdje se nalaze ploče pisane klinastim pismom iz 2000. godine prije nove ere, a na njima je zabilježen babilonski ep o stvaranju svijeta "Enuma eliš".
Herodot piše: "U Asiriji i Babiloniji nema maslinovog ulja, ondje troše ulje dobiveno od sezama. Ta biljka dosegne do visine stabla". Slavna čarobna rečenica "Sezame, otvori se" potječe iz Tisuću i jedne noći, iz priče o Alibabi i četrdeset razbojnika. U islamskim se zemljama od sezama priređuju razna jela, a sezam je za njih predstavljao izvor života.
Sezam je jednogodišnja, dobro razvijena biljka, koja naraste i do 70cm visine, sa cjelovitim, jajastim, lancetastim listovima koji su na dugim peteljkama. Na gornjem dijellu stabljike u pazušcima listova nastaju bijelo grimizni cvjetovi. Plod je tobolac sa puno promjenjive boje sjemenki, a kada dozrije puca. Cvate od svibnja do lipnja. Bez naročitog je mirisa, a okus mu je po orahu. Uzgaja se plantažno i u vrtovima. Od sjemenki se hladnim prešanjem dobiva ulje sezama.
Ljekoviti sadržaj: 50% masnog ulja (Oleum sesami), sesamin, sesamolin, bjelančevina, nezasićenih masnih kiselina, sterain, palmatin, miristin, linolein, lecitin, mineralne tvari, željezo, kalcij, fosfor, kalij, vitamin B1, B2, E, niacin, karotin itd.
Uporabom sjemenki sezama u svakodnevnoj prehrani a naročito u planiranoj dijeto-terapiji, unosimo u naš organizam i razne minerale. Antioksidativno djelovanje- svojstvo sezamova ulja možemo slobodno usporediti i sa masilnovim uljem te uvrštavanjem u svakodnevnu uporabu sprječavamo posljedice autointoksikacije (trovanje organizma vlastitim otrovima), te uništavamo slobodne radikale (koji danas predstavljaju najveću opasnost za naš organizam), a ujedno je i antioksidant masnih kiselina.
Zapadna pučka medicina rabi sezam kao adstrigent, antioksidans, antianemik, diuretik, tonik, za liječenje, za jače izlučivanje mokraće, pojačava mlijeko u dojilja, steže itd. U Njemačkoj sezam uzimaju kod liječenja karcinoma, u Kini kod zatvora, impotencije, kao laksativ, tonik, kod malarije, prehlade, raka - karcinoma, proljeva, dijareje, parazite itd, u Indiji za liječenje tumora, a u Turskoj za dizenteriju i konstipaciju. U Ajurvedskoj medicini sezamovo ulje ima veliki značaj u liječenju, masaži i u kulinarstvu. Biljka sezama tradicionalno se rabi za liječenje raznih kožnih nečistoća za vanjsko liječenje a za unutarnje kao laksativ i tonik. Listovi djeluju adstrigentno (vežu tkivo), bogato sa sluzavim sastojcima te se rado rabe u liječenju dječjih tegoba, kao što su: kolera, dijareja - proljev, dizenterija, katara i tegobe sa mjehurom. Korijen se rabi tradicionalno u liječenju astme i iritantnog kašlja.

Ljekovito djelovanje
- Sezam preventira nastanak tvrde stolice
- uništava bakterije i gljivice u organizmu i na koži
- štiti kožu od sunčanih zraka, liječi suhu i osjetljivu, naročito kod pušača, jača prokrvljenost, smanjuje ožiljke i dobro je za masažu
- pomaže u liječenju kod bolesti jetre, želuca i crijeva, bubrega i mjehura
- pomaže kod slabog rasta kose
- osteoporoze
- karijesa zuba
- dobar su izvor vitamina E, pa se preporučuje trudnicama za jače lučenje mlijeka i djeci u razvoju
- jača živce
- potiče rad srčanog mišića i regulira povišene masnoće
- suzbija gnojenje, ekceme i liječi tjemenicu
- stvara obrambene tvari protiv raka
- uništava gljivice
- rabi se u dijeti kod dijabetesa
- izvana se također rabi sezamovo sjeme i to kod tegoba s hemeroidima i kod raznih kožnih čireva.

herbalism @ 20:24 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, lipanj 2, 2012
(Novi list, 1.6.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
3 jušne žlice usitnjenog islandskog lišaja, litra vode
Upute za pripremu:
močimo islandski lišaj u vodi 8 sati. Stavimo da se kuha na laganoj vatri dok ne postane sluzav i ohladimo. Procijedimo.
Uputa za uporabu:
pijemo po jednu šalicu ujutro i navečer, a ostalo preko dana u gutljajima.

Tinktura
20g islandskog lišaja, 1dl 40-postotnog alkohola
Uputa za pripremu: močimo tri tjedna islandski lišaj i procijedimo.
Uputa za uporabu: uzimamo 10-15 kapi tri puta na dan, sa sokom ili vodom protiv povraćanja, mučnine itd.

Prašak
Dobro osušen i očišćen lišaj meljemo u prah. Rabi se za posipanje raznih rana i kožnih nečistoća.

Kontraindikacije
Ne preporučuje se velika i dugotrajna uporaba islandskog lišaja, jer može izazvati mučnine i tegobe s jetrom.

Islandski lišaj
lat Cetrari islandica L.
eng Iceland moss
d Isländisches Moos, Lichen Islandicus, Blutlungenmoos, Fiebermoos, Hirschhornflechte oder Graupen
fr La mousse d'Islande, lichen d'Islande
isl. Fjallagrös
Islandski lisaj

