Moj herbalism dnevnik
Herbalism
Herbal A-Z
Shoutbox
20.7.2014. 3:36 :: Kata Mutiara Bahasa Inggris
“Keep going and never quit! The champion is never quit.”
20.7.2014. 4:49 :: Nick
Foto Memek
20.7.2014. 4:49 :: Nick
Foto gadis bugil
20.7.2014. 4:49 :: Nick
Foto cewek telanjang
20.7.2014. 4:49 :: Nick
Foto Cewek Bugil
20.7.2014. 22:15 :: Nick
alat bantu sex
21.7.2014. 6:01 :: Nick
Apa itu hidup?
21.7.2014. 6:05 :: Nick
Mengenal Filosofi
21.7.2014. 15:02 :: Nick
home wallpaper
22.7.2014. 1:52 :: Nick
Foto Memek
22.7.2014. 1:53 :: Nick
Foto gadis bugil
22.7.2014. 1:53 :: Nick
Foto cewek telanjang
22.7.2014. 1:53 :: Nick
Foto Cewek Bugil
22.7.2014. 2:22 :: Nick
cewek bugil |
penghemat baterai android terbaik |
22.7.2014. 2:37 :: Nick
pengertian
22.7.2014. 2:38 :: Bisnis Online MMM Indonesia
Thanks for sharing,
Blogwalking today ...
22.7.2014. 13:16 :: Nick
Foto Memek
22.7.2014. 13:17 :: Nick
Foto gadis bugil
22.7.2014. 14:23 :: Nick
Foto cewek telanjang
22.7.2014. 15:28 :: Nick
Foto Cewek Bugil
22.7.2014. 15:54 :: Nick
Internet Download Manager
23.7.2014. 2:49 :: jual furniture jepara
http://jualfurniturejepara.com/
23.7.2014. 2:49 :: jual furniture jepara
http://jualfurniturejepara.com/
23.7.2014. 21:21 :: Pre Wedding Outdoor Jakarta
Pre Wedding Outdoor Jakarta
23.7.2014. 21:23 :: Pre Wedding Photography
Pre Wedding Photography
24.7.2014. 3:21 :: Nick
Foto Memek
24.7.2014. 3:21 :: Nick
Foto gadis bugil
24.7.2014. 3:22 :: Nick
Foto cewek telanjang
Blog
petak, listopad 5, 2012
(Novi list, 5.10.2012)

Čaj
1 jušna žlica usitnjenog bilja, 2 dl vode.
Uputa za pripremu: Bilje prelijemo vrućom vodom, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: Pijemo 1-2 šalice čaja na dan s medom.
Napomena: Čaj rabimo i za spremanje obloga, a u tom slučaju možemo skuhati i jači čaj.

Čaj
20 grama usitnjenog bilja, 1 litra vode.
Uputa za pripremu: Bilje prelijemo vrućom vodom, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uputa za uporabu:
Pijemo 1-2 šalice čaja na dan s medom i cijele litre čaja.
Napomena: Čaj rabimo i za spremanje obloga a u tom slučaju možemo skuhati i jači čaj.

Tinktura
200 grama usitnjenog korijena i biljke u cvatu, 1 litra 70% alkohola
Uputa za pripremu:
Močimo u alkoholu 30 dana bilje, te procijedimo.
Uputa za uporabu:
Uzimamo 3 puta na dan po 15 kapi s malo vode ili čaja.

Milogled
Saniculaeu Europaea L.
eng Sanicle
d Die Wald-Sanikel
fr Le Sanicle d'Europe

Sanicle

Sanicle

Milogled nazivaju još i europskom zdravčicom ili europskim milogledom. Ime sanicula dobiva od grčke riječi sanare, što znači izliječiti.
U narodu je poznat kao tradicionalno sredstvo za liječenje raznih rana - krvarenja.
Milogled je trajna biljka sa uspravnom slabom razgrananom stabljikom i sa listovima koji su pri dnu smješteni u rozetu, dlanasto rascijepani, te na vrhu stabljike nalaze se sitni glavičasti cvjetovi koje tvore malobrojni bijeli ili ružičasti cvjetovi. Plod je bodljikava sa kukicama okrugla slična čičku, glavica sa sjemenkom.
Cvate od lipnja do srpnja. Bez naročitog je mirisa i okusa. Raste najčešće u bukovim šumama i na vlažnom zemljištu.
Bere se list, cvijet i korijen ili gornji dio biljke u cvatu. Korijen se bere ili u rano proljeće kad biljka nikne, ili u jesen. Biljku sušimo na toplom i prozračnom mjestu u hladu.
Ljekoviti sadržaj biljke čine alantoin, eterična ulja, gorke tvari, tanini, taninske kiseline, saponini, mineralne tvari itd.
Svježi sok biljke također rabimo za liječenje raznih krvarenja te uzimamo u količini 1 jušne žlice sa malo vode ili čaja. Uporaba masti od milogleda staro je pučko sredstvo za liječenje hemeroida i to naročito onih koji krvare.
Zapadna pučka medicina rabi milogled kao adstrigent, diuretik, ekspektorant, homeopatik, karminativ, za liječenje apscesa, bolova u grlu, bolova u ustima, ekcema, grla i to grgljanjem, kašlja, krvarenja pluća, komplilacija sa želucem, ogrebotina,  raznih rana, upale usta, upale grla itd. Rabe se u homeopatiji za liječenje bolesti želuca, čira na želucu te komplikacija crijeva i želuca itd.
Milogled se dobro slaže sa biljkama koje imaju slično djelovanje u zaustavljanju krvarenja.

Kontraindikacije
Ne preporučuje se uzimanje ni u kojem obliku trudnicama te osobama koje boluju od angine pektoris, skleroze, bubrežnih tegoba itd.

Mast
1dl svježeg soka biljke milogleda, 200 grama svinjske masti
Priprema: Rastopimo svinjsku mast i ulijemo sok i kratko prokuhamo sve dok voda ne ishlapi. Još vruće ulijemo u pripremljene posude te pohranimo u hladnjak.
Uporaba: Mažemo oboljela mjesta 1-3 puta na dan.
Napomena: U nedostatku svježeg soka za izradu masti možemo rabiti i alkoholnu tinkturu milogleda.

Ljekovito djelovanje
Kao dobar narodni lijek, koristi se za liječenje raznih povreda, rana, te raznih krvarenja, a znanost nam potvrđuje da je milogled prirodni antiviral, te nam ga peporučuje za:
- zaustavljanje krvarenja, jer pomaže kod zgrušavanja krvi naročito u manjim krvarenjima, jer pomaže kod zgrušavanja krvi naročito u manjim kapilarama, i to u ustima (zubno meso, gingivitis, te kod vanjskih i unutarnjih krvarenja)
- bolesti krvi (detoksikacije)
- tegobe dišnih organa i puteva (astme, bronhitis, kroničnog bronhitisa, krvarenja pluća, bacanja krvi kod  kašlja, upale pluća, infekcije, kašalj, kroničnog kašlja, iritirajući kašalj, tuberkuloza, grla, infekcije grla, krvavog ispljuvka itd)
- bolesti želuca i crijeva (krvarenje čira na želucu ili dvanaestiku, krvarenje crijeva, ulcerozni kolitis, polipi, katara želuca i crijeva, proljeva, kroničnog proljeva, dizenterije - dijareje itd)
- bolesti grla i usne šupljine (upale i infekcije, krvarenje zubnog mesa, ispiranje i grgljanje sa čajem)
- bolesti kože (razne ogrebotine, porezotine, ranice, rane, atopijski ekcem, osipi, dječjih krasta, lišajevi i to za ispiranje infekcija te za zaustavljanje krvarenja itd)
- bolesti jetre i žuči
- srdobolje
- bolesti limfe (otečeni limfni čvorovi - škrofuli - škrofuloza)
- bolesti uha (infekcije)

herbalism @ 08:18 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, srpanj 13, 2012
(Novi list, 13.7.2012)

Čaj
1 žličicu cvjetova lavande preliti s 2 dl kipuće vode, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti. Pijemo zaslađeno s medom u gutljajima mlak, vruć ili hladan ovisno o namjeni, 2-3 puta na dan.

Ulje
1 šaku cvjetova lavande prelijemo s 2,5 dl maslinovog ulja i pustimo da odstoji začepljeno 2 mjeseca na toplom mjestu (suncu). Uzimamo 5-10 kapi na kocki šećera kod spomenutih oboljenja.

Tinktura
15g cvjetova lavande močimo u 1 dl alkohola 50-60% 2 tjedna i procijedimo. Koristimo za rast kose, protiv prhuti, tako da tinkturom mažemo vlasište kose.

Kupke
1 čep ili 1 čajna žličica eteričnog ulja lavande, voda
Napravite kupku u kadi po vašoj želji i u nju ulijete 1 čajnu žličicu eteričnog ulja lavande, tako da ga prethodno pomiješate sa malo meda da se ulje ne ulovi za rubove kade nego da ostane u vodi. U kupki ostajete oko 15 minuta. Po izlasku iz kade samo se posušite, blagim tapkanjem.

Lavanda
lat Lavandula officinalis L.
eng Lavender
d Der Echte Lavendel
fr La Lavande officinale, Lavande vraie, Lavande à feuilles étroites
Lavanda

Lavanda

Lavanda je dobila ime od riječi lavare, što znači prati, jer se dodavala kupkama, vodi za pranje lica i vodi za pranje rublja kao mirišljava i ljekovita biljka. Lavandu su monasi proširili po Europi najprije u samostanima a uskoro je dospjela sve do sjevera Europe. U Engleskoj se u 16. stoljeću lavanda uzgaja, a prvi zapisi o ljekovitosti lavande spominje Hildegard od Bingena.
Lavanda je višegodišnji grm koji naraste do 1 metar visine, sa dugim i uspravnim četverouglastim izdancima koji su gusto pokriveni duguljastim uskim zeleno-sivim zimzelenim listovima. Cvjetovi su modri i smješteni su na vrhu šibljastih  izdanaka te nalikuju na cvjetni klas. Cijela biljka je prekrivena finim dlačicama. Postoje mnoge vrste lavande od kojih su poznate L. Latifolia - zove se aspik ili spik - L. Spica i L. Angustifolia.
Cvate u srpnju i kolovozu.
Miris je karakterističan, dosta podsjeća na balmaz, a okus pomalo gorak i ljut. U suhoj lavandi skup mirisnih tvari je veći u odnosu na svježu lavandu.
Lavanda raste na suhim kamenitim i sunčanim obroncima, poljima, otočkim kamenjarima, te se uzgaja na plantažama.
Sabiru se cvjetovi, listovi i čitava biljka u cvatu, koju sušimo na prozračnom toplom mjestu i to što prije, te suhu pohranimo u hermetičku ambalažu.
Ljetni miris lavande za vrijeme njezine cvatnje je nešto što svaki čovjek mora doživjeti na našim otocima. Ljekovito djelovanje lavande prema pučkoj medicini je višenamjensko od korištenja lavande kao sredstva za pranje lica i tijela (kupke, toaletne vodice), za tjeranje moljaca, za aromu, te za liječenje niza lakših i težih oboljenja.
Zapadna pučka medicina rabi lavandu kao antidot, adstrigent, antidepresant, antibakterik, antispazmodik, antidijaroik, diuretik, holagog,, karminativ, relaksant, stimulans, tonik, za liječenje: artritisa, boležljivosti, bolesti kože, bolesti grla, bola živca, embola, gluhoće, gihta, glavobolje, groznice, išijasa, iscrpljenosti (npr nakon infekcija), kašlja, krvarenja, kolika, karpal tunel sindroma, ludila, modrica, migrene, nesvjestice, nesanice, opekline, podražljivosti, psorijaze, paralize, reume, reumatskih bolova, rana, relaksiranje nervnog sustava, slabe cirkulacije, slabih živaca, ubod pčele, ugriza insekata, uganuća, vrtoglavice, varikoznih vena, vaginitisa, za uspavljivanje, zabrinutosti, za kupanje - kupke, žlijezda, živčanih komplikacija sa srcem kao i lošeg izgubljenog teka itd.

Ljekovito djelovanje
Čaj od lavande pomaže kod grčeva u želucu i crijevima, jer smiruje, kao i grčeve mišića te ga kao antispazmodik rabimo za liječenje dišnih organa (grč bronha - astme, kašlja, upale porebice i pluća), oboljenja žuči, nadutosti, visoke temperature, živčanih oboljenja kao što su histerija neuralgija, melankolija, lupanje srca, navale krvi u glavu, migrene, nesvjestice, prehlade, gripe, nazeba, vodenih bolesti, izostale mjesečnice, oboljenja jetre, bolesti kože, nesanice, glavobolje, migrene i jake uzbuđenosti (rabi se jastučić napunjen s lavandinim cvijetom koji pomaže ako spavamo na njemu).
Eterično ulje lavande djeluje na tijelo, duh i emocije te ima mnoga ljekovita svojstva kao što su: antiseptično jer ubija bakterije i kao vermifug tj odstranjuje parazite iz crijeva, gliste, amebe), analgetik, antifungal, antiinflamatirik, antispazmodik, dezinficijens, kardik, regenerator, sedativ, a antireumatsko svojstvo je izraženo kod trljanja oboljelih mjesta s lavandinim uljem kao i kod pripreme kupki s lavandom. Lavandino ulje pomaže kod migrene ako ga namažemo na bolno mjesto, a kod uzimanja lavandinog ulja iznutra u kapima pomažemo kod uzbuđenosti, kod bolova oko srca, kod depresije, kod nesvjestice, kod vrtoglavice, kod navale krvi u glavu, kod želučanih smetnji, kod nadutosti, kod vjetrova, kod grčeva maternice i crijeva, vaginitisa.

Kontraindikacije
Lavandu ne bi smjele uzimati osobe s komplikacijama žuči, aktivnog čira na želucu ili dvanaestiku, slabog želuca, jetrenih komplikacija itd.

Iz kulinarstva
Kao začin od lavande se koriste nježni listići koji se beru prije cvatnje, listići lavande se suše a moguse koristiti i svježi. Svježi nasjeckani listovi koriste se kod spremanja raznih jela od riba, kod jela kuhanih u loncima, kod raznih umaka i jelima od mesa (ovčetina), u nedostatku svježih listića koristimo osušene. Listiće lavande možemo staviti u ocat kojeg možemo koristiti kao začin i lijek iznutra i izvana, također u istu svrhu koristimo i maslinovo ulje.

herbalism @ 19:23 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, lipanj 22, 2012
(Novi list, 22.6.2012)

Čaj od cvjetova
S 2 dl vruće vode prelijemo 1 čajnu žličicu bilja, poklopimo da odstoji 15 minuta, te procijedimo kroz gazu. Pijemo 2-3 šalice čaja s medom.

Tinktura
- 200 g cvjetova prelijemo s 1 l rakije te držimo na toplom mjestu u mraku mjesec dana. Procijedimo. Rabimo za masažu oboljelih reumatskih mjesta.

Ulje
- 200 g cvjetova prelijemo s 1l rakije te držimo na toplom mjestu u mraku mjesec dana. Procijedimo. Rabimo za masažu oboljelih reumatskih mjesta.

Ulje
-Močimo mjesec dana 200 g cvjetova u 1 l maslinovog ulja i procijedimo. Držimo na toplom mjestu u mraku. Rabimo za mazanje oboljelih reumatskih mjesta i upaljenih mjesta na koži.

Prašak
Od suhih cvjetova mljevenjem napravimo prašak kojeg rabimo za ušmrkati u nos za liječenje slabe nosne sluznice kod prehlade. Možemo prašak močiti u maslinovom ulju, dobro procijediti - profiltrirati te rabiti za mazanje oboljelih mjesta.

Mješavine čajeva
Danas divizam možemo naći u čajnim mješavinama za liječenje dišnih organa i puta (species pectorales), zajedno sa listom bijelog sljeza, podbjela, plućnjaka, jagorčevina, trputca, ljubice, kadulje, marulje itd., ovisno o samoj namjeni čaja. Divizam miješamo sa podbjelom, sljezom i anisom, kod traheobronhitisa i upalnih stanja, kod katara sa podbjelom i sljezom itd.

Divizma
lat Verbascum Phlomoides L.
eng Great or Common Mullein
d Die Kleinblütige Königskerze, Echte Königskerze, Marienkerze, Frauenkerze, Wollblume, Kleinblütiges Wollkraut, Himmelsbrand, Fackelkraut, Wetterkerze, Feldkerze, Brennkraut
fr La molène thapsus, molène Bouillon-blanc, Bouillon-blanc, Bouillon jaune

Divizma

Divizma

Za divizmu se još koriste i nazivi divizam obični, divlji duhan, lepuh i sviječnjak. Spominje se u grčkoj mitologiji gdje je bila zaštitnik Odiseju od čarobnice Kirke. Poznate su i suhe stabljike divizma koje su se namakale u loj te rabile kao ukrasne svjetleće baklje. Cvjetove divizma žene su rabile za bojenje kose.
Divizma je dvogodišnja biljka sa uspravnom stabljikom, koja naraste i do 2 metra, a na vrhu je razgranata. Listovi su joj dlakavi, sjedeći, veliki, jajasti do lancetasti i smješteni u rozetu. Veliki cvjetovi žute boje cvatu pojedinačno ili u čupercima. Prašnici divizmesu obojeni i vunasti. Plod je tobolac pun sitnih sjemenki koje su blago otrovne. Cijela biljka je gusto dlakava. Prve godine razvija samo listove, a drugu stabljiku. Kod nas raste mnogo vrsta Verbascuma, kao što su V. phlomoides - divizam obični, V. thapsiforme, V. thapsus, V. macrurum itd.
Cvate od svibnja do kolovoza. Aromatičnog je mirisa po medu, a okus joj je sluzav i gorak.
Najviše raste na suhim, sunčanim i kamenitim mjestima, uz puteve, potoke, rijeke, nasipe, zidove, te na šumskim čistinama. Pri branju za preradu sabiru se cvjetovi po suhom i sunčanom vremenu, za vrijeme cvatnje. Cvjetove brzo sušimo tako da ih rasprostremo u tankom sloju na toplom i prozračnom mjestu, te ih pohranimo u hermetičku suhu ambalažu (suhi cvjetovi gube brzo ljekovito svojstvo ako su izloženi svjetlosti i vlazi). Listove možemo rabiti svježe ili ih sušimo na toplom prozračnom mjestu te ih ustitnimo.
Staklenka puna svježe ubranih cvjetova, koju dobro zatvorimo i izložimo djelovanju sunca, nakon čega počinje ispuštati ljekovitu tekućinu - ulje - može dati dobar i djelotvoran lijek za mazanje oboljelih mjesta reume i gihta.
Zapadna pučka medicina divizmu rabi za liječenje respiratornog trakta (kašlja s bronhilnim kongnestijom, bronhitisa, pneumenie, astme, emfizema, kronične opstruktivne plućne bolesti, prehlade, upale grla - grgljanje, tuberkuloze itd), za liječenje kožnih oboljenja (infekcija, upalnih stanja, opeklina, ekcema itd), kod infekcija oka (konjuktivitis, infekcija, nadražaja, iritiranosti, suzenja itd), kod proljeva (diareje, dezinterije itd), za liječenje hemeroida itd.
Iz povijesti divizme vidljivo je da su narodi biljku cijenili kao velikog zaštitnika od bolesti (kađenje kućnih prostorija sa cvjetovima divizme na dan Svetog Ivana, 24. lipnja), ali i kao veliki lijek za respiratorni sustav - plućna oboljenja (sluzavosti pluća, astme, kihavice, hripavca, bronhitisa, kroničnog bronhitisa itd), u prvom redu za smirivanje raznih vrsta kašlja (rabi se cvijet - suhi, nadražajni - iritirajući, jaki - antitusik), za izbacivanje katara dišnih organa i puta (cvijet - ekspektorant, antikatarik), kod napadaja astme (cigarete koje su se izrađivale od cvjetova i lista divizma).

