(Novi list, 2.11.2012)

Čaj
Močimo 1 čajnu žličicu korijena u 2 dl vode 4-6 sati te procijedimo. Uzimamo 2-3 šalice čaja na dan.

Tinktura
Močimo 30 dana 200 grama usitnjenog korijena u 1 litri 70 postotnog alkohola, procijedimo. Uzimamo 3 puta na dan po 10-15 kapi tinkture sa malo vode ili čaja.

Prašak
Usitnjen korijen u prah rabimo za navedena oboljenja tako da uzimamo prašak 3 puta na dan koliko stane na vrh noža sa malo vode ili čaja. Prašak možemo napraviti i od suhih listova.

Kontraindikacije
Osobama oboljelim od reume, gihta, bubrega, bubrežnih kamenaca i povišene želučane kiseline, ne preporuča se uporaba srčenjaka u bilo kojem obliku. Osobe koje su sklone alergijama ili u kontaktu sa biljkom trebali bi izbjegavati dodir sa srčenjakom jer može izazvati foto-dermatitis.

Srčenjak
lat Persicaria/Polygonum bistorta L.
eng Bistort
d Der Schlangen-Knöterich/Wiesen-Knöterich
fr La renouée bistorte





Druga imena koja se koriste za ovu biljku su jermen, kačji korijen, srčanik, trava od srdoblje i zmijino mlijeko. Ime dobiva po latinskom bis što u prijevodu znači dvaput, i torta što znači preokrenut - savijen, što i podsjeća na korijen srčenjaka, koji je oblika kao zmija, plosnati i vodoravno izvijen u obliku slova S. Naziv polygonum (polys = mnogo i gony = koljeno). Ime srčenjak dobiva po tome što je korijen liječio tegobe srca. U Engleskoj se tradicionalno mladi listovi rabe za izradu pudinga za Uskrs.
Srčenjak je višegodišnja biljka visine do 1 metar, sa jakom, uspravnom i ne razgranatom stabljikom, koja ima donje listove velike i duge - kopljaste, trouglastog oblika, a gornji listovi su sjedeći i linearni. Cvjetovi tvore klas - cvat ružičaste do crvenkasto-bijele boje, na vrhu stabljike. Korijen je vodoravan, S oblika, plosnat, mesnat, podsjeća na oblik zmije, sa dosta korijenčića. Oblik ploda je piramidast.
Cvate od svibnja do kolovoza. Cvjetovi su ugodnog mirisa, a okus steže i sluzav je. Raste na brdskim livadama, padinama brda, obroncima, na rubovima šuma i uz putove. Voli jako vlažna zemljišta.
Mladi listovi su za jelo. Listove prije cvatnje beremo i sušimo na toplom i prozračnom mjestu. Korijen se vadi u proljeće čim izbiju prvi listovi te u jesen poslije cvatnje, očisti od zemlje, izreže na tanke štapiće ili komadiće, te se brzo suši na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Sabire se i sjeme nakon cvatnje, tako da režemo cvjetne klasove i sušimo sjeme na toplom mjestu.
Ljekoviti sadržaj: emodin, antraquinon, škroba, katehinski tanin 21%, sluzi, polifenolne oksalne, galne, elagne kiseline, crvene boje - taninskog crvenila, bjelančevine, vitamin C, karotin, treslovinu itd.
U narodu je uvriježeno pravilo da korijen srčanjaka liječi poslijedice ugriza zmija otrovnica, što bi u današnje vrijeme trebalo samo podsjećati na davno prošla vremena kada se u nedostatku liječnika i seruma liječilo na ovaj način. Korijen kuhan u vinu liječi proljev i dizenteriju.
Listovi srčenjaka koje možemo sušiti dobro su sredstvo (antihemetik), za tjeranje crva, glista i ostalih nametnika i parazita iz crijeva i to kod djece. Također su dobro sredstvo za liječenje raznih rana.
Svježi sok iz cijele biljke možemo također rabiti za vanjsku (ušmrkati u nosnice u liječenju polipa) i unutarnju uporabu.
Zapadna pučka medicina rabi ga kao adstrigent, antidijaroik, antipiretik, diuretik, febrifug, homeopatik, laksativ, stiptik, za liječenje angine, apcesa, bolesti krvi, grla, cistitis, dijareje, dizenterije, infekcije usta, infekcije grla, ispadanje zuba, hemeroida, karcinoma, krvarenje nosa, kolere, krvarenja koja dobro zaustavlja, katara, posjekotina, vodenih bolesti itd kao i za raznih rana, olakšavanje raznih tegoba.

Ljekovito djelovanje
- Srčenjak (korijen) posjeduje jako adstrigentno djelovanje zahvaljujući visokom postotku tanina oko 21% što u kombinaciji s velikim postotkom škroba ima vrlo rijetko ljekovito djelovanje, a to je da istodobno steže i umiruje sluznicu ili tkivo te se rabi kod svih tegoba sa sluznicama od usne šupljine do rektuma te za liječenje:
-raznog krvarenja (maternice, čira na želucu ili dvanaestiku, mjehura, crijeva, bubrega, nosa itd), bolesti želuca i crijeva (gastritis, čir na želucu i na dvanaestiku, raka želuca, Crohna, upale sluznice, raznog krvarenja, ulceroznog kolitisa, proljeva, dijareje, dizenterije, kolere, katara crijeva, za ispiranje debelog crijeva kod hemeroida, katara, analnih pukotina, fistula, tegoba sa raznih infekcijama itd)
- ženskih bolesti (za ispiranje kod bijelog pranja, kod jakog i obilnog krvarenja te u preventivi sklonostika pobačaju itd)
- kožnih bolesti (za ispiranje nečistoća i infekcija kože, gnojnih rana, za pojačano zarašćivanje rana)
- bolesti grla i usne šupljine (upale, angine, afte, krvarenje zubnog mesa, grgljanje i ispiranje grla, paradontoze)
- bolesti bubrega i mjehura (cistitisa, infekcija)
- bolesti krvi (malokrvnost)
- zaraznih bolesti (kuge, ospice, variole itd)
- kod bolova u prsima

(Novi list, 12.10.2012)

Čaj
1 jušna žlica, 2 dl vode
Priprema: preliti piriku vrućom vodom, poklopiti da odstoji 1 sat i procijediti.
Uporaba: piti 2-4 šalice čaja na dan, ovisno o potrebi.

Sjeme
Sjeme pirike rabimo za liječenje čira na želucu i dvanaestiku.

Sok
Sok od korijena rabi se za liječenje tegobe jetre, žuči i žutice.

Priroda
Proljeće i jesen:
pirika puzava je izdašna hrana u preživljavanju, bez obzira na to što ne sadrži škrob. Možemo je peći i mljeti kao nadomjestak za kavu, kuhati i dodavati drugim biljkama za juhu i variva.

Kontraindikacije
Osobe s komplikacijama bubrega, žuči, želuca i jetre ne bi smjele uzimati piriku puzavu duže od 30 dana. Nakon mjesec dana terapija se može ponoviti.

Pirika puzava
lat Agropyron repens/Elymus repens
eng couch grass
d Die Kriech-Quecke
fr Le chiendent officinal, chiendent commun





Pirika puzava, ili kako je još nazivaju pirevina ili pirovina, spada u antiinflamatorike, antiflogistike, dermetike, diuretike, depurative, hemolitike, laksative, metabolike, purgative i tonike.
Stara je i poznata ljekovita biljka koja je čovjeku služila kao hrana i kao lijek. Hipokrat, Plinije i drugi rabili su je za liječenje bolesti krvi i mokraćnih organa.
Pirika ima dugačku i razgranatu podzemnu stabljiku s jako raširenim vriježama, te stabljiku do 1,5 metar visine. Listovi su uski, hrapavi i plosnati. U uskim i gustim klasovima razvijaju se cvjetovi. Biljka je poznata kao jako dosadan korov.
Cvate od lipnja do srpnja. Bez naročitog je mirisa, a sladunjava je okusa. Raste kao korov na napuštenom zemljištu, na tlu slabe kvalitete, uz putove, živice, na livadama i poljima.
Sabire se podanak bez vriježa i korjenčića u jesen, očisti se od zemlje, usitni te suši na toplom i prozračnom mjestu, na suncu. Sušenje može biti i umjetno. Služi i kao krmna hrana jer ima dosta hranjivih tvari. Većinom se sabire podanak u proljeće i jesen kad se odvijaju radovi u vrtu.
Ljekoviti sadržaj: agropyrin koji djeluje kao antibiotik te ugljikohidrat tritican, mannitol, vanilin, amigdalin, inozit, inulin, vitamini A i B, željezo, guma, sluz, silicijeve kiseline, fosforne kiseline, jabučne kiseline i šećer.
Koliko cijenimo korov kraj kojega prolazimo ne osvrnuvši se, a koliko nam je potreban u našem svakodnevnom životu? Nitko od nas nije pošteđen od autointoksikacije kao produkta rada metabolizma, te mu je potrebno čišćenje organizma ili pomoć u čišćenju organizma ili pomoć u čišćenju organizma ili izbacivanje sagorjelih i štetnih tvari iz organizma. Pirika upravo spada u red biljaka koje u tome pomažu.
 Pirika čisti i otapa, a to je ono što nam svakako treba kod oboljenja kao što su kamenci ili sklonost stvaranja kamenaca. Pirika puzava spada u čajne mješavine koje se rabe za otapanje kamenaca uz trputac, stolisnik, preslicu, koprivu itd. Ljekovito djeluje i kod bolesti pluća (katara dišnih putova).
Zapadna pučka medicina rabi piriku za liječenje: upale prostate, infekcija mjehura, bolesti mjehura, probavnih tegoba, proljetnog umora, žučnih kamenaca, gihta, parazita i crva u crijevima, katara jednjaka, reume, jetre, dišnih organa, plućnih komplikacija, gastritisa, bolesti slezene, upale usta, upale bubrega, povreda, artritisa, za otapanje kamenaca, bolesti metabolizma, tegoba sa urinarnim sustavom, kod dječjih tegoba s mokrenjem i mokraćnim organima, kao tonik, za hranu, a koristi se kao zamjena za kavu.
Korijen pirike može u nestašici biti i dobra hrana, može poslužiti i kao nadomjestak za kavu. U oficijelnoj medicini koristi se za liječenje upalnih stanja urinarnog trakta te kod stvaranja kamenaca, mokraćnih organa i kod djece, bubrežnih i mokraćnih organa te kanala dobro je korijen pirike kombinirati s ljekovitim biljkama kao što su žutika i stolisnik.