Islandski lisaj

Familia Parmeliaceae - obitelj lišajeva, farmakopejski naziv - Fucus islandicus - Lichen islandicus (antiinflamatorik, antibakterik, antiseptik, antidiaroik, antibiotik, antidizenterik, antiemetik, antitusik, ekspektorant, galaktogog, katarik, laksativ, mucilaginoz, sekretolik, tonik).
Druga imena: lišaj grmaš, islandska mahovina, plućnjak, planinska mahovina.
Slovenski - islandija moss, islandija mah, talijanski - muschio islanda, islanda moss.
Iz povijesti: Ljekovitost lišaja poznata je od 17. stoljeća. U sjevernim krajevima našeg planeta poznata je kao hrana i lijek.
Opis: Kod nas raste u skupinama te dobiva i ime lišaj grmaš, koji raste većinom uspravno. Steljka (spužvasto tijelo koje se sastoji od algi i gljiva - alge fotosinteza, a gljive vodu i minerale) je žljebasta ili u cijev svinuta, glatke je površine, a na rubu trepavičasta i nazubljena. Strana koja je okrenuta svjetlosti je svijetlomaslinaste boje, a na suprotnoj svijetlozelena ili svijetlosiva s bijelim mrljama. Donji dijelovi su crvene boje. Cijeli lišaj jako je žilav.
Miris i okus. Bez naročitog mirisa i gorkog okusa.
Nalazište. Raste na višim brdskim i planinskim mjestima, na kamenu i tlu.
Branje i prerada. Sabiremo cijelu biljku koju očistimo od primjesa, dosušimo na toplom mjestu te usitnimo.
Ljekoviti sadržaj. Škroba ima 70 posto, dekstrolihenina 11 posto, lihenina, cetrarina 2 posto, ima protocetrarin, kremične kiseline, eteričnog ulja, gume, sluzi, šećera, željeza, joda, vitamina B12.
Za mogućnost raznog načina uporabe biljke pravi je primjer islandski lišaj ili u našim krajevima poznat kao lišaj grmaš. Uz korijen i list bijelog sljeza, islandski lišaj je sastavni dio naše kućne biljne ljekarnice i to kao prirodni antibiotik, za liječenje tegoba respiratornih organa, djeluje antiinflamatorno (protuupalno), kao antibakterik - mikrobe), kao ekspektorant djeluje dvojako i to kao ekspektorant relaksant (opušta, umiruje, relaksira bronhe, pomaže u sazrijevanju sluzi) te kao stimulativni ekspektorant i resolvens (rastvara, razlučuje - žilavu sluz te stimulira i potiče izbacivanje sekreta - sluzi iz bronha), ujedno umiruju iritantne čimbenike (hladan zrak, zagušene prostorije, dim cigarete itd), kao antispazmodik (umiruje grčeve), što nas upućuje da sva ova prirodno ljekovita djelovanja rabimo kod prehlade, respiratornog - dišnog katara, kašlja, bronhitisa, kroničnog bronhitisa, laringitisa, promuklosti, gingivitisa, pneumonie, porebrice, hripavca, za zaustavljanje krvarenja iz kaverni - bacanja krvi, tuberkuloze, kod osoba sklonim prehladama ili osobe s padom imuniteta.
Na isti način djeluje i na sluznicu želuca i crijeva (gastritis, gastroenteritis, čira na želucu i dvanaestiku, regulira izlučivanje želučanog soka, katar želuca i crijeva, dizenterije - griže, diareje - proljeva, dispepsije želuca, spriječava povraćanje i mučnine želuca.
Kod plućnih oboljenja islandskom lišaju možemo dodati divizam (Verbascum thapsus), oman (Inula helenium), marulju (Marrubium vulgare), plućnjak (Pulmonaria officinalis).
Za rekovalescente
- Za islandski lišaj važi pravilo koje se ujedno i  preporučuje jer jača (kod bolesnih osoba u oporavku - rekovalescente, slabe ili slabašnu djecu, kod iscrpljenosti itd), krijepi, ublažuje nadražaje, smanjuje sekreciju, potiče apetit.
Pučka medicina još rabi islandski lišaj za liječenje jetrenih i žučnih tegoba kao što je žutica, vodenih bolesti, šećerne bolesti - dijabetesa kao dijetik - kruh, manjka mlijeka kod dojilja jer potiče stvaranje mlijeka (galaktogog), slabokrvnosti (potiče stvaranje krvi), bubrežnih oboljenja (upale bubrega), bolesti mjehura (katar mjehura) te za posipanje rana i gušavosti (poradi sadržaja joda).
Zapadna medicina preporučuje lišaj kod HIV infekcije.

herbalism @ 10:27 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 11, 2012
(Novi list, 11.5.2012)

Čaj
- S 2 dl kipuće vode prelijemo 1 jušnu žlicu sjeckanog lista i poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo. Uzimamo tri puta na dan po šalicu čaja kod oboljenja kože i za čišćenje krvi.

Sok
U mikseru ili sokovniku miksamo listove potočarke i iscijedimo sok. Sok miješamo s vodom u omjeru 1:5 i uzimamo 3 puta po 1 jušnu žlicu na dan. Kod uporabe svježeg soka od potočarke, preporučljivo je uzimati svaki drugi dan, kao i nakon takvog uzimanja od dva tjedna napraviti pauzu od dva tjedna. Moguće je da kod nekih osoba dođe do peckanja mokraćnih kanala kad je potrebno terapiju prekinuti.

Tinktura
Močimo 20 g svježih sjeckanih listova u 1 dl 20 postotnog alkohola 5 dana i procijedimo. Uzimamo 1 žličicu tinkture na 1 dl vode ili čaja, za liječenje probavnih organa, za detoksikaciju i za izbacivanje sluzi-sekreta.

Kontraindikacije
Trudnicama je zabranjeno uzimanje potočarke u bilo kojem obliku, kao i osobama sa čirom na želucu, aktivnim gastritisom, ili osobama koje imaju upalu bubrega.

Potočarka
lat Nasturtium Officinale L.
eng Watercress
d Die Echte Brunnenkresse, Brunnenkresse
fr Le cresson de fontaine

Potocarka

Potocarka

Potocarka

Bobovnjak, dragušac, gardun i ugas, druga su imena za potočarku. U prvoj njemačkoj knjizi o travama o potočarki piše "salata od potočarke dobra je protiv vrućine u jetrima", nabrajajući i druge bolesti koje se liječe potočarkom, kamenci, ženske bolesti, bolovi u križima, čirevi itd. Hipokrat rabi potočarku za liječenje katara pluća, bolesti grla, zubobolje, gušavosti, promuklosti opernih pjevača, glumaca i profesora itd. Potočarka je služila za vađenje trnja ili strijela iz mesa. Ljekovitost potočarke poznavali su Plinije, Dioskurid i Paracelsus.
Kao trajna vodena biljka, potočarka naraste do 70 cm i dužine je do 2 m, s listovima prstasto razdijeljenim, glatkim i tamnozelenim, sa šupljom stabljikom koja puzi ili raste uspravno. Cvjetovi su bijeli, poredani grozdasto, a plodovi su uspravne i nešto nagnute komušne. Raste uz potoke, rijeke, uz jarke sa čistom vodom, na izvorima itd. Rabi se cijela svježa biljka. Zapadna pučka medicina rabi potočarku kao: antibiotik, arteriosklerotik, antihelmetik, antiskorbut, diuretik, ekspektorant, reumatik, stimulans, za čišćenje krvi, protiv upalnih stanja mjehura, kod bolesti mjehura, opekotina, bronhitisa, nedostataka C vitamina, groznice, gihta, žutice, za ispiranje grla, angine, prevencija trovanja, kašlja, glavobolje, ekcema, prehlade, kod paralize, respiratornog katara, bolesti pluća, bolesti bubrega, reume, stafilokoka, streptokokne infekcije, zubnih apcesa, gingivitisa, zubobolje itd.
U čemu je tajanstvena moć djelovanja potočarke, najčešće je pitanje? Zaustavlja i smanjuje oksidativni stres i povećava antioksidacijski učinak. Potočarka utječe na izmjenu tvari u našem metabolizmu, te kod poremećaja koji nastaju, regulira ih, što je značajno u pristupu liječenja prirodnim putem. Potočarka, čisti krv, osvježava, potiče tek, te pročišćava cijeli organizam. Kod autointoksikacije - toksemije, preporučuje se konzumiranje potočarke nakon dugog zimskog perioda.
Potočarka u pučkoj medicini ima veliku primjenu u liječenju i to kao svježa i u obliku svježeg soka. Preporučuje se uzimanje svježeg soka, kojeg uzimamo u omjeru 1:5, jedan dio soka i 5 dijelova vode, jer čisti sok može izazvati upalu želuca i ždrijela. Svježi sok potočarke uzimamo prema propisanom receptu, jer nije preporučljivo svakodnevno uzimanje soka, već sa prekidima to jest pauzama.
Gorušičino ulje kojeg sadrži većim dijelom se izlučuje kroz bubrege te u njima pojačava cirkulaciju i pojačava mokrenje, dok duža uporaba može nadražiti bubrege. Sok potočarke je omiljeno sredstvo za vanjsku uporabu kod oboljenja kože, kožnih nečistoća, kod ispadanja kose u vidu utrljavanja soka ili stavljanja obloga. Kao oblog od zgnječenih listova kojeg stavljamo na oboljela mjesta smanjuje pojavu sunčanih pjega na koži, te liječi šugu i razne kožne nečistoće.
Znanstvena istraživanja govore o zaustavljanju rasta tumora i metastaza (pokusi na životinjama), ako se ekstrakt potočarke ubrizga u dio tijela, te kao pomoć u liječenju kardiovaskularnih bolesti i u zaustavljanju širenja raka dojke. Ujedno se okorjelim pušačima preporučuje uzimanje salate od potočarke jer izvrsno djeluje i spriječava štetne posljedice pušenja.
Za pripremu obloga lišće potočarke možemo smrviti, iscjeckati tako da dobijemo kašastu smjesu, koji onda nanosimo na oboljelo mjesto. Prije stavljanja obloga na tretirano mjesto očistimo alkoholom, stavimo kašastu smjesu i previjemo. Oblog držimo od 2-4 sata, te poslije skidanja operemo tj isperemo i namažemo mašću ili uljem. Obloge od potočarke primjenjujemo kod raznih kožnih nečistoća, pogotovo onih koji su nastali djelovanjem raznih gljivica.
Dobro oprane listove u više voda, i odstajale u slanoj vodi i octu, te ponovno isprane možemo uzimati za spravljane salate. Salatu začinimo sitno isjeckanim bijelim lukom, maslinovim uljem, sokom limuna, malo soli i papra te po želji dodamo i tanko rezani luk i pustimo da odstoji izmiješana 3 sata. Uzimamo kao dijetalno jelo kod navedenih oboljenja.
Kulinarstvo
Miješana salata divljeg samoniklog jestivog bilja od potočarke, koprive i maslačka, trputca, predstavlja riznicu zdravlja, iz koje i vi možete uzeti svoj dio. Dobro je znati da potočarka ima najveću vrijednost u svježem stanju. Kao začin koristi se slično kao i peršin za posip ranih salata, jela od rajčice, raznih juha, pečenog krumpira te raznih namaza na kruhu sa svježim kravljim sirom, začinjeno s bijelim lukom, crvenom paprikom i sjeckanim listovima peršina.