Ljekovito djelovanje
-Osim za liječenje respiratornog sustava, divizmu se još koristi za
- ublažavanje grčeva (cvijet i list - antispazmodik)
- kod tegoba s očima, kod upalnih stanja stavljamo obloge koje smo močili u čaju od cvjetova, a ako napravimo ulje od cvjetova tada njime mažemo oči
- cvijet se može kuhati u mlijeku sa medom, može se napraviti čaj, svježi sok, stavlja ga se u rakiju ili ulje za masažu reumatskih oboljenja
- za bolesti kože (infekcije, čirevi, tumori) ili rana, kad se koristi u obliku obloga
- u pučkoj medicini rabi se još i za liječenje tjeskobe, drhtanja, tegobe sa srčanim ritmom, neuralgije itd
- svježi list divizme rabimo kao sredstvo koje razmekšava kožu
- za obloge koje staljamo na otekline, hemeroide, čireve
- za liječenje katara crijeva, zaustavljanje proljeva, za pripremu čaja u mješavinama sa cvijetom divizma

herbalism @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 11, 2012
(Novi list, 11.5.2012)

Čaj
- S 2 dl kipuće vode prelijemo 1 jušnu žlicu sjeckanog lista i poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo. Uzimamo tri puta na dan po šalicu čaja kod oboljenja kože i za čišćenje krvi.

Sok
U mikseru ili sokovniku miksamo listove potočarke i iscijedimo sok. Sok miješamo s vodom u omjeru 1:5 i uzimamo 3 puta po 1 jušnu žlicu na dan. Kod uporabe svježeg soka od potočarke, preporučljivo je uzimati svaki drugi dan, kao i nakon takvog uzimanja od dva tjedna napraviti pauzu od dva tjedna. Moguće je da kod nekih osoba dođe do peckanja mokraćnih kanala kad je potrebno terapiju prekinuti.

Tinktura
Močimo 20 g svježih sjeckanih listova u 1 dl 20 postotnog alkohola 5 dana i procijedimo. Uzimamo 1 žličicu tinkture na 1 dl vode ili čaja, za liječenje probavnih organa, za detoksikaciju i za izbacivanje sluzi-sekreta.

Kontraindikacije
Trudnicama je zabranjeno uzimanje potočarke u bilo kojem obliku, kao i osobama sa čirom na želucu, aktivnim gastritisom, ili osobama koje imaju upalu bubrega.

Potočarka
lat Nasturtium Officinale L.
eng Watercress
d Die Echte Brunnenkresse, Brunnenkresse
fr Le cresson de fontaine

Potocarka

Potocarka

Potocarka

Bobovnjak, dragušac, gardun i ugas, druga su imena za potočarku. U prvoj njemačkoj knjizi o travama o potočarki piše "salata od potočarke dobra je protiv vrućine u jetrima", nabrajajući i druge bolesti koje se liječe potočarkom, kamenci, ženske bolesti, bolovi u križima, čirevi itd. Hipokrat rabi potočarku za liječenje katara pluća, bolesti grla, zubobolje, gušavosti, promuklosti opernih pjevača, glumaca i profesora itd. Potočarka je služila za vađenje trnja ili strijela iz mesa. Ljekovitost potočarke poznavali su Plinije, Dioskurid i Paracelsus.
Kao trajna vodena biljka, potočarka naraste do 70 cm i dužine je do 2 m, s listovima prstasto razdijeljenim, glatkim i tamnozelenim, sa šupljom stabljikom koja puzi ili raste uspravno. Cvjetovi su bijeli, poredani grozdasto, a plodovi su uspravne i nešto nagnute komušne. Raste uz potoke, rijeke, uz jarke sa čistom vodom, na izvorima itd. Rabi se cijela svježa biljka. Zapadna pučka medicina rabi potočarku kao: antibiotik, arteriosklerotik, antihelmetik, antiskorbut, diuretik, ekspektorant, reumatik, stimulans, za čišćenje krvi, protiv upalnih stanja mjehura, kod bolesti mjehura, opekotina, bronhitisa, nedostataka C vitamina, groznice, gihta, žutice, za ispiranje grla, angine, prevencija trovanja, kašlja, glavobolje, ekcema, prehlade, kod paralize, respiratornog katara, bolesti pluća, bolesti bubrega, reume, stafilokoka, streptokokne infekcije, zubnih apcesa, gingivitisa, zubobolje itd.
U čemu je tajanstvena moć djelovanja potočarke, najčešće je pitanje? Zaustavlja i smanjuje oksidativni stres i povećava antioksidacijski učinak. Potočarka utječe na izmjenu tvari u našem metabolizmu, te kod poremećaja koji nastaju, regulira ih, što je značajno u pristupu liječenja prirodnim putem. Potočarka, čisti krv, osvježava, potiče tek, te pročišćava cijeli organizam. Kod autointoksikacije - toksemije, preporučuje se konzumiranje potočarke nakon dugog zimskog perioda.
Potočarka u pučkoj medicini ima veliku primjenu u liječenju i to kao svježa i u obliku svježeg soka. Preporučuje se uzimanje svježeg soka, kojeg uzimamo u omjeru 1:5, jedan dio soka i 5 dijelova vode, jer čisti sok može izazvati upalu želuca i ždrijela. Svježi sok potočarke uzimamo prema propisanom receptu, jer nije preporučljivo svakodnevno uzimanje soka, već sa prekidima to jest pauzama.
Gorušičino ulje kojeg sadrži većim dijelom se izlučuje kroz bubrege te u njima pojačava cirkulaciju i pojačava mokrenje, dok duža uporaba može nadražiti bubrege. Sok potočarke je omiljeno sredstvo za vanjsku uporabu kod oboljenja kože, kožnih nečistoća, kod ispadanja kose u vidu utrljavanja soka ili stavljanja obloga. Kao oblog od zgnječenih listova kojeg stavljamo na oboljela mjesta smanjuje pojavu sunčanih pjega na koži, te liječi šugu i razne kožne nečistoće.
Znanstvena istraživanja govore o zaustavljanju rasta tumora i metastaza (pokusi na životinjama), ako se ekstrakt potočarke ubrizga u dio tijela, te kao pomoć u liječenju kardiovaskularnih bolesti i u zaustavljanju širenja raka dojke. Ujedno se okorjelim pušačima preporučuje uzimanje salate od potočarke jer izvrsno djeluje i spriječava štetne posljedice pušenja.
Za pripremu obloga lišće potočarke možemo smrviti, iscjeckati tako da dobijemo kašastu smjesu, koji onda nanosimo na oboljelo mjesto. Prije stavljanja obloga na tretirano mjesto očistimo alkoholom, stavimo kašastu smjesu i previjemo. Oblog držimo od 2-4 sata, te poslije skidanja operemo tj isperemo i namažemo mašću ili uljem. Obloge od potočarke primjenjujemo kod raznih kožnih nečistoća, pogotovo onih koji su nastali djelovanjem raznih gljivica.
Dobro oprane listove u više voda, i odstajale u slanoj vodi i octu, te ponovno isprane možemo uzimati za spravljane salate. Salatu začinimo sitno isjeckanim bijelim lukom, maslinovim uljem, sokom limuna, malo soli i papra te po želji dodamo i tanko rezani luk i pustimo da odstoji izmiješana 3 sata. Uzimamo kao dijetalno jelo kod navedenih oboljenja.
Kulinarstvo
Miješana salata divljeg samoniklog jestivog bilja od potočarke, koprive i maslačka, trputca, predstavlja riznicu zdravlja, iz koje i vi možete uzeti svoj dio. Dobro je znati da potočarka ima najveću vrijednost u svježem stanju. Kao začin koristi se slično kao i peršin za posip ranih salata, jela od rajčice, raznih juha, pečenog krumpira te raznih namaza na kruhu sa svježim kravljim sirom, začinjeno s bijelim lukom, crvenom paprikom i sjeckanim listovima peršina.

Ljekovito djelovanje
Listove potočarke rabimo za liječenje:
- bolesti respiratornih organa i puteva,
- dijabetesa
- bolesti jetre - detoksikaciju
- vodene bolesti
- bolesti želuca i crijeva (pobuđuje izlučivanje želučanog soka)
- bolesti bubrega i mjehura (pojačava izlučivanje mokraće)
- bolesti krvi - (čisti krv, naročito ako se jede u proljeće)
- bolesti srca uzrokovane visokim masnoćama u krvi
- potiče izlučivanje stare tvrdokorne i gnojne sluzi

herbalism @ 15:31 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, ožujak 10, 2012
(Novi list, 9.3.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
- 1 jušna žlica usitnjenog korijena ili listova, 2 dl vode
- Priprema: Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 1 sat ako je čaj od korijena a 15 minuta ako je čaj od listova.
- Uporaba: Uzimamo 2-4 šalice čaja na dan.
- Napomena: Čaj od korijena ima jače djelovanje od listova.

Tinktura
(za navedena oboljenja)
200 grama korijena, 1 lit 60 postotnog alkohola
Priprema: Močimo u alkoholu usitnjeni korijen 30 dana uz povremeno mućkanje.
Uporaba: Uzimamo 3 puta na dan po 10-15 kapi sa malo vode ili čaja a u početnom stanju bolesti uzimamo odmah 30 kapi sa malo vode ili čaja.
Napomena: Tinktura ima jače djelovanje od čaja.

Oblog
(za liječenje ugriza otrovnih zmija i insekata)
Priprema: listove i korijen očistimo od zemlje te usitnimo u kašastu smjesu koju stavimo na ugriznu ranu.
Uporaba: Mjesto ugriza sišemo sa sisaljkom ili ustima otrov i stavimo smjesu te previjemo.
Napomena: Najbolji lijek je liječnik sa serumom.

Kontraindikacije
Moguće su alergije kod osjetljivih osoba.

Ehinaceja
lat Ehinacea Angustifolia L
eng Echinacea
d Die Sonnenhüte, Scheinsonnenhüte, Igelköpfe
fr Echinacea (échinacée)

Ehinacea

 

Ehinacea

Crvena rudbekija i pupavica druga su imena ove biljke, koju su sjevernoamerički Indijanci tradicionalno rabili, zajedno sa korijenom, za liječenje raznih bolesti i to naročito rana, povreda, infekcija i upalnih stanja organizma. Američka medicina prema zapisima iz 1887. godine rabi ehinaceu za  liječenje sifilisa i prehlade-gripe. Početkom 19. stoljeća vrlo je popularna tinktura ehinaceje pod nazivom "Meyer's Blood Purifier" tj za detoksikaciju - čišćenje krvi. Od 1930. ehinaceja se preporučuje za jačanje imuniteta. U homeopatiji se pojavljuje raširena uporaba matične tinkture od 1916. do 1950. i to naročito u Njemačkoj gdje se i najviše istražuje.
Biljka sa jakom i šupljom stabljikom koja naraste i do 1,5 metara visine. Listovi linearni, duguljasti dužine od 10-20 cm, prekriveni sa sitnim dlačicama i na rubu nazubljeni. Cvijet je glavica grimizne ili purpurne boje. Korijen je razgranan, a cvate od lipnja do rujna. Miris korijena je karakterističan, a okus ljut i peckajući.
Ehinaceja kod nas u vrtovima raste kao ukrasna biljka te na plantažama. U slobodnoj prirodi raste u sjevernoj i srednjoj Americi. Uzgajaju se najviše sljedeće vrste ehinaceje: Ehinacea angustifolia E. purpurea. E. pallida.
Kod branja i prerade rabi se cijela biljka zajedno sa cvijetom a najviše se rabi korijen od kojeg se pripremaju razni ljekoviti pripravci. Ljekoviti sadržaj: eterična ulja, cinarin, alkilamid, fenoli, betain, apigenin, ehinokozid, polisaharidi, borneol, ehinacin, resin, luteolin, policetilen, kvercetin, kiseline palmatinsku-cikorijsku-kavenu-klorogensku, inulin, vitamin C, bakra, željeza, joda, sumpora, kalija itd.
Ehinaceja je danas najpoznatija biljka antibiotskog i antivirusnog djelovanja te se rabi za jačanje imunološkog sustava kao jedan od jačih - djelotvornijih imunostimulansa kojim pojačava tj potiče umnožavanje limofocita (bijela krvna zrnca) i makrofaga (stanice koje nastaju od monocita a imaju citotoksičnu ili fagocitnu sposobnost) što direktno dovodi do jačanja imunološkog sustava (povećava aktivnost i sposobnost obrambenih stanica); te rabimo za liječenje slabog imuniteta.
Fiziologija djelovanja sastojaka ehinaceje odnosi se na jačanje hijaluronske kiseline (hijuluronid) koja je sastavni građevni dio tkiva te se sprječava razvoj patogenih bakterija stafilokoka i streptokoka što u konačnici dovodi do prestanka širenja infekcije i regeneracije oštećenog tkiva. Današnja uporaba ehinaceje je vrlo raširena te se njezin proizvod od tableta, kompresa, tinkture, masti, krema, sirupa, čaja, preporučuju za liječenje raznih tegoba sve do preporuke uzimanja kao suplimenata tj dodatka prehrani. Laboratorijska istraživanja na miševima potvrđuju veliku ljekovitost ehinaceje u liječenju abnormalnog rasta stanica, novotvorina - tumora, leukemije (inhibira karcinomne stanice) itd. Ehinaceja se ne preporučuje kod autoimunih bolesti, multiple skleroze, AIDSa, HIVa itd.
Zapadna pučka medicina rabi je kao: antiinflamatorik, antioksidant, antiviral, detoksikant, dermetik, mikocid, regenerator, stimulans, za liječenje: bolesti dišnih organa i puteva, bolesti urinarnog mokraćnog sustava, bolesti kože, bolesti uha, bolesti imunološkog sustava, gripe, infekcije, karcinoma, prehlade, razne upale, raznih rana, slabog imuniteta, tumora, uboda, zubobolje, kao i za regeneraciju stanica - čišćenja krvi i organizma.

Ljekovito djelovanje
- Koristi se kod infekcije dišnih puteva i organa, naročito je djelotvorna kod pojava prvih simptoma bolesti
- kod bolesti krvi (stimulira porast bijelih krvnih zrnaca)
-alergija (na pelud)
- povreda, udaraca, modrica, nagnječenje mišića i tkiva, te rana
- ugriza otrovnih zmija
-  bolesti limfe i gljivičnih infekcija (kandide), te ženskih bolesti
-  Chronove bolesti
- bolesti prostate (infekcije)
- umora i iscrpljenosti organizma
- stresa i stresnih situacija te za jačanje općenito psihofizičke kondicije kod pojačanog intelektualnog i fizičkog naprezanja
- poremećaja izlučivanja interferona u organizmu
- bolesti kože, crijeva, bubrega, mjehura i mokraćnih puteva
- malignih bolesti (stimulira razvoj imunoloških T stanica koje uništavaju karcinomne stanice), te za ublažavanje toka bolesti i kemoterapije.

herbalism @ 07:33 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 1, 2011
(Novi list, 26.8.2011)

Čaj
(za sve navedene bolesti)
2 jušne žlice svježih ili suhih listova crkvine, 2 dl vode
Uputa za pripremu: S vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: Pijemo 2 do 4 šalice čaja dnevno ovisno o težini oboljenja. Čaj možemo sladiti medom.

Tinktura
20g listova crkvine, 1dl alkohola 20%
Uputa za pripremu: Bilje močimo osam dana i procijedimo.
Uputa za uporabu: Rabimo za liječenje navedenih oboljenja, tako da uzimamo dva do tri puta na dan po 1 čajnu žličicu tinkture razblaženo sa 1 dl vode, soka ili čaja.

Homeopatija
Homeopatska matična tintura od crkvine, rabi se za otapanje kamenaca i liječenje noćnih mora.

Kulinarstvo
Crkvinu koju naberemo prije cvatnje se može pripremati kao špinat ili blitva te kao juha, kod osoba koje imaju potrebu jačati ili čistiti mokraćni sustav. Svježi sok biljke se teško pije (hrapav i gorak okus) pa se miješa sa sokom jabuke.

Kontraindikacije
Najčešće kod osoba koje su alergične na crkvinu.

Dobro i za kožu
Mlado lišće crkvine možemo stavljati na kožu kod raznih oštećenja, ranica, čireva, impetigo, jer pomaže u razmekšavanju površine kože (emoliens) i zacjeljivanju.

Crkvina
lat Parietaria Officinalis L.
eng Pellitory-of-the-wall, also known as lichwort
d Das Aufrechte Glaskraut
fr La Pariétaire officinale

Crkvina

Crkvina

Danas ima mnogo osoba koji su alergični na crkvinu (pelud pada u jake alergene) i koji imaju velikih problema u vrijeme cvatnje i to u rano proljeće te od kraja kolovoza do listopada.
Druga imena crkvine su štirenica ili ščirica, već više stoljeća se koristi u tradicionalnoj pučkoj medicini, gdje se rabila u liječenju bolesti bubrega i mokraćnih putova, a primjenjuje se i danas.
Cijela biljka je dlakava, sa jajasto duguljastim nasuprotnim listovima, sjajnim i na dugim peteljkama.
Stabljika naraste i do 1 m visine. Sitni zelenkasti cvjetovi smješteni uz stabljiku i lisne peteljke čine loptaste cvatove. Korijen biljke je jak i dug.
Cvate od svibnja do rujna. Okus joj je gorak.
Talijanski naziv erba dei muri, u prijevodu biljka kamenja, govori nam da ju vrlo lako možemo prepoznati i naći. Raste oko crkva, na kamenjarima, starim zidnim ruševinama uz putove, smetlišta, i na vlažnom zemljištu u šumi.
Beremo mlađe biljke u cvatu i to nadzemni dio. Sušimo biljne snopiće obješene na toplom prozračnom mjestu u sjeni. Osušenu biljku rukama usitnimo i pohranimo. Svježe mlade listove možemo odmah rabiti za uporabu.
Ljekoviti sadržaj: gorke tvari, treslovina, sumpor, sluz, kalijev nitrat, kalcijev oksalat itd.
Današnja medicina je cijeni kao dobar diuretik te se i preporučuje kod svih vodenih bolesti, ali je ne koristi u liječenju pijeska i kamenca u bubregu, jetre i žuči, srca, pluća i kože. Njen učinkovit i djelotvoran učinak vidljiv je u razbijanju i rastvaranju kamenca u bubregu i mjehuru te žuči. Nakon smanjivanja kamenca možemo uzimati čajnu mješavinu za izbacivanje kamenca jer ne prijeti opasnost da se oni zaglave u mokraćnim ili žučnim kanalima. Dakako da terapija za razbijanje kamenca sadrži i obveznu uporabu limunske kiseline (1-3 limuna dnevno), kao i propisanu dijetu. Ono što je bitno za osobe sklone stvaranju kamenca da nakon izbacivanja kamenca sa čajnom mješavinom ili operacijskim zahvatom, za piće se mora rabiti čaj od šipka koji sprječava stvaranje kamenca.

Ljekovito djelovanje
- Kod bolesti bubrega i mjehura, kod kojih na prirodan način pročišćava mokraćni sustav, kod infekcija raznim bakterijama u mokraćovodu, kao što su cistitis, E. coli, a pogotovo kod katara mjehura, te kod bolesti zadržavanja mokraće (oligurija), kao i kod pijeska i kamenca u bubregu i mjehuru
- kod insuficijencije srca, vode oko osrčja, te u kombinacijama sa drugim biljkama kao kardiotonik
- kod ascitesa jetre, edema, oteklih nogu, reume i reumatskih tegoba, artritisa, astme, katara pluća i dišnih organa, suhog kašlja
- svježe istisnuti sok iz listova crkvine predstavlja najpouzdanije ljekovito sredstvo u liječenju navedenih oboljenja (dnevna doza je 30-60g svježeg soka)

herbalism @ 23:14 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 13, 2011
(Novi list, 13.5.2011)

Čaj
(za navedena oboljenja)
1 jušna žlica suhe koprive bijele, 2 dl vode, propolis
Uputa za pripremu: Uzmemo 1 jušnu žlicu suhe biljke koju prelijemo sa 2 dl vruće vode,  poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: Pijemo 2-3 šalice na dan. Čaj možemo zasladiti i dodati 5-10  kapi propolisa.
Napomena: Rabimo kao lijek i podanak koprive bijele. Najbolja je mješavina (list, cvijet, podanak).

Vino
(za kamence u bubregu)
100 grama svježe biljke u cvatu s korijenom, 1 l vina
Priprema: opranu biljku usitnimo i stavimo kuhati s vinom. Kratko prokuhamo i ohladimo. Procijedimo.
Uporaba: pijemo do pola dicilitra 3 puta na dan s malo čaja.

Prašak
Pripremimo od cijele osušene biljke (list, cvijet, korijen) te usitnimo što finije. Koristimo za posipavanje rana, gnojnih teško rastućih rana itd.

Homeopatija
Homeopatski lijek Lamium ima specijalnu primjenu u liječenju ženskih bolesti i urinarnih organa (kataralne infekcije bubrega, teškoće u mokrenju, menstrualnih tegoba, hemeroida, glavobolje itd). Rabimo potenciju C 30.

