Moj herbalism dnevnik
Herbalism
Herbal A-Z
Shoutbox
23.10.2014. 4:48 :: Kelambu Nyamuk
Kelambu Nyamuk Untuk Keluarga Tercinta

http://supplierkelambu.blogspot.com/
23.10.2014. 6:13 :: vimax
jual obat vimax asli
24.10.2014. 4:34 :: alat bantu vital sex pria vagina flashlight getar senter
http://www.alatsekspriawanita.com/vagina-buatan
24.10.2014. 13:18 :: obat pembesar penis
..
24.10.2014. 14:01 :: cerita lucu
Kumpulan Cerita Lucu Terbaik dari Berbagai Sumber
24.10.2014. 14:40 :: langolodiwitch
Menyajikan Info Menarik Seputar Remaja
24.10.2014. 14:51 :: tensimeter
tensimeter digital | http://sanctusblog.blogspot.com/
24.10.2014. 14:51 :: tensimeter
tensimeter | http://kirjavahylly.blogspot.com/
24.10.2014. 14:51 :: tensimeter
tensimeter digital | http://sanctusblog.blogspot.com/
24.10.2014. 14:51 :: tensimeter
tensimeter | http://kirjavahylly.blogspot.com/
24.10.2014. 17:52 :: tensimeter
tensimeter digital | http://rabbitholenews.blogspot.com/
24.10.2014. 17:52 :: tensimeter
tensimeter | http://le-minimaliste.blogspot.com/
24.10.2014. 17:53 :: tensimeter
tensimeter digital | http://rabbitholenews.blogspot.com/
24.10.2014. 17:53 :: tensimeter
tensimeter | http://le-minimaliste.blogspot.com/
25.10.2014. 2:05 :: tensimeter
tensimeter digital | http://atravesdelprisma.blogspot.com/
25.10.2014. 2:06 :: tensimeter
tensimeter digital | http://atravesdelprisma.blogspot.com/
25.10.2014. 7:03 :: sex drop perangsang
http://www.alatsekspriawanita.com/sex-drop-obat-pembangkit-gairah-sex-wanita
Blog
petak, lipanj 22, 2012
(Novi list, 22.6.2012)

Čaj od cvjetova
S 2 dl vruće vode prelijemo 1 čajnu žličicu bilja, poklopimo da odstoji 15 minuta, te procijedimo kroz gazu. Pijemo 2-3 šalice čaja s medom.

Tinktura
- 200 g cvjetova prelijemo s 1 l rakije te držimo na toplom mjestu u mraku mjesec dana. Procijedimo. Rabimo za masažu oboljelih reumatskih mjesta.

Ulje
- 200 g cvjetova prelijemo s 1l rakije te držimo na toplom mjestu u mraku mjesec dana. Procijedimo. Rabimo za masažu oboljelih reumatskih mjesta.

Ulje
-Močimo mjesec dana 200 g cvjetova u 1 l maslinovog ulja i procijedimo. Držimo na toplom mjestu u mraku. Rabimo za mazanje oboljelih reumatskih mjesta i upaljenih mjesta na koži.

Prašak
Od suhih cvjetova mljevenjem napravimo prašak kojeg rabimo za ušmrkati u nos za liječenje slabe nosne sluznice kod prehlade. Možemo prašak močiti u maslinovom ulju, dobro procijediti - profiltrirati te rabiti za mazanje oboljelih mjesta.

Mješavine čajeva
Danas divizam možemo naći u čajnim mješavinama za liječenje dišnih organa i puta (species pectorales), zajedno sa listom bijelog sljeza, podbjela, plućnjaka, jagorčevina, trputca, ljubice, kadulje, marulje itd., ovisno o samoj namjeni čaja. Divizam miješamo sa podbjelom, sljezom i anisom, kod traheobronhitisa i upalnih stanja, kod katara sa podbjelom i sljezom itd.

Divizma
lat Verbascum Phlomoides L.
eng Great or Common Mullein
d Die Kleinblütige Königskerze, Echte Königskerze, Marienkerze, Frauenkerze, Wollblume, Kleinblütiges Wollkraut, Himmelsbrand, Fackelkraut, Wetterkerze, Feldkerze, Brennkraut
fr La molène thapsus, molène Bouillon-blanc, Bouillon-blanc, Bouillon jaune

Divizma

Divizma

Za divizmu se još koriste i nazivi divizam obični, divlji duhan, lepuh i sviječnjak. Spominje se u grčkoj mitologiji gdje je bila zaštitnik Odiseju od čarobnice Kirke. Poznate su i suhe stabljike divizma koje su se namakale u loj te rabile kao ukrasne svjetleće baklje. Cvjetove divizma žene su rabile za bojenje kose.
Divizma je dvogodišnja biljka sa uspravnom stabljikom, koja naraste i do 2 metra, a na vrhu je razgranata. Listovi su joj dlakavi, sjedeći, veliki, jajasti do lancetasti i smješteni u rozetu. Veliki cvjetovi žute boje cvatu pojedinačno ili u čupercima. Prašnici divizmesu obojeni i vunasti. Plod je tobolac pun sitnih sjemenki koje su blago otrovne. Cijela biljka je gusto dlakava. Prve godine razvija samo listove, a drugu stabljiku. Kod nas raste mnogo vrsta Verbascuma, kao što su V. phlomoides - divizam obični, V. thapsiforme, V. thapsus, V. macrurum itd.
Cvate od svibnja do kolovoza. Aromatičnog je mirisa po medu, a okus joj je sluzav i gorak.
Najviše raste na suhim, sunčanim i kamenitim mjestima, uz puteve, potoke, rijeke, nasipe, zidove, te na šumskim čistinama. Pri branju za preradu sabiru se cvjetovi po suhom i sunčanom vremenu, za vrijeme cvatnje. Cvjetove brzo sušimo tako da ih rasprostremo u tankom sloju na toplom i prozračnom mjestu, te ih pohranimo u hermetičku suhu ambalažu (suhi cvjetovi gube brzo ljekovito svojstvo ako su izloženi svjetlosti i vlazi). Listove možemo rabiti svježe ili ih sušimo na toplom prozračnom mjestu te ih ustitnimo.
Staklenka puna svježe ubranih cvjetova, koju dobro zatvorimo i izložimo djelovanju sunca, nakon čega počinje ispuštati ljekovitu tekućinu - ulje - može dati dobar i djelotvoran lijek za mazanje oboljelih mjesta reume i gihta.
Zapadna pučka medicina divizmu rabi za liječenje respiratornog trakta (kašlja s bronhilnim kongnestijom, bronhitisa, pneumenie, astme, emfizema, kronične opstruktivne plućne bolesti, prehlade, upale grla - grgljanje, tuberkuloze itd), za liječenje kožnih oboljenja (infekcija, upalnih stanja, opeklina, ekcema itd), kod infekcija oka (konjuktivitis, infekcija, nadražaja, iritiranosti, suzenja itd), kod proljeva (diareje, dezinterije itd), za liječenje hemeroida itd.
Iz povijesti divizme vidljivo je da su narodi biljku cijenili kao velikog zaštitnika od bolesti (kađenje kućnih prostorija sa cvjetovima divizme na dan Svetog Ivana, 24. lipnja), ali i kao veliki lijek za respiratorni sustav - plućna oboljenja (sluzavosti pluća, astme, kihavice, hripavca, bronhitisa, kroničnog bronhitisa itd), u prvom redu za smirivanje raznih vrsta kašlja (rabi se cvijet - suhi, nadražajni - iritirajući, jaki - antitusik), za izbacivanje katara dišnih organa i puta (cvijet - ekspektorant, antikatarik), kod napadaja astme (cigarete koje su se izrađivale od cvjetova i lista divizma).

Ljekovito djelovanje
-Osim za liječenje respiratornog sustava, divizmu se još koristi za
- ublažavanje grčeva (cvijet i list - antispazmodik)
- kod tegoba s očima, kod upalnih stanja stavljamo obloge koje smo močili u čaju od cvjetova, a ako napravimo ulje od cvjetova tada njime mažemo oči
- cvijet se može kuhati u mlijeku sa medom, može se napraviti čaj, svježi sok, stavlja ga se u rakiju ili ulje za masažu reumatskih oboljenja
- za bolesti kože (infekcije, čirevi, tumori) ili rana, kad se koristi u obliku obloga
- u pučkoj medicini rabi se još i za liječenje tjeskobe, drhtanja, tegobe sa srčanim ritmom, neuralgije itd
- svježi list divizme rabimo kao sredstvo koje razmekšava kožu
- za obloge koje staljamo na otekline, hemeroide, čireve
- za liječenje katara crijeva, zaustavljanje proljeva, za pripremu čaja u mješavinama sa cvijetom divizma

herbalism @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 4, 2012
(Novi list, 4.5.2012)

Čaj
- 1 jušna žlica usitnjene suhe kore, 2 dl vode,
Namačemo koru u vodi oko 4 sata i kratko prokuhamo, poklopimo da odstoji 1 sat i procijedimo. Uzimamo 2-3 šalice čaja na dan.

Tinktura
200 g kore, 1 lit 70% alkohola
Uputa za pripremu: Močimo 30 dana koru u alkoholu i procijedimo.
Uzimamo 3 puta na dan po 10-15 kapi sa malo vode ili čaja.

Sok
Sakupljeni skrućeni sok možemo konzervirati sa šećernim sirupom ili medom za liječenje plućnih organa ili spremiti za uporabu kod raznih poremećaja rada crijeva - zatvora. Na 100 grama soka - ide 0,5 kg meda ili šećernog sirupa. Skrućeni sok u količini 1 čajne žličice, možemo rastopiti u čaju od metvice te uzimati za liječenje tegoba crijeva.

Mast
Pripremamo tako da pomiješamo u 200 grama rastaljene svinjske masti 1 dl tinkture jasena crnog.

Jasen crni
lat Fraxinus Ornus L.
eng Manna Ash, South European Flowering Ash
d Die Manna-Esche, Blumen-Esche, Schmuck-Esch
fr Le Frêne à fleurs, Orne, Frêne à manne, Frêne orne, Orne d'Europe

Jasen crni

Jasen crni

Jasen crni

Drugo ime za crni jasen je i mali jasen. Poznato je da je još 1913. godine u okolici Šibenika i Trogira sakupljana manna iz crnog jasena, koja se izvozila u svijet i to prema zapisima, oko 140 bačava.

Mana se sakupljala najviše u Dalmaciji od Dubrovnika do Zadra. Kao protuotrov kod zmijskog ujeda u starom vijeku davao se je sok crnog jasena.
Crni jasen je listopadno drvo visine od 8 do 15 metara, sa neparno perastim listovima 5-9 na kojima su liske jajolikog oblika te na rubu nazubljene. Cvijet se razvija u veliki uspravni cvjetni grozdasti cvat koji je bijele boje i ugodno miriše. Kora maslinasto – siva, glatka i tamna. Plod je oraščić sa karakterističnim krilima dužine 2,5 cm, tamno smeđe boje. Crni jasen cvate od travnja do svibnja. Cvjetovi mu mirišu ugodno, a okus mu je gorak.
Raste na sunčanim obroncima pomiješan među drugim drvećem u šumama, grmlju, šikarama, najviše među hrastom i grabom. Uzgaja se plantažno.
Branje i prerada: Ako zarežemo koru iz nje teče slatkasti sok koji se skruti i zove se mana. Zarezivanje drva započinjemo od dna prema vrhu tako da prvi dan zarežemo pri samom dnu a drugi dan par centimetara iznad prvog i tako sve do vrha a iduće godine zarezujemo sa druge strane drva. Smola koja curi se skruti te ju sakupljamo. Beremo listove prije cvatnje kao i koru. Sušimo na toplom i prozračnom mjestu.
Ljekoviti sadržaj; fraxin – fraksina, resin, mannit 25-80%, mannitol, kumarin, eskulin, dekstrin, šećer, sluzi, limunske kiseline, razne mineralne tvari itd.
Sok crnog jasena – mana, rabi se kao dobar dječji laksativ ili purgativ, kao vrlo hranjiva prirodna namirnica, kod kožnih tegoba (bradavice na koži koje mažemo sa svježim sokom, sunčeve pjege, crnog prišta kod kojeg se rabi i mast od kore jasena itd).
List crnog jasena je diuretik te se rabi za liječenje vodenih bolesti, natečenih nogu koje bole itd.
Zapadna pučka medicina rabi jasen crni kao antiinflamatorik, antimikrobik, antioksidant, antoparazitik, antihelmetik, antiviral, laksativ, tonik, tonik za vene, za liječenje bolesti mjehura i mokraćnih kanala, cistitisa, dječjeg zatvora – konstipacije, edema, grčeva, hemeroida, hiperazotemie, hiperuretmie, visokog tlaka, venskih tegoba, varikoznih vena..
Odbija insekte – Kora od jasena crnog, rabi se i kao imuno-modulator kao poremećaja imunog sustava, za liječenje raznih rana i povreda kože, te kao sredstvo koje uspješno odbija insekte.