Pomaže:
- u čišćenju cijelog organizma, naročito krvi (te poboljšanju krvne slike)
- kod metaboličkih tegoba
- kod bolesti bubrega i mjehura, naročito kod infekcija
- kod bolesti prostate
- u liječenju bolesti želuca i crijeva
- kod reume i gihta
- kod bronhitisa
- kod problema s jetrom, žuči, slezenom, gušteračom, kožom (osipi, ekcemi itd)
- sa slabim živcima
- te kod ženskih bolesti.

(Novi list, 21.9.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
2 jušne žlice suhih listova, u pola litre vode
Priprema: Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo bilje, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uporaba: Pijemo tokom dana umjesto vode nezaslađeno.

Sjemenke
Kod zatvora i konstipacije 2 jušne žlice sjemenki koje pomiješamo sa 2 jušne žlice meda i pojedemo. Uzimamo 2-3 puta u toku dana.
Kod osteoporoze prepržimo 2-4 jušne žlice sjemenke i jedemo tokom dana pomiješano s hranom.

Iz kulinarstva
Sezam se danas najviše rabi kao začin za krušne proizvode. Njime posipamo razna peciva, kolače, stavljamo ga u nadjeve kao zamjenu za orahe i bademe, dodajemo raznim paštetama, a Amerikanci preporučuju uporabu sezama za jelo od šparoga, špinata, peradi i svinjskog mesa. Pržene sjemenke sezama mogu postati svakodnevna poslastica kao i izvor dobre hrane. Zamjena za sjemenke je ulje sezama koje se preporučuje kao i maslinovo u dijetalnoj prehrani isključivo zbog sadržaja nezasićenih masnih kiselina. Poznata slastica istoka, halva, dobiva se od mješavine šećera, sjemenki i brašna.

Sezam
lat Sesamum indicum L.
eng Sesame
d Sesam
fr Le sésame





Za sezam ili drugim imenom susam, kažu da je najstariji začin na svijetu, a zasigurno je i najstarija biljka koja se sistematski uzgajala radi dobivanja ulja. Kulture sezama prostirale su se uz obale Eufrata i Tigrisa prema zapisima koji datiraju od 3500. godine prije nove ere. Najstariji dokazi o postojanju sezama nalaze se u Britanskom muzeju, gdje se nalaze ploče pisane klinastim pismom iz 2000. godine prije nove ere, a na njima je zabilježen babilonski ep o stvaranju svijeta "Enuma eliš".
Herodot piše: "U Asiriji i Babiloniji nema maslinovog ulja, ondje troše ulje dobiveno od sezama. Ta biljka dosegne do visine stabla". Slavna čarobna rečenica "Sezame, otvori se" potječe iz Tisuću i jedne noći, iz priče o Alibabi i četrdeset razbojnika. U islamskim se zemljama od sezama priređuju razna jela, a sezam je za njih predstavljao izvor života.
Sezam je jednogodišnja, dobro razvijena biljka, koja naraste i do 70cm visine, sa cjelovitim, jajastim, lancetastim listovima koji su na dugim peteljkama. Na gornjem dijellu stabljike u pazušcima listova nastaju bijelo grimizni cvjetovi. Plod je tobolac sa puno promjenjive boje sjemenki, a kada dozrije puca. Cvate od svibnja do lipnja. Bez naročitog je mirisa, a okus mu je po orahu. Uzgaja se plantažno i u vrtovima. Od sjemenki se hladnim prešanjem dobiva ulje sezama.
Ljekoviti sadržaj: 50% masnog ulja (Oleum sesami), sesamin, sesamolin, bjelančevina, nezasićenih masnih kiselina, sterain, palmatin, miristin, linolein, lecitin, mineralne tvari, željezo, kalcij, fosfor, kalij, vitamin B1, B2, E, niacin, karotin itd.
Uporabom sjemenki sezama u svakodnevnoj prehrani a naročito u planiranoj dijeto-terapiji, unosimo u naš organizam i razne minerale. Antioksidativno djelovanje- svojstvo sezamova ulja možemo slobodno usporediti i sa masilnovim uljem te uvrštavanjem u svakodnevnu uporabu sprječavamo posljedice autointoksikacije (trovanje organizma vlastitim otrovima), te uništavamo slobodne radikale (koji danas predstavljaju najveću opasnost za naš organizam), a ujedno je i antioksidant masnih kiselina.
Zapadna pučka medicina rabi sezam kao adstrigent, antioksidans, antianemik, diuretik, tonik, za liječenje, za jače izlučivanje mokraće, pojačava mlijeko u dojilja, steže itd. U Njemačkoj sezam uzimaju kod liječenja karcinoma, u Kini kod zatvora, impotencije, kao laksativ, tonik, kod malarije, prehlade, raka - karcinoma, proljeva, dijareje, parazite itd, u Indiji za liječenje tumora, a u Turskoj za dizenteriju i konstipaciju. U Ajurvedskoj medicini sezamovo ulje ima veliki značaj u liječenju, masaži i u kulinarstvu. Biljka sezama tradicionalno se rabi za liječenje raznih kožnih nečistoća za vanjsko liječenje a za unutarnje kao laksativ i tonik. Listovi djeluju adstrigentno (vežu tkivo), bogato sa sluzavim sastojcima te se rado rabe u liječenju dječjih tegoba, kao što su: kolera, dijareja - proljev, dizenterija, katara i tegobe sa mjehurom. Korijen se rabi tradicionalno u liječenju astme i iritantnog kašlja.

Ljekovito djelovanje
- Sezam preventira nastanak tvrde stolice
- uništava bakterije i gljivice u organizmu i na koži
- štiti kožu od sunčanih zraka, liječi suhu i osjetljivu, naročito kod pušača, jača prokrvljenost, smanjuje ožiljke i dobro je za masažu
- pomaže u liječenju kod bolesti jetre, želuca i crijeva, bubrega i mjehura
- pomaže kod slabog rasta kose
- osteoporoze
- karijesa zuba
- dobar su izvor vitamina E, pa se preporučuje trudnicama za jače lučenje mlijeka i djeci u razvoju
- jača živce
- potiče rad srčanog mišića i regulira povišene masnoće
- suzbija gnojenje, ekceme i liječi tjemenicu
- stvara obrambene tvari protiv raka
- uništava gljivice
- rabi se u dijeti kod dijabetesa
- izvana se također rabi sezamovo sjeme i to kod tegoba s hemeroidima i kod raznih kožnih čireva.

(Novi list, 14.9.2012)

Čaj
za navedena oboljenja
1 čajna žličica cvjetova i listova vrijeska, 2 dl vode
Priprema: Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti i nakon 15 minuta procijediti. Uporaba: Piti 2-3 šalice čaja na dan, može i zaslađenog medom.

Tinktura
za navedena oboljenja
200g listova i cvjetova, litra 70 postotnog alkohola
Priprema: Bilje preliti alkoholom, ostaviti 30 dana uz povremeno mućkanje i procijediti.
Uporaba: Uzimati tri puta po 10-15 kapi s malo vode ili čaja.

Vrijesak
lat Calluna Vulgaris L.
eng Heather
d Die Besenheide, Heidekraut
fr La Callune, Béruée, Brande, Bruyère commune, Bucane, Fausse Bruyère, Grosse Brande, Péterolle, Bruyère callune.