Kulinarstvo
Mladi listovi su prava poslastica u pripremi variva, juha te raznih jela od samoniklog jestivog bilja. Cvjetovi u miješanim proljetnim salatama. Listovi i cvjetovi jestivi su u sirovom stanju.

Kopriva bijela
lat. Lamium album
eng White Deadnettle
d Die Weiße Taubnessel
fr L'ortie blanche ou lamier blanc

Kopriva

Kopriva

Ljekarnički naziv - Flores Lamii albi (adstringent, antianemik, antibakterik, antidijaroik, antispazmodik, emenogog, dermetik, detoksikant, diuretik, depurativ, hemostatik, hemolitik, hipnotik, holagog, laksativ, nervin, sedativ, vazokonstriktor). Druga imena: medić, mrtva kopriva, mrtva bijela kopriva.
Strana imena: slovenski: pivka, srpski: bela kopriva, talijanski: Falsa-ortica bianca
Iz povijesti: Ime Lamium dobiva po grčkoj riječi laimos - što znači grlo (veliki oblik cvijeta). Domovina biljke je Europa i Azija. U kršćanstvu poznata kao cvijeta arhianđela Mihovila, a u astrologiji kao biljka Venere. U pučkoj medicini poznato narodno sredstvo za liječenje bolesti krvi i za čišćenje krvi. Dioskurid, Plinije Sekund, Hildegard, Hieronymus Bock, Mattioli, rabe bijelu koprivu u liječenju raznih bolesti, a Kneipp i Kunzle daju joj veliki značaj u liječenju raznih bolesti. Stari zapisi iz 1597 god. autora John Gerrds savjetuju za bolje raspoloženje i vitalnost jer daje srcu veselost i vraća zdravu boju lica.
Opis: Višegodišnja zeljasta biljka s visokom stabljikom do 50cm visine. Listovi su dlakavi, nasuprotno smješteni, jajastog oblika, s jako nazubljenim rubom. Cvjetovi bijeli do prljavo bijeli smješteni na vrhu stabljike u pršljaste cvatove, veliki i ugledni. Podanak dug.
Miris i okus: Bez naručitog mirisa te gorkog biljnog sluzava okusa.
Nalazište: u pravilu blizu naselja, iza seoskih staja, rubova šuma, živica, nasipa, zapuštenim mjestima itd.
Branje i prerada: Za sušenje se bere cijela biljka u cvatu i podanak. Sušimo na toplom mjestu s jakom cirkulacijom zraka. Kod sušenja potrebno je biljku osušiti do kraja jer je jedino ispravno osušena biljka ljekovita. Ako kod sušenja i potamni, nije za ljekovitu uporabu. Osušeno bilje pakiramo u hermetički zatvorenu ambalažu.
Ljekoviti sadržaj: Eterično ulje, flavonske glikozide, holin, histamin, kvercimeritrin, lamiozid, metilanin, rutin, sluzi, tiramin, tanina, taninske kiseline, saponina.

Ljekovito djelovanje
Kad se u narodu uvriježi sigurna praksa u uporabi određene ljekovite biljke, tada ona postaje na neki način pravilo za liječenje određenih bolesti, pa tako je i bijela kopriva u narodu rabljena za liječenje:
- krvnih bolesti ili za čišćenje krvi, kao dobar detoksikant i jačanje krvi kao antianemik (anemija, malokrvnost, krvne bolesti -  povišene vrijednosti masnoća - kolesterola, triglicirida)
- bolesti krvarenja (uspješno zaustavlja nosno krvarenje, krvarenje nakon poroda)
- bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih puteva (pojačano izlučivanje mokraće, cistitis, katar bubrega i mjehura, infekcija, slab rad bubrega, kod kamenaca i pijeska, kod pojave bjelančevina u mokraći)
- bolesti prostate (benigne hipertrofije, prostatitis)
- bolesti želuca i crijeva (tegobe s radom želuca, slab želudac, kronična konstipacija - zatvor, jer dobro raskužuje tvrdu stolicu kao laksativ, gastritisa, gastritičnog katara, tegobe s hemeroidima, žgaravica, podrigivanje, griža, proljev)
- bolesti jetre i žuči (oštećene jetre kod trovanja hranom, alkoholom, nikotinom, lijekovima, kod komplikacije sa žuči)
- gihta
- groznice i grozničavih stanja
- bolesti slezene
- ženskih bolesti (klimakterija) kod tegoba s menstrualnim ciklusom (regulacija, slabe mjesečnice, dismonoreje, međumjesečno krvarenje poradi hormonske disfunkcije - neravnoteže, bolne mjesečnice, leukoreja - trichomonas i candida, kod bijelog cvijeta)
- bolesti dišnih organa i puta (astme, infekcija, bronhitisa, katara, upale pluća, sluzavost pluća, infekcije usta, infekcije ždrijela, teškoće sa disanjem, tuberkuloze, za iskašljavanje katara i sluzi)
- bolesti živaca (smirenje živaca kao nervin, kod slabih živaca, psihički umor, nesanica, melankolična stanja)
- bolesti kože (kao prirodni dermetik kod kožnih bolesti djeluje brzo) i to kod raznih osipa, opeklina, apcesa, ranica i rana, čireva, naručito kod zanoktice - gnojne upale nokta
- bolesti krvnih žila (uspješno se rabi kod proširenih vena - varikoziteti vena, hemeroida)
- kod oteklina limfnih žlijezda (skrofule)
Kao prirodni lijek rabi se nadalje kod slabosti cijelog organizma, slabog imuniteta ili pučki rečeno boležljivog stanja.
Cvjetovi kuhani u vodi mogu se rabiti kao tradicionalni biljni lijek za katar i vodenu bolest. Cvjetni vrh biljke rabi se kao antospazmodik, adstrigent, diuretik, depurativ, holagog, homeopatik, hipnotik, ekspektorans, sedativ, tonik, vazokonstriktor itd.

herbalism @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, travanj 16, 2011
(Novi list, 15.4.2011)

Čaj od listova bazge
(za proljetnu detoksikaciju tijela)
1 jušna žlica usitnjenih listova, 2dl vode
PRIPREMA: svježe usitnjene listove bazge kuhati 10 minuta u vodi, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti. UPORABA: piti natašte po jednu šalicu čaja dnevno u trajanju jednoga tjedna, doručkovati nakon sat vremena.

Čaj od cvjetova bazge - lipe - kamilice
(za liječenje prehlade i gripe)
cvijet bazge, lipe, kamilice, 2dl vode
PRIPREMA: usitnjene cvjetove bazge preliti vrućom vodom, poklopiti i nakon pola sata procijediti. UPORABA:  piti dnevno 2-4 šalice.

Sirup od cvjetova bazge
(za osvježenje cijelog organizma, te za jačanje imuniteta)
30 cvjetova bazge, 3 litre vode, 3 kg šećera, 2 vrećice konzervansa ili sok 2 limuna
PRIPREMA: ubrane cvjetove bazge staviti u vodu do sljedećeg dana, dobro procijediti, i u tekućinu-ekstrakt umiješati šećer. Staviti kuhati dok se ne zakipi, skinuti s vatre i kada se malo ohladi, umiješati sok od limuna ili konzervans i vruće uliti u prokuhane boce.
UPORABA: ovaj sirup bazge razrijeđen s vodom, izvrstan je i ljekovit ljetni napitak.

Homeopatija
U ovoj vrsti liječenja, bazga, Sambucus nigre, koristi se kod obilnog, prejakog i toplog znojenja tijela tijekom dana, curenja nosa (djeca) i kod bolesti dišnih puteva i organa. Kod akutnih stanja uzima se tinktura u 6. potenciji, svakih četiri sata 3-4 puta na dan po 10 kapi u čaju ili vodi. KLINIČKA UPORABA: astma, alergije, bronhitis, kašalj, rinitis itd.

Bazga
lat Sambucus nigra L.
eng Elder, Elderberry, Black Elder, European Elder, European Elderberry, European Black Elderberry, Common Elder, or Elder Bush
d Der Schwarze Holunder
fr Le sureau noir

Bazga

Bazga

Bazga

Druga imena: bazak, bazgovina, crna bazga, zova, zovika. Iz povijesti: "Grajani iz Kastva nešto su se pogložili s Lovrancima pa su odlučili bombardirati ih topom napravljenim od stare bazge. Ispalili su s Fortice tek jednu "granatu", top se rasprsnuo; četvorica oko njega odmah ispustila junačku dušu. To je shvaćeno kao uspjeh uz komentar: "Jezero te vrazi zelo, kad su se uvdeka zbatili četiri, koliko j' pak Lovranec mrtveh!"
Opis: Stablo naraste 3-5 m visine, svijetlosive je kore debla i grana na kojima su smeđe lanticele obliku bradavica šuplje i drvenaste, vrlo bogato ispunjene bijelom i mekanom srčikom. Perasti nasuprotni listovi jajasto ušiljeni, s pilastim rubom, svijetlozelene su boje. Peteljka je snažna i kratka, pri osnovici proširena. Plodovi su na početku zelene bobe, zatim ljubičastocrvene, te na kraju sazrijevanja crne. U bobama veličine 5-6mm, s tri jajaste smeđe sjemenke, sočan je crveni sok. Razmnožava se sjemenom i vegetativnim rastom.
Vrijeme cvatnje: Travanj-srpanj (ovisno o staništu)
Miris i okus: Cvjetovi imaju jak miris, a okus aromatično gorak. Listovi, mladi izdanci, kora i korijen su neugodna mirisa. Okus sirovih plodova je osebujan, a kuhanjem postaje prijatan.
Stanište: Najčešće samonikla, bazga raste uz rubove šuma, šikara, putova, ograda, na sunčanim šumskim krčevinama te u blizini naselja i na zapuštenim mjestima, a najviše voli svježa tla. U novije vrijeme uzgaja se plantažno.
Branje i prerada:
Mladi izdanci i listovi sakupljaju se od travnja do svibnja, ovisno o staništu i vremenu vegetacije, a suše na sjenovitom i prozračnom mjestu; najbolji način je svježe ubrane listove nožem usitniti i sušiti. Mladi pupovi rabe se u gemoterapiji (liječenje pupovima), za izradu tinkture ili se suše. Štitasti cvatovi mogu se brati od lipnja do srpnja (ovisno o klimi - u Primorju već u travnju) te tanko rasprostru ili vezane u vezice te ih se suši brzo, na tamnom i prozračnom mjestu (najbolje na tavanu). Važno je znati da osušeni cvjetovi ne smiju jako potamniti, već moraju zadržati žutu boju (zato cvjetove bazge treba brati oko sunčanog podneva kad imaju najmanji postotak vlage).. Plod se može brati od srpnja do kolovoza i sušiti tako da se ubrani štitovi vežu u vezice ili štitove, rasprostrti na čistu podlogu. Mjesto sušenja mora biti u sjeni i dobro prozračno. Osušene plodove - bagove bobe - pohraniti u papirnatu ili staklenu ambalažu.
Ljekoviti sadržaj pupoljka i lista: Željezo, natrij, kalijev nitrat, šećer emulin, invertin, sambucin; cvijet: eterična ulja, sluz, holin, šećer, saponin, jabučna, valerijanska i vinska kiselina, glikozid sambungrin i antocijan; kora: tanin, saponin, sambungrin, holin; plod: tanin, eterična ulja, guma i smola, vitamini A, B, B1, B6, C, C2, E te J vitamin, organske kiseline i to jabučne, vinske, valerijanske itd. Sadržaj 100 mg kore: antipneumonik - vitamin C2 (euler) oko 9 mg, vitamin A9 mg, B 18 mg, C 63 mg, pektin, gorke tvari itd.
Kontraindikacije: bazgu NE uzimaju osobe koje imaju problema sa žuči, čirom na želucu, sa slabim želucem, s jetrenim komplikacijama.

Ljekovito djelovanje
List bazge je dobar i jak purgativ, ali izaziva povraćanje i gađenje, diuretik, diaforetik, ekspektorant, insekticid i hemostatik. List rabimo u liječenju:
- katara dišnih puta, bolesti bubrega i mjehura, slabog mokrenja, raznih krvarenja, bolesti crijeva, šećerne bolesti
- sok od lišća bazge liječi upaljene oči, a ako se pomiješa s malo lanolina ili svinjskom masti, djelotvoran je u liječenju modrica, hematoma, edema, rana, nagnječenja itd.
- sok svježih listova koristi se i za bojanje (zelena boja) raznih ulja i masti
- suhe listove možemo usitniti u prašak i rabiti za posipanje, pogotovo protiv raznih kožnih nametnika (uši, buhe), kao i kod gljivičnih oboljenja kože
- Kneipp preporučuje proljetnu kuru za čišćenje organizma uz pomoć pripravaka načinjenog 6-8 mladih listova bazge, sitno izrezanih kao duhan.
Cvijet bazge je diaforetik, diuretik, ekspektorant, galaktogen, pektoral, antiseptik i antivirusnog je djelovanja, a koristi se u liječenju:
- komplikacija respiratornih organa i puteva
- za pročišćavanje krvi
- vodeni cvjetni ekstrakt bazge je blagi adstrigent i nježan stimulans i rabi se za liječenje očiju i kožnih nečistoća. Ekstrakt se koristi i za vanjsku uporabu, za smanjivanje raznih bolova (naručito mišićnih i bolova uha) i za smirivanje upalnih procesa na koži (oblozi, ispiranje itd)
- od cvjetova možemo napraviti i mast kojom liječimo opekotine, ozljede, kraste i rane
- ispiranjem i čajem od bazge liječimo sinusitis, katar nosa, hunjavicu i curenje iz nosa
- sok od svježih bobica rabi se za čišćenje krvi, te za jačanje imunološkog sustava, kao laksativ, te protiv grčeva i crijevnih kolika itd.

herbalism @ 21:29 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, ožujak 25, 2011
(Novi list, 25.3.2011)

Kulinarstvo
Repuh crveni (Petasites hybridus L.) - mlade listove s peteljkama kuhamo za pripremu raznih variva.
Od repuha bijelog (Petasites albus L.) rabe se prokuhane peteljke listova koje su sočne i mesnate. Najprije ih ogulimo i kuhamo kao šparogu ili ih možemo kiseliti. Guli se lako i to je jedan od znakova za raspoznavanje od drugih vrsta repuha, koji se teško gule. Korijen bijelog repuha nije jestiv.

Čaj
(za navedena oboljenja)
1 jušna žlica usitnjenog lista repuha, 2 dl vode
Priprema: Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti.
Uporaba: Piti 2-3 šalice čaja u gutljajima tokom dana.
Napomena: Kod pripreme čaja od suhog korijena jedna čajna žličica korijena najprije se moči 1-2 sata i potom kratko prokuha. Pije se isto kao i čaj od lista.

Preživljavanje u prirodi
U proljeće su sočne stabljike bijelog repuha te mladi listovi crvenog repuha, kojih ima u izobilju, izvrsna hrana.
Ljeti listove repuha rabimo kao zaštitu od iznenadne kiše i sunca.

Repuh
lat. Petasites hybridus L.
eng Common Butterbur
d Die Gewöhnliche Pestwurz
fr Le Grand pétasite ou Pétasite hybride ou Chapelière ou Grand pas d'âne

Repuh

Repuh

Repuh

Obitelj Glavočika; Ljekarnički naziv - Folia et radix Petasitidis (analgetik, antiastmatik, antispazmatik, diuretik, dijaforetik, emenagog, homeopatik, laksativ, kardik, relaksant, stimulator, tonikum.
Druga imena: Crveni repuh, lopuh, običan lopuh,repušina.
Slovenski - repuh navadni - klobukovje, koželje, lapiž, lapuh, zdravilni repuh, talijanski: Farfaraccio maggiore.
Iz povijesti: Njemački naziv za repuh "pestwurz" znači korijen protiv kuge i on najbolje govori o korištenju ove biljke u prošlosti.
Opis: Repuh je trajna biljka jakog, trajnog i dobro razgranatog korijena koji je izvana taman a iznutra bijel, iz kojega izbija cvjetna stabljika (batva) na kojoj su cvjetovi. Postoje dvije vrste cvatova od kojih na jednom prevladavaju muški, a na drugom ženski, sakupljeni u grozdasti cvat ili cvjetnu glavicu s crvenim i ponekad bijelim cvjetovima. Listovi su prizemni, veliki, debeli, široki, okruglasti, srcolikog do bubrežnog oblika, s donje strane dok su mladi dlakavi, te nazubljeni po rubu, kratko zašiljeni, a mogu narasti i do metar u visinu i do 60cm u širinu. Plod je bjelkasta sjemenka dužine od 3mm.
Vrijeme cvatnje: Ožujak-travanj
Miris i okus: List miriše po travi, a korijen ima aromatičan, poseban miris, te neugodan okus.
Stanište: Raste na obalama potoka, rijeka, jezera, močvara, uz vlažne livade i šumske putove, vlažna mjesta u šumama.
Branje i prerada: Rabi se svježa biljka, list, korijen i sok biljke. Listove beremo u proljeće nakon formiranja, a korijen u rano proljeće ili jesen. Sušimo brzo na toplom i zračnom mjestu.
Ostale vrste repuha su Bijeli repuh P. albus L. i Livadni repuh P. frigidus L.
Ljekoviti sadržaj: Eterično ulje, dekstrin, inulin, saponin, petazitin - patasin, alkaloid, pyrrolizidine, tanin, sluz, mangan, kalcij, vitamin C, karotin.
Toksičnost: Alkaloid Pyrrolizid je toksičan za jetru.
Rijetki su pravi prirodnjaci koji nisu rabili listove repuha za zaštitu glave i tijela kod iznenadnih naleta ljetnih kiša ili kao suncobran. Liječenje tinkturom načinjenom od korijena repuha koju sami pripremamo. Na taj jaki lijek netko reagira burno a netko ne. Zbog takvog jakog djelovanja dr Alfred Vogel je razradio terapiju tinkturom od korijena repuha.
Kontraindikacije
Ne preporučuje se dugotrajna uporaba čaja od listova i korijena repuha.

Ljekovito djelovanje
Pučka medicina listove repuha rabi za liječenje:
- plućnih bolesti
- bolova i drugih tegoba želuca i crijeva
- tegoba jetre i žuči itd
- grčeva
- svježi list repuha rabimo kod liječenja raznih površinskih rana, čireva, bolova u zglobovima, kod upale zglobova, reumatskih tegoba, poliartritisa, tako da zgnječimo list, stavimo ga direktno na ranu i previjemo
- Možemo iscijediti svježi sok iz lista koji također rabimo za liječenje raznih rana kao i svježi sok iscijeđen iz korijena repuha kojeg rabimo kod jakog i naglog ispadanja kose ili gubitka kose
- Listovi repuha, ukratko možemo reći, djeluju kod svih gastrointestinalnih tegoba, te tegoba
- urogenitalnog sustava
- respiratornog sustava
- kao i kod migrena
- Osušeni korijen repuha je dobar lijek za izazivanje obilatog znojenja i mokrenja
- za odstranjivanje sluzi i katara iz svih organa
- za pražnjenje crijeva
- kod zaraznih bolesti kao što je kuga
- kao sredstvo protiv nametnika i parazita u crijevima
- za liječenje reume, gihta, reumatoidnog atritisa, poliartritisa, reumatskih bolova.

herbalism @ 21:41 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 11, 2011
(Novi list, 11.3.2011)

Sok
Svježe istisnuti sok iz listova tratinčice ili iz listova i cvjetova uzima se u količini 1-3 jušne žlice na dan.

Mast
Od svinjske masti i tinkture trantičice i to u omjeru 2:1 (dva dijela masti jedan dio tinkture)

Čaj
1 čajna žličica suhe biljke, 2 dl vode,
UPUTA ZA PRIPREMU; Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 10 minuta i procijedimo.
UPUTA ZA UPORABU; pijemo 2-3 šalice čaja.

Tinktura
200 grama listova i cvjetova, 1 litra 70 postotnog alkohola
UPUTA ZA PRIPREMU; Močimo 30 dana bilje u alkoholu, i procijedimo
UPUTA ZA UPORABU; Uzimamo 3 puta na dan po 10-15 kapi sa malo vode ili čaja.

Zapadna pučka medicina rabi kao antispazmodik, antitusik, analgetik, antiseptik, abortiv, ekspektorant, emolient, homeopatik, laksativ, purgativ, tonik, za liječenje; artritisa, bolnih stanja, bolova, bolesti očiju, bolesti jetara, bolesti bubrega, krvi koju dobro pročišćava, karcinoma, konstipacije, kašlja depresivnog, karcinoma, katara dišnih puteva i organa, ranih rana i povreda kože, reume, tumora, zatvora crijeva, žučnih tegoba itd.
Kontraindikacije: nisu poznate.