Kontraindikacije
Ne uzima se kod crijevnih komplikacija (krvarenja).

 

Ljekovito djelovanje
Suha kora drva ima antiinflamatorno, antimikrobno, antioksidativno, antiparazitsko, antihelmetičko, antiviralno djelovanje te se rabi kod upalnih stanja ili infekcija mokraćnih organa ili kanala (infekcije bubrega, mjehura, pijeska u mjehuru, kamenaca, plućnih tegoba (kašlja, dječjeg kašlja, bronhitisa, katara itd), tegoba sa crijevima (crijevnih parazita – ameba, glista, trakavice, konstipacija – zatvora naročito kod djece, nadutosti, grčeva crijeva sa bolovima itd), tegoba sa hemeroidima i venama (ispiranje vena sa čajem, oblozi za vene, mast od kore za vene, kao i pijenje čaja, kao i ispiranje hemeroida, mast za liječenje hemeroida itd), edema ili vodenih bolesti itd.

herbalism @ 20:37 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, srpanj 22, 2011
(Novi list, 22.7.2011)

Čaj
S 2 dl vruće vode prelijemo 1 čajnu žličicu suhog korijena steže, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo. Pijemo 2-3 šalice čaja na dan.
Napomena: bilje i korijen možemo kuhati i u mlijeku i sladiti medom (plućna oboljenja, upale grla itd).

Prašak
Usitnimo suhe listove ili korijen u prah te rabimo za gore navedeno oboljenja tako da uzimamo 3 puta na dan s hranom ili čajem koliko stane na vrh noža. Praškom možemo posipati sva upaljena mjesta na koži. Možemo uzimati prašak u količini od jedne žličice kave sa čašom vode tri puta na dan, kod raznih unutarnjih krvarenja.

Homeopatija
Homeopatski lijek Potentilla anseria rabi se za liječenje konvulzija, krvarenja i menstrualnih tegoba.

Preživljavanje u prirodi
U proljeće, ljeto i jesen mlade listove rabimo kao dobru vitaminsku proljetnu hranu za pripremu salata, variva i juha. Podanak je dosta razvijen s dugačkim vriježama, a ponekad poprimi oblik gomolja te se može rabiti kao hrana, to jest zamjena za kruh. Jestiv je sirov ili kuhan.

Steža
lat Potentilla Anserina L.
eng Common Silverweed, Silverweed Cinquefoil or just "silverweed"
d Die Pflanzenart Gänse-Fingerkraut, auch Anserine, Gänsewiß, Grensel, Silberkraut, Säulkraut oder Krampfkraut
fr potentille des oies

Gusja trava

Gusja trava

Gusja trava, guščja trava, petoprsna steža i srcepuc, neka su od drugih imena ove biljke, koja ime dobiva 1753 po latinskom nazivu potentilla - potens, što znači moćan, i anserina, što znači gusja, poradi običaja da su je usitnjenu davali guskama.
Theophrastus i Dioskorid preporučuju je u liječenju krvavih proljeva i raznog krvarenja. U narodu je to poznata biljka, koja se tradicionalno rabi za liječenje grčeva. Gali stežu nazivaju sedmi kruh. Steža je biljka planete Jupiter.
Ona je trajna, polegnuta, koljenasta biljka s dosta razvijenim podankom s puno vriježa, s polegnutom tankom stabljikom koja može biti duga i do 80 cm, te s isprekidano perasto razdijeljenim listovima (sastavljenih od 17-21 nasuprotnih, eliptičnih i na rubu pilasto narezanih listića), koji su s donje strane srebrne boje i dlakavi. Žuti cvjetovi s pet latica lijepe su žute boje, smješteni na dugoj peteljci koja izbija iz korijena.
Vrijem cvatnje joj je od ožujka do listopada, sa pauzom od kraja travnja do rujna. List joj je bez naročitog mirisa i gorkog je okusa. Korijen ima okus po krumpiru i kestenu. Voli rasti na prostranim otvorenim mjestima na obroncima brda, u blizini naseljenih mjesta i to naročito gdje borave guske, livadama, rubovima šuma i puteva. U Primoju ne uspjeva. Mladi listovi su ukusna hrana.
Sabire se cijela biljka u cvatu, korijen i sjeme. Sušimo je na toplom i prozračnom mjestu. Korijen sadrži veći postotak tanina te se i više rabi za lijek. Korijen vadimo u proljeće ili u kasno ljeto, očistimo od zemlje, te sušimo brzo na toplom mjestu.
U narodu je najpoznatija kao biljka koja hladi, učvršćuje te dobro liječi grčeve i razna krvarenja.
Danas nam znanost potvrđuje da steža (sam naziv govori da steže) na prirodan način djeluje adstringentno na sluznicu i tkivo te se takvo djelovanje rabi za liječenje grčeva i kolika (menstrualnih, u prsima, listovima, mišićima, te grčevite glavobolje), srca, grla, bronha, abdomena, ženskih bolesti, bolesti bubrega i mjehura (upalnih stanja, kamenaca, pijeska), bolesti želuca i crijeva, proljeva, protiv krvavog proljeva, proljeva sa povraćanjem, dizenterije, katara, povraćanja, povraćanja krvi nametnika, hemeroida, krvarenja, upalnih stanja sluznica želuca i crijeva, bolesti zuba (pokvarenog zuba, zubobolje, slabih zuba i zubnog mesa, kod kojih se preporučuju ispiranje čajem i žvakanje korijena steže, klimavih zuba, truleži u zubima itd), bolesti kože (osipa, raznih kožnih nečistoća, gnojnih rana, čireva - posipavanjem praškom od korijena, ispiranje čajem ili stavljanjem obloga od listova.
Infuz od listova dobro je kozmetičko sredstvo za njegu crvenila kože i osjetljive kože kod beba, pjega, mrlja, prištića te kod obnavljanja tena kože nakon opeklina itd.) Koristi se kod bolesti očiju (ispiranje upale oka, konjuktivitisa, kremeljivih očiju itd), bolesti živaca (epilepsije, grčeva kod epilepsije), kod bolesti pluća (astma, kašalj, bronhitis), raznih krvarenja (hemeroida, ulceroznog kolitisa, krvarenja kod žena, krvi u mokraći), upalnih stanja (usta, grla, bronha), groznice i visoke temperature tijela.
Svježe listove možemo stavljati u cipelu, radi izbjegavanja umora nogu, upalnih stanja te da se zaštite od otoka i znojenja nogu. Kao prvu pomoć kod modrica i bolnih mjesta od udaraca stavljamo svježe zgnječeni list koji umiruje bol.
Ljekovito bilje koje se rado miješa sa stežom je kamilica, matičnjak, metvica, stolisnik, valerijana itd.

Ljekovito djelovanje
Zapadna pučka medicina rabi je za liječenje angine, angine pektoris, akni, bolova, bolesti kože, bolova želuca, bolnih tegoba crijeva, čireva, dizenterije, dismonoreje, dijareje, dermatitisa, epilepsije, jetre - za čišćenje, hemeroida, kašlja, katara želuca, kože i kožnih nečistoća, kašlja grčevitog, grčeva, kolika želuca, kolika crijeva, karcinoma, krvarenja, mučnine, menstrualnih tegoba, menstrualnih grčeva, neuroze, ožiljaka, proljeva, polipa, predmenstrualnih tegoba, PMS-a, raznih rana, sunčanih opekotina, tetanusa, upalnih stanja, upale grla, ubodnih rana, žučnih tegoba, ženskih bolesti, želučane kiseline, kao i za ispiranje grla, za pripremu obloga - kompresa, te za adstrigentno djelovanje kod ispiranja kože.

herbalism @ 20:15 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 13, 2011
(Novi list, 13.5.2011)

Čaj
(za navedena oboljenja)
1 jušna žlica suhe koprive bijele, 2 dl vode, propolis
Uputa za pripremu: Uzmemo 1 jušnu žlicu suhe biljke koju prelijemo sa 2 dl vruće vode,  poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: Pijemo 2-3 šalice na dan. Čaj možemo zasladiti i dodati 5-10  kapi propolisa.
Napomena: Rabimo kao lijek i podanak koprive bijele. Najbolja je mješavina (list, cvijet, podanak).

Vino
(za kamence u bubregu)
100 grama svježe biljke u cvatu s korijenom, 1 l vina
Priprema: opranu biljku usitnimo i stavimo kuhati s vinom. Kratko prokuhamo i ohladimo. Procijedimo.
Uporaba: pijemo do pola dicilitra 3 puta na dan s malo čaja.

Prašak
Pripremimo od cijele osušene biljke (list, cvijet, korijen) te usitnimo što finije. Koristimo za posipavanje rana, gnojnih teško rastućih rana itd.

Homeopatija
Homeopatski lijek Lamium ima specijalnu primjenu u liječenju ženskih bolesti i urinarnih organa (kataralne infekcije bubrega, teškoće u mokrenju, menstrualnih tegoba, hemeroida, glavobolje itd). Rabimo potenciju C 30.

Kulinarstvo
Mladi listovi su prava poslastica u pripremi variva, juha te raznih jela od samoniklog jestivog bilja. Cvjetovi u miješanim proljetnim salatama. Listovi i cvjetovi jestivi su u sirovom stanju.

Kopriva bijela
lat. Lamium album
eng White Deadnettle
d Die Weiße Taubnessel
fr L'ortie blanche ou lamier blanc

Kopriva

Kopriva

Ljekarnički naziv - Flores Lamii albi (adstringent, antianemik, antibakterik, antidijaroik, antispazmodik, emenogog, dermetik, detoksikant, diuretik, depurativ, hemostatik, hemolitik, hipnotik, holagog, laksativ, nervin, sedativ, vazokonstriktor). Druga imena: medić, mrtva kopriva, mrtva bijela kopriva.
Strana imena: slovenski: pivka, srpski: bela kopriva, talijanski: Falsa-ortica bianca
Iz povijesti: Ime Lamium dobiva po grčkoj riječi laimos - što znači grlo (veliki oblik cvijeta). Domovina biljke je Europa i Azija. U kršćanstvu poznata kao cvijeta arhianđela Mihovila, a u astrologiji kao biljka Venere. U pučkoj medicini poznato narodno sredstvo za liječenje bolesti krvi i za čišćenje krvi. Dioskurid, Plinije Sekund, Hildegard, Hieronymus Bock, Mattioli, rabe bijelu koprivu u liječenju raznih bolesti, a Kneipp i Kunzle daju joj veliki značaj u liječenju raznih bolesti. Stari zapisi iz 1597 god. autora John Gerrds savjetuju za bolje raspoloženje i vitalnost jer daje srcu veselost i vraća zdravu boju lica.
Opis: Višegodišnja zeljasta biljka s visokom stabljikom do 50cm visine. Listovi su dlakavi, nasuprotno smješteni, jajastog oblika, s jako nazubljenim rubom. Cvjetovi bijeli do prljavo bijeli smješteni na vrhu stabljike u pršljaste cvatove, veliki i ugledni. Podanak dug.
Miris i okus: Bez naručitog mirisa te gorkog biljnog sluzava okusa.
Nalazište: u pravilu blizu naselja, iza seoskih staja, rubova šuma, živica, nasipa, zapuštenim mjestima itd.
Branje i prerada: Za sušenje se bere cijela biljka u cvatu i podanak. Sušimo na toplom mjestu s jakom cirkulacijom zraka. Kod sušenja potrebno je biljku osušiti do kraja jer je jedino ispravno osušena biljka ljekovita. Ako kod sušenja i potamni, nije za ljekovitu uporabu. Osušeno bilje pakiramo u hermetički zatvorenu ambalažu.
Ljekoviti sadržaj: Eterično ulje, flavonske glikozide, holin, histamin, kvercimeritrin, lamiozid, metilanin, rutin, sluzi, tiramin, tanina, taninske kiseline, saponina.