Ljekovito djelovanje
Listove potočarke rabimo za liječenje:
- bolesti respiratornih organa i puteva,
- dijabetesa
- bolesti jetre - detoksikaciju
- vodene bolesti
- bolesti želuca i crijeva (pobuđuje izlučivanje želučanog soka)
- bolesti bubrega i mjehura (pojačava izlučivanje mokraće)
- bolesti krvi - (čisti krv, naročito ako se jede u proljeće)
- bolesti srca uzrokovane visokim masnoćama u krvi
- potiče izlučivanje stare tvrdokorne i gnojne sluzi

herbalism @ 15:31 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, prosinac 26, 2011
(Novi list, 23.12.2011)

Čaj
Komadić cimetove kore oko 1-2 centimetara ubacimo u 3 dl vruće vode, poklopimo te pustimo da odstoji 15 minuta. Procijedimo i uzimamo 1-3 šalice čaja na dan. Čaju možemo dodati med.

Tinktura
Močimo 100g usitnjenog cimeta 15 dana u 1/2 l 80% alkohola, te svakodnevno promućkamo sadržaj. Procijedimo i uzimamo 3 puta dnevno po 20-30 kapi prije jela.

Vino
Usitnjenih 30g kore cimeta stavimo u litrenu bocu tamnog stakla i prelijemo sa 1/2 litre slatkog dalmatinskog vina. Začepimo i svaki dan promućkamo bocu sve do 6. dana kad možemo procijediti. Uzimamo po 1 malu čašicu (0,3), 3 puta na dan prije jela.

Cimet
lat Cinnamomum verum
eng Cinnamon
d Der Zimt
fr La cannelle

Cimet

Cimet

Kao najstarija mirodija o kojoj postoje zapisi od 2800 god pr.n.e., iz Kine u knjizi o travama kineskog cara Sennunga pod nazivom kwai, cimet predstavlja začin kojemu se poklanjala velika pažnja, kako u jelima, tako i u trgovini cimetom. Egipćani rabe cimet za balzamiranje.
Cimetovo stablo visine je oko 4-7 metara s razgranatim granama i lišćem koje je ovalnog oblika, sjajno, iz čijih pazušca izbijaju pupoljci smeđe boje iz kojih izrasta cvijet bijele boje. Plodovi su zelene boje, a kasnije tamnoplavi. Cimet je stablo iz porodice lovora koje raste u Indoneziji, Cejlonu, Kini i ostalim Azijskim zemljama. Kora grana koje su starije od 1,5 godina koristi se za dobivanje cimeta posebnim načinom fermetiranja u  kokosovim hasurama te se zatim odstranjuje površinski sloj kore i uzima se nježni dio unutarnje kore koja se umotava u svitke koji se suše u hladu a zatim na suncu. Svici cimeta su dužine 1 metra, a debljine 1 cm. Postoji više vrsta cimeta koji se razlikuju po jačini, okusu i po mirisu pa tako imamo vijetnamski cimet, javanski cimet, brazilski itd.
Miris i okus cimeta su aromatični, ljuto oštri i slatkasti. Domovina cimeta je tropska Azija - Cejlon, a uspijeva u Indiji i Indoneziji.
Lišće stabla rabi se za začin raznim jelima, plodovi za dobivanje mirisnog voska, a tek unutarnja kora drveta za dobivanje pravog cimeta.
Zbog jakog stimulativnog djelovanja cimet se preporučuje osobama kojima je potrebno povratiti snagu, ljudima starije dobi kao i rekonvalescentima. Poznato je  da poradi jakog stimulativnog djelovanja punokrvni ljudi ne smiju uzimati cimet, kao ni osobe koje se lako uzbuđuju.
Zapadna pučka medicina savjetuje uzimanje cimeta za liječenje: anoreksije, bolova leđa, infekcije, kandidom, grčeva, infekcija, kolika, krvarenja, kao stimulans srca i njegovog ritma, mučnine, srčanih aritmija, slabosti tijela, slabog rada želuca, za kontrolu šećera u krvi, želučanih tegoba itd.
List cimeta kao začin koji se samljeven dodaje u hranu i to u malim količinama, pomaže u liječenju reumatizma, slabe cirkulacije, u otklanjanju celulita, bolesti probavnog sustava, kod viška želučane kiseline i sluzi (katar), grčevitog povraćanja, krvavih proljeva i gihta. Cimet je dobar dezinficijens i to u probavnom traktu pomaže u odstranjivanju nepotrebnih mikroorganizama, kji se javljaju pri vrenju hrane.
Novija istraživanja govore nam da cimetovo ulje dobro djeluje na bakterije i viruse te se pokazuju dobri rezultati u liječenju kandide i AIDSa.
Cimet jača srce i želudac, osvježava živce i krv. Najnovije spoznaje o djelovanju cimeta govore da je izvrsno pomoćno ljekovito sredstvo u liječenju:
- šećerne bolesti (dodatak hrani - prah), pogotovo kod diabetisa tip 2., u kojem direktno utječe na povećanje glukoznog metabolizma za čak 20 puta
- bolesti probavnog sustava
- ženskih bolesi kod prejakih i dugotrajnih menstruacija i poslije poroda. Posljedice takvih stanja su opća slabost i slabokrvnost te je preporučljivo davati napitke od cimeta, kod prehlade, hunjavice, gripe, nazeba (uzima se čaj od kore cimeta)
- bolesti živaca, cimet uspješno djeluje na osvježavanje živaca kao i čitavog tijela te za jačanje slabokrvnih osoba, duševne napetosti, to jest osoba koje su utučene, nesretne ili usamljene
- infekcija sa stafilokokom, kandidom, E colli te raznim gljivicama (uspješno pomaže u liječenje infekcija i posljedica infekcija a kod gljivičnih infekcija odstranjuje alfa toksine i štetne kancerogene spojeve - rabi se prah i tinktura cimeta)
- bolesti krvožilja (koronarnih arterija, slabe cirkulacije, visokog krvnog tlaka)