Tratinčica
lat. Bellis perenis L.
eng Common Daisy, Lawn Daisy, English daisy
d Das Gänseblümchen, Mehrjähriges Gänseblümchen, Maßliebchen, Tausendschön oder schweizerisch „Margritli“ (Kleine Margerite)
fr La pâquerette

Trantičica

Tratinčica

Familiae Asteraceae - Obitelj Glavočika, Farmakopejski naziv - Flos Belllidis (antispazmodik, antiseptik, analgetik, antitusik, abortiv, ekspektorant, emolient, homeopatik, laksativ, metabolik, purgativ, tonik). Druga imena: krasuljak, katarinčica, margetica, ovčica. Talijanski; Margheritina - Pratolina comune. Slovenski; navadna marjetica, srpski; bela rada.
Iz povijesti: Tratinčica je biljka planete Marsa. Znana biljka u narodu koja je poznata da joj se cvjetovi okreću prema suncu od istoka prema zapadu kao suncokret. Kršćani smatraju da je tratinčica nikla iz suza Marije na putu prema Egiptu.
Opis: Trajna biljka s prepoznatljivim cvjetnim glavicama koje cvatu tokom cijele godine s prepoznatljivim bijelim jezičastim i žutim cjevastim cvjetovima, te prizemnih eliptičnih i duguljastih na rubovima nazubljenih listova koji tvore lisnu rozetu.
Vrijeme cvatnje: I-XII.
Miris i okus: bez naručitog jakog mirisa i gorkog okusa.
Stanište: Raste na livadama, parkovima, vrtovima, vinogradima, poljima, uz pute itd.
Branje i prerada: Sabire se cijela biljka na toplom i prozračnom mjestu. Mladi listovi se spremaju kao ukusna salata.
Ljekoviti sadržaj: eterična ulja, saponina, antoksantin, masna ulja, fumarinske - taninske - jabučne kiseline, resin, inulin, tanina, sluzi, gorke tvari, mineralne tvari itd.

Ljekovito djelovanje
- bolesti krvi (proljetno čišćenje ili pročišćavanje krvi, za detoksikaciju krvo kod svih bolesti krvi, kod raznih bolesnih stanja u kojima je potrebno promijeniti i ojačati krvnu sliku, anemije, malokrvnosti, slabokrvnosti, u liječenju tegoba krvi uzimamo čaj ili svježe istisnuti sok iz listova itd)
- bolesti respiratornih organa i dišnih puteva (iscrpljujućeg kašlja, kašalj grčeviti, kašalj depresivni, bronhitisa, prehlade, nazeba, katara bronha, pleuritisa, prsnih bolova, upalnih stanja, infekcija, grčeva bronha, slabosti pluća, infekcije plućne maramice itd)
- bolesti želuca i crijeva (kod izgubljenog teka ili slabog teka - apetita, katara želuca, upalnih tegoba sa crijevima, grčevima crijeva, katara crijeva, sluz crijeva, krvarenja crijeva itd)
- bolesti jetre i žuči (masne jetre, za detoksikaciju jetre, kod trovanja organizma za detoksikaciju jetre, slabog rada žuči itd)
- bolesti kože (upaljenih rana, bolnih mjesta, raznih kožnih nečistoća, oteklina, edema, iznenadnih kožnih erupcija, varikoznih vena, raznih rana i krasti na glavi, u tu svrhu dobro djeluje svježe istisnuti sok kojeg stavljamo na oboljelo mjesto itd)
- reume, gihta, škrofuloze, artritisa
- bolesti bubrega (za detoksikaciju bubrega i mjehura, pijeska i kamenca itd), edema
- ženskih bolesti (neuredne i bolne mjesečnice, grčeva maternice itd)
- Novija istraživanja potvrđuju vrijednost tratinčice kao prirodnog lijeka te preporučuju uporabu u liječenju HIVa i karcinoma dojki (čaj ili svježi sok). Tratinčica je dobar prirodan metabolik koji pokreće cijeli metabolizam na pojačani rad i bolju izmjenu tvari.

herbalism @ 21:38 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, studeni 29, 2010
(Novi list, 26.11.2010)

Čaj
(za liječenje navedenih bolesti)
1 jušna žlica usitnjenog korijena, 2dl vode
Uputa za pripremu: korijen prelijemo kipućom vodom, poklopimo, pustimo da odstoji 2 sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: pijemo 2-3 puta dnevno po šalicu čaja.

Prašak
Uzimamo 2-3 puta dnevno na vrh noža s mlijekom ili vinom kod oboljenja probavnih organa, redovite stolice, jetre, žuči, kašlja, promuklosti itd. Za vanjsku uporabu rabi se za posipanje rana, kod proširenih vena te kod slabog zacjeljivanja rana. Prašak pomiješan s medom liječi promuklost.

Tinktura
(za liječenje respiratornih organa i dišnih puteva, i za izbacivanje otrovnih tvari iz organizma, kod žgaravice)
20g usitnjenog korijena, 1dl 60% alkohola
Uputa za pripremu: močimo korijen 10 dana u alkoholu i procijedimo.
Uputa za uporabu: jednu jušnu žlicu tinkture stavimo u 1dl vruće zašećerene vode - med, i pijemo svakih sat po jednu žlicu. A možemo uzimati 10 kapi s kockom šećera.

Homeopatija
Rabi se matična tinktura od svježeg korijena bedrenike u 6 potencija, za groznicu, zimicu, glavobolju, lumbago, bolove leđa i vrata, epistaksis, gastrotegoba, crijevnih tegoba itd.

Preživljavanje u prirodi
Proljeće: beremo mlade aromatične prizemne listove za miješane salate, variva, juhe itd. Dobar je začin raznim jelima (umacima, suhom mesu, marinadama).

Bedrenika
lat. Pimpinella saxifraga
eng Burnet Saxifrage
d Die Kleine Bibernelle, Gemeine Bibernelle, Stein-Bibernelle, Steinbrechwurz, Steinpetersilie, Bockwurz, Pfefferkraut, Bumbernell
fr Petit Boucage

Bedrenika

Bedrenika

Bedrenika

Familiae Umbelliferae - obitelj štitarki. Ljekarski naziv - Radix pimpinellae  (antiseptik, antireumatik, antiinflamatorik, antispazmodik, antioksidant, antitusik, antiasmatik, antiemetik, detoksikant, diuretik, dijaforetik, ekspektorant, emenagog, holagog, karminativ, laksativ, sedativ, sekretolik, stomahik). Druga imena: mala bedrenika, bedrinac, dinjica, jarčev korijen, silj.
Strana imena; slovenski: bedrenec, divlji janež; srpski: komoračica, talijanski: Tragoselino comune.

Iz povijesti: Ime se prvi put pojavljuje u 7. stoljeću u spisima talijanskog liječnika Benedictus Krisp.
U vremenima epidemija kuge i kolere u Europi, bedrenika je bila spasonosni pučki lijek za liječenje te smrtonosne bolesti. Opis djelovanja opisao je Tabernaemontanus 1588. u svojoj knjizi "New Kreuterbuch". Da se uistinu cijenila bedrenika, govori i stara izreka koju su omiljeno izgovarali u Švicarskoj (dr. Vogel), a glasi: "Jedi češnjak i malu bedreniku, pa ćeš starost doživjet - veliku".
Opis: Trajna zemljasta biljka visine do 30cm, s odebljalim vretenastim korijenom. Stabljika puna i okrugla. Nasuprotni perasti listovi sa 3-5 lista, najčešće prizemni, dok ih na stabljici gotovo nema. Ružičasto bijeli ili žuti cvjetovi tvore cvijetni štitac.
Vrijeme cvatnje: VII.-X.
Miris i okus: Biljka miriše ugodno i aromatičnog je okusa, a korijen ima jako neugodan miris i papreno peckajući okus.
Stanište: Raste po livadama, pašnjacima, neobrađenim poljima, kamenjarima uz puteve i obala rijeka.
Branje i prerada: Cijelu biljku sabiremo u srpnju te ju sušimo usitnjenu. Korijen kopamo u proljeće i jesen, a mlade listove u proljeće za ishranu. Korijen nakon čišćenja razrežemo u štapiće i nanižemo na konac te sušimo na toplom i prozračnom mjestu u sjeni. Suhog, smrvimo i pohranimo u odgovarajuće posude.
Ljekoviti sadržaj: Pimpinelin, pimpillin, umbeliferon, izobergapten, isoeugenol (antioksidant - naručito kod dijabetičara), dimetil-azulene, kumarin, tanin, eterično ulje 0,4%, smola, saponozid, gumu, gorke tvari, željezo, kalcij itd.
Eterično ulje korijena je sastojak koji daje ljekovitost bedreniki i koji možemo rabiti u raznim liječenjima pojedinih bolesti.
Zapadna pučka medicina rabi bedreniku kao: antiasmatik, anti-emetik, adstrigent, antiinflamatorik, antikonvulzant, antioksidant, antidiaorik, diuretik, ekspektorant, karminativ, za liječenje: astritisa, angine, bolesti jetre, bolesti oka, bolesti krvi,bronhitisa, bubrežnih kamenaca, bolesti crijeva i želuca, dijareje, dispepsija, ekcema, groznice, grčeva, hemeroida, hrapavog glasa - promuklosti, izostale mjesečnice, kuge, katara grla, komplikacije želuca, katara crijeva, katara gornjih dišnih puta, katara sluznica, krvarenja, kamenca mjehura, kašlja, laringitisa, ospica, promuklosti, prehlade i raznih rana, povreda kože, srčanih komplikacija, srčanih aritmija, šarlaha, tegoba sa disanjem, umora, urinarnih tegoba, kao i za pranje usta itd.
Kontraindikacije nisu poznate.

Ljekovito djelovanje
- bolesti želuca i crijeva (upalna stanja, slabi ili spušteni želudac, kiseli želudac, grčevi, nadutost, proljev, hemeroidi)
- bolesti pluća i dišnih putova (kašalj, hripavac, astma, bronhitis, faringitis, traheitis, angina, upale i promuklosti, kod oteklina desni, katar usne šupljine i ždrijela)
- bolesti bubrega i mjehura (infekcije, kamenac, pijesak)
- bolesti krvi (čisti i jača krv)
- bolesti žena (regulira mjesečnicu itd)
- reumatizam zglobova
- gihta
- zaraznih bolesti (šarlah, ospice, rubeola)
- vodene bolesti
- za smirivanje živčanog sustava
Sam korijen se rabi za liječenje infekcija dišnih organa i puteva te kod kroničnog gustog sekreta - katara. Žvakanje svježeg korijena pomaže kod zubobolje i paralize jezika.
Bedrenika se preporučuje i kao dobar djelotvoran lijek za:
- detoksikaciju cijelog organizma te za poticanje izlučivanja otrovnih i loših tvari iz organizma (to svojstvo rabimo i u preventivnim kurama za očuvanje našeg zdravlja)
- kao diuretik za pojačano izlučivanje mokraće
- dijaforetik za pojačano znojenje
- galaktogen - pojačava količine mlijeka kod dojilja
- sekretoličko i ekspektoralno djelovanje rabimo kod problema s katarom (želuca, crijeva, bronha itd)

herbalism @ 10:03 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, studeni 20, 2010
(Novi list, 19.11.2010)

Uporaba ricinusova ulja
Djeci se daju 1-2 čajne žličice na dan, a odraslima 2-3 čajne žličice na dan, s malo čaja ili mlijeka. Prije uporabe obavezno se savjetovati sa liječnikom.
U vanjskoj uporabi kod tretmana kože i kožnih tegoba liječenje ne smije trajati više od 15 dana.

Čaj
za navedena oboljenja
1 jušna žlica listova, 2dl vode
Priprema: Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 15 minuta i  procijedimo.

Kontraindikacije
Ulje ricinusa ne daje se kod akutnih bolesti unutarnjih organa niti trudnicama.
Dugotrajna uporaba ulja može dovesti do težih poremećaja u probavnom sustavu. Kod kroničnog zatvora ne uzimati ulje.

Ricinus
lat. Ricinus Communis L.
eng. The castor oil plant
d Der Wunderbaum
fr Le ricin commun

Ricinus

Ricinus

Iz povijesti:
Domovina ricinusa su južna Azija i tropski dio Afrike. U starom Egiptu još 4000 godina pr. n. e. uzgajao se za dobivanje ulja. Kao jak otrov, ricin rabe bioteroristi za atentate.

Opis:
Jednogodišnja do dvogodišnja biljka s jako razvijenim ograncima koji narastu i do 1,5m. Listovi su veliki i krpasti, cvjetovi jednospolni, neugledni, a razvijaju se u prostranim cvatovima. Plod je bodljikavi tobolac s tri sjemenke. Sjemenke imaju tvrdu i glatku pjegavu lupinu. Cijela biljka je otrovna.
Vrijeme cvatnje: lipanj-srpanj
Miris i okus: Bez naročitog mirisa, a sjemenke su ugodna okusa.
Stanište: Uzgaja se plantažno, a može se naći i u poludivljem obliku u prirodi. Ponekad je možemo vidjeti i u vrtovima, gdje se uzgaja kao ukrasna biljka.
Branje i prerada: Prikuplja se sjeme od kojega se hladnim prešanjem dobiva ulje. Ulje nije otrovno i ljekovito je, ali ostatak sjemena tzv. uljni kolač, jeste otrovan jer sadrži  ricin koji je jak otrov. Može se brati list i korijen kojeg sušimo na toplom mjestu.
Ljekoviti sadržaj: Ricin - toksalbumin - fitotoksin , fitotoksalbumin, protein, lecitin, masno ulje - triglicerid ricinolske kiseline, alkaloid piridin, vitamin E.

Toksičnost: Ricin se ubraja među jače otrove, i uspoređuje se s otrovom kobre, te aconitumom, otrovnim bacilom difterije. Trovanje sjemenkama ricinusa može izazvati smrt djeteta ako pojede samo jednu sjemenku, a odrasli čovjek može umrijeti ako pojede osam sjemenki. Otrov izaziva sljepljivanje eritrocita emboliju tj začepljenje žila u plućima, razgrađuje bjelančevine i uništava ribozome - krvna tjelašca itd.
Otrovni dijelovi biljke: cijela biljka a naročito zgnječena sjemenka.
Simptomi trovanja: mučnina, povraćanje, bol želuca, krvavi proljev, depresija, drhtanje, znojenje, konvulzije - grčevi, otkazivanje rada jetre, bubrega, koma.
Alergije: kontakt sa zgnječenom sjemenkom izaziva alergijsku reakciju na koži.

Ljekovito djelovanje
U pučkoj medicini ricinus je, odnosno ricinusovo ulje tradicionalno sredstvo u liječenju zatvora i tegoba crijeva, hemeroida, analnih fistula, polipa u crijevima, katara želuca i crijeva, te protiv crijevnih nametnika. Koristi se također u klizmi koja se daje u liječenju raznih bolesti, prije ili poslije operacije.
- Koristi se u liječenju kožnih bolesti i raznih kožnih nečistoća, te bora na licu i bradavica.
- grčeva, otečene jetre i slezene, groznice, glavobolje, lumbaga, reume, išijasa, bolova u zglobovima, nervnih bolesti, menstrualnih tegoba, za čišćenje nakon trovanja.
- Ricinovo ulje je bezbojna do svjetložućkasta gusta tekućina slabog mirisa i teškog okusa. U crijevima izaziva stvaranje sapunastih tvari i stolicu čini žitkom, već 2-3 sata nakon uzimanja.
- Čaj od listova i korijena rabi se za liječenje dišnih organa i puteva, naročito kašlja i katara bronha, glavobolje te za ispiranje raznih kožnih nečistoća i pripremu obloga kod opeklina.
- Zapadna pučka medicina ricinus rabi za liječenje: grčeva, zatvora, kroničnog zatvora, svih oblika proljeva, enteritisa, akni, sunčanih pjega, depresivnog kašlja, svih oblika tumora, rana, hemeroida, konjuktivitsa, bolesti kože, reume, artitisa, astme, opektina, dermatitisa, delirija, epilepsije, glavobolje, groznice, te za čišćenje i detoksikaciju, čišćenje prije i poslije operacije, protiv parazita, za njegu kose i protiv peruti.

herbalism @ 09:23 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 18, 2010
(Novi list, 18.7.2010)

Sok
5kg crnog ribiza, 2 kg šećera, 2l vode
Priprema: Bobice oprati, preliti vodom i zagrijavati ih sve dok ne puknu. Zatim pasirati, dodati šećer i zagrijavati do 75 stupnjeva i još vruće uliti u zagrijane staklenke.
Uporaba: Uzimati dva do tri puta na dan po 1dl.

Liker
Protiv nesanice i za jačanje
1kg crnog ribiza, 4dl rakije, 20g metvice, 4 žlice meda
Priprema: Bobice oprati i zgnječiti, staviti u dvolitrenu bocu, dodati metvicu i naliti rakiju. Držati na toplom mjestu ili na suncu tjedan dana, te procijediti. Dodati med ili šećer, a po želji i još rakije, ako se želi jači liker.
Uporaba: Uzimati po čašicu prije spavanja kod nesanice, a za jačanje želuca, crijeva, bubrega po jednu čašicu ujutro i jednu navečer.

Vinska tinktura
Za jačanje organizma
5g crnog ribiza, 100ml vina
Priprema: U crveno vino staviti zgnječene bobice i pustiti da odstoji osam dana.
Procijediti. Uporaba: Uzimati 2-3 čašice na dan.

Infuz
5g crnog ribiza, 100ml vode
Pripema: Oprane bobice zgnječiti, preliti vodom i promiješati.
Uporaba: Uzimati 2-3dl infuza na dan kod svih navedenih oboljenja.

Kontraindikacije.
Uzimanje crnog ribiza ne preporučuje se osobama s akutnim komplikacijama želuca, jetre i žuči.

Crni ribiz
lat Ribes nigrum L.
eng Blackcurrant
d Die Schwarze Johannisbeere
fr Le cassissier

Crni  Ribiz

Crni ribiz

Crni ribiz ima i druga imena, primjerice grozdić, ribizla crna, samorodina ili svib. Biljka potječe iz euroazijskih šuma, a rasprostranjena je po većem dijelu Europe. Prema zapisima iz 16. st. (Peter forestus), koristila se za liječenje mokraćnog mjehura, a opat Bailly de Montaran u svojoj knjizi "Čudesna svojstva crnog ribizla" opisuje izvandredna ljekovita svojstva crnog ribiza.
Grm crnog ribiza veoma je sličan grmu crvenog ribiza. Naraste do 2 metra, lomljivih je grana s listovima tro- do peterokrpatima, na rubu dvostruko pilastima. S donje strane listova su uljne žlijezde koje daju karakterističan miris cijeloj biljci. Zelenkastožutkasti cvijetovi, na rubovima smeđecrveni, vise u grozdovima. Plod su bobe, u početku smeđecrvene a kad sazriju tamnocrvene boje. Vrijeme cvatnje mu je u travnju i svibnju. Crni ribiz je karakterističnog mirisa, a plod, posebnog slatko-kiselkastog okusa i miriše po mošusu. Čitava biljka ima miris po stjenicama. Raste u vrtovima i voćnjacima, u vlažnim šumama i šikarama.

List crnog ribiza se bere u travnju i svibnju, plod (Fructus Ribes nigri) u lipnju, a korijen se vadi u rujnu. Ljekoviti sadržaj lista je eterično ulje, tanin, emulzin, organske kiseline, lakohlapljive tvari i vitamin C, a ploda vitamini C, J, P, malo eteričnog ulja, mineralne soli, šećer, pektin, boje (antocijan) jabučna i citronska kiselina, flavonoidi, te gama linolinska kiselina.
Čaj od listova primjenjuje se uspješno u liječenju arterioskleroze, koju i sprječava, te u liječenju oboljenja bubrega i mjehura, grčeva, glavobolje, kašlja, i to najtežih oblika kao što su hripavac i grčeviti kašalj, vodene bolesti i teškoća s mokrenjem, te u odstranjivanju mokraćne kiseline iz krvi. Vrući čaj od listova crnog ribiza pojačava znojenje i dobar je protiv visoke temperature.