Bresina, crnjenuša, jesenski vrijes, vres, vrijes, vriština, zimski vrijes, sve su druga imena vrijeska.
Domovina vrijeska je područje Mediterana. U narodu rado rabljena biljka kao začin jelima te za liječenje raznih bolesti. Ovaj zimzeleni grm naraste do jednoga metra. Razgranate stabljike su mu uspravne i polegnute, a na njima nasuprotno smješteni maleni, uskim zaobljeni i goli listovi. Cvjetovi su ružičasti do ljubičasti, zvonoliki, sakupljeni u cvjetni grozd. Plod je tobolac.
Vrijeme cvatnje je od kolovoza do listopada. Ugodna je mirisa i pikantno gorka okusa. Raste na suhim obroncima i padinama, ponekad prekrivajući cijele komplekse, u svijelim šumama, vrištinama, uz putove, po suhim livadama, na pašnjacima, u borovoj šumi.
Sabire se nadzemni dio biljke u cvatu i suši na toplom mjestu i zračnome mjestu u hladu.
Ljekoviti sadržaj: Kvercetin, inulin, arbutin, cimol, korvakrol, treslovina, fumarske kiseline, kalij, kalcij, željezo, forsfor, natrij.
Vrijesak je dobar začin raznim jelima, čak i malo previše aromatičan, tj prejak začin. Najčešće se koristi u jelima od riba i mesa, te od povrća. Bachove cvjetne kapi namijenjene su zabrinutim osobama koje su pune ili opsjednute tegobama života - brigama.
Zapadna pučka medicina rabi ga za liječenje artritisa, bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih kanala, kamenaca i katara u mjehuru, ekcema, gihta, nesanice, napetog živčanog sustava, niskog tlaka, bolesti prostate, rana i povreda kože, za čišćenje kože, za čišćenje krvi, za jače znojenje, te za izradu Bachovih cvjetnih kapi.
U jesen vrijesak je dobar začin i dobar napitak, tim vrjedniji jer u to doba godine baš i nema nekog aromatičnog svježeg bilja.
Kontraindikacije nisu poznate.

Ljekovito djeloanje
Ljekoviti pripravci vrijeska ponajprije se koriste za:
jače izlučivanje mokraće kod tegoba sa bubregom, mjehurom, kod infekcija, kamenaca u mjehuru, kod infekcije mokraćnih puteva, cistitisa, raznih komplikacija sa mokraćnim organima i kanalima, kod pretjerane sluzi i katara bronha, želuca, crijeva, mjehura, za čišćenje krvi, liječenje reumatskih tegoba, gihta, liječenje kožnih bolesti naročito kod ekcema, osipa, raznih kožnih nečistoća kao i za ispiranje i stavljanje obloga, kod tegoba s prostatom naročito kod infekcija i uvećane prostate, kod srčanih tegoba i to za bolji rad, kod nesanice i to naročito dugotrajne, jer je vrijesak lagani opijat, za liječenje poremećaja rada metabolizma, te protiv crijevnih nametnika kao što su amebe i gliste.
Zapadna pučka medicina rabi ga za liječenje:
artritisa, bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih kanala, kamenaca i katara u mjehuru, ekcema, gihta, nesanice, napetog živčanog sustava, niskog tlaka, bolesti prostate, rana i povreda kože, za čišćenje krvi, za jače znojenje, te za izradu Bachovih kapi.

(Novi list, 6.7.2012)

Čaj
S 2 dl vruće vode prelijemo 1 čajnu žličicu bilja, poklopimo, pustimo da odstoji pola sata i procijedimo. Uzimamo 2-3 šalice čaja tijekom dana. Za obloge i ispiranje uzimamo 1 jušnu žlicu bilja na 2 dl vode.

Tinktura
200 grama listova i cvjetova močimo 30 dana u 1 litri 60-postotnog alkohola.
Promućkamo povremeno tijekom močenja. Procijedimo. Uzimamo 10-15 kapi 3 puta na dan s malo vode ili čaja.

Vodeni ekstrakt
Usitnimo 200 grama cijele očišćene biljke u cvatu i prelijemo s 1 l vode. Poklopimo. Nakon 12 sati dobro potisnemo, tj istisnemo i procijedimo dobivni vodeni ekstrakt. Uzimamo 1-3 čajne žličice na dan s malo vode ili čaja.

Kupke
Poradi antibiotskog, antiseptičkog, antimikrobnog te antifugalnog ili mikocidnog djelovanja preporučuju se cjelovite kupke kod raznih kožnih bolesti ili sjedeće kupke kod ženskih bolesti.

Dragoljub
lat Tropaeolum majus
eng garden nasturtium, Indian cress, monks cress
d Die Große Kapuzinerkresse
fr La Grande Capucine, Capucine





Druga imena ove biljke su dragomilje, divlji dragoljub i kapucinka, a njena pradomovina je Peru otkud dolazi u Europu pod nazivom "krvavi cvijet" u 16. stoljeću. Poznata je biljka za dezinfekciju rana i prsnih tegoba u andskoj narodnoj medicini. U Europi se počinje uzgajati 1684. godine kao povrće te dobar lijek za liječenje plućnih bolesti.
Dragoljub je jednogodišnja puzajuća biljka s prepoznatljivim velikim okruglim mesnatim listovima i vidljivim razgranatim žilama lista i lijepim narančasto-žuto-crvenim cvjetovima. Cvate od svibnja do kraja srpnja. Okus joj je oštro aromatičan i pikantan.
U slobodnoj prirodi nalazimo dragoljub u svjetlim bukovim šumama. Uzgaja se najviše u vrtovima i cvjetnim loncima. U svježem stanju beru se listovi i pupoljci. Bere se cijela biljka, list, cvijet i plod.
Sušimo je brzo na toplom mjestu, u sjeni. Plod beremo kad potpuno dozri te sušimo na toplom mjestu u sjeni.
Zapadna pučka medicina rabi dragoljub kao: antimikrobik, antimikotik, antineoplastik, afrodizijak, antiskorbut, antibakterik, antifungal, antiseptik, depurativ, dermetik, diuretik, emenagog, ekspektorans, laksativ, purgativ, stimulans za liječenje: angine, bolesti bubrega, bronhitisa, groznice gljivičnih infekcija, infekcija respiratornih organa, infekcija mjehura i mokraćnih puteva, infekcije streptokokom, iritacije kože, prehlade, stafilokok, upalna stanja usta, za pražnjenje crijeva itd.
Dragoljub je sastavni dio ljekovitog kućnog biovrta uz bosiljak, bobovnjak, čili papriku, kadulju, metvicu, ružmarin, vlasac itd. Ljekovitim sastojcima antibiotskog, antibaktericidnog i antiseptičnog djelovanja u prvom redu ljekovito djeluje na pluća, bubrege i mjehur.
Zeleni plodovi dragoljuba dobro su kućno sredstvo za liječenje gljivičnih oboljenja kože. Sjeme dragoljuba djeluje mikocidno te se rabi u liječenju gljivičnih infekcija.
Njemačka komisija E terapijski vodič za biljni lijek, preporučuje dragoljub za infekcije mokraćnog sustava, kašalj i bronhitis.

Kontraindikacije
Mogućnost dermatitisa u kontaktu s biljkom kod osjetljivih osoba. Mogućnost iritacije organizma s povraćanjem kod nekontrolirane ili prevelike količine konzumacije svježe biljke. Preporuka za izbjegavanje uzimanja u bilo kojem obliku dragoljuba osobama osjetljivog želuca, čira na želucu, gastritisa itd.

Kulinarstvo
Mladi pupoljci i nezreli plodovi mogu se kiseliti u octu ili salamuri. Izvrsnog su pikantnog okusa te se rado rabe kao začin. Jestivi su svježi listovi, cvjetovi i pupoljci dragoljuba. Poznate su ljekovite salate od svježih listova dragoljuba u liječenju skorbuta. Kao začin rado se rabi za začinjavanje raznih juha, variva, sendviča itd.

Ljekovito djelovanje
Cijelu biljku rabimo za liječenje:
- bolesti respiratornih organa i puteva (raznih vrsta bronhijalnog sekreta - katara - tvrdokorne sluzi, upalnih stanja, infekcija, kašlja, bronhitisa, kroničnog bronhitisa, astme, prehlade, gripe, nazeba, emfizema - proširenja pluća itd)
- karcinomi (rabi se ekstrakt cijele biljke)
- bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih puteva (infekcije, upalna stanja, zastoj mokraće, za jače mokrenje)
- bolest vlasišta (pojačava rast i liječi tegobe vlasišta kose, rabi se tinktura)
- bolesti kože (akne, saboreja, za ispiranje raznih kožnih ozljeda, rana i posjekotina, te kod raznih kožnih nečistoća, opeklina, osipa, kožnih erupcija itd)
- bolesti jetre i žuči (slab rad te slabo lučenje žuči)
- bolesti oka (ispiranje čajem od cvjetova i mladih listova)
- ženskih bolesti (za regulaciju mjesečnice - emanogog, kupke)
- šećerne bolesti (dijetoterapija - miješane salate od listova dragoljuba, dragušca, sa svježom salatom ili svježim kupusom itd)
- skorbuta (jedu se mladi listovi)
- te za jačanje spolnog nagona u muškaraca (tinktura)
- candida, kandijaza

Kiseljenje pupoljaka ili zelenih plodova
100 grama očišćenih ili zelenih plodova ubacimo u litru vruće vode u koju smo stavili 2 jušne žlice soli i 4 jušne žlice octa, te kratko prokuhamo. Malo ohladimo te prokuhane pupoljke posložimo u sterilnu staklenku i prelijemo vodom u kojoj se kuhalo. Zatvorimo.
Uporaba: rabimo za jelo kao pikantan začin.

(Novi list, 1.6.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
3 jušne žlice usitnjenog islandskog lišaja, litra vode
Upute za pripremu:
močimo islandski lišaj u vodi 8 sati. Stavimo da se kuha na laganoj vatri dok ne postane sluzav i ohladimo. Procijedimo.
Uputa za uporabu:
pijemo po jednu šalicu ujutro i navečer, a ostalo preko dana u gutljajima.

Tinktura
20g islandskog lišaja, 1dl 40-postotnog alkohola
Uputa za pripremu: močimo tri tjedna islandski lišaj i procijedimo.
Uputa za uporabu: uzimamo 10-15 kapi tri puta na dan, sa sokom ili vodom protiv povraćanja, mučnine itd.