Kontraindikacije
- Ne preporučuje se trudnicama, kao ni osobama s akutnim bolestima želuca, čira na želucu te osobama alergičnim na cimet.

Iz kulinarstva
- Cimetov štapić stavljamo u razne sokove od voća, povrća, biljaka i u slatka vina, zato što poboljšava aromu napitka i djeluje kao konzervans koji spriječava krvarenje i vrenje samog soka. Cimet možemo miješati ili dodavati s ostalim začinima kao što su klinčić, tamjan, timijan, naranča itd.

herbalism @ 10:27 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 10, 2011
(Novi list, 10.6.2011)

Čaj od sušenih mahuna
Dijabetes, reuma, giht
1 jušna žlica suhih mahuna - komušine, 2.5 dl vode
Priprema: Kuhati suhe mahune 2-4 minute, poklopiti i nakon pola sata procijediti.
Uporaba: Piti 2-3 šalice na dan, u gutljajima.

Iz kulinarstva
Napomena: Zelene mahune ne jedu se sirove jer sadrže otrovni sastojak, fazeolin, koji se kuhanjem rastvara. Mlade zelene mahune sadrže dosta celuloze, te ih s oprezom valja davati osobama koje imaju poteškoća s crijevima. Zelene mahune se mogu sušiti dok su mlade i kasnije preko zime koristiti za jelo ili čaj.

Kontraindikacije: Nisu poznate.
Moguća nadutost.

Mahuna
lat Phaseolus vulgaris
eng French beans, runner beans
d Die Gartenbohne
fr Le haricot, ou haricot commun

Mahuna

Mahuna

Strani nazivi: slovenski- bažulj, fižol; srpski - boranija; talijanski - fagiolo comune, fagiolo americano.
Iz povijesti: Mahunarke (bob, grah, leća, grašak) su još u dalekoj prošlosti, od mlađeg kamenog doba pa sve do danas bile i ostale osnovne životne namirnice. U Svetom pismu piše kako je Jakob svom bratu Esavu otkupio pravo "prvorođenog" za hranu od leće. Najstariji tragovi o mahunarkama u naseobinama iz kamenog doba nađeni su u Mađarskoj, a u sojenicama na švicarskim jezerima o grašku. Podaci o grahu potječu iz prahistorijskog doba a nađeni su u grobnicama u Arizoni i Peruu. U Europu je grah stigao nakon otkrića Amerike.
Opis: Zelene mahune graha bez razvijenih sjemenki su plod kojeg rabimo za ishranu i liječenje. Mogu biti različitih vrsta od duguljasto okruglih do plosnatih te raznih boja od zelenih do žutih.
Vrijeme cvatnje: Svibanj-srpanj.
Miris i okus: Mahuna je bez naročitog mirisa i gorkog okusa.
Stanište: Uzgaja se u vrtovima, a ima mnogo sorti mahuna.
Branje i prerada: Beru se razvijene zelene mahune koje se suše na toplom i zračnom mjestu.
Ljekoviti sadržaj:
Ugljikohidrati 7,6g, bjelančevine 2,2g, masti 0,2g, škrob, lecitin,, hemiceluloza 45-50%, kalcij, 52mg, fosfor 45mg, željezo 0,7 mg, magnezij, mangan, nikal, kobalt, kalij, cink, fluor, jod, bakar i selen, karotin, vitamini B kompleksa, C, E i K vitamini, glikozidi cijanove kiseline, folne i pantotenske kiseline, fazeolin koji je u svježem stanju otrovan, te inozitol 0,7-0,8%, arginin  (djeluje slično kao inzulin) iz grupe glukokinina. Ugljikohidrati u mahuni javljaju se u obliku galaktana, glukuronske kiseline, fruktoze, glukoze, manita.
Energetska vrijednost mahuna za razliku od graha je mala, 174 kJ ili 42 kcal.

Ljekovito djelovanje
- Mahune graha su stari pučki lijek za čišćenje organizma od štetnih tvari te se i danas koriste za liječenje dijabetesa, reume te bolesti bubrega i mjehura
- Mlade zelene mahune mogu se konzervirati i sušiti te koristiti za liječenje cijele godine što je od velikog značenja za dijabetičare.
- Jela od mahuna u količini od 4- kg tjedno kao i čaj od suhih mahuna odstranjuju aceton iz krvi i mokraće, a ako se jedu natašte i pije čaj smanjuju razinu šećera u krvi za 20-40 posto.
- Kad se sušene mahune u liječenju dijabetesa kombiniraju s ostalim ljekovitim biljem kao što su borovica, kopriva, maslačak i dr pojačava se ljekoviti učinak.
- Jela od mladih zelenih mahuna pojačavaju pražnjenje crijeva, te djeluju kao prirodno laksativno sredstvo koje ne stvara naviku.
- Sastojci mladih zelenih mahuna sprječavaju poremećaje bijelih crvenih krvnih zrnaca koji nastaju kao posljedica uzimanja antibiotika, te uspostavljaju ravnotežu leukocita u krvi, a inozitol regulira metabolizam kalcija i jača srce.
- Zapadna pučka medicina rabi mahunu za liječenje: dijabetesa i regulaciju šećera u krvi, gihta, urinarnog trakta, visokog krvnog tlaka.

herbalism @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, lipanj 3, 2011
(Novi list, 3.6.2011)

Čaj
(za navedena oboljenja)
1 jušna žlica mješavine suhih listova i korijena, 2 dl vode
Priprema: Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti i nakon pola sata procijediti.
Uporaba: Uzimati 2-3 šalice  čaja na dan, može zaslađen s medom.
Napomena: Ako se čaj priprema od svježih listova i korijena, uzimati dvije jušne žlice usitnjenog  bilja.

Tinktura
(za navedena oboljenja)
200 grama korijena, 100 grama listova, litra 50-postotnog alkohola
Priprema: Korijen očistiti i usitniti te preliti alkoholom i začepljeno držati na toplom mjestu 30 dana. Procijediti.
Uporaba: Uzimati tri puta na dan po 10-15 kapi s čajem, sokom ili s malo vode.