Ekstrakt pupoljka crnog ribiza rabi se za stimuliranje sekretona, antiupalnog hormona u adenomu prostate, te za liječenje materičnog fibroma, cista na jajnicima, astme, emfizema, ekcema, migrene, kroničnog bronhitisa, alergijskih bolesti, astenije ili malaksalosti, naručito u starijoj dobi, krvnog tlaka, dismenoreje, urtikarije, psorijaze, nadbubrežne žlijezde, reumatizma, artroze, artritisa u malim zglobovima te kod hiperuremije, (Hortus), osteoporoze, upalnih procesa, a pomaže i pri oporavku nakon bolesti. Prema dr. Jamesu, ulje crnog ribiza korisno je sredstvo i za liječenje multiple skleroze.

Zapadna pučka medicina crni ribiz koristi u liječenju apscesa, bolesti srca, čira, imunološkog sustava, bolesti živaca, bolesti grla i usta, dišnih organa, edema, prehlade, raka, raznih poremećaja metabolizma, reume, rana, stresa, ulkusa, vaskularnih i vodenih bolesti.

Ljekovito djelovanje
- Plod crnog ribiza uz vitamin C sadrži vitamin J, nazvan plućnim vitaminom i ima jako antibakterijsko djelovanje a učinkovit je u liječenju plućnih oboljenja i raznih infekcija usta i grla.
- Messegue ga hvali kao uspješan lijek protiv reume i bolesti mjehura.
- Za liječenje reume i gihta uzima se sok i priređuju kupke od lista crnog ribiza.
- Preventivno, protiv stvaranja kamenaca, uzima se svježi ili konzervirani sok.
- Sok konzerviran s medom pogodan je za liječenje djece koje obolijevaju na dišnim organima.
- Toplim sokom liječe se upala grla, otečeni krajnici i bolovi u vratu.
- Ako se sok uzima kroz duže vrijeme, liječi jetru, artritis i oboljenja mokraćnih putova.
- Sok od crnog ribiza pomiješan s rakijom, izvrstan je napitak koji pomaže u detoksikaciji organizma odstranjujući sve otrove.
- Čajem od listova crnog ribiza postiže se zapanjujući učinak u zaustavljanju proljeva.
- Zbog tanina u listovima čaj djeluje protuupalno pa se koristi kod oboljenja na koži i rana te kod upala unutarnjih organa.

herbalism @ 09:46 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, lipanj 27, 2010
(Novi list, 27.6.2010)

Čaj
(za navedena oboljenja)
1 čajna žličica suhih cvjetova, 2dl vode,
Uputa za pripremu: vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo.
Uputa za uporabu: pijemo 2-3 šalice čaja na dan.

Tinktura
(za navedena oboljenja)
200 grama cvjetnih usitnjenih pupova i cvjetova, 1 lit 70% alkohola
Uputa za pripremu: močimo u alkoholu 30 dana bilje i procijedimo.
Uputa za uporabu: uzimamo 3 puta na dan od 10-15 kapi s malo vode ili čaja.

Vino
(za prsne bolesti)
15 grama cvjetova, 1.5 dl vina, 1.5 dl vode, 1 jušna žlica meda i vode kuhamo par minuta, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uporaba: pijemo svakih sat vremena po jušnu žlicu pripravka. Mogu se dnevno popiti i do tri šalice pripravka.

Preživljavanje u prirodi
Proljeće-ljeto-mladi izdanci kao i cvjetni pupoljci su jestivi sirovi, a mogu se rabiti i cvjetne latice za salatu. Sjemenke su dobra zamjena za kavu ako ih prepržimo.

Razno
Cvjetovi se rabe za dobivanje crvene, žute, ružičaste boje, a stabljika za dobivanje papira.

Trandovilje
lat Althaea Rosea
eng Common Hollyhock
d Die Stockrose
fr La rose trémière

Trandovilje

Trandovilje

Trandovilje

Antipiretik, antiinflamatorik, antiseptik, adstrigent, diuretik, akspektorans, emolient, febrifug, laksativ, resolvens. Druga imena: crveni sljez, carev cvijet, ružičasti bijeli sljez, pitomi sljez, trandavilje. Strana imena: engleski Garden mallow - Hollyhock, francuski Rose tremiere - Passe rose; njemački Gewohnliche Stockrose Pappelrose - Schwarze Malve - Stockmalve - Stockrose - Winterrose; slovenski rožlin - rdeči slez; srpski vrtni slez; talijanski Malvarosa - Malvone roseo - Rosone.
Iz povijesti: Kao samonikla biljka Male Azije i Kine proširila se i na Apeninski i Balkanski poluotok.
Ime dobiva po grčkoj riječi Althaia, što znači liječiti. Karlo Veliki uvodi 812. godine obaveznu sadnju u Francuskoj. U narodu postoji običaj i navika da se sadi trandovilje ispred kuće ako u toj kući postoji djevojka za udaju.
Opis: Višegodišnja ukrasna biljka visine i do 3 metra, s jakom uspravnom četinjastom, dlakavom stabljikom i listovima koji su srcoliki, ovalni do jajasti, na rubovima nazubljeni. Lijepi veliki i krupni cvjetovi mogu biti ružičasti, čokoladni, tamnocrveni, bijeli, žuti do crvenkasti.
Vrijeme cvatnje: srpanj - kolovoz
Miris i okus: Mirišljiv miris i gorak okus
Stanište: Uzgaja se u vrtovima i oko kuća kao ukrasna biljka a možemo ju naći i u prirodi gdje raste  samoniklo.
Branje i prerada: Mladi listovi, mladi izdanci, cvjetni pupoljci, rabe se za jelo sirovi ili kuhani, a cvjetne latice i cvjetni pupoljci za salatu. Za lijek sušimo tek otvorene cvjetove iz cvjetnog pupoljka, koje sušimo brzo na toplom mjestu kako bi sačuvali svoju prirodnu boju. Pohranimo ih u hermetičku ambalažu.
Ljekoviti sadržaj: eterična ulja, antocijanin, taninske kiseline, sluzi, crvene boje - altein, fenolna kiselina, mineralne tvari itd.

Ljekovito djelovanje
Ljekovitost sluzi trandovilja uspješno se rabi u liječenju gornjih dišnih puteva kao što su katar i upalna stanja sluznice. Cvijet trandovilja u pučkoj medicini predstavlja stari i provjereni lijek za liječenje sluznice dišnih, probavnih i mokraćnih organa te se rabi za liječenje prsnih tegoba (upala dišnih organa i puta, za smirenje kašlja, prehlade, bronhitisa, kroničnog bronhitisa, tuberkuloze, katara, bolova u prsima itd), bolesti grla (angine, za ispiranje i grgljanje usne šupljine naručito za pušače kojima je grlo suho od pretjeranog pušenja, upala jednjaka, promuklosti, katara), slabe cirkulacije, tegoba želuca i crijeva ( katara želuca i crijeva, gastritisa, kod poremećaja pražnjenja crijeva - zatvora itd),  bolesti bubrega (za jače mokrenje, katar mjehura, bolesti žena (dismonorejom, upala maternice), bolesti kože (raznih upalnih i infektivnih stanja na koži - čirevi, opekline, osipi, erupcije, ubodi i ugrizi otrovnih životinja, otekline itd), raznog krvarenja, bol uha (parenje uha itd).
Mladice rabimo za olakšavanja porođajnih muka.
Sok korijena i cijele biljke u cvatu rabimo kod gubitka apetita a sam korijen rabimo za liječenje vanjskih čireva (oblog), a za unutarnju uporabu kod dizenterije.
Sjeme se rabi za liječenje pojačanog mokrenja, raznih grozničavih stanja sa temperaturom, kožnih tegoba (kao što su osipi i razne kožne nečistoće itd.)
Ljekovito bilje s kojim se miješa za čajne mješavine je bijeli sljez, crni sljez, divizma, kamilica, metvica, plućnjak, stolisnik itd.
Zapadna pučka medicina rabi ga kao:
antipiretik, antiseptik, antiinflamatorik, adstrigent, diuretik, emolient, febrifug, laksativ, za liječenje: angine, bronhitisa, grčeva, izostale mjesečnice, kašlja, opekline, raznih rana i povreda kože, upalnih stanja, upale usta, upale jednjaka, ugrizi otrovnih životinja, zubobolje, za ispiranje usta, kao i zagrgljanje, za olakšavanje tegoba, za bojanje itd. U tibetanskoj medicini korijen i cvijet se rabe za tegobe bubrega, upalnih stanja, ženskih bolesti itd.

Kontraindikacije nisu poznate.

herbalism @ 14:34 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, ožujak 8, 2010
(Novi list, 7.3.2010)

Venecijanski terpentin
Za unutarnju primjenu, kao i za inhalaciju, uzimamo 5-6 kapi ulja, odnosno 0,5 do 2 g

Oblog
Gazu četverostruko presavijenu ili vunenu tkaninu najprije umočimo u vruću vodu te iscijedimo vodu i navlažimo venecijanskim terpentinom. Stavimo na oboljelo mjesto da stoji 1/2 sata i skinemo oblog. Oblog možemo ponoviti tek sutradan. Obloge stavljamo na gnojne rane, čireve, mokre lišajeve, krastave lišajeve, rane koje krvare...

Inhalacije
U lonac s kipućom vodom stavimo 5-6 kapi arišova ulja. Uzmemo poveći ručnik te pokrijemo nos, usta i posudu tako da nam oči budu slobodne. Paru udišemo kroz nos, a izdišemo kroz usta. Čim prestane parenje vode, prekinemo inhalaciju te se utoplimo i legnemo u krevet. Poslije inhalacije najmanje pola sata ne uzimamo piće niti govorimo. Inhalacije se preporučuju navečer prije spavanja, kada se ne izlazi iz kuće. U nedostatku ulja ariša koristimo svježe iglice ariša. Na litru stavimo šaku iglica ariša.

Kupke za slabe, iscrpljene osobe
Kilogram arišovih iglica i češera isjeckamo i stavimo kuhati 2 sata u 10l vode.
Procijedimo i ulijemo u pripremljenu kupku, a preporučljivo je ostati u vodi desetak minuta.

Kontraindikacije
Osobe koje uzimaju venecijanski terpentin za jače izlučivanje mokreće kao i ostalih oboljenja neka se ne iznenade na poseban miris mokraće koji sliči ljubicama. Slično nepoželjno djelovanje može izazvati i kod osjetljivih osoba (nadražaj - upala kože) kad se primjenjuje izvana.

Ariš
lat. Larix Decidua Mill.
eng Larch
d Die Lärchen
fr Larix

Ariš

Ariš

Ariš

Ariš

Ime je dobio u vrijeme Dioskoridesa - starih Rimljana, a domovina ariša su Alpe, od kud se kultivira po Europi. Ariš je veliko stablo koje može narasti 40m, uspravna debla, promjera većeg od 1,5m, u mladosti glatke kore, koja s vremenom zadeblja i ispuca u pločicama, izvana sive, a iznutra crvenosmeđe boje. Grane su mu raspoređene pršljenasto, a ogranci su viseći. Listovi u čupercima, po 30 do 40 njih, dugi oko 3cm, prije nego što otpadnu poprime lijepu zlatnožutu boju. Muški i ženski cvatovi su na istoj grani. Muški su crvenkasti, obavijeni ljuskama, a ženski, pojedinačni, stvaraju sitne, uspravne žućkasto-smeđe češere, ušiljenih ljusaka. Ariš je rijetka četinjača kojoj lišće - iglice, zimi otpadanu. Cvate u travnju i svibnju. Cijelo drvo ima balzamičan miris, nalik na limun. Zbog brzig rasta mnogo se sadi i uzgaja te ga susrećemo u parkovima.
Od travnja sabiremo pupoljke, mlade zelene češere, iglice tijekom ljeta, a koru i smolu u rujnu i listopadu. Preradom ariševe smole, balzama, dobiva se ulje terpentin pod imenom "venecijanski terpetin ili mletački terpetin". Stari je pučki lijek za liječenje infekcije dišnih i mokraćnih organa. Zašto baš ariš? Smola ariša naprosto drobi kamence i lako odstranjuje pijesak. Danas ljudi mnogo griješe kad ne poštuju redoslijed pijenja čaja kod tegoba s kamencima te olako piju čaj za izbacivanje kamenca bez kozultacije. U čemu se griješi? Kod liječenja kamenca i pijeska najprije treba uzimati terapiju sa čajnom mješavinom bilja koja topi rastvara kamence, a tek nakon pregleda ultrazvukom koji može potvrditi djelovanje čaja kojim su se kamenci smanjili, uzimati terapiju sa čajnom mješavinom za izbacivanje kamenca ili pijeska.

Za uzimanje čajnim mješavina koje otapanju kamenac uzimamo piriku, stolisnik i sok limuna, a za izbacivanje uzimamo bilje s jakim diuretičnim svojstvom kao što su borovica, bazga, breza, peršin itd, a kod kamenaca u žuči sredstva koja izazivaju kontrakciju (stezanje) žučne vrećice kao što je maslinovo ulje. Po ulasku u kino ili javnu dvoranu osjetimo osvježavajući miris aerosola u zraku, koji potječe od terpentinskog ulja ariša.
Uporaba arišovih iglica i pupoljaka slična je kao i kod uporabe borovih ili smrekovih te ih koristimo za liječenje slabih, iscrpljenih živčano slabih osoba kao i rekonvalescenata, u obliku kupki te za liječenje raznih kožnih nečistoća, kožne bolesti kao što su kronični ekcem i psorijaza, kamenaca i pijeska u bubregu, mjehuru i žuči. Izletnici i planinari u nedostatku antiseptika-dezinficijensa mogu kod raznih ozljeda - rana stavljati samljevene ili u kašu isjeckane iglice ariša poradi spriječavanja upale.
Kora ariša samljevena u prah te posipana po gnojnim ranama koje teško zacjeljuju i čirevima pomaže u zacjeljivanju, a uzimana iznutra u obliku čaja pomiješanog s iglicama ariša potiče mokrenje te liječi žuticu, vodenu bolest i reumu.
Smola - balzam rabimo za otapanje kamenaca u bubregu i žuči, za inhalacije dišnih puteva i organa, tegoba usne šupljine kao prirodni antiseptik te kod začepljene jetre itd.

Ljekovito djelovanje
Danas je najveća i najčešća uporaba smole-balzama i ulja terpentina u liječenju unutarnjih oboljenja kao što su:
- Tegobe s dišnim putevima
- Kronične bolesti mjehura i bubrega
- Kronične bolesti genitalija
- razna krvarenja (krvavi proljev)
- katar i sluzenje crijeva, želuca (prehlade želuca), raznih nametnika u crijevima (glista, trakavice, amebe), kronični zatvor
- za jače izlučivanje mokreće (vodenih bolesti)
- kamenac u žuči, bubregu i mjehuru, grčevi izazvani kamencima, grčevi u bubregu
- za pospješivanje menstruacije itd
- kronični reumatizam, lumbago, išijas

Poznate su inhalacije s venecijanskim terpentinom kod oboljenja dišnih organa i putova bez ili s ostalim eteričnim uljima kao što su od bora, jele ili eukaliptusa. Uporaba venecijanskog terpentina zahtijeva liječničku konzultaciju, pogotovo kod oboljenja bubrega jer pretjerana uporaba terpentina može škoditi.
Vanjska uporaba venecijanskog terpentina:
- oblozi kod bolesti kože
- rane koje krvare
- gnojni čirevi
- masaže kod živčanih bolova (neuralgije), reume i gihta
- u obliku masti za zacijeljivanje rana, reumatskih tegoba, neuralgije, bolova u mišićima, artritisa itd
herbalism @ 13:37 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 7, 2010
(Novi list, 7.2.2010)

Čaj od korijena
1/2 čajne žličice sitno izrezanog korijena (svježeg ili suhog), prelije se 1 šalicom kipuće vode, poklopi da odstoji pola sata i procijedi. Uzimati 2-3 šalice čaja u toku dana.

Tinktura od rakije
50g korijena omana, 20g pelina, 30g kičice i 50g kore naranče močiti dva dana u 1,5l jake rakije (do 60-postotne) na sobnoj temperaturi i dobro procijediti. Uzimati tri puta po 15-20 kapi, uvijek prije jela, s malo vode, čaja ili soka, kod slabog želuca, sluzi i katara i kod pomanjkanja teka.

Tinktura
20 g korijena močiti 10 dana u 1 dl 20-postotnog alkohola, procijediti i uzimati 2-3 puta, pola rakijske čašice na dan, kod prekomjerne sluzi u plućima i crijevima, te kod oboljenja jetre i bubrega.

Vino
40g svježeg sitno izrezanog korijena, močiti u 50 g vinske žeste (80-postotnog alkohola), punih 24 sata, dodati 1 l dobrog bijelog vina i ostaviti na suncu još 3-4 dana ili blizu štednjaka. Nakon močenja procijediti. Uzimati po 1 rakijsku čašicu prije glavnih obroka, kod plućnih tegoba, kod pomanjkanja teka, slabosti želuca, migrene i  opće tjelesne slabosti poslije operacije.

Vinska tinktura
Kod istih oboljenja može se uzimati i vinska tinktura dobivena močenjem 2 g korijena u 1 dl vina 10 dana. Procijediti i uzimati 1-2 čašice na dan prije jela

Ekstrakt
(za njegu kože)
6g korijena moči se 24 sata u 1 dl vode i procijedi. Prati oboljela mjesta na vlasištu glave, licu i na vratu.

Oman
lat Inula Helenium L.
eng Inula
d Alant
fr Inula

Oman

Oman

Pradomovina omana je Srednja Azija, iz koje se preko Male Azije širi u Europu. Kinezi ga nazivaju "hsun Fu Hua" i njime liječe labu cirkulaciju, tvrdokornu sluz, zastoje u radu pojedinih organa, a izrađuju i mast za mišiće i prijelome. Oman pripada skupini najstarijih biljaka koje su poznavale stare civilizacije. Hipokrat ženama preporučuje omanov ljekoviti napitak "uterus", a Sadik Sadiković preporučuje oman kod slabosti, vjetrova, slabog želuca, žutice, začepljene jetre i raznih osipa. Vrlo popularno omanovo vino koje se mnogo proizvodilo u srednjem vijeku pod imenom "Patio sancti Pauli" - "Patio Paulina", u prijevodu "vino Svetog Pavla", važilo je kao univerzalno sredstvo protiv svih bolesti glave, pluća, želuca, zaraznih bolesti, kuge itd. Sveta Hildegarda o omanu piše "oman je tople i suhe prirode i ima u sebi korisne snage." Ako kućne prostorije "prodimimo" zapaljenim korijenom omana, svi će insekti i  kukci izaći iz kuće, a dimom od korijena možemo se braniti i od komaraca.
Oman je dvogodišnja zeljasta biljka koja raste i do 2.5m visine, s dugim, jakim  i mesnatim glavnim korijenom, koji je s vanjske strane smeđi, a iznutra bijel, te sa sporednim korijenjem. Krupni listovi su s gornje strane obrasli sitnim dlačicama i grubo nazubljenim, a s donje strane sivo pusteni. Listovi na stabljici su sjedeći, srcolikog oblika a katkada jajastog. Cvjetovi su veliki, skupljeni na vrhu stabljike u cvjetnu glavicu žute boje. Oman cvate u  lipnju, sve do rujna, ali tek druge godine. Korijen mu miriše na kamfor, sluzav je i gorka okusa. Raste uz rubove šuma, putove, živice, kanale i potoke. KOrijen (Radix Helenii odnosno Radix Enulae) i sporedno korijenje (Rhizoma Enulae) vade se u proljeće ili jesen, i to od biljaka starih nekoliko godina. Nakon čišćenja korijenje valja sušiti usitnjeno na toplom i prozračnom mjestu. Suhi korijen pohraniti u hermetički zatvorenu ambalažu jer u suprotnom jako i brzo apsorbira vlagu.
Oman je dobar diuretik te se rabi kod vodenih bolesti. U ruskoj narodnoj medicini korijen omana koriste kod unutarnjih krvarenja, šećerne bolesti i astme. Omanov se korijen radi aromatičnosti dodaje duhanu. Danas se ne koristi kao začin jelima, već kao prirodno sredstvo za liječenje prema receptima pučke i klasične medicine. Aromatično svojstvo omana koristi se u proizvodnji gorkih likera, kao "Boonekamp" koji sadrži oko 25% omana. Izrada omanovog vina, rakije i omanove masti, najčešći su proizvodi domaćinstvima. Zapadna pučka medicina oman koristi za liječenje: astme, bronhitisa, bolesti mjehura, crijevnih upala, dijabetesa, edema, gastritisa, gastritičnog katara, gingivitisa, infekcija urinarnog trakta, krvnih bolesti, kašlja, kože, kroničnog kašlja, žučnih kamenaca, ženskih bolesti, kod ujeda otrovnih zmija, bolesti metabolizma, neredovitih menstruacija, a koristan je za pražnjenje crijeva, relaksiranje nervnog sustava, liječenje raznih rana, svraba, upale usta, za ispiranje i grgljanjem za odstranjivanje nametnika iz crijeva, za izbacivanje sluzi i katara, kod želučanih tegoba, te za čišćenje organizma.