Prašak
Dobro osušen i očišćen lišaj meljemo u prah. Rabi se za posipanje raznih rana i kožnih nečistoća.

Kontraindikacije
Ne preporučuje se velika i dugotrajna uporaba islandskog lišaja, jer može izazvati mučnine i tegobe s jetrom.

Islandski lišaj
lat Cetrari islandica L.
eng Iceland moss
d Isländisches Moos, Lichen Islandicus, Blutlungenmoos, Fiebermoos, Hirschhornflechte oder Graupen
fr La mousse d'Islande, lichen d'Islande
isl. Fjallagrös




Familia Parmeliaceae - obitelj lišajeva, farmakopejski naziv - Fucus islandicus - Lichen islandicus (antiinflamatorik, antibakterik, antiseptik, antidiaroik, antibiotik, antidizenterik, antiemetik, antitusik, ekspektorant, galaktogog, katarik, laksativ, mucilaginoz, sekretolik, tonik).
Druga imena: lišaj grmaš, islandska mahovina, plućnjak, planinska mahovina.
Slovenski - islandija moss, islandija mah, talijanski - muschio islanda, islanda moss.
Iz povijesti: Ljekovitost lišaja poznata je od 17. stoljeća. U sjevernim krajevima našeg planeta poznata je kao hrana i lijek.
Opis: Kod nas raste u skupinama te dobiva i ime lišaj grmaš, koji raste većinom uspravno. Steljka (spužvasto tijelo koje se sastoji od algi i gljiva - alge fotosinteza, a gljive vodu i minerale) je žljebasta ili u cijev svinuta, glatke je površine, a na rubu trepavičasta i nazubljena. Strana koja je okrenuta svjetlosti je svijetlomaslinaste boje, a na suprotnoj svijetlozelena ili svijetlosiva s bijelim mrljama. Donji dijelovi su crvene boje. Cijeli lišaj jako je žilav.
Miris i okus. Bez naročitog mirisa i gorkog okusa.
Nalazište. Raste na višim brdskim i planinskim mjestima, na kamenu i tlu.
Branje i prerada. Sabiremo cijelu biljku koju očistimo od primjesa, dosušimo na toplom mjestu te usitnimo.
Ljekoviti sadržaj. Škroba ima 70 posto, dekstrolihenina 11 posto, lihenina, cetrarina 2 posto, ima protocetrarin, kremične kiseline, eteričnog ulja, gume, sluzi, šećera, željeza, joda, vitamina B12.
Za mogućnost raznog načina uporabe biljke pravi je primjer islandski lišaj ili u našim krajevima poznat kao lišaj grmaš. Uz korijen i list bijelog sljeza, islandski lišaj je sastavni dio naše kućne biljne ljekarnice i to kao prirodni antibiotik, za liječenje tegoba respiratornih organa, djeluje antiinflamatorno (protuupalno), kao antibakterik - mikrobe), kao ekspektorant djeluje dvojako i to kao ekspektorant relaksant (opušta, umiruje, relaksira bronhe, pomaže u sazrijevanju sluzi) te kao stimulativni ekspektorant i resolvens (rastvara, razlučuje - žilavu sluz te stimulira i potiče izbacivanje sekreta - sluzi iz bronha), ujedno umiruju iritantne čimbenike (hladan zrak, zagušene prostorije, dim cigarete itd), kao antispazmodik (umiruje grčeve), što nas upućuje da sva ova prirodno ljekovita djelovanja rabimo kod prehlade, respiratornog - dišnog katara, kašlja, bronhitisa, kroničnog bronhitisa, laringitisa, promuklosti, gingivitisa, pneumonie, porebrice, hripavca, za zaustavljanje krvarenja iz kaverni - bacanja krvi, tuberkuloze, kod osoba sklonim prehladama ili osobe s padom imuniteta.
Na isti način djeluje i na sluznicu želuca i crijeva (gastritis, gastroenteritis, čira na želucu i dvanaestiku, regulira izlučivanje želučanog soka, katar želuca i crijeva, dizenterije - griže, diareje - proljeva, dispepsije želuca, spriječava povraćanje i mučnine želuca.
Kod plućnih oboljenja islandskom lišaju možemo dodati divizam (Verbascum thapsus), oman (Inula helenium), marulju (Marrubium vulgare), plućnjak (Pulmonaria officinalis).
Za rekovalescente
- Za islandski lišaj važi pravilo koje se ujedno i  preporučuje jer jača (kod bolesnih osoba u oporavku - rekovalescente, slabe ili slabašnu djecu, kod iscrpljenosti itd), krijepi, ublažuje nadražaje, smanjuje sekreciju, potiče apetit.
Pučka medicina još rabi islandski lišaj za liječenje jetrenih i žučnih tegoba kao što je žutica, vodenih bolesti, šećerne bolesti - dijabetesa kao dijetik - kruh, manjka mlijeka kod dojilja jer potiče stvaranje mlijeka (galaktogog), slabokrvnosti (potiče stvaranje krvi), bubrežnih oboljenja (upale bubrega), bolesti mjehura (katar mjehura) te za posipanje rana i gušavosti (poradi sadržaja joda).
Zapadna medicina preporučuje lišaj kod HIV infekcije.

(Novi list, 4.5.2012)

Čaj
- 1 jušna žlica usitnjene suhe kore, 2 dl vode,
Namačemo koru u vodi oko 4 sata i kratko prokuhamo, poklopimo da odstoji 1 sat i procijedimo. Uzimamo 2-3 šalice čaja na dan.

Tinktura
200 g kore, 1 lit 70% alkohola
Uputa za pripremu: Močimo 30 dana koru u alkoholu i procijedimo.
Uzimamo 3 puta na dan po 10-15 kapi sa malo vode ili čaja.

Sok
Sakupljeni skrućeni sok možemo konzervirati sa šećernim sirupom ili medom za liječenje plućnih organa ili spremiti za uporabu kod raznih poremećaja rada crijeva - zatvora. Na 100 grama soka - ide 0,5 kg meda ili šećernog sirupa. Skrućeni sok u količini 1 čajne žličice, možemo rastopiti u čaju od metvice te uzimati za liječenje tegoba crijeva.

Mast
Pripremamo tako da pomiješamo u 200 grama rastaljene svinjske masti 1 dl tinkture jasena crnog.

Jasen crni
lat Fraxinus Ornus L.
eng Manna Ash, South European Flowering Ash
d Die Manna-Esche, Blumen-Esche, Schmuck-Esch
fr Le Frêne à fleurs, Orne, Frêne à manne, Frêne orne, Orne d'Europe







Drugo ime za crni jasen je i mali jasen. Poznato je da je još 1913. godine u okolici Šibenika i Trogira sakupljana manna iz crnog jasena, koja se izvozila u svijet i to prema zapisima, oko 140 bačava.

Mana se sakupljala najviše u Dalmaciji od Dubrovnika do Zadra. Kao protuotrov kod zmijskog ujeda u starom vijeku davao se je sok crnog jasena.
Crni jasen je listopadno drvo visine od 8 do 15 metara, sa neparno perastim listovima 5-9 na kojima su liske jajolikog oblika te na rubu nazubljene. Cvijet se razvija u veliki uspravni cvjetni grozdasti cvat koji je bijele boje i ugodno miriše. Kora maslinasto – siva, glatka i tamna. Plod je oraščić sa karakterističnim krilima dužine 2,5 cm, tamno smeđe boje. Crni jasen cvate od travnja do svibnja. Cvjetovi mu mirišu ugodno, a okus mu je gorak.
Raste na sunčanim obroncima pomiješan među drugim drvećem u šumama, grmlju, šikarama, najviše među hrastom i grabom. Uzgaja se plantažno.
Branje i prerada: Ako zarežemo koru iz nje teče slatkasti sok koji se skruti i zove se mana. Zarezivanje drva započinjemo od dna prema vrhu tako da prvi dan zarežemo pri samom dnu a drugi dan par centimetara iznad prvog i tako sve do vrha a iduće godine zarezujemo sa druge strane drva. Smola koja curi se skruti te ju sakupljamo. Beremo listove prije cvatnje kao i koru. Sušimo na toplom i prozračnom mjestu.
Ljekoviti sadržaj; fraxin – fraksina, resin, mannit 25-80%, mannitol, kumarin, eskulin, dekstrin, šećer, sluzi, limunske kiseline, razne mineralne tvari itd.
Sok crnog jasena – mana, rabi se kao dobar dječji laksativ ili purgativ, kao vrlo hranjiva prirodna namirnica, kod kožnih tegoba (bradavice na koži koje mažemo sa svježim sokom, sunčeve pjege, crnog prišta kod kojeg se rabi i mast od kore jasena itd).
List crnog jasena je diuretik te se rabi za liječenje vodenih bolesti, natečenih nogu koje bole itd.
Zapadna pučka medicina rabi jasen crni kao antiinflamatorik, antimikrobik, antioksidant, antoparazitik, antihelmetik, antiviral, laksativ, tonik, tonik za vene, za liječenje bolesti mjehura i mokraćnih kanala, cistitisa, dječjeg zatvora – konstipacije, edema, grčeva, hemeroida, hiperazotemie, hiperuretmie, visokog tlaka, venskih tegoba, varikoznih vena..
Odbija insekte – Kora od jasena crnog, rabi se i kao imuno-modulator kao poremećaja imunog sustava, za liječenje raznih rana i povreda kože, te kao sredstvo koje uspješno odbija insekte.