Ljekovito djelovanje
Kad se u narodu uvriježi sigurna praksa u uporabi određene ljekovite biljke, tada ona postaje na neki način pravilo za liječenje određenih bolesti, pa tako je i bijela kopriva u narodu rabljena za liječenje:
- krvnih bolesti ili za čišćenje krvi, kao dobar detoksikant i jačanje krvi kao antianemik (anemija, malokrvnost, krvne bolesti -  povišene vrijednosti masnoća - kolesterola, triglicirida)
- bolesti krvarenja (uspješno zaustavlja nosno krvarenje, krvarenje nakon poroda)
- bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih puteva (pojačano izlučivanje mokraće, cistitis, katar bubrega i mjehura, infekcija, slab rad bubrega, kod kamenaca i pijeska, kod pojave bjelančevina u mokraći)
- bolesti prostate (benigne hipertrofije, prostatitis)
- bolesti želuca i crijeva (tegobe s radom želuca, slab želudac, kronična konstipacija - zatvor, jer dobro raskužuje tvrdu stolicu kao laksativ, gastritisa, gastritičnog katara, tegobe s hemeroidima, žgaravica, podrigivanje, griža, proljev)
- bolesti jetre i žuči (oštećene jetre kod trovanja hranom, alkoholom, nikotinom, lijekovima, kod komplikacije sa žuči)
- gihta
- groznice i grozničavih stanja
- bolesti slezene
- ženskih bolesti (klimakterija) kod tegoba s menstrualnim ciklusom (regulacija, slabe mjesečnice, dismonoreje, međumjesečno krvarenje poradi hormonske disfunkcije - neravnoteže, bolne mjesečnice, leukoreja - trichomonas i candida, kod bijelog cvijeta)
- bolesti dišnih organa i puta (astme, infekcija, bronhitisa, katara, upale pluća, sluzavost pluća, infekcije usta, infekcije ždrijela, teškoće sa disanjem, tuberkuloze, za iskašljavanje katara i sluzi)
- bolesti živaca (smirenje živaca kao nervin, kod slabih živaca, psihički umor, nesanica, melankolična stanja)
- bolesti kože (kao prirodni dermetik kod kožnih bolesti djeluje brzo) i to kod raznih osipa, opeklina, apcesa, ranica i rana, čireva, naručito kod zanoktice - gnojne upale nokta
- bolesti krvnih žila (uspješno se rabi kod proširenih vena - varikoziteti vena, hemeroida)
- kod oteklina limfnih žlijezda (skrofule)
Kao prirodni lijek rabi se nadalje kod slabosti cijelog organizma, slabog imuniteta ili pučki rečeno boležljivog stanja.
Cvjetovi kuhani u vodi mogu se rabiti kao tradicionalni biljni lijek za katar i vodenu bolest. Cvjetni vrh biljke rabi se kao antospazmodik, adstrigent, diuretik, depurativ, holagog, homeopatik, hipnotik, ekspektorans, sedativ, tonik, vazokonstriktor itd.

herbalism @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, veljača 19, 2011
(Novi list, 18.2.2011)

Limun s lukom
(kod povišenog krvnog tlaka)
Po 1 limun i 1 luk izrezati i samljeti u mikseru te dodati 10 dag meda, sve dobro izmiješati  i spremiti u odgovarajuću staklenku.
Uzimati po 1 žličicu ujutro natašte. Također, u istu svrhu: iscijediti sok od 1 limuna i pomiješati s 1 žličicom pivskog kvasca (može i svježi). Najbolje je ako se uzima naizmjenice, jedan dan sok s limunom, lukom i medom, a drugi dan sok s kvascem.

Pečeni limun
(protiv mokraćne kiseline u krvi)
Limun ispeći na umjerenoj temperaturi tako da poprimi smeđu boju, a nikako da pocrni ili izgori. Uzimati tjedan dana uz redovite dijetalne obroke dva puta na dan.
Napomena. Ako je limun do kraja sazrijevao na suncu, sadrži salicilske kiseline koje uništavaju šećer u krvi i druge kiseline. A ako nije dozrijevao na suncu, nedozreli se plod mora ispeći na umjerenoj temperaturi. Pečenjem limunova kiselina postiže svoju najveću ljekovitost.

Sok s medom
(kod začepljenja jetre)
Vodu malo zagrijati, dodati sok od 1 limuna i 1 žličicu meda te promiješati. Piti u gutljajima natašte ili uvečer prije spavanja.

Ekstrakt
(za sva oboljenja)
Navečer 3 limuna izrezati na ploške i preliti s 3 dl vode. Ujutro natašte popiti vodu, a limune pojesti u toku dana.

Kontraindikacije
Nije preporučljivo uzimati veće količine limunova soka, jer limunova kiselina kod nekih osoba može izazvati i lagani nadražaj želučane sluznice, što se može spriječiti tako da se sok limuna uvijek uzima u omjeru 1:5, tj jedan dio soka i pet dijelova vode ili čaja.

Limun
lat Citrus limon
eng Lemon
d Die Zitrone, Citrone oder Limone
fr Le citron

Limun

Limun

Iz Indije limun dolazi u Perziju, a potom u Afriku, da bi se danas rasprostirao po svim državama Sredozemlja. U grčkim zapisima, 300 god. pr. nove ere, limun opisuju Teofrast, Plinije i Dioskurid, a Arapi su limunom liječili žuticu.
Limun zauzima jedno od vodećih mjesta među prirodnim lijekovima zbog brojnih svojstava nanizanih ispred naziva. Jedno od najjačih i najvažnijih ljekovitih svojstava je svakako njegovo antiseptičko i antibakterijsko djelovanje, koje ima golemu ulogu u prevenciji i održavanju dobra zdravlja. Sposobnost ubijanja bakterija je od goleme važnosti kod oboljenja kao što su gripa-prehlada, upale grla i dišnih organa, groznice, infekcije i infektivna oboljenja, razne epidemije itd. Pučka medicina je bogato razradila načine uporabe limuna za liječenje spomenutih oboljenja, koristeći ga i kao dobar lijek protiv preranog starenja organizma i krvnih žila te kod migrene, stresa i mnogih drugih tegoba. Ljekovito djelovanje limuna opisuju vodeći arapski bilinari, Avicena i Ibn Al-Nefis, spominjujući njegov ljekoviti učinak kod žutice i niza drugih oboljenja. U liječenju navale krvi u meka tkiva, limun smanjuje pritisak u portnoj veni, što je od velikog značenja kod oboljenja jetre. Francuzi limun smatraju veličanstvenim, ubrajaju ga u četiri veličanstvena mušketira: mrkva, bijeli luk, timijan i limun. Kao začin salatima i jelima je nezamjenjiv, a o napitcima da se i ne govori.

Stučene koštice limuna mogu se rabiti protiv crijevnih nametnika. Kora limuna (neprskana) rabi se za dobivanje eteričnog ulja te za pripremu ljekovitih preparata za bolesti srca, a koristi se i za pripremu tinktura, likera, ekstrakata itd. Cvijet se rabi za pranje kose jer joj daje sjaj.
Zapadna pučka medicina limun koristi u liječenju bolesti želuca, jetre, živaca, krvi, povećanog kolesterola, pluća, glave, gubitka kose, kožnih bolesti, nesanice te u aromaterapiji i kozmetici.
Eterično ulje u aromaterapiji pomaže u liječenju virusnih i bakterijskih infekcija respiratornih organa, gripe i prehlade, reume, gihta, tromboze, proširenih vena, svih upalnih stanja popraćenih temperaturom, gubitka pamćenja, želučanih tegoba od gastritisa, proljeva, čira do grčeva, glavobolje, anemije, kožnih bolesti.
Može se koristiti u obliku inhalacija, masaža, kupki, obloga. Nije za unutarnju uporabu, a kako je fotosenzibilno, nakon nanošenja na kožu ne smije se izlagati UV zrakama.

Ljekovito djelovanje
Limunov sok ljekovito djeluje u raznim terapijama.
- Koristi se za otapanje kamenaca, kao preventiva protiv stvaranja kamenaca u žuči i bubrezima, a u pučkoj medicini i za izbacivanje pijeska i kamenaca iz žuči, bubrega i mjehura.
- Otklanja mokraćnu kiselinu
- djeluje smirujuće
- krijepi i osvježava organizam
- pojačava izlučivanje mokraće, što je od velike važnosti u liječenju vodenih bolesti, reume i artritisa, kao i kod oboljenja srca
- u liječenju raznih nečistoća kože, kao kod otvorenih pora i bora lica, pjega, sunčanih pjega, staračkih pjega, masne kože, raspucale kože ruke, bradavica, za lijep i zdravi ten lica te kod raznih lišaja sok limuna je nezaobilazan. U liječenju akni i mitesera limunovim sokom kao prirodnim lijekom postižu se ponajbolji rezultati.
- Njegova dostupnost preko čitave godine čini ga najtraženijim prirodnim lijekom za liječenje arterioskleroze, proširenih vena, hemeroida, povišenog tlaka.

herbalism @ 22:16 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 23, 2011
(Novi list, 21.1.2011)

Sok
Papriku očistiti i samljeti u mikseru, a u sokovniku iscijediti sok te odmah popiti. Može mu se dodati malo peršina i mrkve. Kod upale grla piti dva puta po 0,5 dl soka, a kod infektivnih oboljenja 2-3 puta po 0,5 dl soka.

Tinktura
200 g sitno nasjeckane ljute crvene paprike staviti u litru 60-postotnog alkohola ili rakije, začepiti i ostaviti na toplom mjestu da odstoji osam dana, uz svakodnevno mućkanje, te procijediti.
Uporaba: za liječenje hemeroida popiti dnevno 1-2g tinkture razblažene čajem ili sokom, kod reume trljati oboljelo mjesto, kod lumbaga i neuralgije masirati i namazati maslinovim uljem, te utopliti. Kod alkoholnog ludila daje se kao napitak koji izaziva povraćanje i gadljivost.

Prašak ili mljevena paprika
Najčešće se koristi već pripremljena, pakirana crvena paprika, rijetko se suši i melje kod kuće. Kod probavnih teškoća dobro je mljevenom ljutom paprikom začiniti hranu, dnevna količina ne smije biti veća od 2g tj žličica, kod hemeroida, prašak uzimati 3 puta na vrh noža (0,5-2g) na dan.

Oblozi
Umiješati tijesto od brašna i kvasca, dodati mlakog mlijeka, dobro izmijesiti i istući. Na razvaljano tijesto veličine oboljelog mjesta posipati ljutu papriku. Bolno mjesto namazati maslinovim uljem i na njega staviti pripremljeno tijesto. Zaviti da ne klizi i držati što dulje, do 12 sati, a najbolje je preko noći. Poslije skidanja obloga mjesto oprati, namazati maslinovim uljem i dobro utopliti. Dobro je za liječenje reume.

Kontraindikacije
Osobama koje boluju od divertukuloze i kroničnog kolitisa zabranjeno je konzumiranje paprike u bilo kojem obliku. Prekomjerno uživanje paprike ima katkad i teške posljedice kao što su višak želučane kiseline i kronična začepljenost. Posljedice mogu biti i teže ako se nadraže bubrezi, što može dovesti do upale bubrega.