Ljekovito djelovanje
Oman čisti pluća, jača krv i želudac, pojačava izlučivanje mokraće i sluzi, tjera gliste i regulira menstruaciju. Tako pučka medicina ukratko opisuje ljekovito djelovanje omana. Ljekovito djelovanje omana pučka medicina preporučuje kod:
- poremećaja izmjene tvari
- jake i tvrdokorne sluzi u plućima
- bolesti želuca i crijeva, pa i protiv ameba i nametnika u crijevima
- bolesti jetre
- žuči
- šećerne bolesti
- ženskih bolesti
- slabosti organizma
- slabe cirkulacije
- ujeda otrovnih zmija
- kožnih bolesti
- reume, išijasa i gihta
- oboljenja dišnih organa naručito onih kojih se stvara mnogo katara
- bolesti bubrega i kod potrebe za pročišćavanjem krvi i detoksikacijom organizma
Kontraindikacije:
Moguć je alergijski kontaktni dermatitis.
herbalism @ 13:02 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, siječanj 18, 2010
(Novi list, 17.1.2010)

Svježi sok angelike koristi se u liječenju čireva i gnojnih upala tako što se sok nakapa više puta na oboljelo mjesto. Sjeme angelike koristi se za izazivanje znojenja te pojačanog izlučivanja mokraće. Listovi angelike, kao i korijen, koriste se za pripremu čaja, a mogu se dodati i raznim rakijama travaricama.
Angelikino eterično ulje ima paprenost i miromidijski okus te se rabi za priređivanje likera (Benedictine, Chartreuse, Cointreau, Vermutha), a rabi se i za masaže, kupke, inhalacije te za pripremanje i stavljanje kompresa. Kao začin liječi i obogaćuje oskudnu dijetu i daje okus.

Univerzalni čaj:
Čajnu žličicu usitnjenog suhog korijena preliti s 2dl vode i pustiti da odstoji nekoliko sati. Kratko prokuhati i poklopiti, neka odstoji jedan sat, a zatim procijediti. Uzimati 1-3 šalice dnevno pijući u gutljajima.
Korijen angelike može se močiti preko noći, ujutro kratko zagrijati i pripravak piti u gutljajima.

Tinktura vinska:
2g korijena angelike močiti u 1 dl vina deset dana. Procijediti. Piti 1-3 male čašice dnevno kao aperitiv.

Eliksir:
8g korijena močiti u 1dl 70-postotnog alkohola 10 dana. Procijediti, dodati 40g šećera, 1-2 kriške limuna i vode toliko da se dobije litra eliksira. Uzimati i vode toliko da se dobije litra eliksira. Uzimati prije jela 1-2 čašice dnevno.

Prašak:
Priprema: isjeckani suhi korijen samljeti u mlincu za kavu.
Uporaba: uzimati 3-4 puta tijekom dana na vrh noža praška umiješanog u jelo ili napitak. Prašak angelike također se primjenjuje kod svih navedenih oboljenja.

Čaj od sjemenki:
S 2dl kipuće vode preliti 1 čajnu žličicu sjemena poklopiti, pustiti da odstoji jedan sat i procijediti. Uzimati 2-3 šalice dnevno za jače mokrenje,  a ako se pije vruće, za znojenje.

Čajna mješavina:
3 velike žlice mješavine , 30 g korijena angelike, 15g korijena lincure, 15g kičice, 15g pelina, 15g šikaline popariti s 1/2 litre kipuće vode. Poklopiti i nakon dva sata procijediti. Piti po jednu šalicu prije jela, 3-4 puta dnevno.

List:
Sjeckani svježi listovi koriste se kao začin jelima ili kao dodatak za pripremu drugih rakija - travarica.

Angelika
lat Angelica Sylvestris L.
eng Wild Angelica
d Die Wald-Engelwurz
fr L'angélique des bois

Angelika

Angelika

Angelika potječe iz porodice štitarki. Slična je kimu i anisu, ali je znatno više i naraste i do 3 metra. Stabljika je okrugla, uzdužno bradata i plavičaste boje. Donji listovi su vrlo veliki, dvostruko do trostruko perasti i s donje strane plavkastozeleni.Gornji listovi znatno su manji i jednostruko perasto razdijeljeni. Stabljika je krošnjasto razgranata na vrhu. Zelenkastobijeli cvjetovi smješteni su na ograncima štita gdje se nalaze i čekinjasti, kratki listići. Plod je širokopojast, oko 9mm dug. Korijen je smeđe do crvenkaste boje.
Cvate u srpnju i kolovozu. Cijela biljka ugodno miriše po mošusu i ugodnog je okusa, sladunjavog u početku, a kasnije oštrog i gorkog.
Raste u blizini izvora voda, potoka, rijeka, bara i na močvarnim mjestima te na livadama i šumskim čistinama dolina i brda. Angeliku možemo naći i u vrtovima uzgajivača.
Korijen najčešće vadimo druge godine u kasnu jesen ili treće godine u proljeće, a možemo već i prve godine, prije nego što otpadne lišće. Korijen dobro očistimo i izrežemo po  dubljini u tanke štapiće koje nanižemo na konac, a možemo i  te štapiće usitniti rezanjem na kockice veličine 3-5 mm. Sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Korijen angelike ne smijemo sušiti na umjetnoj temperaturi jer gubi aromu. Prilikom rezanja svježeg korijena curi mliječni sok. Mladice bez cvatova sabiremo prije cvatnje od kolovoza do rujna.
List sabiremo od svibnja do rujna prije i poslije cvatnje. Sušimo na prozračnom i sjenovitom mjestu. Sjeme sabiremo u kasnu jesen, od studenoga do prosinca. Od ubranih štitova sa zrelim plodovima napravimo snopiće, objesimo na prozračnom toplom mjestu i pažljivo sušimo.
Ljekoviti sadržaj:
Korijen sadrži do 1% eteričnog ulja, 6% smole, vosak, gorke tvari; organske kiseline, angelika kiselinu, jabučnu, octenu, valerijansku, oksalnu i jantarnu; kumarinske oblike, kao angelicin; pektin, šećer itd. U plodu ima 0,5% eteričnog ulja, oko 16% masnog ulja, kumarina, felandrena.

Kontraindikacije:
Trudnoća. Angelika je jako stimulans te može kod slabih i  osjetljivih osoba izazvati nelagodu. Eterično ulje angelike je fototoksično te se kod vanjske uporabe izbjegava izlaganje suncu. Kod dugotrajnog uzimanja pripravaka od angelike može doći do lakših smetnji te je u takvom slučaju potrebno prekinuti terapiju. Osobe sa žučnim kamencima ili s jako slabom jetrom trebali bi izbjegavati uzimanje preparata od angelike.

Korijen angelike koristi se u srednjem vijeku kao jako protuotrovno sredstvo. Car Shing-nonga (3500 g. pr. n. e.) u svojoj knjizi o ljekovitim biljkama spominje angeliku pod nazivom "tang-kuei" kako je i danas zovu u Kini te ističe njenu ljekovitost naručito kod bolesti probavnog, dišnog, bubrežnog i krvožilnog sustava. Naziv anđeoski korijen biljka je u srednjem vijeku dobila zahvaljujući dobrim rezultatima u liječenju kuge i kolere.

Ljekovito djelovanje
Korijen, list i sjeme angelike kao začin poznati su gastronomima pa se zbog specifičnog mirisa i okusa i danas koristi. Uporabom angelike kao začina u jelima možemo brzo postići vidljive rezultate u liječenju, a veliki učinak ima i uzimanje čaja od korijena, sjemena ili lista angelike. Pučka medicina poznaje angeliku (korijen) kao biljku koja tjera mokraću i jača živčani sustav. Često se koristi u liječenju:
- slabog želuca i želučanih bolesti
- ženskih bolesti i menstrualnih problema
- stimulativno djeluje na znojenje
- uspješno odstranjuje nametnike i olakšava vjetrove
- daje snagu tijelu i živcima
- jača i čisti krv
- izbacuje otrove i štetne tvari kroz kožu
- smiruje grčeve
- liječi prehladu i bolesti dišnih organa
- otvara tek, ublažava nadimanje
- služi i kao sredstvo za povraćanje
- sredstvo protiv parazita u crijevima
- pomoć kod oboljelih od angine pektoris i aritmija i to u obliku začina ili kao čajni napitak
- kod katara crijeva i upale debelog crijeva
- svih vrsta katara želuca i crijeva kao i u liječenju katara dišnih organa, pluća i grla
- protuotrovno djeluje kod trovanja nikotinom, alkoholom i hranom, kod bolesti jetre i žuči
- kod karcenogenih oboljenja, najčešće karcinoma želuca i to u kombinaciji s angelikinim vinom u  kojega stavimo lišće od pelina
- pomaže kod nervozne anoreksije
- cistitisa
- te kod reume i gihta
- primjenjuje se i izvana, u liječenju raznih kožnih oboljenja
herbalism @ 08:38 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 30, 2009
(Novi list, 27.9.2009)

Vrijeme cvatnje je od lipnja do kolovoza, a sama biljka je bez naručitog mirisa te je gorkog okusa. Raste pretežno na travnatim zemljištima od livada do proplanka, uz puteve, na čistinama svijetlih šuma itd. Biljku treba brati cijelu, u cvatu, bez korijena, a sušimo je na toplom i vjetrovitom mjestu u hladu. Suhu biljku usitnimo te pohranimo u odgovarajuću ambalažu. Iz svježe biljke možemo istisnuti sok kojeg pomiješamo sa rakijom, te rabimo za unutarnju i vanjsku uporabu.

Branje i prerada:
Beremo cijelu biljku u cvatu bez korijena koju sušimo na toplom i vjetrovitom mjestu u hladu. Suhu biljku usitnimo te pohranimo u odgovarajuću ambalažu. Iz svježe biljke možemo istisnuti sok kojeg pomiješamo sa rakijom, te rabimo za unutarnju i vanjsku uporabu.

Čaj
S 2dl vruće vode prelijemo 1 čajnu žličicu bilja,  poklopimo da odstoji 2 minute i procijedimo. Pijemo 2-3 šalice čaja za jačanje vida i ostalih bolesti. Kod pripreme čaja za obloge ili ispiranje se samo pojača količina bilja na 1-2 jušne žlice.

Tinktura
Močimo 200g usitnjene biljke u 1 litri 70 postotnog alkohola tijekom 30 dana i procijedimo. Uzimamo 3 puta na dan po 10-20 kapi sa malo vode ili čaja.

Kontraindikacije
Kod vanjske uporabe za liječenje očiju uvijek je potreban maksimalan oprez u pripremi i u postupku liječenja kako ne bi došlo do oštećenja očiju. Savijet i dogovor sa liječnikom su obvezni kod akutnih i kroničnih oboljenja oka. Vidac ne bi smjele uzimati osobe sa komplikacijama žuči, akutnog čira na želucu i dvanaestiku, jetre itd. Trudnice za vrijeme trudnoće kao i za vrijeme dojenja ne bi smjele uzimati vidac.

Vidac
lat Euphrasia Officinalis L.
eng Eyebright
d Der Gemeine / Große Augentrost
fr L'euphraise de Rostkov

Vidac

Vidac

Vidac pripada obitelji Strupnikovice, ljekarnički naziv joj je Herba Euphrasiae, a nazivaju je još i očima matere božje, rožom svete Lucije, očanicom ili vidicom. Služi kao antiseptik, antibakterik, antifungal, antibiotik, antidijaroik, adstrigent, antimikocid, antikatarik, antioksidant, digestiv, sekretolik i tonik.
Pisani materijali od 15. stoljeća govore o ljekovitosti vidca kojeg se preporučuje u liječenju bolesti očiju, žutice, želuca, kašlja, te upale vrata. Euphrassia na grčkom znači radost. Kneipee naziva vidac nada za oči. Vidac je zapravo jednogodišnja biljka (polu nametnik - jer živi na račun drugih biljaka - livadne biljke, trave - od kojih dobiva hranu itd) koja je dosta neugledna (mala, naraste do 15 cm visine itd) sa kratkom stabljikom na vrhu jače razgrananom. Nazubljeni jajasti listovi su sjedeći i prekriveni mekanim dlakama, a iz pazušca listova izbijaju bijelo žuti - ljubičasti cvjetovi sa produženom cijevi vjenčića.

Zapadna pučka medicina, rabi vidac kao: antibakterik, adstrigent, antiseptik, antibiotik, antikatarik, antidijaroik, antiinflamatorik, antifungal, tonik, stimulant, za liječenje: alergija očiju, bronhitisa, bolesti jetre, bolesti očiju, bleoharitis, bolesti želuca, influence, infekcije oči, infekcije sa gljivicama, gripe, gluhoće, grčeve žuči, kožnih bolesti kao tivitisa, katar želuca, katar crijeva, nosnog katara, očnih alergija, prehlade, rana, sinusitisa, upale grla, za ispiranje upaljenih očiju, želučanih bolesti itd. Homeopatski pripravci se dosta rabe za liječenje bolesti očiju.

Ljekovito djelovanje
Vidac je biljka koja izvrsno ljekovito djeluje i liječi:
- bolesti očiju (infekcije i upale mikoznih membrana oka, konjuktivitisa, alergiju, iritis, bleharitis, keratitisa, koriza, infekcija, glaukoma, upale kapaka, upale očne spojnice - vjeđa, svih upalnih stanja oka, zelene mrene, upalu suznih kanala, slabog vida, umornih očiju od pisanja ili čitanja, razne iritacije oka - dim, iritacije smoga, upale ili infekcije očnih mišića i nerava, kratkovidnosti, tlak očiju itd)
- bolesti dišnih organa (bronhitisa, kroničnog bronhitisa (suha biljka se miješa sa ostalim biljkama kao cigareta), promuklost, gripe, hunjavice, prehlade, sinusitisa, zatvorenih nosnica, rinitis, katara nosa itd
- bolesti želuca i crijeva (kod bolova, slabog rada, katara želuca i crijeva, upalnih stanja, pojačava lučenje želučanog soka, potiče na rad peristaltiku crijeva itd)
- bolesti prostate (upalna stanja, infekcije itd)
- bolesti glave , glavobolje
- bolesti uha
- bolesti jetre
- svježi sok biljke također djeluje ljekovito na očne bolesti a možemo ga rabiti tako da ga razrijeđenog sa destiliranom vodom ukapamo u oko ili stavljamo oblog na oko.
- oblozi koji se tradicionalno rabe u liječenju očnih bolesti kao i ispiranje oka , trebalo bi uvijek pažljivo pripremiti prema danom receptu. Oblozi se u pravilu stavljaju na zatvoreno oko - kapak,  a može i preko oba oka, te se mijenjaju čim se osuše već nakon 5 minuta.
herbalism @ 14:18 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, lipanj 23, 2009
(Novi list, 21.6.2009)

Opis:
Trajna gusto dlakava biljka koja naraste i do 60 cm visine sa razgranjenom i jakom četvero bridastom stabljikom, te sa duguljastim jajastim listovima koji su grubo po rubu nazubljeni. Cvjetovi su smješteni u gornjem dijelu u pršljenovim listovima i stabljike te ne ograncima stabljike, tvoreći okruglasti cvat sa bijelim svjetovima. Korijen kvrgav.

Vrijeme cvatnje: Srpanj- rujan

Miris i okus:
Intenzivan miris po mošusu u svježem stanju, a okus gorak i opor po timijanu.

Stanište:
Raste na kamenjarima, padinama, pašnjacima, travnjacima i uz puteve.

Branje i prerada:
Bere se za vrijeme cvatnje i to gornji dio biljke, kojeg sušimo u snopićima na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Suhu biljku usitnimo i pohranimo.

Ljekoviti sadržaj:
Ima eteričnog ulja, marubina, holina, resina, galne i marubinske kiseline, smole, gorkih tvari, treslovine, pektina, voska, željeza, kalija itd.

Čaj
1 jušna žlica usitnjene biljke prelije se s 2 dl vruće vode, poklopi da odstoji pola sata i procijedi te koristi s medom, 2-3 šalice na dan.

Tinktura
200 grama usitnjene biljke močimo mjesec dana u 1 litru 70 postotnog alkohola, te povremeno promućkamo. Nakon toga možemo koristiti 3 puta po 20 kapi na dan, s čajem, sokom ili vodom.

Homeopatija
Koristi marulju kao lijek za liječenje žučnih i jetrenih bolesti, katara crijeva i želuca te upalnih procesa.

Kontraindikacije:
Marulju ne smiju uzimati trudnice, te kronični bubrežni bolesnici.

Marulja
lat Marrubium vulgare
eng White Horehound
d Der Gewöhnliche Andorn
fr Marrube blanc

Marulja

Marulja

Divlji bosiljak, gorska metvica, macina trava ili teterljan, jetrena trava, očajnica ili smrduša, kako je u narodu često nazivaju, marulja predstavlja antiasmatik, antidot, antifungal, antiskorbut, antispazmodik, antidijaroik, antibakterik, dermetik, diuretik, digestiv, ekspektorant, emenagog, hepatik, holagog, relaksant i tonik, a pripada obitelji Usnatica.
Za Egipćane marulja je predstavljala dobar protuotrov, te lijek za liječenje respiratornih organa. Car Ferdinand I koristio je namočene listove marulje u vinu da olakša iskašljavanje sluzi.
Listovi marulje su jestivi te se rabe za priređivanje raznih juha i variva, ali poradi lošeg okusa danas se rabe samo svježi listovi kao začin.
Zapadna pučka medicina rabi marulju kao: antiasmatik, asmatik, antidot, antifungal, antiskorbut, antispazmodik, antidijaroik, antibakterik, dermetik, diuretik, digestiv, ekspektorant, emenagog, holagog, hepatik, relaksant, tonik, za liječenje: aritmije, apscesa, bolesti dišnih puta, bolesti jetre, bolesti slezene, bolesti digestivnih organa, bronhitisa, crijevnih komplikacija, grčevitog kašlja, histerije, herpesa zastore, izgubljenog apetita, kašlja, komplikacije želuca, kožnih bolesti, nedostatak mjesečnice, menstrualnih bolova, nazeba, napetih mišića koje relaksira, plućnog katara, plućne tuberkuloze, rznih rana, respiratornih katara, suhog kašlja, slabe krvne slike koju formira i jača, žučnih tegoba, žutice itd. U homeopatiji za liječenje žučnih i jetrenih bolesti, katara crijeva i želuca te upalnih procesa. Rabi se kao kuhinjski začin i čajna namirnica.

Ljekovito djelovanje
U narodu dobro poznata biljka kojom se dobro može pomoći kod:
- napadaja astme kao i ostalih respiratornih bolesti (kašlja, pa i pušačkog, hripavca, bronhitisa, katara kojeg izvrsno rastvara i olakšava njegovo iskašljavanje, tuberkuloze, pa i s otvorenim kavernama, upale i infekcije pluća, gripe, groznice - a zamjena je i za kinin, prehlade, upale grla, laringitisa, katara grla itd)
- bolesti kože (jer pojačava metabolizam i potiče izlučivanje znoja, štetnih otrovnih tvari koje se izlučuju putem kože, kod raznih rana i povreda kože , čireva, osipa...)
- bolesti sluznica, jer izvrsno štiti i liječi unutarnju i vanjsku sluznicu od infekcija, upala i raznih iritacija otrovima
- bolesti bubrega, jer pojačava rad bubrega i  mjehura te potiče izlučivanje mokraće,
- bolesti jtere, posebice masne jetre, ciroze, tvrde jetre, žutice, malarije, pojačava sekreciju jetre, koristi kod upale žučne vrećice, bolova u jetri itd
- ženskih bolesti - naručito za neplodnost, za otvaranje kanala jajovoda te upalnih procesa u njima, neredovitih mjesečnica, amenoreje - kad mjesečnica prestane ili je slaba, kod grčeva itd
- bolesti želuca i crijeva (katara želuca i crijeva, hemeroida, raznih nametnika i parazita u crijevima, pojačava pražnjenje crijeva i izaziva proljev ako pijemo u većim količinama, smiruje grčeve želuca i crijeva, čisti organizam od autointoksikacije, tifusa, paratifusa, crijevnih groznica, pojačava apetit, jača želudac
- opće slabosti organizma što bi se u narodu reklo i duha i tijela
herbalism @ 09:35 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, lipanj 1, 2009
(Novi list, 31.5.2009, Zelena nit br 370 28-9-2008)

Opis:
Iđirot, močvarna ljekovita biljka, naraste do 1 m visine. Stabljika mu je trokutasta ili četverokutna, a iz nje izbija debeli mesnati dvospolni cvijet u obliku klipa. Podanak dugačak i do jednog metra, raste horizontalno. Listovi su ravni, sabljasti, široki do 3 cm. Podanak debljine 3 cm, s donje strane ima gusto korijenje. Postoje europska i azijska inačica iđirota. Ova prva, "naša", razmnožava se putem podanka.