Kontraindikacije
Ne uzima se kod crijevnih komplikacija (krvarenja).

 

Ljekovito djelovanje
Suha kora drva ima antiinflamatorno, antimikrobno, antioksidativno, antiparazitsko, antihelmetičko, antiviralno djelovanje te se rabi kod upalnih stanja ili infekcija mokraćnih organa ili kanala (infekcije bubrega, mjehura, pijeska u mjehuru, kamenaca, plućnih tegoba (kašlja, dječjeg kašlja, bronhitisa, katara itd), tegoba sa crijevima (crijevnih parazita – ameba, glista, trakavice, konstipacija – zatvora naročito kod djece, nadutosti, grčeva crijeva sa bolovima itd), tegoba sa hemeroidima i venama (ispiranje vena sa čajem, oblozi za vene, mast od kore za vene, kao i pijenje čaja, kao i ispiranje hemeroida, mast za liječenje hemeroida itd), edema ili vodenih bolesti itd.

(Novi list, 27.4.2012)

Čaj od lista
(za navedena oboljenja)
1 jušna žlica bilja, 2 dl vode
Uputa za pripremu:
uzmemo 1 jušnu žlicu suhih usitnjenih listova bijelog jasena koje prelijemo sa vrućom vodom, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo.
Uputa za uporabu: uzimamo 2-3 šalice čaja u gutljajima, tokom dana prije jela.

Čaj od kore
(za navedena oboljenja)
1 čajna žlica usitnjene kore bijelog jasena, 2 dl vode
Uputa za pripremu: Kuhamo kratko oko minutu dvije, poklopimo da odstoji 10 minuta te procijedimo.
Uputa za uporabu; Pijemo 2-3 šalice čaja na dan poslije jela.

Sirup
(za reumu, giht)
50g sjemena, 4 dl vode, 400 g šećera
Uputa za pripremu:
Zdrobljeno sjeme kuhamo na laganoj vatri oko 15 minuta, poklopimo da odstoji 1 sat i procijedimo. Umiješamo šećer i ponovo stavimo da zakuha. Miješajući kuhamo na laganoj vatri dok ne dobijemo željenu gustoću.
- Uputa za uporabu; Uzimati 2-3 puta po jušnu žlicu sirupa sa vodom ili čajem (metvica, šipak).

Jasen bijeli
lat Fraxinus excelsior
eng Ash
d Die Gemeine Esche, Gewöhnliche Esche, Hohe Esche
fr Le Frêne élevé, Frêne commun







Listopadno stablo s rahlom i nepravilnom krošnjom.

Listovi su dugi i neparno-perasti, a čini ih 9-15 nazubljenih i uskih lisaka. Kora stabla smeđecrvenkasta koja se u starosti ljušti. Cvjetovi neugledni, skupljeni u metlice, viseći, te se otvaraju prije listanja poradi oprašivanja. Plod je krilasta roška – perutka. Vrijeme cvatnje je svibanj i lipanj.

Miris i okus: Gorkii ljuti okus koji steže, i bez naročitog mirisa.

Stanište: Raste samoniklo sve do 1500m visine, među hrastovom šumom, bukvom, brijestom, javorom, a voli vlažna mjesta itd.

Branje i prerada: Za lijek se rabi pup (većinom sabiremo za jelo te za konzerviranje u octu), list (ubrane listove odvojimo od lisnih peteljki, sušimo na toplom i prozračnom mjestu u tankom sloju, te ih poslije sušenja usitnimo), kora (sabiremo u rano proljeće ili jesen s grana koje su stare najmanje 5 godina, izrezanu koru usitnimo te ju sušimo na toplom i prozračnom sunčanom mjestu), cvijet (za vrijeme cvatnje, sušimo ga brzo na toplom i prozračnom mjestu u hladu), plod (ubiremo dok su mladi i zeleni, te ih možemo konzervirati u octu ili ih pripremiti za jelo itd), sjeme (sabiremo u rujnu ili kad otpadne u zimi ili u rano proljeće.

Ljekoviti sadržaj: eteričnog ulja, fraksina, fraksinina, inozita, manita, kvercitrin, dekstrin, kumarin, rutin, treslovine, gumu, jabučnu i taninsku kiselinu, raznih minerala itd.

Plod – sjeme (uzimamo u obliku čaja od ploda koji ima izvrsno djelovanje kod tegoba s jetrom u prvom redu kod detoksikacije jetre te kod insuficijencija jetre, slab rad jetre, kod žutice, za jače izlučivanje mokraće, te za izbacivanje pijeska ili kamenca iz bubrega i mjehura, kuhano s vinom djeluje diuretično, to jest tjera na učestalo mokrenje, pomaže u tegobama reumatskih bolova, gihta) itd.

Zapadna pučka medicina rabi jasen bijeli kao adstrigent, antiartritik, antidijabetik, anti-giht, antikatarik, emetik, antireumatik, diuretik, diaforetik, febrifug, karminativ, katarik, laksativ, tonik, za liječenje: bolesti mjehura, bolesti živaca, bolesti bubrega, bolesti reume, bolnih zglobova, groznice, konstipacije, malarije, parazita u crijevima, peritonitis, raznih rana i povreda kože, sifilisa, svraba – skabiesa, tuberkuloze, visokog tlaka, vodenih bolesti, ugriza zmije, ugriza, upalnih stanja, za regulaciju šećera u krvi, za ispiranje lica, za znojenje, te za magičnu moć – snagu itd. Također se navode i ostale slične primjene u liječenju s bijelim jasenom s dodatkom da se čaj od listova rabi i kod gripoznih stanja.

Najčešća uporaba u čajnim mješavinama je s metvicom, bosiljkom, mažuranom itd. (poradi boljeg okusa).

Kontraindikacije nisu poznate.

 

Ljekovito djelovanje

Najpoznatija ljekovita djelovanja bijelog jasena odnose se na list i koru. List (antireumatik, antigiht, diuretik, dijaforetik, detoksikant, katarik, laksativ, purgativ) bijelog jasena tradicionalno se priprema za liječenje:
- bolesti bubrega i mjehura (upalna stanja, za otapanje kamenaca i pijeska, te za preventivno djelovanje protiv stvaranja kamenca, za čišćenje i pojačano izlučivanje mokraće itd)

- želuca i crijeva (potiče probavni sustav, laksativno djelovanje – potiče crijeva na pražnjenje, slično djelovanje kao i sena)

- reumatskih tegoba

- podagre ili gihta (kod otečenih zglobova, bolnih zglobova, vode u zglobovima, bolnih stanja gihta kod oteklina palca i jako bolnog palca itd.

- vodenih bolesti (ascitis, tegobe sa vodom u nogama itd)

- te za proljetno čišćenje organizma

- i za izradu jastučića ili ležaja za reumatične bolesnike (jastuk ili madrac napunimo sa listovima paprati i listovima bijelog jasena itd)

Kora drveta je staro ljekovito sredstvo:

• protiv groznica te za to djelovanje navode i slično djelovanje kinina (bijeli jasen u nekim narodima Europe nazivaju i Evropski kininovac, te ga preporučuju kod svih vrsta infekcija bile one virusne ili bakterijske itd)
  - za tegobe rada crijeva (nametnici-paraziti u crijevima, proljeva, dizenterije, raznog krvarenja itd)
  - za sifilis
  - za otekline limfnih čvorova (skrofula)
  - te kao lijek koji jača cijeli organizam (pijenje vina iz vrčeva koji su napravljeni od drveta bijelog jasena)
  - za skidanje visoke temperature tijela, ako koru bijelog jasena kuhamo u vinu tada dobivamo jaki diuretski napitak koje tjera na učestala mokrenja
  - za sužavanje perifernih krvnih sudova
  - te teške i dugogodišnje rane
  - za čireve na nogama (ispiranje bolesnih mjesta i stavljanje obloga itd)
  
  

  
  Cvijet bijelog jasena staro je pučko sredstvo za liječenje;
  - zmijskog ugriza otrovnih zmija (jači čaj od cvijeta).
  
  

(Novi list, 9.3.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
- 1 jušna žlica usitnjenog korijena ili listova, 2 dl vode
- Priprema: Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 1 sat ako je čaj od korijena a 15 minuta ako je čaj od listova.
- Uporaba: Uzimamo 2-4 šalice čaja na dan.
- Napomena: Čaj od korijena ima jače djelovanje od listova.

Tinktura
(za navedena oboljenja)
200 grama korijena, 1 lit 60 postotnog alkohola
Priprema: Močimo u alkoholu usitnjeni korijen 30 dana uz povremeno mućkanje.
Uporaba: Uzimamo 3 puta na dan po 10-15 kapi sa malo vode ili čaja a u početnom stanju bolesti uzimamo odmah 30 kapi sa malo vode ili čaja.
Napomena: Tinktura ima jače djelovanje od čaja.

Oblog
(za liječenje ugriza otrovnih zmija i insekata)
Priprema: listove i korijen očistimo od zemlje te usitnimo u kašastu smjesu koju stavimo na ugriznu ranu.
Uporaba: Mjesto ugriza sišemo sa sisaljkom ili ustima otrov i stavimo smjesu te previjemo.
Napomena: Najbolji lijek je liječnik sa serumom.