Cikorija
lat Cichorium intybus
eng Chicory
d Gemeine Wegwarte
fr La Chicorée amère ou Chicorée sauvage

Cikorija

Cikorija

 

Iz povijesti: Divlju cikoriju, iz koje su danas nastale razne vrste, zbog njezine jestivosti koristili su u dalekoj prošlosti svi narodi Sredozemlja. Uzgajali su je i poznavali njezinu ljekovitost Rimljani, Grci i Egipćani.
Opis: Kad kažemo cikorija, najčešće mislimo na Frankovu kavovinu, od korijena cikorije. No ovdje se ne radi o cikoriji kao ljekovitoj biljci, već o jestivoj cikoriji, lisnatoj biljci kojoj pripadaju lisnata cikorija, koja može biti žućkasta ili zelena te crvena cikorija koju u našim primorskim krajevima nazivaju radič a ima ga zelenog i crvenog.
Lisnata cikorija ima dugačke mesnate listove koji oblikuju valjkastu glavicu blijedožućkaste do bijele boje. Radi se o povrtlarskoj vrsti cikorije koja se dobiva tako da joj se listovi na vrhu povežu. Unutrašnji listovi koji ne dobivaju dovoljno svjetla pobijele, postanu mekani i vrlo ukusni. Takav način uzgoja biljke zovemo etoliranje. U Primorju se listovi cikorije ne vežu pa je ona potpuno zelena, a gorkoga je okusa.
Crvena cikorija ili radič najviše se uzgaja u Primorju, a listovi su joj pretežno crveni, crvenobijeli ili miješani sa zelenom bojom.
Beru se listovi i sjeme, od proljeća do kasne jeseni, a neke vrste i za zimskih mjeseci, pa možemo reći i čitave godine.
Ljekoviti sadržaj: Etolirani listovi sadrže 7,7% suhe tvari, 0,4% bjelančevina, 0,13% biljnih masti, 4,0% ugljikohidrata, 2,9mg vitamina C, provitamina A u tragovima te razne mineralne sastojke kao što su magnezij, kalij, mangan, željezo itd.
Korijen cikorije lisnate sadrži više ljekovitih aktivnih tvari nego list te se uvijek preporučuje u pripravcima miješati list i korijen.
Ljekovita svojstva i djelovanja sastojaka cikorije lisnate danas su predmet znanstvenih istraživanja naročito onih koja se odnose na liječenje bolesti srca. Listovi i korijen cikorije lisnate koriste se u proizvodnji biomase i komposta, a poradi velikog sadržaja ugljikohidrata, inulina sličnog škrobu, prerađuje u alkohol.
Zapadna pučka medicina rabi cikoriju lisnatu za liječenje bolesti želuca i crijeva, parazita u crijevima, bolesti jetre, povećane jetre i žutice, srca, gihta, kostobolje, reume, ubrzanog bila.
Iz kulinarstva
Salata od listova i korijena lisnate cikorije poznato je pučko ljekovito sredstvo za liječenje probavnih organa. Poradi gorčine dobro je listove miješati s drugim vrstama salata.
Oprabi busen cikorije lisnate s korijenom dobro je kratko prepržiti na vrućem maslinovom ulju, toliko da uvene, i poslužiti kao prilog drugim jelima. Listovi i korijen cikorije mogu se dodati ostalim vrstama povrća kod pripreme sokova pomoću miksera.

Ljekovito djelovanje
U pučkoj medicini cikorija od davnina predstavlja ranu proljetnu prirodnu hranu, i to najčešće u miješanim salatama od divljeg samoniklog jestivog bilja i kao omiljeno rano povrće. U proljetnim kurama, cikorijom pročišćavamo organizam, a preporučuje se osobama sa slabim apetitom. U pučkoj medicini rabi se za liječenje:
- bolesti jetre i to naročito za detoksikaciju jetre
- bolesti probavnog sustava, detoksikacije probavnog sustava i boljeg pražnjenja crijeva te protiv nametnika
- poremećaja metabolizma i to naročito metabolizam bjelančevina i masti
- dijabetesa
- gihta i reume
- ozljeda kože i mišića te modrica i hematoma od padova ili udaraca
- bolesti srca i to kod ubrzanog rada srca
- bolesti mokraćnih organa
- vodenih bolesti

herbalism @ 21:13 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, listopad 11, 2010
(Novi list, 10.10.2010)

Dijetna juha
200 grama gomolja čičoke operemo. ogulimo i na kockice izrežemo. Kuhamo u litri vode dok ne omekša i po želji miksamo da dobijemo gustu juhu i začinimo sa bio vegetom ili začinskom biljkom (peršin, majčina dušica, vrijes, kim, anis, komorač itd).
Uputa za uporabu:
U svim dijetalnim terapijama naručito kod dijabetesa, gojaznosti, kardiovaskularnih bolesti, crijevnih bolesti itd.

Salata od čičoke
200 g gomolja skuhamo i ogulimo koru. Izrežemo na ploške i začinimo s maslinovim ili bučinim uljem, bio vegetom ili soli.
Uputa za uporabu:
Dodaci čičokinoj salati su doista bitni te se standardno začini sa bio vegetom ili sa soli, te uljem maslinovim kod kardiovaskularnih bolesti a  bučinim kod bolesti crijeva i prostate. Preporuke su uvijek da biramo začine prema trenutnim tegobama ili za jačanje imunološkog sustava.

Preživljavanje u prirodi
Za osobe sklone avanturama kao što je preživljavanje u prirodi, čičoka predstavlja šumski kruh. Za poznavaoce čičoke bitno je prepoznati suhu stabljiku i obrok je na vidiku. Poradi svoje jestive prednosti za razliku od krumpira koji je u sirovu stanju nejestiv, osim u obliku napitka kod pojedinih oboljenja, čičokin gomolj možemo jesti sirov. Prava je poslastica napraviti u prirodi pečen ili kuhan te salatu začinjenu sa začinskim biljem (u jesen su to sjemenke divljeg poriluka, a zimi sa vlascem). Kontraindikacije nisu poznate.

Iz kulinarstva
Razni su načini pripreme čičoke a sve ovise o ukusu pojedinaca. Danas postoje dobri proizvodi od čičoke kao što su brašno, griz, granulati, kapsule, prah, tablete za žvakanje itd.

Čičoka
lat Helianthus tuberosus
eng The Jerusalem artichoke, the sunroot, sunchoke, earth apple or topinambur
d Topinambur, Erdbirne, Ross-Erdäpfel oder Jerusalem-Artischocke
fr Le topinambour, artichaut de Jérusalem, truffe du Canada, poire de terre ou soleil vivace

Čičoka

Čičoka

Čičoka

Domovina čičoke je Sjeverna Amerika, u kojoj je bila izdašna hrana i lijek američkim Indijancima. Čičoka je trajna biljka sa dobro razvijenim korijenom u obliku nepravilnih gomolja, naraste i do 3m visine sa jakom uspravnom jednogodišnjom stabljikom. Sirov gomolj ima okus po lješnjacima, a kuhan po artičoci.