Paprika
lat. Capiscum Annuum L.
eng Pepper
d Spanischer Pfeffer oder Paprika
fr poivrons et piments


Paprika

Paprika

Ime dobivapo latinskoj riječi capsicum od capsule što u prijevodu znači oblik ploda - tobolčić i latinske riječi annum što znači jednoljetni. Domovina paprike je Južna Amerika.
Španjolci su papriku donijeli u Europu u 15. st., odakle se proširila sve do Turske, a danas se najviše uzgaja u Mađarskoj. Prvi zapisi o paprici datiraju od 1593. godine, a govore o paprici kao začinu siromašnih ljudi. Godine 1775. Jozsef Csapo opisuje da seljaci suše duge paprike i melju ih u prah te time začinjavaju jelo. Današnji naziv paprika potječe od naziva "paparka" kojim su se služili Turci i Bugari. Mađari su kao najveći proizvođači paprike dali pečat toj biljci i njenom imenu.
Jednogodišnja do dvogodišnja ili višegodišnja biljka u tropskim krajevima. Naraste do pola metra s uspravnom, golom i slabo razvijenom stabljikom. Lancetasti listovi, a često i jajoliki ovisno o sorti paprike, po rubu su cijeli i lagano zaobljeni. Cvjetovi nagnuti prema dolje ili uspravni, rastu pojedinačno ili dva do tri zajedno, bijele su do grimiznocrvene boje. Plod je mnogo sjemena boba s grubom, kožastom i mesnatom plodnom stijenkom, svijetle do tamnocrvene, žute i ljubičaste boje.
Cvate od travnja do svibnja. Miriše po travi, a okus ploda kreće se od slatkog do ljutog i jako ljutog ili paprenog okusa. Uzgaja se u vrtovima i na plantažama. Beremo plodove po potrebi, za jelo.
Ubraja li se paprika u ukusno povrće ili u začinske biljke kao što su peršin ili bijeli luk? Dvojbe o tom pitanju riješio je mađarski znanstvenik Szent-Gyorgyju, koji je prvi dokazao da vitamina C u paprici ima više nego u limunu i naranči, te tim otkrićem stekao veliku svjetsku slavu. Paprika predstavlja visokovrijedno povrće bogato vitaminom C i drugim hranjivim sastojcima - bjelančevinama, mastima i ugljikohidratima, te mineralnim sastojcima. Vitaminsku vrijednost uz vitamin C, kojega u prosjeku ima 110mg, nadopunjuju vitamini B kompleksa i P vitamin, "zaduženi" za perifernu cirkulaciju. Paprika se najviše jede sirova, pečena, pirjana i kiseljena. U suhom stanju, u prahu, koristi se kao začin. Paprika je ljekovita u svježem stanju, te u sušenom, kao mljevena crvena paprika.
Ljekoviti sastojak paprike ljuta okusa, kapiscin kojega ima najviše u unutrašnjim  žilama paprike djeluje antiseptički, te spriječava razvoj bakterija truljenja u probavnom sustavu.
Citrin utječe na površinsku kapilarnu cirkulaciju te time i na elastičnost i protočnost kapilara, što pomaže u liječenju arterioskleroze. Vjerovanje da je paprika afrodizijak temelji se na utjecaju paprike u pojačanoj cirkulaciji. Paprika pospješuje apetit i potiče rad želuca i želučanog soka, smiruje grčeve i potiče peristaltiku a također izaziva pojačano mokrenje.

Ljekovito djelovanje
- U liječenju raznih depresija kao i alkoholnog ludila paprikom se, uz liječnički nadzor, danas liječe razna oboljenja ovisnosti kao što su alkoholizam i narkomanija.
- U pučkoj medicini postoji niz pripravaka od ljute paprike za liječenje reumatskih bolova, lumbaga, artritisa itd.
- Sokom od paprike liječe se razni upalni procesi kao što su upala grla ili početna infektivna oboljenja, ali i posljedice infekcije, kao npr Herpes zoster.
- Trljanje vlasišta kose sokom od paprike sprječava opadanje kose.
- Prašak od ljute crvene paprike koristi se za liječenje probavnih smetnji i hemeroida.
- Zapadna pučka medicina rabi papriku za liječenje: angine, gihta, hemeroida, paralize, želučanih tegoba, artritisa, slabog apetita, slabe cirkulacije, avitaminoze, delirium tremensa, nadutosti, ugriza te za grgljanje.

herbalism @ 12:12 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 16, 2010
(Novi list, 16.5.2010)

Čaj
Jušnu žlicu bilja preliti s 2 dl vruće vode, poklopiti, a nakon 15 minuta procijediti. Piti šalicu do dvije čaja u toku dana, ne više. Može se zasladiti medom. Bilje se može kuhati i s vinom, te začiniti medom i piti kod plućnih bolesti.

Tinktura
(za liječenje vena, varikoznih vena, menstrualnih bolova, protiv zgrušavanja krvi)
200 g cvjetnih vrhova močiti 21 dan u litri 70-postotnog alkohola i procijediti. Uzimati tri puta na dan po 5 kapi s malo vode ili čaja te za masažu bolnih mjesta.
Napomena: od tinkture radi se mast i to u omjeru 2:1 (dva dijela masti i jedan dio tinkture). Umjesto alkohola može biti i dobra rakija.

Ulje
200 g cvjetnih vrhova močiti 30 dana u litri maslinova ulja. Bocu držati na toplom mjestu ili na suncu, procijediti. Masirati bolna mjesta i uljem tretirati kožne nečistoće.

Mast
200 grama svinjske masti ili lanolina rastopiti i uliti polagano 100 grama tinkture kokotca stalno miješajući dok ne ispari alkohol ili dok ne prestane izlaziti para. Uliti vruće u odgovarajuću ambalažu i pohraniti u hladnjaku da se skrutne. Mazati oboljela mjesta više puta na dan.

Homeopatija
Homeopatskim lijekom Melilotus liječe se glavobolje i migrene (Belladona, Lachesis), grčevi, dismenoreje, reume, gihta itd. Kod akutnih stanja uzima se u potenciji 200 C ili 30 C i to 1-3 puta na dan svakih četiri sata.

Preživljavanje u prirodi
U proljeće i ljeto: mladi listovi su ukusni aromatični sastojak za pripremu juha, salata, variva i čaja.

Kokotac
lat Melilotus Officinalis L.
eng Yellow Sweet Clover / Yellow Melilot
d Der Gelbe Steinklee / Gewöhnlicher Steinklee, Echter Steinklee, Gebräuchlicher Steinklee , Honigklee
fr Le Mélilot officinal / Mélilot jaune

Kokotac

 

Kokotac

Kokotac

U starom vijeku bila je poznata ljekovitost ove biljke, što su je nazivali još i imenima orlov nokat, velika djetelina, ždraljika i žuti kokotac, a rabili su je kao ljekovito sredstvo koje steže, omekšava, tjera znoj i vodu te ublažava bolove. Kokotac je dvogodišnja biljka koja naraste do metar visine, s jakom uglastom golom i dlakavom stabljikom. Listovi su duguljasti, eliptični, na rubovima oštro nazubljeni i trolisnati. Cvjetovi žute boje oblikuju uspravni grozdasti cvat na vrhu grana. Plod je mahuna sa sjemenkama.
Cvate od svibnja do rujna. Aromatičnog je mirisa po medu, gorka i ljuta okusa. Raste na zapuštenim livadama uz rub polja, vinograda, putova, uza zidove i pruge te na zapuštenom zemljištu. Sabire se cijela biljka u cvatu ili samo cvjetni vrhovi te se odmah svježi usitne i suše na toplom i prozračnom mjestu u sjeni. Za vrijeme sušenja razvija se aroma biljke te suha biljka lijepo miriše. Listovi za sušenje mogu se brati i nakon cvatnje.
Truli kokotac sadrži dikumoral koji izaziva krvarenje te se ne smije rabiti ni u kojem obliku.

Znanstvena istraživanja (Melilotus officinalis, Melilotus albus - bijeli kokotac) potvrđuju djelovanje kokotca na središnji živčani sustav, u kojem izaziva umirujuće i narkotičko djelovanje; regenerira stanice jetre, djeluje na koštanu srž, sudjeluje u stvaranju leukocita, poboljšava opće stanje bolesnika nakon radioaktivnog zračenja, djeluje na unutrašnji dio krvnih i limfnih sudova i žila.
Zapadna pučka medicina koristi ga u liječenju apscesa, arterioskleroze, bolesti očiju, embolije, gastritisa, hemoroida, kožnih bolesti, krvarenja, kašlja, rana, respiratornoh katara, traheitisa, upale usta, grla, jednjaka, upale crijeva, vaskularnih bolesti, varikoznih vena, a koristi se i za izradu flastera, cigareta, u kuhanju te u homeopatskom liječenju kod glavobolja, migrena i krvarenja iz nosa.
Kokotac ima svojstvo da steže, omekšava, tjera znoj i vodu, smiruje i ublažuje bol te čisti organizam. Koristi se za vanjsku, a manje za unutarnju uporabu.

Toksičnost
Kumarin i kumarinski spojevi uvrštavaju se u kancerogene spojeve pa u većim količinama mogu izazvati jake glavobolje, kolaps ili klijenut živčanog sustava te se danas ova biljka koristi uglavnom za vanjsku uporabu.

Kontraindikacije
Kokotac ni u kojem obliku ne bi smjele uzimati osobe sa slabim želucem i jetrom u akutnim stanjima, s problemima žuči te osobe sklone glavoboljama.

Ljekovito djelovanje
Kombinacija unutarnje i vanjske uporabe kokotca prakticira se u liječenju varikoznih vena jer sastojci u kokotcu spriječavaju stvaranje tromba, a primjenjuje se i
- u liječenju hemeroida
- u spriječavanju upala
- u vanjskoj uporabi mast od kokotca (za liječenje vena, hemeoroida, i oteklih nogu, a izrađuje se od cvjetova kokotca ili tinkture sa svinjskom masti itd), koja izvrsno djeluje na kapilarni sustav i vene
Unutarnja uporaba - za liječenje:
- kašlja
- grčeva maternice i crijeva
- bubrežnih bolesti (pojačava izlučivanje mokraće a ujedno pomaže bubrezima u eliminaciji raznih štetnih mikroba jer djeluje antiseptički, kod otežanog mokrenja, katara bubrega i mjehura, bakterija itd)
- reumatične glavobolje - migrene
- arterioskleroze
- gihta
- želuca i crijeva (detoksikacija želuca i crijeva, katar želuca i crijeva, raznih nadimanja, nadutost itd)
- nesanice, nervoznih tenzija, neuralgija i palpitacija jer dobro smiruje
U vanjskoj uporabi - za liječenje:
- tegoba s očima (upale kapaka - upala sluzikože kapaka, upale očiju, ispiranje čajem od cvjetova kokotca itd; poznata je očna mirišljiva vodica koja se dobiva od cvjetova kokotca)
- tegoba s uhom (parenje čajem)
- reumatskih tegoba - bolova (mast)
- raznih kožnih nečistoća (čireva kod kojih rabimo mast za dozrijevanje čira, kao i kod bolesti kože gljivičnog podrijetla itd)
- za omekšavanje raznih tvrdih oteklina (emoliens - otečene žlijezde, novotvorine, čirevi : rabimo mast ili stavljamo obloge itd).

herbalism @ 18:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, travanj 28, 2010
(Novi list, 25.4.2010)

Korijen
Svježe naribani korijen služi za pripremu raznih obloga u liječenju rana i prijeloma kostiju. Korijen gaveza može se kuhati i topao stavljati na bolna mjesta. Za plućne bolesnike svježi naribani korijen gaveza miješa se medom u omjeru 1:2 (jedan dio korijena, dva dijela meda).

Prašak
Prašak od samljevenog suhog korijena gaveza rabi se za liječenje i posipavanje raznih rana, te za unutarnju primjenu kod unutarnjih krvarenja.

Tinktura
200g korijena gaveza moči se u litri 70-postotnog alkohola mjesec dana, te se procijedi. Uzima se prema savjetu, ali ne više od 20 kapi.

Mast
Koristi se za liječenje osipa, rana, posjekotina i hemeroida, a priprema se tako da se u 100 g naribanog korijena gaveza stavi u 100g rastopljene svinjske masti. Pržiti treba par minuta dok ne nastane rastvorena kaša. Ohladiti i procijediti kroz lanenu krpu ili cjedilo. Mast pohraniti u odgovarajuću ambalažu (staklenke), te mazati oboljela mjesta.

Homeopatija
Homeopatski lijek Symphitum rabi se kod povreda i prijeloma kostiju, te kod fantomske boli poslije amputacije ekstremiteta, kao i za zacjeljivanje povreda i boli u pokosnici. Za zacjeljivanje kostiju daje se u potenciji C6, jer pojačava zarašćivanje kosti.