Kontraindikacije
Moguće su alergije kod osjetljivih osoba.

Ehinaceja
lat Ehinacea Angustifolia L
eng Echinacea
d Die Sonnenhüte, Scheinsonnenhüte, Igelköpfe
fr Echinacea (échinacée)



 



Crvena rudbekija i pupavica druga su imena ove biljke, koju su sjevernoamerički Indijanci tradicionalno rabili, zajedno sa korijenom, za liječenje raznih bolesti i to naročito rana, povreda, infekcija i upalnih stanja organizma. Američka medicina prema zapisima iz 1887. godine rabi ehinaceu za  liječenje sifilisa i prehlade-gripe. Početkom 19. stoljeća vrlo je popularna tinktura ehinaceje pod nazivom "Meyer's Blood Purifier" tj za detoksikaciju - čišćenje krvi. Od 1930. ehinaceja se preporučuje za jačanje imuniteta. U homeopatiji se pojavljuje raširena uporaba matične tinkture od 1916. do 1950. i to naročito u Njemačkoj gdje se i najviše istražuje.
Biljka sa jakom i šupljom stabljikom koja naraste i do 1,5 metara visine. Listovi linearni, duguljasti dužine od 10-20 cm, prekriveni sa sitnim dlačicama i na rubu nazubljeni. Cvijet je glavica grimizne ili purpurne boje. Korijen je razgranan, a cvate od lipnja do rujna. Miris korijena je karakterističan, a okus ljut i peckajući.
Ehinaceja kod nas u vrtovima raste kao ukrasna biljka te na plantažama. U slobodnoj prirodi raste u sjevernoj i srednjoj Americi. Uzgajaju se najviše sljedeće vrste ehinaceje: Ehinacea angustifolia E. purpurea. E. pallida.
Kod branja i prerade rabi se cijela biljka zajedno sa cvijetom a najviše se rabi korijen od kojeg se pripremaju razni ljekoviti pripravci. Ljekoviti sadržaj: eterična ulja, cinarin, alkilamid, fenoli, betain, apigenin, ehinokozid, polisaharidi, borneol, ehinacin, resin, luteolin, policetilen, kvercetin, kiseline palmatinsku-cikorijsku-kavenu-klorogensku, inulin, vitamin C, bakra, željeza, joda, sumpora, kalija itd.
Ehinaceja je danas najpoznatija biljka antibiotskog i antivirusnog djelovanja te se rabi za jačanje imunološkog sustava kao jedan od jačih - djelotvornijih imunostimulansa kojim pojačava tj potiče umnožavanje limofocita (bijela krvna zrnca) i makrofaga (stanice koje nastaju od monocita a imaju citotoksičnu ili fagocitnu sposobnost) što direktno dovodi do jačanja imunološkog sustava (povećava aktivnost i sposobnost obrambenih stanica); te rabimo za liječenje slabog imuniteta.
Fiziologija djelovanja sastojaka ehinaceje odnosi se na jačanje hijaluronske kiseline (hijuluronid) koja je sastavni građevni dio tkiva te se sprječava razvoj patogenih bakterija stafilokoka i streptokoka što u konačnici dovodi do prestanka širenja infekcije i regeneracije oštećenog tkiva. Današnja uporaba ehinaceje je vrlo raširena te se njezin proizvod od tableta, kompresa, tinkture, masti, krema, sirupa, čaja, preporučuju za liječenje raznih tegoba sve do preporuke uzimanja kao suplimenata tj dodatka prehrani. Laboratorijska istraživanja na miševima potvrđuju veliku ljekovitost ehinaceje u liječenju abnormalnog rasta stanica, novotvorina - tumora, leukemije (inhibira karcinomne stanice) itd. Ehinaceja se ne preporučuje kod autoimunih bolesti, multiple skleroze, AIDSa, HIVa itd.
Zapadna pučka medicina rabi je kao: antiinflamatorik, antioksidant, antiviral, detoksikant, dermetik, mikocid, regenerator, stimulans, za liječenje: bolesti dišnih organa i puteva, bolesti urinarnog mokraćnog sustava, bolesti kože, bolesti uha, bolesti imunološkog sustava, gripe, infekcije, karcinoma, prehlade, razne upale, raznih rana, slabog imuniteta, tumora, uboda, zubobolje, kao i za regeneraciju stanica - čišćenja krvi i organizma.

Ljekovito djelovanje
- Koristi se kod infekcije dišnih puteva i organa, naročito je djelotvorna kod pojava prvih simptoma bolesti
- kod bolesti krvi (stimulira porast bijelih krvnih zrnaca)
-alergija (na pelud)
- povreda, udaraca, modrica, nagnječenje mišića i tkiva, te rana
- ugriza otrovnih zmija
-  bolesti limfe i gljivičnih infekcija (kandide), te ženskih bolesti
-  Chronove bolesti
- bolesti prostate (infekcije)
- umora i iscrpljenosti organizma
- stresa i stresnih situacija te za jačanje općenito psihofizičke kondicije kod pojačanog intelektualnog i fizičkog naprezanja
- poremećaja izlučivanja interferona u organizmu
- bolesti kože, crijeva, bubrega, mjehura i mokraćnih puteva
- malignih bolesti (stimulira razvoj imunoloških T stanica koje uništavaju karcinomne stanice), te za ublažavanje toka bolesti i kemoterapije.

(Novi list, 2.3.2012)

Čaj
ne kuhati
s 2 dl vruće vode prelijemo 1 jušnu žlicu usitnjene crvotočine, poklopimo, pustimo da odstoji 1 sat i procijedimo. Pijemo 2-3 šalice čaja.

Tinktura
Močimo deset dana 200 g usitnjene crvotočine u 1l alkohola 60% i procijedimo. U količini od 5 kapi dva do tri puta na dan, rabimo za liječenje upalnih procesa u urinarnom traktu (mjehur, mokraćovodi). Za liječenje životinja uzimamo 15 kapi na dan.

Prah
Za posipavanje raznih kožnih bolesti, rana, rana od ležanja, izjedlina butina nogu kod pretilih osoba, kod dojenčadi i djece itd.

Kupke
Najviše se rabe sljedeće kupke za liječenje bolesti debelog crijeva, hemeroida, fistuala, itd. Potrebno nam je 100 grama suhe crvotočine i 5 litara vruće vode kojom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo. Ulijemo u sjedeću kupku i sjedimo 15-20 minuta.

Crvotočina
lat Lycopodium clavatum
eng wolf's-foot clubmoss, stag's-horn clubmoss, groundpine
d Der Keulen-Bärlapp, Wolfsklaue
fr Le Lycopode en massue





Biljka koja je u davnoj prošlosti činila nepregledne visoke šume, tijekom tisućljeća čini rijetke male pokrivače u šumama. Ako prah (truske) crvotočine bacimo u vatru, tada pucketa i stvara svjetleće iskre što izaziva poseban vizualan dojam. U narodu prah nazivaju vještičino brašno ili munjini prah. Englezi crvotočinu nazivaju biljnim sumporom (poradi žutog praha) ili vučja šapa, te mahovinom.
Crvotočina je trajna zimzelena biljka sa dugom puzavom stabljikom, do 2 metra, dosta razgranatom i gusto pokrivenom listićima koji su na vrhu zašiljeni. Dio stabljike koji je okrenut prema zemlji pun je sitnih i nježnih korijena. Biljka nakon četiri godine razvija viličaste trusne klasiče koji stoje na tankim uspravnim drškama. Iz trusnih klasičaka tj iz  sporangije istresaju se spore u obliku žutog praha kojeg u narodu nazivaju još i brašnom. Prah pliva na vodi i lako prianja uz razne predmete, te je lako zapaljiv. Biljka sliči mahovini.
Crvotočina ne cvate već se razmnožava pomoću truski koje počinju klijati nakon 5 godina. Truske dozrijevaju od kolovoza do rujna. Prah je bez mirisa i okusa.
Najčešće raste u brdskim crnogoričnim svijetlim šumama i na tlima koja sadrže kremičku kiselinu. Rijeđe raste na pjeskovitim obroncima, livadama i na neplodnom tlu.
Cijelu biljku beremo malo prije dozrijevanja, te sušimo na tavanu. Poslije sušenja, trešnjom istresemo spore koje moramo 2-3 puta prosijati da dobijemo čisto brašno-prah. Iz truske (Sporae Lycopodii) dobivamo tekuću otopinu (Emulsio Lycopodii). Zeleni gornji dio biljke (klasiče) možemo brati već od svibnja mjeseca za pripremu čajnog napitka.
Ljekoviti sadržaj: Alkaloid likopodin, 50% masnog ulja, glicerin, clavatin, organske kiseline - oleinsku i miristinsku, zasićene kiseline - palmatin, stearin, huperizin, radij, arahin, citronsku i jabučnu; proteina, šećera, celuloze, fitosterola, gume, smole, voska te spojeve aluminija. Crvotočina sadrži enzim (prolil endopeptidaze - PEP) djelotvorno prirodno sredstvo za poboljšanje memorije i amneziju te kod Alzheimerove bolesti. Huperzine inhibira razgradnju acetilkolina u mozgu, neurotransmitera koji igra ključnu ulogu u prepoznavanju, razmišljanju i pamćenju.
Danas, jedan od najpoznatijih lijekova za kojega kažemo da je polikrest u Homeopatiji je Lycopodium (prof. Scudder - izradio je tinkturu od svježe biljke crvotočine sa sporama u 98% alkoholu te potencirao u prvoj potenciji), koju je preporučivao kod ekstremne površinske osjetljivosti na dodir u bilo kojem obliku (ruka, zrak, toplina itd).