Najviše raste kao kultivirana biljka na poljima i lovačkim hranilištima, a u podivljalom obliku raste na pldodnom i vlažnom tlu, premda podnosi i loša tla, uz puteve, rubove šuma, na šumskim čistinama, uz nasipe i napuštenim zemljištima, gdje stalno raste jer se sama regenerira, te možemo reći da je neuništiva. Kao ukrasna biljka pojavljuje se i u vrtovima.
Gomolji se kopaju u jesen, a rabimo ih za prehranu. Mogu se jesti sirovi, kuhani ili pečeni, a od njih naručito velike koristi imaju dijabetičari. Koriste se i kao stočna hrana, a u industriji za ekstrakciju inulina. Ponegdje se od gomolja čičoke peče rakija. Mlade, zelene izdanke čičoke beremo u proljeće, jer su dobra i izdašna prirodna hrana koju pripremamo u obliku variva ili pržene na ulju (Japan). Razlika između običnog krumpira i čičoke je u sadržaju gomolja koji je kod običnog krumpira škrob, a kod čičoke inulin. Gomolje možemo vaditi po potrebi, jer su vrlo otporni na niske temperature.
Popratna ljekovita djelovanja čičoke odnose se na ostale sastojke kao što su kalij (djeluje na regulaciju tlaka) fosfor (osigurava normalno funkcioniranje prijenosa živčanih impulsa), remineralizirant,  pojačava izlučivanje tekućine - diuretik i hrani srčani mišić, reumatska oboljenja) i nadoknađuje minerale i omogućuje apsorpciju minerala željeza, magnezija, kalcija, cinka te kod osteoporoze itd). Da bi se na prirodan način iskoristila ljekovitost čičoke, u dijetalnoj recepturi, preporuka se odnosi na konzumaciju sirovog gomolja čičoke (gomolj je jestiv sirov) te pripremu juha. Pečena i pirjana jela nisu dio dijetalne prehrane i recepta, te se ne rabe ali su preporučljive za ishranu zdrave osobe.
Zapadna pučka medicina rabi čičoku kao aperitiv, afrodizijak, diuretik, holagog, spermatogenik, stomahik, tonik, za liječenje: artritisa, bolesti krvi i krvnih sudova, bolesti želuca i crijeva, dijabetesa, impotencije, reume i reumatskih tegoba, slabe muške potencije, šećerne bolesti, za jačanje mške potencije, za jačanje muških spolnih stanica - spermija, za jače mokrenje itd.
Čičoka je interesantan i dobar primjer našeg neophodnog interesa  za što kvalitetnijim izvorom dobrih i zdravih namirnica, u ovom slučaju prvenstveno za liječenje dijabetičara i gojaznih osoba. Glavni sastojak čičoke je polisaharid inulin, sastavljen pretežno od fruktoze u kojoj se razgrađuje, a ima ga najviše u korijenu omana, cikorije i artičoke, te se rabi za proizvodnju fruktoze i kruha za dijabetičare.

Ljekovito djelovanje
- Bitno djelovanje inulina kod dijabetičara je da smanjuje razinu šećera u krvi, giht i reumatske bolesti
- bolesti želuca i crijeva kao dobar detoksikant i antibakterik, jer izvrsno regulira probavu i odnos bakterija u crijevnoj mikroflori
- u raznim dijetama za osteoporozu i kardiovaskularne bolesti
- jača imunitet (izvrsna dijetalna namirnica za one koji pate od anemije, srčanih oboljenja, a smanjuje i razinu kolesterola i triglicerida
- afrodizijak i spermatogenik
- dobar je antioksidant u prevenciji raznih infekcija i zloćudnih oboljenja crijeva
- pomaže kod alergija, naručito na hranu
- antisklerotik
- pomaže kod bolesti krvi i krvnih sudova te kod visokog tlaka

herbalism @ 09:35 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 9, 2010
(Novi list, 8.8.2010)

Sirup
- Za upale, vrućicu i zatvor pomaže napitak od 1 kg crnog duda, 1kg šećera, 2 žlice jabučnog octa i 0,5 l vode.
- Priprema: Crni dud izmiješati s vodom i  jabučnim octom i pustiti da odstoji jedan dan (24 sata). Ponovno sve izmiješati i procijediti. Dobivenu smjesu pomiješati sa šećerom u odnosu 1:1 i kuhati sve dok se ne dobije željena gustoća. Za vrijeme kuhanja odstranjivati pjenu. Sirup uliti u pasterizirane boce. Uzimati više puta dnevno, razrijeđenog s vodom, po 1-2 dl napitka.

Čaj od crnog duda i trešanja
- Protiv groznice, upale i proljeva pomoći će čaj od 1kg crnog duda, 1kg trešanja i 2 kg šećera
- Priprema: Crni dud i trešnje pomiješati i  pustiti da preko noći vriju. Sutradan, uz dodatak šećera, kuhati sve dok se ne dobije željena gustoća. Piti razrijeđenog s vodom.

Čaj od listova
- Koristi se za dijabetes, a potrebno je 50g suhih listova crnog duda i 1l vode. Kipućom vodom preliti listove i poklopiti te pustiti preko noći ili 12 sati. Povremeno promiješati i procijediti. Piti tijekom cijelog dana umjesto vode.

Kontraindikacije
U slučaju konzumiranja većih količina duda moguća su lakša trovanja, halucinacije i probavne tegobe.

Dud Bijeli i Dud Crni
lat. Morus Alba L. / Morus Nigra L.
eng. White mulberry / Black mulberry
d Die Weiße Maulbeere / Die Schwarze Maulbeere
fr Le mûrier blanc / Le mûrier noir

Dud

Dud

Prvi podaci o dudu, koji se kod nas naziva još i murvom, potječu iz Kine i Perzije, a danas se uzgaja u mnogim zemljama na svim kontinentima. Stablo je to s jako razvijenom krošnjom, naraste i do 20m. Listovi su široko rascijepani, s nazubljenim rubom, na naličju dlakavi. Ženski cvjetovi su duži od peteljke, a cvijeće na rubu je dlakavo kao i njuška tučka. Plod je bijela dudinja, s mnogo sjemenki, vrlo ukusna i sočna. Postoji više vrsta duda kao što su: M. Nigra, M. Rubra, M. Multicaulis, M. Kogayamae i dr.
Vrijeme cvatnje duda je svibanj do lipnja. Ugodnog je mirisa i kiseloslatkog, osvežavajućih okusa. Najčešće se sade kao ulični drvoredi i oko kuća. Dud se najviše uzgaja zbog dudova svilca, koji se hrani lišćem duda. Plod se bere kad dozrije, a list, kora i stabla i kora korijena, beru se u jesen.
Ljekoviti sadržaj. Invertni šećer, limunska, jabučna, asparaginska kiselina, provitamin A, vitamini C, B2, tanin, smola, kalcijev karbonat, adenin, pepton, guma, authocijanin. Korijen sadrži dosta sluzi, vitamina C, encima i mangana.
Dud crni potječe iz Male Azije, Armenije, Kavkaza, a danas se uzgaja u raznim zemljama. Uporaba bijelog duda je ista kao i kod crnog duda.
Zapadna pučka medicina sokom liječi afte, astmu, bronhitis, čireve ili čiriće u ustima, dispepsiju, edeme, epilepsiju, groznicu, glavobolju, hipoglikemiju, hipertenziju, iritacije mišićne sluznice u ustima, kašalj, konstipaciju, melankoliju, nesanicu, proljeve, prehlade, slabosti, tumore, vertigo, ugrize buha i zmija, upalna stanja, zatvor. Sirup od crnog duda rabi se za iskašljavanje i bolesti dišnih organa i putova, za liječenje bolesti grla i vrata, te kao laksativ. Koru stabla rabe za liječenje crijevnih nametnika, te kao purgativ. Koru korijena crnog duda za liječenje kašlja, astme i dišnih putova, za liječenje dijabetesa, hipertenzije i urinarnog trakta. Listove za liječenje prehlade, gripe, infekcija oka i nosa itd. Ekstrakt kore duda crnog ima antibakterijska i fungicidna svojstva. Kineska medicina tisućljećima dud crni koristi u liječenju raznih bolesti.