Toksičnost:
Gavez je hepatotoksičan, tj škodljiv za jetru.

Kontraindikacije:
Osobe s osjetljivom jetrom ne bi smjele uzimati gavez ni u kojem obliku, kao ni trudnice.

Gavez
lat Symphytum Officinale L.
eng Comfrey
d Beinwell
fr La consoude 

Gavez

Gavez

Pučka medicina je za gavez vezana više tisuća godina zbog njegovog izuzetno ljekovitog djelovanja na rane i lomove kostiju. Gavez je zeljasta biljka koja naraste do 80 cm visine. Stabljika je iznutra šuplja i jako razgranata, a na njoj se razvijaju usko jajasti, sjedeći i dlakavi listovi, na kojima su uočljive gusto naborane podvodne žile. Ljubičasti ili žućkasti, ružičasti cvjetovi razvijaju se na  produženim dršcima na vrhu stabljike te oblikuju viseći cvat. Jako razvijeni mesnati korijen (sličan mrkvi), raste horizontalno ili postrance i do 60cm dubine. Korijen je izvana crne boje, a iznutra bijele. Biljka cvjeta od svibnja do srpnja.
Svježi listovi gaveza imaju miris po  zeleni a okus po krastavcu, dok korijen ima slatkast okus, sluzav je i steže.
Gavez je vezan za staništa na kojima rastu vrbe i topole, kao i za predplaninske i brdske vlažne livade, pašnjake, polja, za putove i potoke. Mladi svježi listovi kao i stabljike rabe se za pripremu jela (juhe, salate, variva-špinat), listovi i cvjetovi beru se, suše i rabe za pripremu čaja. Najviše se koristi korijen koji se vadi u jesen ili u rano proljeće. Korijen treba očistiti, izrezati na štapiće ili kockice i sušiti na toplom i prozračnom mjestu ili u sušionici, i to dosta brzo. Suhi korijen pohranimo u hermetički zatvorenu ambalažu. Svjež korijen rabi se za pripremu tinktura ili  za izradu ljekovite masti.

Kod uporabe tinkture od gaveza za unutarnju primjenu nužan je oprez jer djeluje agresivno na ccentralni živčani sustav tj jako ga može nadražiti te se uzima oprezno u manjim količinama. Mjere opreza primjenjuju se i kod uporabe tinkture u liječenju gihta i bolnih zglobova.
Tinktura gaveza koristi se i za liječenje kožnih bolesti i tegoba, pa je izuzetno učinkovita u regeneraciji kožnog epitela (stara naborana koža, naručito kod očiju, te u svrhu rabimo tinkturu i mast od gaveza, a moguća je i kombinacija s uljem od gospine trave). Svježi listovi kao i cvjetovi dobra su hrana te se (u proljeće) preporučuju za jačanje  cijelog organizma i imunosustava. Najčešće se od mladih listova pripremaju proljetne salate, juhe i variva te palačinke. Rabe se i stabljike, koje se ogule te prže ili kuhaju.
Zapadna pučka medicina rabi gavez za liječenje: čireva želuca i crijeva, kod prijeloma kostiju, upalnih stanja crijeva, krvarenja, opeklina, bronhitisa, proljeva, dizenzerije, gihta, artritisa, reumatskih bolova, angine, kašlja, ekcema, hemeroida, išijasa, svraba, raka, gastritisa, bolova mišića, tumora, varikoznih vena, zatim za ispiranje usta itd. U Kini se koristi za liječenje cirkulacije, u Americi za liječenje raka, a u Turskoj kao sedativ i stimulans.

Ljekovito djelovanje
Tinktura, mast, oblog od korijena i svježeg lišća gaveza koristi se kod:
- svih vrsta nagnječenja tkiva - hematoma, udaraca, uganuća, raznih rana od rastrganih do gnojnih, stimulirajući rast i obnovu tkva i to kao svježi oblog od korijena i lišća, kao i tinktura za ispiranje, te prašak od korijena za posipanje rana, a u terapiji gnojnih rana i rana koje zaudaraju, može se kombinirati s tinkturom nevena i arnike
- raznih čireva
- tvrdih novotvorina
- oteklina, kvrga i kvržica, kod gihta
- raznih kožnih nečistoća
- prijeloma kostiju svih vrsta, kostobolje, oštećenja pokosnice
- krvarenja i krvavih ispljuvaka
- kašlja i bronhitisa
- neuralgije lica
- bolesti želuca
- hemeroida
herbalism @ 07:08 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, travanj 19, 2010
(Novi list, 18.4.2010)

Tinktura
Močiti 50g cvijeta arnike pet tjedana u 100g 70-postotnog alkohola. Bocu držati na toplom mjestu (na suncu) te povremeno protresti. Uzimati 2-3 kapi na 1dl vode 2-3 puta na dan.

Čaj
S 2dl kipuće vode preliti čajnu žličicu cvjetova arnike, poklopiti, pustiti da odstoji 15 minuta i procijediti. Piti u gutljajima jednu-dvije šalice čaja dnevno.

Ulje
Dobro promiješati 1 žličicu tinkture arnike i 2dl ulja masline, te time mazati rane (decubitus).

Za ispiranje rana
Na litru prokuhane vode staviti 2 jušne žlice tinkture arnike i time ispirati rane.

Preživljavanje u prirodi
U slučajevima raznih povreda kod padova, hematoma, modrica, nagnječenja, za prvu pomoć na povrijeđeno mjesto stavi se list arnike. Dobro je imati u rancu, tj u prvoj pomoći, homeopatski pripravak C30 koji se daje kod svih povreda, kao i bočicu tinkture arnike.

Uputa za planinare, izletnike i izviđače
Arnika je zakonom zaštićena biljna vrsta, što znači da ju je zabranjeno brati. Savjetuje se stoga društvima da svoje članstvo upoznaju s tim, kako bi se što bolje zaštitila.

Uputa za gljivare
Kod trovanja gljivama uz hitnu liječničku intervenciju koristi se i prah od korijena arnike.

Kontraindikacije
Unutarnja uporaba pripravaka od arnike zabranjena je osobama s osjetljivim ili razdražljivim želucem, kao i kod krvarenja želuca, zatim osobama koje imaju jako srčano bilo, žučne i jetrene komplikacije, slab želudac, čir na želucu, te trudnicama.

Arnika
lat. Arnica Montana L.
eng Leopard's bane, wolf's bane, mountain tobacco and mountain arnica
d Die Arnika
fr L'arnica des montagnes

Arnika

Arnika

Arnika

Druga imena ove zakonom zaštićene vrste su brđanka, moravka, njemačka arnika, savojski duhan i veprovac. U srednjem vijeku arniku koriste kao biljku za sve rane i ozljede tijela, a žene još i protiv embolije i tromboze. Kneipp za tinkturu arnike navodi "Tinktura brđanke ima tako široku primjenu da smatram nepotrebnim trošiti na to riječi." Goethe je uzimao redovito čaj od arnike kad je imao napad srčanih grčeva. U Njemačkoj se arnika kuha u pivu te se rabi za liječenje modrica, a znali su govoriti da arnika rastjeruje usirenu krv. U alpskim područjima, narod arniku naziva "ružom divokoza". Ta trajnica naraste 20-60 cm visine. Kod prepoznavanja cvijeta arnike potrebno je obratiti pažnju na ugodan miris i vanjske dijelove cvjetne glavice tj na njihove jezičaste, trozube vanjske dijelova na kojima cijelom dužinom prolazi 5-12 brazda. Podanak je dug do 9 cm s mnogo prostranog korijenja, valjkastog oblika tamnosmeđe boje. Čitava biljka obrasla je kratkim dlačicama.
Cvjeta u lipnju, srpnju i kolovozu, a ima aromatičan, smolast i začinski miris dok cijela biljka miriše slabije,  osušena ima jači, neugodan miris koji odbija. Okus je biljke gorak i oštar, nadražuje grlo. Podanak ima osobit, neugodan miris koji tjera na kihanje.
Raste na humusnom, pjeskovitom i tresetnom zemljištu siromašnom vapnom, na hladnim i vlažnim površinama, svijetlih šumskih planinskih livada, šumskim čistinama crnogoričnih šuma i pašnjacima, a najviše u predalpskom i alpskom području.
Arniku se može naći na zapadnim obroncima Učke i na području Gorskog Kotara.
Cvjetove se bere prije nego što se otvori cvjetna glavica. Priprema za sušenje iziskuje dosta truda jer je potrebno najprije odstraniti otrovne larve arnikine muhe (crne su boje i veličine prosa), od zelene čaške i dijelova cvjetišta. Suše se brzo na suncu i na prozračnom mjestu, uz obavezno prevrtanje. Osušene cvjetove pohraniti u tamnu ambalažu, a koristiti ih za izradu čajeva, tinkture i masti.
Podanak se vadi prije same cvatnje ili u jesen. Očisti se od zemlje i suši na suncu i prozračnom mjestu, a prije sušenja se može usitniti. Od podanaka izrađujemo tinkturu, mast, ekstrakt i čaj. Cijela biljka također služi za pripremu raznih ljekovitih pripravaka. List se bere prije cvatnje, i to samo listove koji tvore rozetu, te suši u sjeni na toplom i prozračnom mjestu.
U liječenju navedenih oboljenja najčešće se koristi tinktura arnike u vidu obloga, a ponekad i za masažu. Pravilno pripremljen oblog od tinkture arnike može predstavljati uistinu izvrstan kućni prirodni lijek što je godinama i bio,  a i danas je, lijek seoskom stanovništvu. Oblok od tinkture arnike čisti, zacjeljuje i sprječava razne upale kože, mišića, zglobova i dr. Masiranje s razblaženom tinkturom arnike ili lagano trljanje pomaže kod neuralgije, kostobolje, gihta i reume. Ulje od arnike liječi decubitus tj rane nastale zbog dugotrajnog ležanja. U kozmetici lica i tijela koristi se tinktura arnike pomiješana sa sokom breze za bolji rast kose i odstranjivanja prhuti, a losion (jabučni ocat i cvijet arnike) za njegu lica i raznih kožnih nečistoća.
Zapadna pučka medicina arniku zbog opisanih svojstava koristi u liječenju: artritisa, angine, akni, apscesa, bolesi srca, bronhitisa, bolesti cirkulacije, bolesti jetre, bolesti kičme, dijabetesa, epilepsije, ekcema, edema, fraktura, gihta, gingivitsa, infekcije grla, gastritisa, želuca, mišićnih bolova, gubitka kose, očnih bolesti - ispiranje, potresa i povreda mozga, paralize, prehlade, reume, reumatskih bolova, krasta, raznih rana, raznih krvarenja, slabih živaca, tonzilitisa, tumora, upala usta, upala grla, uboda insekata, upalnih stanja, iznutra i izvana, upale kože, vaskularnih bolesti, vrućih rana, bolova zglobova, pomaže u čišćenju krvi, izaziva jače znojenje i jače izlučivanje mokraće, te pomaže rastu kose. Arnika se koristi i za izradu masti kojomm se liječe oči, kod žutice, te u homeopatiji za liječenje arterioskleroze, raznog krvarenja, upale vena, upale crijeva, raznih povreda, a prah od arnike smatra se magičnim praškom.

Ljekovito djelovanje
Pravilnim doziranjem, arnika se uspješno primjenjuje ali uz obaveznu konzultaciju s liječnikom, kod:
- Širenja srčanih i perifernih žila tijela, i to uzimanjem čaja ili tinkture arnike, bolesti srca i krvnih žila
- Podražajno-stimulativno djelovanje arnike na živčani, probavni, dišni i krvožilni sustav pojačava sve životne funkcije tijela
- Strogo propisanom primjenom čaja od cvjetova arnike izaziva se znojenje, jače izlučivanje mokraće, otklanja katar probavnih organa, spriječava gripa liječe bubrežne bolesti, padavica, potres mozga i bolesti leđne moždine, te paraliza živaca poslije moždane kapi
- Tinktura od arnike liječi i jača glasnice, čir na želucu i dvanaestercu, slabo srce, otklanja ili smanjuje smetnje i poremećaje u krvotoku, spriječava ovapnjenje krvnih žila i povraćanje.
- Čaj od korijena arnike u kombinaciji s gospinom travom i stolisnikom liječi upalu vena, proširene vene, venski zastoj krvi i trombozu.