Jastučić
U tradiciji uporabe je staro provjereno djelovanje jastučića koji se napune sa suhom crvotočinom i rabe za bolna stanja mišića, mjehura, bubrega, a najpoznatije je djelovanje na grčeve u nozi, grčeve kao posljedice ožiljaka od rana - prijeloma - ozljeda itd. Jastučić izrađujemo prema želji od 100 do 300 grama suhe crvotočine, kojemu je trajanje godinu dana.

Ljekovito djelovanje
crvotočina se tradicionalno rabila za liječenje:
- jetre, žutice, masne jetre, ciroze i malignih bolesti
- bubrega i mjehura, bubrežnih komplikacija, bolova urinarnog trakta, bubrežnih napada, poremećaja mokrenja - teško mokrenje, pijeska i kamenaca, cistitisa
- kože - herpes, čireva, ekcema, osipa, erizempla, vrbanca, vertiga, dermatitisa, rana - žuti prah od spora zaustavlja krvarenje, kod dekubitisa ili rana od ležanja - starijih bolesnika kao i izjedline kod djece, raznih upalnih erupcija kože, otvrdnuća potkožna, opeklina
- reume, reumatskog artritisa, kostobolje - kod promjena na zglobovima
- želuca i crijeva - proljeva, dizenterije, enteritisa, grčeva, nadimanja, katara, gastritisa, zatvora - opstipacije, katara crijeva, žgaravice

(Novi list, 10.2.2012)

Čaj
Za navedene bolesti:
Kod tegoba s probavom:
- 1 čajna žličica suhog lista, 2,5 dl vode.
- Priprema: vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo.
- Uporaba: pijemo 1-3 šalice čaja na dan.
Kod migrene, mokraćnog mjehura, gubitka apetita:
- 1 čajna žličica sjemena, 2.5dl vode
Priprema: Vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji 30 minuta i procijedimo.
Uporaba: Pijemo 1-3 šalice čaja na dan.

Tinktura
200 grama korijena, 0,5 lit alkohola 50%
Priprema: Usitnjen korijen stavimo u staklenu bocu i prelijemo s alkoholom. Svakodnevno promućkamo. Držimo od 3 do 6 tjedana. Procijeđenu tinkturu uliti u tamnu bočicu.
Uporaba: Uzimamo 1-3 puta na dan po 10-30 kapi.

Koprenjak planinski
lat Ligusticum Mutellina L. Grantz
eng Mountain Lovage
d Die Alpen-Mutterwurz
fr Ligustique mutelline





Domovina biljke koprenjak planinski, Ligusticum mutellina Grantz., Meum mutellina (L.), Familiae Umbeliferae, iz porodice štitarki su Alpe. Dr. Rudolf Breuss, austrijski liječnik u svojoj svjetskoj poznatoj "totalnoj terapiji" u liječenju najtežih bolesti (tumora) u recepturi za miješani plućni čaj uz trputac, plućnjak, dobričicu, islandski lišaj, divizam, spominje biljku Meum mutellina to jest koprenjak planinski, Ligusticum mutellina.
Svježi listovi se tradicionalno rabe za liječenje slabog apetita i tegoba s probavom. Sjemenke djeluju na tegobe mokraćnog sustava, ženskih bolesti i jačaju apetit. Korijen se najčešće rabi za tegobe probavnog sustava. Kao začin se preporučuje osobama treće životne dobi poradi stimulativnog djelovanja na jačanje organizma.
Biljka je vrlo popularna u Austriji pod nazivom "alpski majčin korijen". Iz korijena i sjemenki koprenjaka, stoljećima se priprema alpski biljni liker. Biljni liker od korijena koprenjaka "barwurz rakija" prodaje se u smeđim cilindričnim glinenim bocama u cijeloj Austriji.
Kontraindikacije: Nisu poznate osim preporuke da ga ne uzimaju trudnice.
Druga imena: koprenjak, majčinsko zelje, velestika.
Strana imena: slovenski Velestica Planinska, talijanski: Motellina delle Alpi.
Opis: Višegodišnja biljka visine i do pola metra, u uspravnom i golom stabljikom iz koje izbijaju tanki i trostruko rasperani listovi. Cvat je štitast, crvenkaste do bijele boje. Korijen vretenast. Sjemenke su duge oko 6 mm, a 3 mm širine.
Vrijeme cvatnje: srpanj - kolovoz.
Miris i okus: miris ljupčca, a okus koromača.
Stanište: Planinsko područje Alpa, iznad 1000-3000 metara nadmorske visine, na sunčanim padinama. Zemljište suho, vlažno i pješčano.
Branje i prerada: za branje korijene je potrebno uzgajati ili brati biljku staru sedam godina. Beru se list, sjemenke i korijen. Listove beremo od svibnja do rujna, a sušimo na toplom mjestu. Sjemenke beremo u rujnu mjesecu. Korijen vadimo u rujnu uz savjet da dio korijena s izbojima lista vratimo natrag u zemlju za daljnji rast biljke. Lišće i sjemenke koriste se kao začin za aromatičan okus juhe i planinskog sira.
Ljekoviti sadržaj: eterično ulje, guma, ligustilid, monoterpen.
Svojstva: afrodizijak, amarum, analgetik, antidot, antispazmodik, dermetik,  detoksikant, digestiv, diuretik, eliksir, emanagog, galaktogog, holagog, karminativ, stimulans.
U kulinarstvu se koristi kao začin juhama, svježem siru i toplim napitcima. Svježe listove usitnimo i posipamo po juhi isto kao i peršin. Kuhanjem se gubi bogatstvo eteričnih ulja koje sadrži list. Sjemenke rabimo za pripremu čaja ili kao začin zelenim kašastim sokovima od samoniklog jestivog bilja i povrća.
Preživljavanje u prirodi: Jestivi dijelovi biljke su svježe lišće, sjemenke i korijen koje rabimo za pripremu čaja, juha i raznog variva. Biljka izvrsno zagrijava organizam.

Ljekovito djelovanje:
Samostanski vrtovi alpskog područja razvili su tradicijsku bogatu recepturu uporabe koprenjaka kako u liječenju raznih bolesti tako i za liječenje bolesti stoke. Tradicijska najčešća uporaba u liječenju su tegobe želuca, probave i maternice. Danas zahvaljujući znanosti i bogatijoj literaturi uporaba je šira te se preporučuje u liječenju:
- bolesti želuca: čišćenje probavnog sustava, detoksikacija, poremećaj probave, grčevi - kolike, nadutost, nametnici, slabost rada želuca i crijeva, upalnih procesa u probavnom sustavu - enteritis, kolitis, za jačanje želuca, kod gubitka apetita, konstipacije - zatvora itd.
- bolesti glave: kod migrene ili jakih glavobolja
- bolesti srca: jača srce kod srčane slabosti, lakših tegoba rada srca, srčana atonija, kod zatajenja srca
- bolesti pluća: za lakše iskašljavanje
- bolesti bubrega i mjehura: infekcije, slabo mokrenje, infekcije s E. Coli
- bolesti jetre i žuči: za jače izlučivanje žuči, detoksikacija jetre, žutice
- bolesti kože: ekcem, osip, lišajevi, razne kožne nečistoće, rane itd
- bolesti žena: tegobe s maternicom, za izazivanje mjesečnice, menstrualni grčevi, kod poroda, za jače izlučivanje i povećanje mlijeka kod dojilja
- gihta: naročito kod bolova kao čaj ili oblog za bolna mjesta
- trovanja hranom

(Novi list, 13.1.2012)

Čaj
(za navedena oboljenja)
1 čajna žličica krasuljice, 2 dl vode,
Priprema: Prelijemo vrućom vodom, poklopimo da odstoji 15 minuta i procijedimo.
Uporaba: uzimamo 1-2 šalice čaja na dan.
Napomena: možemo rabiti i sjeme krasuljice za pripremu čaja.

Ocat
(aromatizirani začin za salate)
Šaka usitnjenih svježih listova, 1 l jabučnog octa,
Priprema: svježe listove prelijemo jabučnim octom i držimo na toplom mjestu 30 dana, a možemo držati i dulje.
Uporaba: za aromatiziranje raznih zelenih salata.

Vrtlarstvo
Sadnjom krasuljice u vrtu istjerujemo vrtne puževe.

Kontraindikacije
mogućnost alergije u kontaktu s biljkom. Kod unosa većih količina krasuljice ili uporabe korijena može doći do trovanja.