Vrijeme cvatnje:
lipanj - srpanj
Miris i okus:
ugodnog mirisa i  okusa.

Stanište:
raste uglavnom i barama, uz potoke i rijeke kao i uz obale jezera, u velikim količinama.

Branje i prerada:
korijen, aromatičan mirisa i ljutog okusa beremo u lipnju i srpanju ili početkom jeseni kad lišće počne venuti. Sušimo na toplom mjestu u sjeni.

Ljekoviti sadržaj:
eterično ulje koje sadrži azaron, asaron, kalameol i kalamin, pinen, kamfen, kamfor, borneol, holin, eugenol, metileugenol; gorki glikozid akorin, terpenoidi, proazulen, tanin, vitamin C, smole, mnogo škroba, šećera i sluzi.

Čaj
(za spomenuta oboljenja)
1 kavena žličica usitnjenog korijena,
2 dl vode
Priprema:
Vrućom vodom preliti usitnjeni korijen, poklopiti i nakon 15 minuta procijediti.
Uporaba:
Piti 1-3 šalice čaja tijekom dana.

Tinktura
200 g svježeg korijena
litra 70-postotnog alkohola
Pripema:
Močiti korijen 30 dana u alkoholu i procijediti.
Uporaba:
Uzimati 2-3 puta na dan po 15 kapi s malo vode ili soka.

Ulje
(za oboljenja živaca)
200 g usitnjenog korijena
litra maslinova ili kukuruznog ulja
Priprema:
Močiti korijen u ulju 30-60 dana, uz povremeno mućkanje.
Uporaba: Koristiti za masažu bolnih mjesta, više puta na dan. U liječenju melankolije i hipohondrije preporuča se masirati sljepoočnice, vrat te mjesta iza uha.

Iđirot
lat. Acorus Calamus L.
eng. Sweet Flag
d. Der (Indische) Kalmus
fr Acore odorant

Iđirot

Acore odorant

Iđirot pripada obitelji kozlaci (Familia Araceae), a ljekarnički mu je naziv - Rhizoma calami - Oleum calami. Ova je biljka adstrigent, analgetik, antipiretik, antiseptik, antispazmatik, dermetik, detoksikant, digestiv, dijaforetik, diuretik, ekspektorant, karcinogenik, kardiotonik, karminativ, kozmetik, laksativ i nervni tonik.
Druga imena: mirišljavi šaš, šaš, vodeni božur, vodena sabljica.
Aleksandar Veliki je upoznao iđirot, kao i papar, kad je stigao u Indiju. Južnoazijski narodi poznavali su ovu biljku tisuće godine prije naše ere, što se saznaje iz zapisa (hijeroglifa) o staroindijskog medicini. U 16. stoljeću preko Male Azije iđirot se širi u Europi. U starom Egiptu nazivali su ga "sveta cijev", i upotrebljavali kao začin i kao dodatak ljekarijama i raznim mirisima.

Ljekovito djelovanje
Kao detoksikant čitavog organizma iđirot se od davnina koristio u slučajevima kad se uzrok oboljenja nije znalo. Stanje se popravljalo brzo nakon uzimanja šalice čaja od korijena ili nakon nekoliko kapi tinkture.
Korijen se i danas koristi, i to za liječenje bolesti:
- jetre i žuči, kao što su upala jetre i žučne vrećice
-  želuca i crijeva, za čišćenje, protiv grčeva, slabog rada crijeva, i nadutosti
- dišnih organa, prsnih bolova i bronhitisa
- živaca tj melankolije i hipohondrije
- srca, kod lupanja srca
- kostiju i zglobova, kao što su reuma i artitis
- krvi i krvnih žila
- vodene bolesti i za snižavanje temperature.

Zapadna pučka medicina rabi iđirot u liječenju:
angine, abdominalnih bolova,  bronhitisa, bolesti metabolizma, mjehura, kože, bolova u vratu, gastritisa, groznice, grčeva, katara želuca i crijeva, krvarenja, karcinoma, zuba, upale usta, zadaha iz usta, nervnih bolesti, nadutosti, proljeva, rana, reume, srčanih aritmija, vaskularnih i žučnih bolesti, jačanje apetita, za jačanje i pročišćavanje krvi, za čišćenje krvi, za ispiranje grla te u kozmetici.
herbalism @ 10:41 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 25, 2009
(Novi list, 24.5.2009)

Opis:
Visoko drvo koje naraste 20-30 m, svijetle kore, trnovitih grana i rijetke krošnje. Listovi su neparno perasti, jajasti, cijelog ruba, dugi do30 cm s 9-21 listića, jajoliki. Bijeli mirišljivi cvjetovi, njih 15-20 koji izbijaju iz pazuha listova, tvore velike viseće grozdove. Plod je duguljasta mahuna plosnatog oblika duga 5-10 cm i široka 1-2 cm u kojoj je 4-10 sjemenki sličnih grahu.

Miris i okus:
Cvijet je izrazito mirisan, po bagremu, slatkog okusa.
Vrijeme cvatnje:
svibanj-lipanj

Stanište:
sadi se na čistinama, nasipima, i drvoredima, živicama i rubovima poljoprivrednih zemljišta te na zemljištima gdje treba spriječiti eroziju tla.
Branje i prerada:
Sabiremo mlade listove u proljeće, cvjetove neposredno prije otvaranja cvijeta. Sušenje listova i cvjetova obavlja se na toplom i zračnom mjestu.

Ljekoviti sadržaj:
Cvjetovi sadrže oko 40 mg vitamina C, eterično ulje, 2 mg šećera, smolu, tanin, sirinogin, otrovne bjelančevine fasin, robin i benzoaldehid, sjemenke sadrže oko 38 posto bjelančevina, 13 mg masnog ulja, vlakna, ugljikohidrate, vitamine A, B1, B2, B6, C, magnezij, fosfor, željezo, cink, kalij, natrij, kalcij, a svježe mahune 15 posto bjelančevina, 6 posto masti, 22 posto probavljivih ugljikohidrata-, u korijenu ima asparagina.

Toksičnost:
robin, robitin, robinin, fazin itd. Otrovni dijelovi biljke su kora, list, sirovo sjeme.

Simptomi trovanja:
anoreksija, depresija, slabost, širenje zjenice, povraćanje, krvavi proljev, slab puls, hladnoća ruku i nogu, bljedoća te šok.

Čaj
1 čajnu žlicu suhih cvjetova na 2 dl vode
Priprema:
preliti kipućom vodom, poklopiti i nakon pola sata procijediti. Piti 1-3 šalice dnevno.

Homeopatija
Homeopatski lijek
Robinia je izvrsna za liječenje hiperaciditeta, kad je pečenje u želucu intenzivno, te za žgaravicu koja se javlja noću za vrijeme spavanja. Cvjetovi bagrema u homeopatiji predstavljaju lijek za liječenje migrene, neuralgije živca lica itd.

Kontraindikacije
Konzumiranje svježih cvjetova može izazvati povraćanje i proljev.

Bagrem
lat. Robinia Pseudocacia L.
eng. Black Locust
d. Gewöhnliche Robinie
fr. Robinier faux-acacia

Bagrem

Bagrem

Bagrem pripada obitelji leptirnjača (Familiae Fabaceae), a koristi se kao antineuralgik, antipiretik, antispazmatik, antiviral, ekspektorant, emetik, holagog, laksativ, narkotik, purgativ i  tonikum. Poznat je i pod imenima akacija, bijeli bagrem, kraljevo drvo i kapinka. Porijeklom iz Amerike, bagrem se u Europi udomaćio tek u 17. stoljeću, a donio ga je Jean Robin, vrtlar na francuskom dvoru, po kojemu je bagrem dobio latinski naziv.
Unutarnja kora bagrema rabi se za izazivanje jakog povraćanja i čišćenja crijeva, a kora korijena za liječenje mučnine. Komadić kore, ako se drži u ustima, liječi zubobolju. Plod bagrema jak je narkotik. Od cvjetova bagrema izgrađuje se eterično ulje koje se rabi u kozmetici, a ulje iz sjemenki za tehničku uporabu.
Zapadna pučka medicina rabi bagrem za liječenje virusnih oboljenja, grčeva, kožnih bolesti, probavnih tegoba, za izazivanje povraćanja, za smanjenje visoke temperature, za jače izlučivanje mokraće. Iz svježih listova cijedi se sok i koristi u liječenju virusnih infekcija.
Najpoznatija i najraširenija uporaba cvjetova bagrema za jelo su pohani cvjetovi te kuhane bagremove mahune koje se priređuju kao i zelene mahune. Mogu se konzervirati ili sušiti. Od sirovih i suhih sjemenki bagrema priprema se jelo slično grahu. Jedu se i pržene sjemenke te melju za kavu. Od suhih sjemenki dobiva se brašno gorka okusa što mu daje ulje. Iz sjemenki stoga najprije treba odstraniti ulje. Za uporabu se miješaju s drugim brašnom.

Ljekovito djelovanje -
U pučkoj medicini osušeni cvjetovi bagrema koriste se:
- za iskašljavanje, protiv grčeva u trbuhu, za lakše pražnjenje crijeva i mokrenje, za skidanje visoke tjelesne temperature, u liječenju tumora, za liječenje prehlade, gripe, upalnih stanja dišnih putova te bolesti srca i za jače izlučivanje žuči.
- kuhani cvjetovi dobri su kao hrana u liječenju bolesti oka, a svježe ili suhe kuhane mahune djeluju purgativno.

herbalism @ 10:08 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 5, 2009
(Novi list, 3.5.2009)

Opis: trajna dlakava biljka jajastih donjih listova na kratkim peteljkama, te gornjim manjim i sjedećim listovima. Listovi imaju manje ili više karakterističnih bijelih mrlja. Cvjetovi su raznih boja, od ružičaste na početku cvatnje do ljubičaste, plave i crvenkaste, a smješteni su na vrhu stabljike te tvore jednostrani paštitac. Korijen je koso razgranat i valjkast.

vrijeme cvatnje: ožujak-svibanj

Miris i okus: bez naročitog mirisa i okusa.

Stanište: najviše raste po krčevinama, šumama, šumskim čistinama, među grmljem...

Branje i prerada: ubiru se listovi ili cijela biljka u cvatu, bez korijena, te suši na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Osušenu biljku usitniti i pohraniti u odgovarajuću ambalažu.

Ljekoviti sadržaj: alantoin, resin, flavonoidi - kvercentrin, sluz, kemferol, silikat i to topivi i netopivi, mineralne tvari - kalcij, željezo, vapno, silicijeve - kremičke kiseline, tanin 7 posto, eterično ulje, vitamin C...

Čaj
(za spomenuta oboljenja)
1 jušna žlica plućnjaka, 2 dl vode.
Priprema:
vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti.
Upotreba:
dnevno piti 2-3 šalice čaja zaslađenog medom.

Kontraindikacije:
Osobe s osjetljivim želucem, čirom na želucu, bolestima jetre, žuči i sa žučnim kamencima ili s drugim akutnim komplikacijama, ne bi smjele uzimati plućnjak ni u kojem obliku.

Plućnjak
lat. Pulmonaria officinalis
eng. Pulmonaria officinalis
d. Das Gefleckte Lungenkraut/Echtes Lungenkraut
fr. La pulmonaire officinale

Plucnjak

Plućnjak

Plućnjak

Plućnjak pripada obitelji oštrolista (Familiae Boraginaceae), a ljekarnički mu je naziv Pulmonariae herba - maculosae. Ova je biljka prirodni adstrigent, antiseptik, antibakterik, antiinflamatorik, antitustik, antidijaroik, antiskorbut, detoksikant, diuretik, ekspektorant, hemolitik, laksativ, mucilaginoz i sekretolik.
U pučkoj medicini ovo je tražena i rabljena biljka za liječenje bolesti pluća, po kojima i dobiva ime (lat Pulmonaria, što znači pluća, kao i zbog bijelih točkica na listovima plućnjaka koji podsjećaju na pluća). Sveta Hildegarda preporučuje za liječenje pluća plućnjak kuhati u vinu.

Listovi plućnjaka, zajedno sa drugim biljkama, koriste se za jačanje, a u tu svrhu rabimo svježi sok istisnut iz listova ili cijele biljke. Plućnjak je sastavni dio svih čajeva i sirupa za bolesti pluća, a pomaže i kod mladih i starijih osoba, kao i kod lakših i težih stanja.

Zapadna pučka medicina plućnjak koristi kod liječenja krvi, krvarenja, bolesti mjehura, pluća, bronhitisa, proljeva, groznice, angine, kašlja, hemeroida, hrapavog grla, promuklosti, prehlade, gripe, za izazivanje znojenja, liječenje rana, akni, bolesti očiju, kožnih bolesti, kod pomanjkanja vitamina C, te za izazivanje znojenja.

Ljekovito djelovanje:
kombinacija ljekovitog bilja za liječenje plućnih oboljenja je:
stolisnik, preslica, podbijel, trputac, kadulja, list bijelog sljeza i plućnjak.
- akutna i kronična upala bronhija,
- emfizem
- upala dušnika
- upala ždrijela
- teško disanje
- katar pluća kod pušača kao i sve druge vrste katara dišnih putova, preležana upala pluća i gripa, plućna tuberkuloza, upalna stanja..
- suhi, krvavi, magareći kašalj, kašalj s viskoznim ispljuvkom kojeg je teško izbaciti i koji zaudara, osobito kod starijih osoba, razna kašljucanja
herbalism @ 07:38 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, ožujak 24, 2009
(Novi list, 22.3.2009)

Kokosov ulje koristi se prema uputama proizvođača.
Opis:
Kokos je palma visine i do 25 metara, s deblom promjera pola metra. Ovisno o vjetrovima raste uspravno ili nagnuto.  Lako savitljiva stabljika ima na vrhu duge razdijeljene peraste listove, u kojima se na dnu razvijaju muški i ženski cvjetovi, pretežno puno muških, a malo ženskih, koji daju plod, kokosov orah. Plod je velika koštunica teška oko 1,5 kg, s jednom sjemenkom, a sazrijeva 10 mjeseci. Izvana je prekriven nepropusnim slojem ispod kojega je vlaknasti dio (kora vlakna), a unutar tvrdog dijela nalazi se sjemenka koja klija kroz 3 rupice smještene na donjem dijelu ploda. U izvana mesnatoj sjemenci nalazi se tekućina, odnosno kokosovo mlijeko koje je slatkastog okusa.

Miris i okus:
Plod je izvana bez mirisa, a iznutra je miris i okus po bademu.
Stanište:
Raste na obalnim područjima Indijskog i Tihog oceana, a danas se mnogo uzgaja u kulturi.
Branje i prerada:
Od kokosa se dobiva ulje, maslac, mlijeko, guma.. Domoroci pojedine dijelove kokosove palme koriste za lijek.
Ljekoviti sadržaj:
Ugljikohidrati, masti, masna ulja, bjelančevine, vitamini C,B1, B2, B6, B12, laurinska, miristinska, palmatinska, oleinska, askorbinska kiselina, natrij, kalij, željezo, kalcij, fosfor, magnezij, cink, histidin, izolecin, leucin, lizin, metionin - cistin, fenailanin - tirozin, treoninriptofan, valin. Energetska vrijednost 2900 kJ.

Kontraindikacije
Moguće su alergije na kokosove proizvode.

Kokosov orah/Kokosova palma
lat. Cocos Nucifera L.
eng Coconut/The Coconut Palm
d Die Kokospalme / Kokosnusspalme
fr Cocotier

Kokosov orah

Kokosov orah (Cocos nucifera L.) pripada porodici palmi (Familiae Palmae). Ova je biljka  prirodni adstrigent, afrodizijak, antiseptik, antibakterik, antidot, antihelmetik, antiskorbut, aperitiv - biter, aromatik, depurativ, diuretik, hemostatik, roborans, stiptik, stomahik i vermifug.
Porijeklom iz malajskog arhipelaga, kokosova palma, nazvana kraljicom biljaka, udomaćila se u ekvatorskom pojasu. To je i jedna od najkorisnijih biljaka na svijetu. Ime dobiva po sličnosti s oblikom glave, očima i kosom majmuna monkey face.

Kokosov orah ponajprije je zdrava i prirodna hrana, prirodni osvježavajući napitak što izvrsno gasi žeđ. Zbog visokog sadržaja ugljikohidrata, masti, ulja i vitamina koristan je u prehrani mladih i starijih osoba. U aromaterapiji ulje kokosova oraha predstavlja podlogu za razne masaže, te za liječenje suhe i oštećene kože. Zapadna pučka medicina koristi kokosov orah za liječenje apscesa, amenoreje, astme, bolesti grla, bubrežnih kamenaca, bronhitisa, ćelavosti, dizenterije, dismonoreje, edema, crvenog vjetra, groznice, gripe, gingivitisa, gonoreje, hematoma, gluhoće, kašlja, kamenaca, konstipacije, krvarenja, opeklina, prehlade, rana, svraba, sifilisa, tuberkuloze, tumora, veneričnih bolesti, zubobolje, zatvora, žutice, želučanih tegoba, te za prehranu u trudnoći.

Brašno, mlijeko i ulje kokosova oraha koriste se u liječenju:
- tumora i drugih novotvorina
- kožnih bolesti kao što su apscesi, opekline, osipi, svrab, rane, modrice, hematomi, psorijaza, ekcemi, dermatitis i ćelavost
- respiratornih tegiba - astme, bronhitisa, kašlja
- želučano crijevnih oboljenja - od poremećaja probave, kolitisa, čira na dvanaestiku, hemeroida do Chronove bolesti
- jetrenih i žučnih tegoba - žutice, masne jetre i drugih komplikacija u vezi s ovim organima
- općenito krvarenjem
- zaraznih bolesti, posebno veneričnih bolesti kao što su sifilis i gonoreja
- virusnih bolesti - AIDSa, gripe, hepatitisa C, herpesa, prehlade, SARSa
- bakterijskih bolesti poput gingivitisa, gonoreje, infekcije grla, pneumonije, čireva i urinarnih infekcija
- gljivičnih i kvasnih bolesti - atletskog stopala, gnojne upale nokta, Candidem osipa
- crijevnih nametika
- bolesti prostate
- bolesti bubrega i mjehura
- poremećaja rada metabolizma
- oboljenja gušterače
- osteoporoze
- imunološkog sustava
- štiti od karcinoma dojki, kolona i drugih oblika karcinoma
herbalism @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 11, 2009
(Novi list, 15.2.2009)

Opis:
jednogodišnja ili dvogodišnja kozmopolitska biljka do pola metra, kojoj iz prizemne rozete listova, koji su perasto nazubljeni, izbija stabljika, prekrivena bijelim sitnim cvjetovima različite starosti. Plod je komuščica posebnog trokutastog oblika - naopako trokutastog - slična pastirskoj torbici, kad sazri puca na šavu i izbacuje mnogobrojne sjmenke. Korijen joj je vretenast. Rusomaču često napada gljivica Cystopus candicans, te cijela biljka postaje bjelopljesniva.

Vrijeme cvatnje:
ožujak - listopad

Miris i okus:
bez mirisa, pomalo ljutog okusa

Stanište:
raste skoro svuda kao jako rašireni korov, uz putove, naselja, u vrtovima, na zapuštenom zemljištu, u starim zidinama i ruševinama, uz rubove asfalta.

Branje i prerada:
mladi listovi ukusno su proljetno jelo, pripremljeno kao špinat, te salata. Bere se cijela biljka u cvatu, koju sušimo na toplom i zračnom mjestu. Može se sabirati i samo sjeme.