Njeno ljekovito djelovanje u vanjskoj uporabi pomaže kod:
- vanjskih ozljeda tijela, liječenja udaraca, nagnječenja, podljeva, modrih nogu, ozljeda od padova
- zacjeljivanja svježih rana, rana koje teško zarašćuju, porezotina, prišteva, čireva na koži, gnojnih upala prstiju
- liječenja vena, proširenih vena, limfnih čvorova, oteklina
- kod prijeloma kostiju, uganuća, reume zglobova
- hemeroida, izljeva krvi, naručito onih potkožnih što se javljaju kod raznih bolesti
herbalism @ 11:32 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, studeni 23, 2009
(Novi list, 22.11.2009)

Čaj
Sa 2dl vruće vode prelijemo 1 jušnu žlicu suhih usitnjenih listova, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo. Uzimamo 2-3 šalice čaja na dan.

Čaj
Usitnimo 2-3 suhe čaške plodova i kuhamo oko 5 minuta u 2dl vode. Poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo. Pijemo u gutljajima kod štucanja.

Krema
Izaberemo 4 ploda kakija te im pažljivo odrežemo čaške. Žlicom izvadimo meso, pazeći da ne oštetimo koru. Pomiješamo meso s vrhnjem, dodamo ribanu koru limuna ili naranče, malo cimeta i dobro miksamo. Dobivenom smjesom napunimo prazne kakije.
Napomena - Začine možete sami birati ili dodavati po želji ostale omiljene sastojke za dobivanje omiljenog okusa ili izgleda.

Kozmetika
Unutrašnje meso ploda kakija dobro je kozmetičko sredstvo za čišćenje koža lica i osvježavanje tena, a priprema se u obliku maske.

Kaki
lat Diospyros Kaki L.
eng Persimmon
d Kaki
fr Le plaqueminier

Kaki

Kaki

Ovo voće naziva se još i japanska jabuka, kakijevac i kakijev dragun. Naziv kaki u kineskoj pokrajini Mandžuriji znači hrana bogova. Domovina kakija je Azija, i to Mandžurija u Kini te Japan otkud se širi po cijelom svijetu kao istočna zlatna jabuka. U 14.stoljeću u Europu kaki donosi Marko Polo. Sjemenke kakija su preživjele razaranje atomske bombe 1945. u Nagasakiju, prema podacima botaničara Tatsuo Miyajima.
Kaki je listopadno drvo visine i do 12 metara, sa razgranatom piramidalnom krošnjom i ovalnim kožnatim zelenim listovima. Cvjetovi su muški (zelene cvjetne čaške) i ženski (krem boje), kao i dvospolni, sve ovisno o sorti. Cvate u svibnju i lipnju. Plodovi bez sjemenki koji su nastali bez oprašivanja, a plod sa sjemenkama je oprašen ženski cvijet. Plod je narančastožute do žutocrvene boje i po obliku sliči jabuci. Stabala kakija ima oko 20000 vrsta.
Plod kakija ima aromatičan miris i sladak okus koji podsjeća na marelicu. Uzgaja se i sadi kao kultivirana voćna i ukrasna vrsta oko okućnica i u voćnjacima.
Za sušenje rabimo mlade izdanke, list i plod. Svi dijelovi se suše brzo na toplom prozračnom mjestu ili u sušionici. Mlade pupoljke beremo prije listanja. List beremo u proljeće, a plod u jesen, nakon jačeg mraza. Plodove kakija možemo omekšati tako da ih zamrznemo te preko noći ostavimo da se odmrznu. Ako smo ubrali nedozrele plodove, tada ih pohranimo u kartonsku ambalažu gdje će za 7 dana biti zreli.
List kakija rabimo kao dobar adstrigent (svojstvo stezanja tkiva).
Novija znanstvena istraživanja potvrđuju ljekovito djelovanje kakija uz saznanja o njegovom djelovanju u pokusima na životinjama kao antimutagenik i metabolik (djelovanje na metabolizam masnoća - kolesterol, trigliceridi - lipidi), kao i  antitumorsko djelovanje. Dobar prirodni i ljekovit proizvod od kakija je dakako i rakija koja ima poseban aromatičan okus. Sušeni plodovi kakija su dobra i zdrava namirnica u zimskim mjesecima, veće nutritivne  vrijednosti. Sjeme kakija je dobar surogat za kavu ako ga prepržimo i meljemo u prah. Kora ploda može se sušiti te mljeti u prah i  rabiti kao sladilo. Pupoljak kakija je dobar adstrigent i stiptik. Plod u zrelom stanju generalno ima ljekovita svojstva kao što su antitusik, adstrigent, laksativ, stomahik, a svježi plod u potpuno zrelom stanju dobro je ljekovito sredstvo za liječenje hemeroida  i raznih poremećaja pražnjenja crijeva kao laksativ, a ako plod kakija kuhamo tada je dobar antidijaroik. Suhi plod koji usitnimo u prašak (prašak pomiješamo s medom ili stavimo u čaj) dobar je antitusik. Svježi sok ili sok iz ploda kakija dobro je ljekovito sredstvo za liječenje visokog tlaka - hipertenzije. Od suhih čaški ploda kakija pripremamo čaj koji rabimo za liječenje štucanja.

Ljekovito djelovanje
Plod kakija ima veliku nutritivnu vrijednost te dobra prirodna ljekovita svojstva, a preporučuje se kao antitusik, adstrigent, laksativ i stomahik. Svježi plod ili sok kakija uzimamo za liječenje:
- bolesti crijeva (kronične konstipacije - zatvora, upalnih stanja i infekcija crijeva, poremećene probave i pražnjenja naručito za vrijeme putovanja ili promjene klime)
- bolesti želuca (kod prehlađenog želuca, gastroenteritisa, lošeg varenja želuca, loše probave)
- te za liječenje hemeroida (sprječava tvrdu stolicu te djeluje povoljno na pražnjenje crijeva)
- bolesti jetre i žuči (uzima se kod masne jetre, slabog rada jetre, slabog izlučivanja žuči)
- a ako plod kuhamo, tada njima liječimo proljev
- osušeni zreo plod kakija je dobro ljekovito sredstvo za liječenje komplikacija s bronhima i to posebice kd suhog kašlja (uzimamo prašak od suhog kakija)
- svježe istisnuti sok kakija rabimo kod liječenja visokog tlaka (uzimamo sok nekoliko tjedana, a može i duže)
- cvjetne čaške se rabe za liječenje štucavice
- bolesti živaca (umirujuće djeluje na živde koje relaksira i jača)
- jačanje imuniteta

Ako ogulimo kako te ostavimo da odstoji na suncu i preko noći, on poprimi izvana bijelu boju te takav rabimo u terapiji za liječenje:
- raznih parazita u crijevima (antihelmetik)
- za zaustavljanje krvarenja (antihemoragik)
- za liječenje kašlja (antitusik)
- za liječenje visoke temperature ili navale vrućine (valunzi)
herbalism @ 14:22 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, kolovoz 2, 2009
(Novi list, 2.8.2009)

Opis;
Raste kao dvogodišnja biljka s dugim savijenim listovima koji na rubovima imaju bodlje. Listovi su smješteni u rozeti iz koje izraste stabljika s lijepim ljubičastim cvjetovima iz kojih se stvara plod koji na vrhu ima listove. Plod ananasa je skupni plod velikog broja međusobno povezanih boba, finog mirisa i kiselkastoslatkog okusa.

Stanište:
Uzgaja se plantažno u kulturi svih tropskih zemalja, a za prehranu se rabe: A. Comosus var. Cayenne, A. Comosusu var Queen i A. Comosus var. Spanish.

Branje i prerada:
U ljekovite svrhe koriste se plod i korijen ananasa, dok se listovi nekih sorti ananasa rabe za dobivanje finih vlakana.

Ljekoviti sadržaji:
Ananas sadrži 85,3% vode, 0,4% bjelančevina, 0,2% masti, 13,7% ugljikohidrata, 0,4%celuloze, 11.9% šečera, 0,72% limunove kiseline, meleinske kiseline, bromelain, ananaze, ekstranaze, eterično ulje, vitamine A 130mg, vitamina C 24mg, i B, te kalcij 16mg, fosfora 11mg, joda, magnezija, mangana, kalija, željeza, sumpora.

Ljekoviti sok
Sok od ananasa uzima se 3 puta po 1-2 dl dnevno, a u terapijskim dozama kako odredi liječnik.

Ananas
lat  Ananas comosus
eng Pineapple
d Die Ananas
fr L'ananas

Ananas

Ananas

Ljekovito djelovanje
Treba uzimati sok određeno vrijeme, prema receptu.
- Afrodizijačko svojstvo ananasa zapaženo je kod zdravih osoba, a seksualni nagon i moć jača i rekonvalsecentima
- Ananas sadrži i digestivni enzim bromelain, sličana pepsinu, koji pojačava funkciju želuca, pomaže u probavi bjelančevina i masti, a ujedno osvježava cijeli organizam te pomaže u liječenju opeklina.
- Poticanjem izlučivanja tekućine rabi se kod niza oboljenja, kao što su anemija, artritis, arterioskleroza, reuma te oboljenja gastrointestinalnog trakta.
- Ananas je izvandredna hrana koja liječi i sprječava žučne kamence.
- Zeleni plod ananasa izaziva pobačaj.
- Hartwell (1967-1971), u svojim radovima opisuje uporabu ploda, kore i soka u pučkoj medicini te navodi da pojačava izlučivanje žuči, znojenje i izlučivanje tekućine i mokraćne kiseline, poboljšava cirkulaciju, sprječava stvaranje ugrušaka.
- Dobar je lijek za liječenje bolesti mjehura, hipohondrije, groznice, boli i ulegnuća.
- Korijen ananasa rabi se u liječenju edema.
- Djeluje protiv upalnih stanja želuca i crijeva te hemeroida.
- Opušta glatke mišiće, stimulira kontrakciju mišića
- Koristi u prevenciji raka
- Koristi u liječenju čira na želucu i gastritisa
- Pomaže u jačanju apetita
- Djelotvoran je u liječenju ženskih bolesti
- Dragocjen je poslije operativnih zahvata, sinusa, apscesa, kontuzija, hematoma te u dijetama protiv celulita.
herbalism @ 14:17 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, svibanj 5, 2009
(Novi list, 3.5.2009)

Opis: trajna dlakava biljka jajastih donjih listova na kratkim peteljkama, te gornjim manjim i sjedećim listovima. Listovi imaju manje ili više karakterističnih bijelih mrlja. Cvjetovi su raznih boja, od ružičaste na početku cvatnje do ljubičaste, plave i crvenkaste, a smješteni su na vrhu stabljike te tvore jednostrani paštitac. Korijen je koso razgranat i valjkast.

vrijeme cvatnje: ožujak-svibanj

Miris i okus: bez naročitog mirisa i okusa.

Stanište: najviše raste po krčevinama, šumama, šumskim čistinama, među grmljem...

Branje i prerada: ubiru se listovi ili cijela biljka u cvatu, bez korijena, te suši na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Osušenu biljku usitniti i pohraniti u odgovarajuću ambalažu.

Ljekoviti sadržaj: alantoin, resin, flavonoidi - kvercentrin, sluz, kemferol, silikat i to topivi i netopivi, mineralne tvari - kalcij, željezo, vapno, silicijeve - kremičke kiseline, tanin 7 posto, eterično ulje, vitamin C...

Čaj
(za spomenuta oboljenja)
1 jušna žlica plućnjaka, 2 dl vode.
Priprema:
vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti.
Upotreba:
dnevno piti 2-3 šalice čaja zaslađenog medom.

Kontraindikacije:
Osobe s osjetljivim želucem, čirom na želucu, bolestima jetre, žuči i sa žučnim kamencima ili s drugim akutnim komplikacijama, ne bi smjele uzimati plućnjak ni u kojem obliku.