Ljekovito djelovanje
- Plod izvrsno čisti bubrege i mokraćne putove.
- Sirup crnog duda se kao laksativ koristi za liječenje neredovite stolice
- za snižavanje visoke temperature
- za liječenje upala grla, usne šupljine, zubnog mesa, jezika, sluznice, krajnika, te groznice
Crni dud u pučkoj medicini ima stoljetnu tradiciju u liječenju:
- zatvora i crijevnih parazita
- trovanja
- Sok se rabi za liječenje tumora grla.
- Kora liječi bolesti crijeva, želuca, dispepsiju te trovanja hranom, nikotinom, alkoholom, gljivama...
- Čajni napitak od kore stabla izvrsno pomaže u liječenju katara crijeva, kronične začepljenosti i grozničavih stanja, a uspješno otklanja i crijevne parazite.
- List crnog duda poznati je pučki lijek za smanjenje i reguliranje šećera u krvi pa se najčešće primjenjuje u čajnim mješavinama za dijabetes. Također se koristi i za liječenje mokraćnog mjehura.

herbalism @ 11:38 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, kolovoz 23, 2009
(Novi list, 23.8.2009)
Opis:
Trajna biljka sa prizemnim ovalnim listovima u obliku rozete iz kojih se izdiže stabljika visine 20 cm na kojoj su na vrhu smješteni dvodomni cvjetovi od kojih su muški bijeli a ženski ružičasti. Korijen je polegnut s puno izdanaka. Cijela biljka vunasto dlakava.

Vrijeme cvatnje: svibanj - lipanj

Miris i okus:
bez naročitog mirisa i pomalo gorkog okusa.

Stanište: pretežno na planinskim obroncima i livadama, rubovima šuma, pašnjacima itd.

Branje i prerada:
Beru se cvjetovi u početnom cvatu kao i cijela biljka u cvatu. Suše se u sjeni na prozračnom mjestu.

Ljekoviti sadržaj:
eterična ulja, larotin, fitosterolin, flanovoida, od kiselina - taninska, vitamin C, kalij, gorke tvari i smole.

Čaj 1
1 jušnu žlicu cvjetova ili cijele biljke preliti s 2 dl vruće vode i poklopiti pola sata. Procijediti i piti 2-3 šalice čaja na dan.

Čaj 2
Za prsne bolesti i kod proljeva i dizenterije.
1 jušnu žlicu cvjetova ili cijele biljke, kratko kuhati u 2 dl mlijeka, poklopiti da odstoji 15 minuta i procijediti. Zasladiti medom i piti 3-4 šalice na dan.
Napomena; dobro je i držati tople obloge na prsima od čaja zečje capice. Kod proljeva ne sladimo.

Tinktura
200 grama cvjetova močiti u litri 60 postotonog alkohola 30 dana. Procijediti i uzimati 3 puta na dan po 10 kapi sa malo čaja ili vode.

Oblog i ispiranje kože
Na 1/2 litre prokuhale vruće vode staviti 2-3 jušne žlice cvjetova ili ustinjene cijele biljke. Poklopiti da odstoji 1 sat i procijediti. Rabiti za ispiranje grla ili kože, a ostatak smjese bilja stavljati kao oblog na bolno mjesto.

Zečja capica
lat. Antennaria Dioica L.
eng Mountain Everlasting
d Das Gewöhnliches Katzenpfötchen
fr Le Pied de chat dioïque

Zečje capice

Zečje capice

Zečje capice

Zečje capice

Zečju capicu često nazivaju i drugim imenima: bubica, runolistka, srcopuc, vrednik, mačja noga, ali kako je god zvali u narodu je poznata kao izuzetno ljekovita. Još su je Francuzi u prošlosti koristili za liječenje raka jednjaka, kašlja i krvarenja, a danas se najviše rabi za liječenje kašlja. Ova uvijek listajuća biljka doista plijeni svojim lijepim izgledom. Da cvjetovi podsjećaju na otisak noge mačke ili zeca doista je uočljivo.
Zečja capica koristi se kao adstrigent, antitusik, antibiotik, antikolecistik, antiinflamatorik, antidiaroik, diuretik, dijabetik, emolient, ekspektorant i holagog. Zapadna pučka medicina također rabi tu biljku kao antitusik, antibiotik, antikolecistik, antiinflamatorik, antidiaroik, diuretik, emolient, ekspektorant, holagog i to za liječenje: bronhitisa, astme, crijeva, svih vrsta kašlja, kože, karcinoma, krvarenja unutarnja i vanjska, maternice, pluća, šećerne bolesti, žuči, želuca itd. Kontraindikacije nisu poznate.

Značajno ljekovito djelovanje ove biljke preporučuje se u liječenju:
- bolesti respiratornih organa i puteva (astma, bronhitis, kašalj - sekret, kašalj depresivni, hripavac, ispiranje grla, krajnika)
- bolesti mjehura (infekcije, upale, grčevi)
- bolesti želuca i crijeva (čir, proljev, dizenterije, katar)
- bolesti jetre i žuči (za jače stvaranje žuči i izlučivanje, žučni kamenci, kod slabosti jetre, hepatitisa, žuči, općenito kod žučnih tegoba, žutica)
- bolesti gušterače i dijabetesa (za bolji rad i izlučivanje)
- karcinom jednjaka
- krvarenja unutarnja i vanjska
- bolesti kože (razne kožne nečistoće, osip, ekcem, svrab,  raznih rana, bradavica, modrica, hematoma, ogrebotina, ujeda zmije...)
- ženskih bolesti (za vaginalni tuš - ispiranje, kod infekcija i raznih bolesti, vaginitis)
- za podizanje niskog tlaka
- herpes zostera
herbalism @ 09:22 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 27, 2009
(Novi list, 26.7.2009)

Opis:
Jednogodišnja penjačica karakterističnih listova ovijenih oko stabljike i mahuna u kojima se nalaze sočni zeleni plodovi graška. Cvijet je bijele do narančaste boje.

Vrijeme cvatnje:
Svibanj-lipanj.

Miris i okus:
Po travi, a okus ploda slatkast.

Stanište:
Raste kao kultivirana biljka u vrtovima i na poljima, na plantažama.

Branje i prerada:
Beru se plodovi koji se rabe za jelo, konzerviranje i za sušenje.

Ljekoviti sadržaj:
Vitamini C 25mg, B1 0,34mg, B2 0,19mg i karotin 0,45mg, E 4-6mg, K 0,28 mg, kalij 321mg, genistin; u zelenom grašku ima 6,7% bjelančevina, 17,0% ugljikohidrata, 0,4% biljnih ulja, 0,9% mineralnih sastojaka od čega 24mg kalcija i 2,1 mg željeza. Energetska vrijednost zelenog graška na 100 g iznosi 336 kJ ili 80 kal.

Grašak
lat Pisum Sativum L.
eng Pea
d Die Erbse
fr Le pois

Grašak

Grašak

Grašak

Biljka spada u Familiae Fabaceae, odnosno porodicu leptirnjača, a poznata je kao afrodizijak, antidijabetik, dermetik, dijetetik, diuretik, fungostatik, kontraceptiv i spermocidal. Kod nas ga još nazivaju i sitnim zelenim grahom i zecakom.