Ljekovit sadržaj:
eterično ulje, gorušičino ulje, bursin, bursa kiseline, disometin, hesperatin, tyramin, holin, acetilholin, resin, histamin, rutin, flavonoid, saponin, treslovina, sumpor, fosfor, kalij, kalcij, natrij, željezo, karotin, vitamin C, vitamin B1, vitamin B2, viramin K

Zabranjena trudnicama
Zbog opasnosti od izazivanja pobačaja rusomaču ne smiju uzimati trudnice.

Čaj
1 jušna žlica suhe rusomače, 2 dl vode
Priprema:
vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti.
Uporaba:
uzimati 2-3 šalice čaja na dan, a po potrebi i više.
Napomena:
čaj se može rabiti i za razna vanjska i unutarnja ispiranja, te za pripremu obloga.

Homeopatija
Matična tinktura od rusomače, Capsula bursa pastoris, u homeopatiji se rabi kod raznih vrsta krvarenja.

Rusomača
lat. Capsella bursa pastoris
eng. Shepherd's Purse
d. Gewöhnliches Hirtentäschel
fr. Bourse à pasteur

Rusomača

Rusomača

Rusomača

U etnobotaničkoj literaturi bilježi se uporaba osušenih
Ekstrakt i čaj od rusomače pomažu:
- kod probavnih problema jačanjem peristaltike crijeva
- kod tegoba jetre, naročito kod žutice i bolesti žuči
- kod tegoba respiratornog sustava
- kod gihta, reume, kostobolje, upalnih stanja, zglobova, artritisa
- u liječenju bolesti bubrega i mjehura
- kod dijabetesa, proljetnog čišćenja krvi, bolesti slezene
- u jačanju organizma, pogotovo starijih osoba
- kod tegoba želuca
- kod bolesti živca, naročito u križima
- poznata je zlouporaba rusomače za izazivanje pobačaja

Pripada obitelji krstašica (Familiae Brassicaaceae - Cruciferae). Ljekarnički naziv joj je Herba Bursae pastoris. Prirodni je abortiv, adstrigent, afrodizijak, antibakterik, antiflogistik, antioksidans, drastik, detoksikant, hemolitik, hemostiptik, laksativ, metabolik, regenerator, stiptik, stimulator, vazokonstriktor.

Druga imena rusovače su gusomača, hoću-neću, kapucinska torbica, pastirska torbica, skrižan.
Strani nazivi - slovenski: divja repica, kašica, plešec, poljska preslica, škofove kapice, torbica; srpski: hoću-neću, rusomača, tarčužak, torbičica, tobočica; talijanski: Borsapastore commune - Borse pastorizia.

U povijesti je rusomača bila poznata ljekovita biljka pod imenom sangunaria, u svih naroda koristila se za zaustavljanje raznih krvarenja. Za vrijeme I svjetskog rata bila je vrlo tražena cijela biljka, a naručito tinktura i ekstrakt.
Zaustavlja krvarenje brže od poznate kanadske biljke Hidrastis canadensis te od ražene snijeti ili glavice (Secale cornutum). Poznati slovenski bilinar pater Simon Ašič kaže: "ono što je rusomača za žene to je ruta za muškarce."
Danas je najpoznatije ljekovito djelovanje ekstrakta rusomače (Extract. Bursae pastoris fluid), i to u liječenju:
- raznih krvarenja - vanjskih i unutarnjih
- ženskih bolesti i kao pomoć u trudnoći i porođaju
- te za uravnoteženje krvnog tlaka.

Svježi sok rusomače djeluje brzo i energično, te izaziva stezanje maternice i djeluje na sužavanje i širenje krvnih žila, zaustavlja krvarenja unutarnja i vanjska, djeluje na smirenje, a u nosnice ukapan svježi sok zaustavlja  krvarenje. Rusomača stimulira rad sustava  cirkulacije i urinarnog sustava. Sjeme rusomače rabimo za jačanje muške potencije, kao afrodizijak. Uporaba rusomače u kulinarstvu je raznolika: od obične uporabe kao zeljkaste biljke do pikantnog začina za razna jela. Ljekovite biljke s kojima se rusomača najčešće miješa su: kopriva, kamilica, neven, preslica, stolisnik, steža i troskot.

Zapadna pučka medicina koristi rusomaču za liječenje:
upalnih stanja, čišćenje krvi, zaustavljanje unutarnjih krvarenja, sužavanje krvnih žila, kod visokog krvnog tlaka, groznice, zatvora, iritacije kože, ekcema, hemeroida, raka, svih ženskih bolesti, plućnih komplikacija, malarije, komplikacije želuca, bolova u abdomenu, bolesti slezene, bolnih mjesta od udarca, bolesti bubrega, artritisa, bolesti  metabolizma, rana, kod komplikacija urinarnog sustava, slabosti mjehura, gluhoće, arterioskleroze, vodenih bolesti, varikoznih vena, a dobar je i regenerator stanica.
U homeopatiji koristi se za liječenje oboljenja žučnih i bubrežnih komplikacija itd a u veterini kao hrana protiv insekata.
Rusomača
herbalism @ 15:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Opis:
raste kao višegodišnji gusti prilegli grm na kamenitom tlu. Listovi su linearno lancetasti, cijelog ruga, s donje strane bjelopusteni, a s gornje tamnozeleni. Cvjetovi su blijedožućkasti, zbijeni na vršnim glavicama.

Vrijeme cvatnje:
lipanj - kolovoz

Miris i okus:
cijela biljka je aromatična i jako gorkog okusa.

Staništa:
raste najviše na toplim obroncima brda i planina i na kamenjarima. (zapadne padine Učke)

Branje i prerada:
beremo nadzemni dio biljke za vrijeme cvatnje tako da nožem režemo vrhove sa cvijetom. Sušimo na toplom i zračnom mjestu, u hladu.

Ljekoviti sadržaj: eterično ulje, holin, heterozid, treslovina, saponin, gorke tvari.

Čaj
1 čajna žličica trave ive, 2dl vode
Priprema:
jednu čajnu žličicu suhe trave ive preliti s 2dl vruće vode, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti.
Upotreba:
piti 2-3 šalice čaja dnevno.  Za liječenje probavnog sustava čaj ne treba sladiti, a za liječenje dišnog sustava čaj treba zasladiti medom.

Tinktura
200 g  listova i cvjetova trave ive, litra 60-postotnog alkohola.
Priprema:
listove i cvjetove preliti alkoholom i  zatvoriti bocu. Držati na toplom mjestu mjesec dana i procijediti.
Upotreba:
uzimati 2-3 puta dnevno po 15-20 kapi, s malo čaja ili soka.

Kontraindikacije:
Nisu poznate.

Trava iva
lat. Teucrium montanum
eng. Mountain Germander
d. Der Berg-Gamander
fr. Germandrée des montagnes

Trava iva

Trava iva

U liječenju:
- tegoba probavnog sustava, slabog rada želuca
- tegoba s crijevima
- žučnih oboljenja
- katara i sluzi dišnih i mokraćnih organa
- noćnog znojenja kod tuberkuloze
- tegoba s mjesečnicom
- tegoba s jetrom i plućima
- bolesti usta i grla, kod raznih infekcija, gljivica i afti.

Trava iva pripada obitelji usnača (Familiae Labiatae), a ljekarnički joj je naziv Teucrii montani herba.
Ova je biljka prirodni alterans, amarum, antiseptik, digestiv, emenagog, holagog, holeretik, specifik, stomahik i tonikum. Druga imena za travu ivu su gorski dubčac i mali dubčac, a strani su joj nazivi - njemački: Alpenbalsam, Alpengamander, Alpenbalsam/Alpengamander, slovenski - vrednik, sprski - gorski cmilj, iva trava, talijanski -  Camedrio monto.

Sličnost trave ive s najčešćom susjedom nježnom pjeskaricom (Arenaria gracilis) je osnovni razlog edukacije novih članova o prepoznatiljivosti biljke.
U čajnim mješavinama za teža oboljenja trava iva je neizostavna, iako njezino ljekovito djelovanje još nije znanstveno u potpunosti obrađeno.
Zapadna pučka medicina koristi travu ivu za liječenje bolesti želuca, crijeva i ženskih spolnih organa, dišnih organa, bolesti metabolizma, gihta i vodenih bolesti.
herbalism @ 14:28 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
(Novi List, 1.2.2009)

Opis:
trajna biljka, s trajnim valjkastim dobro razgranatim korjenčićima, te jakom i visokom šupljom, golom, i pri dnu dlakavom stabljikom, visine i do 2 metra. Donji listovi nasuprotni i neparno perasto rascijepani, a na rubu nazubljeni, dok prema vrhu bivaju manjima. Cvjetovi tvore paštitasti bijeli do ružičasti cvat na vrhu gornjih ogranaka.

Vrijeme cvatnje:
svibanj - kolovoz

Miris i okus:
korijen je jakog i neugodnog mirisa, kao i okusa. Miris korijena zbog kiseline koju sadrži posebno uzbuđuje mačke, koje se, kad dođu u dodir s korijenom, počnu valjati.

Branje i prerada:
vadi se korijen, i to prije same cvatnje ili nakon cvatnje, u jesen. Korijen očistimo od zemlje, usitnimo i sušimo na toplom i zračnom mjestu u hladu. Suho bilje pohranimo u hermetički zatvorenu ambalažu. Iz korijena se izrađuje ulje (Oleum Valerianae) i tinktura (Tinctura Valerianae). Sjemenke valerijane su jestive.

Ljekoviti sadržaj:
eterično ulje, valerin, valtrat, didrovaltrat, acevaltrat, isovaleroxy-hydoxydidrovaltrat, arginin, hatinin, aspargain, azulen, baldrin, homobaldrinal, bisabol, borneol, kolin, geraniol, resin, ledol, luteolin, myrtenol, pinen, kiseline - valerijanska, limunova, jabučna, kavena, mravlja, octena, maslačna, ugljikohidrati, masnoće, tanin, sluz, protein, smola, thiamin, riboflavin, niacin, betakaroten, fruktoza, glukoza, guma, aluminij,  kalcij, željezo, kobalt, silicij, kamfor, karvakrol, fosfor, magnezij, mangan, cink.

Homeopatija
Homeopatski lijek valeriana koristi se za liječenje nervoze želuca, nervnih tenzija, nesanice, te komplikacije crijeva.

Kontraindikacije
Trudnice ne bi smjele uzimati valerijanu kao ni djeca mlađa od 12 godina. Kod osoba s jako niskim tlakom i hipoglikemijom potrebne su mjere opreza. Valerijana se ne uzima u kombinaciji s lijekovima za umirenje, jer dolazi do pojačanog djelovanja što može izazvati ozbiljne tegobe. U terapijskim dozama valerijana se uzima oko 3 tjedna nakon čega se napravi stanka od mjesec dana.

lat. Valeriana Officinalis
eng. Valerian
d. Baldrian
fr. La valériane officinale

Valerijana

U liječenju:
- nesanice, jer omogućuje prirodni san, ne stvara ovisnost, a za vrijeme sna omogućuje prirodnu regeneraciju cijelog organizma
- poremećenih psihofizičkih stanja tj bolesti živaca i svih vrsta neuroza (histerije, stresa, živčanih uzbuđenja svih vrsta, vrtoglavice, padavice, hipohondrije, slabog pamćenja, nesanice, neurastenije, razdražljivosti, živčane iscrpljenosti, tuge, neuroze srca praćene strahom i jakim lupanjem srca, neuroznih grčeva želuca i crijeva, znojenja dlanova, neuroznih glavobolja, emocionalnih napetih stanja, treme pred ispitima, smetnje u koncentraciji, raznih tikova, tjeskobe i nesvjestice)
- bolesti srca (aritmije, srčanih palpitacija, srčanih neuroza, angine pektoris, stanja praćenih strahom od bolesti srca)
- bolesti želuca i crijeva (raznih grčeva, nadutosti, povraćanja, upale crijeva, neuroze i bolova želuca, crijevnih kolika, raznih nametnika u crijevima)
- bolesti glave kao što su vrtoglavice, glavobolje
- bolesti respiratornih organa
- ženskih bolesti (menstrualnih problema i PMS-a, klimakterijskih tegoba, bolnih stanja koja se održavaju i na rad srca)
- bolesti urinarnog sustava
- visokog tlaka
- grčeva mišića
- bolnih stanja zglobova i kosti

Valerijana

Pripada obitelji odoljenki (Familiae Valerianaceae), a ljekarnički naziv joj je Rhizoma et Radix Valerianae. Ova je biljka prirodni analgetik, antidepresiv, antidot, antihelmetik, antiinflamatorik, antikarcinogenik, antioksidant, antispazmatik, diuretik, emenagog, hipnotik, homeopatik, karminativ, nervin, sedativ, stimulator i tonikum.

Valerijana je biljka poznata još iz antičkog doba, kada su je i Grci i Rimljani koristili uglavnom za liječenje ženskih tegoba. Ime dobiva po latinskoj riječi "valere" što znači "biti zdrav". Valerijana je bila tražen i važan lijek u  II svjetskom ratu, kako vojnicima, tako i stanovnicima ratnih područja.
I znanost je potvrdila veliku prirodnu ljekovitost valerijane kod danas učestalih stanja poput stresa, stresnih situcaija, velike napetosti i velike zabrinutosti.  Europska komisija preporučuje valerijanu za liječenje nervnih bolesti, tjeskobe, uznemirenosti, neuroza, stresa i nesanice. Sastojci u valerijani imaju blaga prirodna svojstva koja otklanjaju ili ublažavaju strah i umiruju. U narodu se zna da valerijana smiruje probavni i dišni sustav koji su usko povezani s tegobama srca i centralnim nervnim sustavom.

Čaj od korijena valerijane djeluje protiv nesanice, brzo nakon uzimanja odvodi u prirodan san i ne izaziva jutarnje tegobe kakve najčešće izazivaju sintetički lijekovi za nesanicu.

Zapadna pučka medicina preporuča valerijanu za liječenje:
anksoiznosti, bolova kosti i zglobova, protiv brzog rada srca, glavobolje, grčeva želuca i crijeva, hipohondrije, histerije, te za regulaciju srčanog ritma, iritiranog probavnog sustava, katara crijeva, klimakterijskih tegoba, komplikacija želuca, kuge, migrene, mentalnog umora, nervnih grčeva, nervnih tenzija, nesanice, neuralgičnih bolova, napetog nervnog sustava, raznih parazita i nametnika u crijevima, slabosti, slabosti oka, srčanih tegoba, slabih živaca, vrtoglavice, varikoznih vena, zabrinutosti, kao i za uspavljivanje, a u kozmetici kao magični prašak.
herbalism @ 13:30 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
(Novi list, 25.1.2009)
- u liječenju bolesti žila i krvnog tlaka kojeg uravnotežuje i pojačava cirkulaciju
- u reguliranju masnoća u krvi i šećera te kod slabokrvnosti
- u liječenju bolesti jetre kao što su masna i otečena te povećana jetra i ciroza jetre
- u liječenju živčanih bolesti i stanja anksioznosti te protiv nesanice
- kod bolesti  imunosustava
- kod rizika od karcinoma
- za stimuliranje endokrinih žlijezda (pojačava izlučivanje)
- za otklanjanje kroničnih umora
- kod bolesti metabolizma
- kod bolesti metabolizma - potiče i pospješuje apsorpciju hranjivih sastojaka, od vitamina do minerala, potiče žlijezde s unutarnjim izlučivanjima na rad, pojačava trošenje masnih kiselina i izgaranje rezervnih masnih kiselina i to naručito kod sportaša itd.
- za kondicijsku i psihofizičku relaksaciju i koncentraciju jer ubrzano nadoknađuje izgubljenu snagu, jača izdržljivost te pojačava snagu dubine uzdisaja i izdisaja pa je koristan sportašima
- u liječenju reume i bolesti zglobova.

Prirodni preparati od ginsenga - žen šena, mogu se naći u obliku praška, ekstrakta u kapsulama, kompresama, tabletama, u obliku tinkture te ostalih vrsta ljekovitih suplimenta kao dodataka hrani. Preparate treba uzimati prema preporuci proizvođača.

Napomena:
dobro je znati da niže doze žen šena povisuju, a veće doze snižavaju krvni tlak.

Opis:
trajna biljka s dobro razvijenim korijenom (oblik čovjeka s rukama i nogama) i stabljikom iz koje se na vrhu razvijaju 4 manje nasuprotne grane s perasto-dlanastim rascijepanim listovima, a iz sredine izlazi grana na vrhu koje se razvijaju zelenožuti cvjetovi. Sjemenke sazrijevaju u mesnatim crvenim plodovima. Žen šen se razmnožava sjemenom te treba i do 5 godina da se korijen može upotrijebiti. Najpoznatije vrste žen šena su kineski, korejski, vijetnamski, američki i sibirski.

Vrijeme cvatnje:
lipanj - srpanj.

Miris i okus:
zeleni dio bez naročitog mirisa, a korijen sluzavo-gorkog okusa.

Stanište:
raste slobodno u prirodi, po planinskim šumama od Istočne Azije do Mandžurije. Danas se uzgaja plantažno.

Branje i prerada:
korijen se vadi prije cvjetanja ili nakon sazrijevanja sjemenki, i to kad je najmanje star 5-7 godina. Suši se cijeli ili usitnjen. U pučkoj medicini koriste se i list i sjeme u liječenju raznih bolesti. U pripremi za sušenje i upotrebu postoje mnogi načini koji ovise o namjeni. Korijen se može i guliti te se dobiva bijeli korijen kojega zovu bijeli žen šen; ako se termički obrađuje s vodom, tada pocrveni i zove se crveni žen šen. Što je korijen stariji, smatra se ljekovitijjim.

Ljekoviti sadržaj:
saponin, šećer, panocen, panoqunom,  germanium, peptidi, holin, sterein, fitosterol, glikozidi,  panoksinska i masne kiseline, vitamini B1, B2, C, aluminij, arsen, bakar, fosfor, kalcij, kobalt, magnezij, mangan, željezo.

Kontraindikacije
Kod akutnih stanja, kao što je hipoglikemija, nije preporučljivo uzimati žen šen.  A i inače treba se, da ne bi došlo do narušavanja zdravlja, savjetovati s liječnikom, što osobito vrijedi za one koji imaju komplikacija sa srcem.

lat. Panax ginseng
eng. Ginseng
d. Ginseng
fr. Le ginseng

Ginseng

Ginseng

Ginseng

Ginseng pripada obitelji bršljana (Familiae Araliaceae) a ljekarnički mu je naziv Radix Ginseng.
Ova je biljka prirodni adaptogenik, afrodizijak, antikolesterol, antioksidant, aromatik, dermetik, emetik, eksektorant, hipoglikemik, kardik, karminativ, metabolik, nervin, stimulator, sedativ i tonikum.
Ova se biljka preporuča protiv svih tegoba, pa spomenimo da "usput" i jača vid, liječi glavobolju, probavne smetnje, koristi protiv povraćanja, mučnine, potiče i pojačava moždanu aktivnost, regulira endokrini sustav i hormonalne disfunkcije, pojačava izlučivanje adrenalina, potiče funkcije pluća... Listovi ginsenga dobar su emetik i ekspektorant.
Američki žen šen se preporučuje za stimuliranje limfnog sustava, vraćanje izgubljene snage, pojačavanje kapilarne cirkulacije u mozgu, pomlađuje.
Kineski žen šen pomaže i pojačava Yin energiju, a smiruje Yang energiju, uravnotežuje tenzije, ublažava glavobolju, regulira tlak, te jača izgubljeni libido i potenciju.
Korejski žen šen je jači i intenzivnijeg je djelovanja od kineskog, te se koristi kao tonik za Yin i Yang energiju, a pritom pojačava vatrenu energiju koja pojačava energiju libida.
Ne preporučuje se kod vrućih upalnih bolesti.
Sibirski žen šen djeluje manje stimulativno i manje intezivno od kineskog  i korejskog, ali se preporučuje za ragulaciju rada žlijezda te kod depresije.

herbalism @ 12:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
(Novi list, 18.1.2009)
Lipov cvijet liječi prehladu i organe za disanje. Tjera znoj i mokraću, pospješuje stolicu. Liječi trajan kronični kašalj, bolove kod mokrenja, čisti krv. Liječi živce od uzbuđenja i umora. Tko pije redovito čaj od cvijeta lipe (usitnjen 2 žlice na 300-400 g ključale vode) pomiješan sa žlicom meda, ne mora se bojati upale pluća ili dušnika.

Lipa
lat. Tilia
eng. Tilia
d. Die Linden
fr. Tilia

Lipa 
herbalism @ 09:51 |Komentiraj | Komentari: 0
TagCloud