Plućnjak
lat. Pulmonaria officinalis
eng. Pulmonaria officinalis
d. Das Gefleckte Lungenkraut/Echtes Lungenkraut
fr. La pulmonaire officinale

Plucnjak

Plućnjak

Plućnjak

Plućnjak pripada obitelji oštrolista (Familiae Boraginaceae), a ljekarnički mu je naziv Pulmonariae herba - maculosae. Ova je biljka prirodni adstrigent, antiseptik, antibakterik, antiinflamatorik, antitustik, antidijaroik, antiskorbut, detoksikant, diuretik, ekspektorant, hemolitik, laksativ, mucilaginoz i sekretolik.
U pučkoj medicini ovo je tražena i rabljena biljka za liječenje bolesti pluća, po kojima i dobiva ime (lat Pulmonaria, što znači pluća, kao i zbog bijelih točkica na listovima plućnjaka koji podsjećaju na pluća). Sveta Hildegarda preporučuje za liječenje pluća plućnjak kuhati u vinu.

Listovi plućnjaka, zajedno sa drugim biljkama, koriste se za jačanje, a u tu svrhu rabimo svježi sok istisnut iz listova ili cijele biljke. Plućnjak je sastavni dio svih čajeva i sirupa za bolesti pluća, a pomaže i kod mladih i starijih osoba, kao i kod lakših i težih stanja.

Zapadna pučka medicina plućnjak koristi kod liječenja krvi, krvarenja, bolesti mjehura, pluća, bronhitisa, proljeva, groznice, angine, kašlja, hemeroida, hrapavog grla, promuklosti, prehlade, gripe, za izazivanje znojenja, liječenje rana, akni, bolesti očiju, kožnih bolesti, kod pomanjkanja vitamina C, te za izazivanje znojenja.

Ljekovito djelovanje:
kombinacija ljekovitog bilja za liječenje plućnih oboljenja je:
stolisnik, preslica, podbijel, trputac, kadulja, list bijelog sljeza i plućnjak.
- akutna i kronična upala bronhija,
- emfizem
- upala dušnika
- upala ždrijela
- teško disanje
- katar pluća kod pušača kao i sve druge vrste katara dišnih putova, preležana upala pluća i gripa, plućna tuberkuloza, upalna stanja..
- suhi, krvavi, magareći kašalj, kašalj s viskoznim ispljuvkom kojeg je teško izbaciti i koji zaudara, osobito kod starijih osoba, razna kašljucanja
herbalism @ 07:38 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, ožujak 24, 2009
(Novi list, 22.3.2009)

Kokosov ulje koristi se prema uputama proizvođača.
Opis:
Kokos je palma visine i do 25 metara, s deblom promjera pola metra. Ovisno o vjetrovima raste uspravno ili nagnuto.  Lako savitljiva stabljika ima na vrhu duge razdijeljene peraste listove, u kojima se na dnu razvijaju muški i ženski cvjetovi, pretežno puno muških, a malo ženskih, koji daju plod, kokosov orah. Plod je velika koštunica teška oko 1,5 kg, s jednom sjemenkom, a sazrijeva 10 mjeseci. Izvana je prekriven nepropusnim slojem ispod kojega je vlaknasti dio (kora vlakna), a unutar tvrdog dijela nalazi se sjemenka koja klija kroz 3 rupice smještene na donjem dijelu ploda. U izvana mesnatoj sjemenci nalazi se tekućina, odnosno kokosovo mlijeko koje je slatkastog okusa.

Miris i okus:
Plod je izvana bez mirisa, a iznutra je miris i okus po bademu.
Stanište:
Raste na obalnim područjima Indijskog i Tihog oceana, a danas se mnogo uzgaja u kulturi.
Branje i prerada:
Od kokosa se dobiva ulje, maslac, mlijeko, guma.. Domoroci pojedine dijelove kokosove palme koriste za lijek.
Ljekoviti sadržaj:
Ugljikohidrati, masti, masna ulja, bjelančevine, vitamini C,B1, B2, B6, B12, laurinska, miristinska, palmatinska, oleinska, askorbinska kiselina, natrij, kalij, željezo, kalcij, fosfor, magnezij, cink, histidin, izolecin, leucin, lizin, metionin - cistin, fenailanin - tirozin, treoninriptofan, valin. Energetska vrijednost 2900 kJ.

Kontraindikacije
Moguće su alergije na kokosove proizvode.

Kokosov orah/Kokosova palma
lat. Cocos Nucifera L.
eng Coconut/The Coconut Palm
d Die Kokospalme / Kokosnusspalme
fr Cocotier

Kokosov orah

Kokosov orah (Cocos nucifera L.) pripada porodici palmi (Familiae Palmae). Ova je biljka  prirodni adstrigent, afrodizijak, antiseptik, antibakterik, antidot, antihelmetik, antiskorbut, aperitiv - biter, aromatik, depurativ, diuretik, hemostatik, roborans, stiptik, stomahik i vermifug.
Porijeklom iz malajskog arhipelaga, kokosova palma, nazvana kraljicom biljaka, udomaćila se u ekvatorskom pojasu. To je i jedna od najkorisnijih biljaka na svijetu. Ime dobiva po sličnosti s oblikom glave, očima i kosom majmuna monkey face.

Kokosov orah ponajprije je zdrava i prirodna hrana, prirodni osvježavajući napitak što izvrsno gasi žeđ. Zbog visokog sadržaja ugljikohidrata, masti, ulja i vitamina koristan je u prehrani mladih i starijih osoba. U aromaterapiji ulje kokosova oraha predstavlja podlogu za razne masaže, te za liječenje suhe i oštećene kože. Zapadna pučka medicina koristi kokosov orah za liječenje apscesa, amenoreje, astme, bolesti grla, bubrežnih kamenaca, bronhitisa, ćelavosti, dizenterije, dismonoreje, edema, crvenog vjetra, groznice, gripe, gingivitisa, gonoreje, hematoma, gluhoće, kašlja, kamenaca, konstipacije, krvarenja, opeklina, prehlade, rana, svraba, sifilisa, tuberkuloze, tumora, veneričnih bolesti, zubobolje, zatvora, žutice, želučanih tegoba, te za prehranu u trudnoći.

Brašno, mlijeko i ulje kokosova oraha koriste se u liječenju:
- tumora i drugih novotvorina
- kožnih bolesti kao što su apscesi, opekline, osipi, svrab, rane, modrice, hematomi, psorijaza, ekcemi, dermatitis i ćelavost
- respiratornih tegiba - astme, bronhitisa, kašlja
- želučano crijevnih oboljenja - od poremećaja probave, kolitisa, čira na dvanaestiku, hemeroida do Chronove bolesti
- jetrenih i žučnih tegoba - žutice, masne jetre i drugih komplikacija u vezi s ovim organima
- općenito krvarenjem
- zaraznih bolesti, posebno veneričnih bolesti kao što su sifilis i gonoreja
- virusnih bolesti - AIDSa, gripe, hepatitisa C, herpesa, prehlade, SARSa
- bakterijskih bolesti poput gingivitisa, gonoreje, infekcije grla, pneumonije, čireva i urinarnih infekcija
- gljivičnih i kvasnih bolesti - atletskog stopala, gnojne upale nokta, Candidem osipa
- crijevnih nametika
- bolesti prostate
- bolesti bubrega i mjehura
- poremećaja rada metabolizma
- oboljenja gušterače
- osteoporoze
- imunološkog sustava
- štiti od karcinoma dojki, kolona i drugih oblika karcinoma
herbalism @ 09:30 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, ožujak 13, 2009
(Novi list, 8.3.2009)

Vrijeme cvatnje:
lipanj-kolovoz

Miris i okus:
karakterističan miris, a okus jako gorak.

Stanište:
pelin voli neobrađena, zapuštena mjesta, te raste uz putove, zidove, vinograde, na sunčanim kamenim obroncima.

Branje i prerada:
listovi (Folia Absinthii) se ubiru prije cvatnje, a za vrijeme cvatnje čitava biljka (Herba Absinthii), te vršni dijelovi biljke s neotvorenim cvjetnim glavicama. Suši se na toplom i prozračnom mjestu, na suncu. Suho bilje pohraniti u hermetički zatvorenu ambalažu. Korijen vadimo u jesen, sušimo i meljemo u prah.

Pravila upotrebe pelina:
Pelin NE uzimati:
- za vrijeme trudnoće
- ako postoji opasnost od moždanog udara
- kod oštećenja želuca i unutrašnjih organa
- istodobno s uzimanjem preparata od željeza
- duže od 7 dana
- kod težih oboljenja bez savjeta s liječnikom

Pelin nikada ne kuhati, već preliti kipućom vodom i odmah procijediti.

Čaj
1 čajna žličica pelina, 2 dl vode
Priprema:
kipućom vodom preliti pelin, poklopiti da odstoji 15 minuta i procijediti.
Upotreba:
uzimati jednu do tri šalice čaja u toku dana. Pelinov čaj piti u gutljajima iza jela, najduže sedam dana. Poslije odmora od sedam dana može se ponovo uzimati. Pelinov čaj uzima se kod svih navedenih oboljenja.
Napomena: kod liječenja probavnih organa čaj ne sladimo, a za ostala oboljenja zasaldimo medom.

Pelinkovac
(oboljenja želuca, manjak želučane kiseline, nadutost)
15-20 g pelina, 1 l crnog vina.
Priprema:
pelin umočiti u dobrom crnom vinu deset dana, uz svakodnevno mućkanje. Procijediti.
Upotreba:
uzimati po jednu rakijsku čašicu, natašte prije doručka.

Kontraindikacije
Pelin je poznato abortivno sredstvo te se trudnicama zabranjuje uzimanje pelina u bilo kojem obliku.

Pelin
lat. Artemisia Absinthium
eng. Wormwood (Absinth Wormwood)
d. Wermutkraut
fr. Absinthe

Pelin

Ljekovito djelovanje:
- debljina
- dijabetes
- reuma, giht
- depresija
- bolesti želuca i crijeva, kao što su spušteni želudac, kronični gastritis, katar želuca, prehlađeni želudac, hemeroidi, katar...
- malokrvnost i bolesti krvi
- nadutost
- oboljenja jetre
- oboljenja žuči
- bolesti slezene
- bolesti ženskih spolnih organa i poremećaji mjesečnog ciklusa
- padavica, oduzetost
- grozničava stanja
- bolesti bubrega i mjehura
- kod trovanja gljivama i otrovnim biljem
- kronična začepljenost i proljev
- žgaravica, loš zadah iz usta te žuto obložen jezik
- nesanica i bolesti centralnog živčanog sustava
- manje količine pelina povisuju krvni tlak, a veće snižavaju
- u manjim količinama otvara apetit, a djelotvoran je i u borbi protiv pretilosti.

Pelin (Artemisia absinthium) pripada obitelji glavočika (Familiae Compositae) a ljekarnički mu je naziv Herba Absinthii. Pelin je prirodni abortiv, amarum, antidot, antiflogistik, antioksidant, antispazmatik, aromatizant, antemintik, dijetik, digestiv, diuretik, emenagog, halogog, holeretik, hipnotik, karminativ, sekretolitik, stomahik, sedativ, tonik i vermifug.
Ako u životu imate problema s gastrointestinalnim tegobama, a posebice s radom želuca,  znajte da je pelin prva biljka koju morate uzeti u bilo kojem obliku, kao i kod bolesti krvi, koju ova biljka uspješno pročišćava i jača. Korijen pelina je također ljekovit i prirpavlja se kao prašak. Poznata su pelinova vina (Vinum Aromaticum), te pelinovo ulje (Oleum Absinithii), tinktura i ekstrakt pelina.