Grašak je poznat još iz vremena brončanog doba, pronađen je u starim grčkim grobovima još 6000 godina prije nove ere, a u Rusiji 5000 godina prije nove ere i to u starim arheološkim slojevima. Početkom 17. stoljeća, u Europi postaje jedno od glavnih jela, a i danas je omiljeni dodatak ili samostalno jelo u gotovo svakoj kuhinji.
Zapadna pučka medicina rabi grašak za liječenje bolesti kože, ženskih bolesti i to kod probadanja sluznice maternice te u preventivi raka dojke i moždanog udara. Ljekoviti pripravci rade se od suhog graška te ulje - od sjemena.

Kontraindikacije nisu poznate osim smetnji kod osoba kojima je grašak teško probavljiva namirnica.

Ljekovito djelovanje
- Neki narodi suhi grašak u kombinacijama s ostalim povrćem koriste za pripravu afrodizijačkih jela.
- U pučkoj medicini zelene mahune graška koriste se za pripravu čajnih napitaka koji snižavaju šećer u krvi te se preporučuju u liječenju dijabetesa.
- Pasirani grašak idealna je namirnica za bolesnike pa čak i za dojenčad.
- Mladi zeleni listovi graška priređuju se u obliku variva ili kao dodatak ostalom zelenom povrću.
- Od suhog zrnja graška pripremaju se razne krem juhe, variva i umaci, a može se korisiti kao surogat za kavu tako da se preprže i samelju.
- U preventivne svrhe se preporučuje grašak kod rizika od srčanih oboljenja i karcinoma.
- Osobe osjetljiva želuca ne podnose grašak s ljuskom jer ih napuhuje i izaziva žgaravicu.
herbalism @ 07:28 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 13, 2009
(Novi list, 8.3.2009)

Vrijeme cvatnje:
lipanj-kolovoz

Miris i okus:
karakterističan miris, a okus jako gorak.

Stanište:
pelin voli neobrađena, zapuštena mjesta, te raste uz putove, zidove, vinograde, na sunčanim kamenim obroncima.

Branje i prerada:
listovi (Folia Absinthii) se ubiru prije cvatnje, a za vrijeme cvatnje čitava biljka (Herba Absinthii), te vršni dijelovi biljke s neotvorenim cvjetnim glavicama. Suši se na toplom i prozračnom mjestu, na suncu. Suho bilje pohraniti u hermetički zatvorenu ambalažu. Korijen vadimo u jesen, sušimo i meljemo u prah.

Pravila upotrebe pelina:
Pelin NE uzimati:
- za vrijeme trudnoće
- ako postoji opasnost od moždanog udara
- kod oštećenja želuca i unutrašnjih organa
- istodobno s uzimanjem preparata od željeza
- duže od 7 dana
- kod težih oboljenja bez savjeta s liječnikom

Pelin nikada ne kuhati, već preliti kipućom vodom i odmah procijediti.

Čaj
1 čajna žličica pelina, 2 dl vode
Priprema:
kipućom vodom preliti pelin, poklopiti da odstoji 15 minuta i procijediti.
Upotreba:
uzimati jednu do tri šalice čaja u toku dana. Pelinov čaj piti u gutljajima iza jela, najduže sedam dana. Poslije odmora od sedam dana može se ponovo uzimati. Pelinov čaj uzima se kod svih navedenih oboljenja.
Napomena: kod liječenja probavnih organa čaj ne sladimo, a za ostala oboljenja zasaldimo medom.

Pelinkovac
(oboljenja želuca, manjak želučane kiseline, nadutost)
15-20 g pelina, 1 l crnog vina.
Priprema:
pelin umočiti u dobrom crnom vinu deset dana, uz svakodnevno mućkanje. Procijediti.
Upotreba:
uzimati po jednu rakijsku čašicu, natašte prije doručka.

Kontraindikacije
Pelin je poznato abortivno sredstvo te se trudnicama zabranjuje uzimanje pelina u bilo kojem obliku.

Pelin
lat. Artemisia Absinthium
eng. Wormwood (Absinth Wormwood)
d. Wermutkraut
fr. Absinthe

Pelin

Ljekovito djelovanje:
- debljina
- dijabetes
- reuma, giht
- depresija
- bolesti želuca i crijeva, kao što su spušteni želudac, kronični gastritis, katar želuca, prehlađeni želudac, hemeroidi, katar...
- malokrvnost i bolesti krvi
- nadutost
- oboljenja jetre
- oboljenja žuči
- bolesti slezene
- bolesti ženskih spolnih organa i poremećaji mjesečnog ciklusa
- padavica, oduzetost
- grozničava stanja
- bolesti bubrega i mjehura
- kod trovanja gljivama i otrovnim biljem
- kronična začepljenost i proljev
- žgaravica, loš zadah iz usta te žuto obložen jezik
- nesanica i bolesti centralnog živčanog sustava
- manje količine pelina povisuju krvni tlak, a veće snižavaju
- u manjim količinama otvara apetit, a djelotvoran je i u borbi protiv pretilosti.

Pelin (Artemisia absinthium) pripada obitelji glavočika (Familiae Compositae) a ljekarnički mu je naziv Herba Absinthii. Pelin je prirodni abortiv, amarum, antidot, antiflogistik, antioksidant, antispazmatik, aromatizant, antemintik, dijetik, digestiv, diuretik, emenagog, halogog, holeretik, hipnotik, karminativ, sekretolitik, stomahik, sedativ, tonik i vermifug.
Ako u životu imate problema s gastrointestinalnim tegobama, a posebice s radom želuca,  znajte da je pelin prva biljka koju morate uzeti u bilo kojem obliku, kao i kod bolesti krvi, koju ova biljka uspješno pročišćava i jača. Korijen pelina je također ljekovit i prirpavlja se kao prašak. Poznata su pelinova vina (Vinum Aromaticum), te pelinovo ulje (Oleum Absinithii), tinktura i ekstrakt pelina.

Pelin uzimamo u propisanim dozama i u točno određeno vrijeme, jer u sebi sadrži tujon koji može, ako se ne pridržavamo uputa i upozorenja, izazvati neželjene posljedice.
Ljekovite biljke koje se dobro slažu s pelinom su kadulja, metvica, stolisnik, kopriva, gospina trava... 
U pučkoj medicini pripremaju se razni ljekoviti preparati s pelinom od vina do rakije, kojima se uspješno čiste crijeva od raznih parazita, kao i prašak od pelina, i to izmiješan sa suhim šljivama (prstohvat praška pelina na jednu suhu šljivu).
U zapadnoj pučkoj medicini pelin se koristi za liječenje:
upala, groznice, proljetnog umora, probavnih bolesti i kroničnog zatvora, grčeva u želucu, amenoreje, artritisa, dijabetesa i brojnih drugih oboljenja.
Kao homeopatski lijek koristi se Abstiniin kod epilepsije, bolesti i smetnji živčanog sustava. Pelin se koristi za otvaranje apetita, za čišćenje krvi, protiv crijevnih crva, protiv insekata, za stimuliranje cirkulacije i rada crijeva, te kod manjka vitamina C, kao i za začin.
herbalism @ 07:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
TagCloud