Pelin uzimamo u propisanim dozama i u točno određeno vrijeme, jer u sebi sadrži tujon koji može, ako se ne pridržavamo uputa i upozorenja, izazvati neželjene posljedice.
Ljekovite biljke koje se dobro slažu s pelinom su kadulja, metvica, stolisnik, kopriva, gospina trava... 
U pučkoj medicini pripremaju se razni ljekoviti preparati s pelinom od vina do rakije, kojima se uspješno čiste crijeva od raznih parazita, kao i prašak od pelina, i to izmiješan sa suhim šljivama (prstohvat praška pelina na jednu suhu šljivu).
U zapadnoj pučkoj medicini pelin se koristi za liječenje:
upala, groznice, proljetnog umora, probavnih bolesti i kroničnog zatvora, grčeva u želucu, amenoreje, artritisa, dijabetesa i brojnih drugih oboljenja.
Kao homeopatski lijek koristi se Abstiniin kod epilepsije, bolesti i smetnji živčanog sustava. Pelin se koristi za otvaranje apetita, za čišćenje krvi, protiv crijevnih crva, protiv insekata, za stimuliranje cirkulacije i rada crijeva, te kod manjka vitamina C, kao i za začin.
herbalism @ 07:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 12, 2009
(Novi list, 22.2.2009)

Opis:
grm i drvo može narasti i do 8 metara visine, a široki i ovalni listovi imaju dugačku peteljku. Cvijet je bijele do zelene boje i dosta neugledan i sitan. Plod je okrugla boba na početku zelena, koja prema sazrijevanju postaje crvenkasta, a kad potpuno sazrije, crne je do crnoljubičaste boje. Kora je sivosmeđa, s karakterističnim bijelim točkastim poljima.

Vrijeme cvatnje:
svibanj - lipanj

Miris i okus:
bez naročitog mirisa i jakog gorkog okusa. Ako se žvače kora krkavine stara godinu dana, pljuvačka požuti.

Stanište:
raste među grmljem, u raznim šumama, svijetlim šumama, šikarama, uz naselja, potoke i rijeke..

Branje i prerada:
kora s grana i stabla skida se u proljeće (svibanj), tako da se nožem stvara spirala, a može se i svakih 20 cm nožem zasjeći te skidati kao cijev. Oguljenu koru sušiti na toplom i prozračnom mjestu, a može se odmah, svježa, usitniti. Kora je ljekovita suha, pa se upotrebljuje tek nakon godinu dana.

Ljekoviti sadržaj:
antrahinonski spojevi, frangulin, frangulanin, franganin, glukofrangulin, emodin, izoemodin, saponin, šećer, tanin, frangulinska kiselina. Plod: glikozid ramnoksantin. Kora: glikozid frangularozid.

Toksičnost:
glikofrangulin se za vrijeme sušenja kore razlaže na glukozu i frangulin. Uživanje bobica ili žvakanje svježe kore izaziva jaki nadražaj sluznice gastrointestinalnog trakta te povraćanje i proljev, čak i krvavi.

Čaj
1 čajna žličica suhe usitnjene kore, 2dl vode
Prirema: koru preliti vodom i kratko prokuhati, minutu-dvije, ohladiti i odmah procijediti.
Upotreba: uzimati prema potrebi 1-2 šalice čaja dnevno, najbolje prije spavanja.

Tinktura:
200g suhe usitnjene kore, 1l 70-postotnog alkohola
Priprema: koru močiti30 dana u alkoholu i procijediti.
Upotreba: uzimati 2-3 puta dnevno po 15-20 kapi, uz malo vode ili čaja.

Krkavina
Lat. Rhamnus frangula
eng. Buckthorn
d. Kreuzdorn
fr. Nerprun

Krkavina

Krkavina

Ljekovito djelovanje:
- bolesti želuca i crijeva (slab rad tankog crijeva, lijenost debelog crijeva, zatvor ili konstipacija, krčanje debelog crijeva, bolesti debelog crijeva, slaba peristaltika, hemeroidi, napetost trbuha, grčevi, kod bolesti koje su uzrok slabom radu crijeva , kao što su glavobolja, šum uha, omaglica, razni nametnici i paraziti u želucu i crijevima...
- bolesti jetre i žuči (otečena ili tvrda jetra, ciroza, zastoj žuči, upale žučne vrećice, pojačano izlučivanje i stvaranje žuči, žučni grčevi, žutic itd)
- kod bolesti slezene
- za detoksikaciju cijelog organizma
- kod bolesti kože (izvana, kora krkavine namočena u octu za liječenje raznih krasta na koži...)

Krkavina (Rhamnus frangula L - Frangula alnus Mill.) pripada obitelji krkovina (Familiae Rhamnaceae), a ljekarnički joj je naziv Cortex Rhamni Frangulae. Ova je biljka prirodni antiastmatik, antihelmetik, adstrigent, diuretik, depurativ, emetik, holagog, karminativ, katarik, laksativ, mikotik, purgativ, tonik i vermifug.

Druga imena za krkavinu su frangula, krušina, pasja ljeska i trušljika obična, a strani su joj nazivi: engleski - Alder Buckthorn, Berry-bearing Alder, Black Alder; francuski - Bourdaine, Bourgene, Neprun bourdaine; njemački - Faulbaum Brechwegdorn, Glatter Wegdorn, Pulverholz, Zapfenholz, Zwekenholz; slovenski - lubje krhlike; sprski - krušina, krkavina; talijanski - Frangola comune.

Zapadna pučka medicina krkavinu koristi za liječenje akni, artritisa, analnih fisura, bolesti slezene, bubrežnih bolesti, bolesti metabolizma, ubrzanog rada srca, ciroze, ekcema, impentiga, bolesti jetre, hemeroida, herpesa, holecistitisa, krvarenja, kamenca žuči, karcinoma, komplikacija sa žuči i s jetrom, zatvora, parazita, plućnog edema, vrtoglavice, vodenih bolesti, za bistrenje vida, za čišćenje crijeva prije i poslije operacije.
Također, zapadna pučka medicina krkavinu koristi za izazivanje povraćanja, protiv zujanja u ušima, za pojačano stvaranje žuči, protiv žučnih bolesti, želučanih bolesti, žutice, kao i za uporabu u bojenju itd.
Unutrašnja kora krkavine ima svojstvo katarika, laksativa, holagoga, tonika i  vermifuga, a svježa purgativno svojstvo. Izvana se krkavina koristi kod tretmana zubnog mesa, raznih iritacija na koži kao i infekcija kože i vlasišta. Krkavina se koristi kao tonik za jetru i žuč.

Kontraindikacije
Krkavina se ne smije uzimati kod zapetljanja crijeva, akutnih bolesti crijeva, želuca i kod dehidracije.
herbalism @ 13:48 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, ožujak 11, 2009
(Novi list, 15.2.2009)

Opis:
jednogodišnja ili dvogodišnja kozmopolitska biljka do pola metra, kojoj iz prizemne rozete listova, koji su perasto nazubljeni, izbija stabljika, prekrivena bijelim sitnim cvjetovima različite starosti. Plod je komuščica posebnog trokutastog oblika - naopako trokutastog - slična pastirskoj torbici, kad sazri puca na šavu i izbacuje mnogobrojne sjmenke. Korijen joj je vretenast. Rusomaču često napada gljivica Cystopus candicans, te cijela biljka postaje bjelopljesniva.

Vrijeme cvatnje:
ožujak - listopad

Miris i okus:
bez mirisa, pomalo ljutog okusa

Stanište:
raste skoro svuda kao jako rašireni korov, uz putove, naselja, u vrtovima, na zapuštenom zemljištu, u starim zidinama i ruševinama, uz rubove asfalta.

Branje i prerada:
mladi listovi ukusno su proljetno jelo, pripremljeno kao špinat, te salata. Bere se cijela biljka u cvatu, koju sušimo na toplom i zračnom mjestu. Može se sabirati i samo sjeme.

Ljekovit sadržaj:
eterično ulje, gorušičino ulje, bursin, bursa kiseline, disometin, hesperatin, tyramin, holin, acetilholin, resin, histamin, rutin, flavonoid, saponin, treslovina, sumpor, fosfor, kalij, kalcij, natrij, željezo, karotin, vitamin C, vitamin B1, vitamin B2, viramin K

Zabranjena trudnicama
Zbog opasnosti od izazivanja pobačaja rusomaču ne smiju uzimati trudnice.

Čaj
1 jušna žlica suhe rusomače, 2 dl vode
Priprema:
vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji pola sata i procijediti.
Uporaba:
uzimati 2-3 šalice čaja na dan, a po potrebi i više.
Napomena:
čaj se može rabiti i za razna vanjska i unutarnja ispiranja, te za pripremu obloga.

Homeopatija
Matična tinktura od rusomače, Capsula bursa pastoris, u homeopatiji se rabi kod raznih vrsta krvarenja.

Rusomača
lat. Capsella bursa pastoris
eng. Shepherd's Purse
d. Gewöhnliches Hirtentäschel
fr. Bourse à pasteur

Rusomača

Rusomača

Rusomača

U etnobotaničkoj literaturi bilježi se uporaba osušenih
Ekstrakt i čaj od rusomače pomažu:
- kod probavnih problema jačanjem peristaltike crijeva
- kod tegoba jetre, naročito kod žutice i bolesti žuči
- kod tegoba respiratornog sustava
- kod gihta, reume, kostobolje, upalnih stanja, zglobova, artritisa
- u liječenju bolesti bubrega i mjehura
- kod dijabetesa, proljetnog čišćenja krvi, bolesti slezene
- u jačanju organizma, pogotovo starijih osoba
- kod tegoba želuca
- kod bolesti živca, naročito u križima
- poznata je zlouporaba rusomače za izazivanje pobačaja

Pripada obitelji krstašica (Familiae Brassicaaceae - Cruciferae). Ljekarnički naziv joj je Herba Bursae pastoris. Prirodni je abortiv, adstrigent, afrodizijak, antibakterik, antiflogistik, antioksidans, drastik, detoksikant, hemolitik, hemostiptik, laksativ, metabolik, regenerator, stiptik, stimulator, vazokonstriktor.

Druga imena rusovače su gusomača, hoću-neću, kapucinska torbica, pastirska torbica, skrižan.
Strani nazivi - slovenski: divja repica, kašica, plešec, poljska preslica, škofove kapice, torbica; srpski: hoću-neću, rusomača, tarčužak, torbičica, tobočica; talijanski: Borsapastore commune - Borse pastorizia.

U povijesti je rusomača bila poznata ljekovita biljka pod imenom sangunaria, u svih naroda koristila se za zaustavljanje raznih krvarenja. Za vrijeme I svjetskog rata bila je vrlo tražena cijela biljka, a naručito tinktura i ekstrakt.
Zaustavlja krvarenje brže od poznate kanadske biljke Hidrastis canadensis te od ražene snijeti ili glavice (Secale cornutum). Poznati slovenski bilinar pater Simon Ašič kaže: "ono što je rusomača za žene to je ruta za muškarce."
Danas je najpoznatije ljekovito djelovanje ekstrakta rusomače (Extract. Bursae pastoris fluid), i to u liječenju:
- raznih krvarenja - vanjskih i unutarnjih
- ženskih bolesti i kao pomoć u trudnoći i porođaju
- te za uravnoteženje krvnog tlaka.

Svježi sok rusomače djeluje brzo i energično, te izaziva stezanje maternice i djeluje na sužavanje i širenje krvnih žila, zaustavlja krvarenja unutarnja i vanjska, djeluje na smirenje, a u nosnice ukapan svježi sok zaustavlja  krvarenje. Rusomača stimulira rad sustava  cirkulacije i urinarnog sustava. Sjeme rusomače rabimo za jačanje muške potencije, kao afrodizijak. Uporaba rusomače u kulinarstvu je raznolika: od obične uporabe kao zeljkaste biljke do pikantnog začina za razna jela. Ljekovite biljke s kojima se rusomača najčešće miješa su: kopriva, kamilica, neven, preslica, stolisnik, steža i troskot.

Zapadna pučka medicina koristi rusomaču za liječenje:
upalnih stanja, čišćenje krvi, zaustavljanje unutarnjih krvarenja, sužavanje krvnih žila, kod visokog krvnog tlaka, groznice, zatvora, iritacije kože, ekcema, hemeroida, raka, svih ženskih bolesti, plućnih komplikacija, malarije, komplikacije želuca, bolova u abdomenu, bolesti slezene, bolnih mjesta od udarca, bolesti bubrega, artritisa, bolesti  metabolizma, rana, kod komplikacija urinarnog sustava, slabosti mjehura, gluhoće, arterioskleroze, vodenih bolesti, varikoznih vena, a dobar je i regenerator stanica.
U homeopatiji koristi se za liječenje oboljenja žučnih i bubrežnih komplikacija itd a u veterini kao hrana protiv insekata.
Rusomača
herbalism @ 15:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
TagCloud