Krasuljica vrtna
lat Anthriscus cerefolium
eng Chervil
d Der Echte Kerbel
fr Le cerfeuil commun





Familia Umbelliferae - obitelj štitarki. Ljekarnički naziv - Herba cerefolii cermanica s. chaerophylli (antioksidant, diuretik, dermetik, ekspektorant, ophthalmik, stimulans). Druga imena; prava krasuljica, krabuljica, krosuljica, kervelj, krofulica, vonjuša, francuski peršin, gurmanski peršin.
Strana imena; engleski: Garden Chervil, slovenski: krebuljica, srpski: krbuljica, talijanski: Cerfoglio comune.
Iz povijesti: biljka planeta Jupiter koja potječe iz područja Kavkaza, jugoistočne Evrope i Bliskog Istoka. Miris biljke podsjeća na miris smirne (simbolizira novi život) te se tradicionalno rabi u obliku juhe (francuska, njemačka) na Veliki četvrtak prije Uskrsa. Plinije ju preporučuje protiv kuge. Ime dobiva od grčke riječi Anthriscu i Caerefolium - mirisno lišće.
Opis: jednogodišnja biljka, razgranana, visine do 1 metar, sa dvostruko izrezanim perastim listovima te uspravnom, razgranjenom i šupljom stabljikom. Cvjetovi bijeli, mali, zvjezdasti koji tvore cvjetni štitac. Plod sadrži dvije sjemenke koje mirišu na anis. Korijen tanak i vretenast. Poradi sličnosti sa otrovnim biljkama obratimo pažnju na aromatičan miris lišća po anisu.
Vrijeme cvatnje svibanj-kolovoz.
Miris i okus: mirišljiva biljka po anisu te gorkog okusa.
Stanište kao kultivirana biljka uzgaja se u vrtovima, a možemo je pronaći i među grmljem, šikarama, brdskim obroncima, uz pute, na neobrađenim zapuštenim zemljištima, poljima itd.
Branje i prerada: listove beremo prije cvatnje, sušimo na toplom mjestu u hladu. Usitnimo i pohranimo u staklenu ambalažu. Sjeme također dosušimo i pohranimo u hermetičku i tamnu ambalažu.
Ljekoviti sadržaj: eterično ulje, bioflavonoidi, apiina, metilkavikol, gorke tvari, herofilin, kalij, kalcij, željezo itd.
Toksičnost: Herofilin uzrokuje blokadu CNS-a.
Stimulativno djelovanje rabi se za čišćenje jetre i bubrega kao proljetni tonik. Krasuljica  pomiješana s octom otklanja štucavicu. Kupelj od krasuljice jako i brzo osvježava umorno tijelo. Sjeme krasuljice se također rabi u liječenju gore spomenutih oboljenja i to najviše za pojačano izlučivanje mokraće i za izazivanje znojenja.
Zapadna pučka medicina rabi krasuljicu kao diuretik, dermetik, ekspektorant, za liječenje bolesti očiju, groznice, kašalj, loše memorije, nesanice, za čišćenje kože, žučanih kamenaca, želučanih bolesti itd. Inače, rabi se kao kuhinjska biljka - začin itd..
Kako opisati krasuljicu, to jest njenu uporabu? Najčešći je upit prirodnjaka na terenskoj nastavi koji bi za nju željeli malo više informacija. Krasuljica je za Francuze buket garni-estragon-vlasac-peršin-krasuljica. Isto što je za nas najčešće peršin, lovor, mrkva, kadulja. Ta informacija nam govori da je kod nas slabo korištena i uzgajana. .Tisućama godina se rabi u liječenju kao proljetni tonik. Aromatičan miris po anisu prepoznatiljiva je karakteristika biljke kojeg ima najviše u svježoj biljci, a sušenjem se brzo gubi te se preporučuje uporaba svježe biljke i sjemenki, kao i suhe biljke zajedno sa sjemenkama za liječenje raznih tegoba.

Ljekovito djelovanje
- kože - ekcem, modrica, bora, akni, raznih infekcija na koži, kroničnih tegoba s kožom, za ispiranje raznih kožnih nečistoća, rana, rabi se i svježi sok, poznata je kozmetička uporaba u obliku maske, od infuza biljke, protiv bora, za gipkost i čišćenje kože
- pluća - kašlja i katar pluća, kronični katar - starački katar
- želuca i crijeva - probavnih teškoća - gorak tonik za jačanje želuca te za hemeroide
- krvi i krvnih žila - razrijeđuje gustu krv, kod visokog tlaka, u liječenju proširenih vena
- depresija i skleroze
- vodene bolesti
- mjehura - infekcije
- reume i artritisa - topli oblog stavljamo na bolan zglob
- gihta, naročito kod čvorova, nakupina na zglobovima
- oka - upala kapaka, konjuktivitisa - upalna stanja kod kojih stavljamo topli oblog
- žena - tegobe s maternicom i jajnicima

(Novi list, 26.8.2011)

Čaj
(za sve navedene bolesti)
2 jušne žlice svježih ili suhih listova crkvine, 2 dl vode
Uputa za pripremu: S vrućom vodom prelijemo bilje, poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: Pijemo 2 do 4 šalice čaja dnevno ovisno o težini oboljenja. Čaj možemo sladiti medom.

Tinktura
20g listova crkvine, 1dl alkohola 20%
Uputa za pripremu: Bilje močimo osam dana i procijedimo.
Uputa za uporabu: Rabimo za liječenje navedenih oboljenja, tako da uzimamo dva do tri puta na dan po 1 čajnu žličicu tinkture razblaženo sa 1 dl vode, soka ili čaja.

Homeopatija
Homeopatska matična tintura od crkvine, rabi se za otapanje kamenaca i liječenje noćnih mora.

Kulinarstvo
Crkvinu koju naberemo prije cvatnje se može pripremati kao špinat ili blitva te kao juha, kod osoba koje imaju potrebu jačati ili čistiti mokraćni sustav. Svježi sok biljke se teško pije (hrapav i gorak okus) pa se miješa sa sokom jabuke.

Kontraindikacije
Najčešće kod osoba koje su alergične na crkvinu.

Dobro i za kožu
Mlado lišće crkvine možemo stavljati na kožu kod raznih oštećenja, ranica, čireva, impetigo, jer pomaže u razmekšavanju površine kože (emoliens) i zacjeljivanju.

Crkvina
lat Parietaria Officinalis L.
eng Pellitory-of-the-wall, also known as lichwort
d Das Aufrechte Glaskraut
fr La Pariétaire officinale





Danas ima mnogo osoba koji su alergični na crkvinu (pelud pada u jake alergene) i koji imaju velikih problema u vrijeme cvatnje i to u rano proljeće te od kraja kolovoza do listopada.
Druga imena crkvine su štirenica ili ščirica, već više stoljeća se koristi u tradicionalnoj pučkoj medicini, gdje se rabila u liječenju bolesti bubrega i mokraćnih putova, a primjenjuje se i danas.
Cijela biljka je dlakava, sa jajasto duguljastim nasuprotnim listovima, sjajnim i na dugim peteljkama.
Stabljika naraste i do 1 m visine. Sitni zelenkasti cvjetovi smješteni uz stabljiku i lisne peteljke čine loptaste cvatove. Korijen biljke je jak i dug.
Cvate od svibnja do rujna. Okus joj je gorak.
Talijanski naziv erba dei muri, u prijevodu biljka kamenja, govori nam da ju vrlo lako možemo prepoznati i naći. Raste oko crkva, na kamenjarima, starim zidnim ruševinama uz putove, smetlišta, i na vlažnom zemljištu u šumi.
Beremo mlađe biljke u cvatu i to nadzemni dio. Sušimo biljne snopiće obješene na toplom prozračnom mjestu u sjeni. Osušenu biljku rukama usitnimo i pohranimo. Svježe mlade listove možemo odmah rabiti za uporabu.
Ljekoviti sadržaj: gorke tvari, treslovina, sumpor, sluz, kalijev nitrat, kalcijev oksalat itd.
Današnja medicina je cijeni kao dobar diuretik te se i preporučuje kod svih vodenih bolesti, ali je ne koristi u liječenju pijeska i kamenca u bubregu, jetre i žuči, srca, pluća i kože. Njen učinkovit i djelotvoran učinak vidljiv je u razbijanju i rastvaranju kamenca u bubregu i mjehuru te žuči. Nakon smanjivanja kamenca možemo uzimati čajnu mješavinu za izbacivanje kamenca jer ne prijeti opasnost da se oni zaglave u mokraćnim ili žučnim kanalima. Dakako da terapija za razbijanje kamenca sadrži i obveznu uporabu limunske kiseline (1-3 limuna dnevno), kao i propisanu dijetu. Ono što je bitno za osobe sklone stvaranju kamenca da nakon izbacivanja kamenca sa čajnom mješavinom ili operacijskim zahvatom, za piće se mora rabiti čaj od šipka koji sprječava stvaranje kamenca.

Ljekovito djelovanje
- Kod bolesti bubrega i mjehura, kod kojih na prirodan način pročišćava mokraćni sustav, kod infekcija raznim bakterijama u mokraćovodu, kao što su cistitis, E. coli, a pogotovo kod katara mjehura, te kod bolesti zadržavanja mokraće (oligurija), kao i kod pijeska i kamenca u bubregu i mjehuru
- kod insuficijencije srca, vode oko osrčja, te u kombinacijama sa drugim biljkama kao kardiotonik
- kod ascitesa jetre, edema, oteklih nogu, reume i reumatskih tegoba, artritisa, astme, katara pluća i dišnih organa, suhog kašlja
- svježe istisnuti sok iz listova crkvine predstavlja najpouzdanije ljekovito sredstvo u liječenju navedenih oboljenja (dnevna doza je 30-60g svježeg soka)

(Novi list, 20.8.2011)

Proljetni čaj
- za detoksikaciju organizma
Tri žlice mješavine od 10 g listova jagode, 10 g listova kupine, 10 g listova maline, 10 g cvijeta tratinčice i 10 g listova maslačka preliti s 6 dl kipuće vode. Poklopiti, i nakon jednog sata procijediti. Piti po 2 dl zaslađenog čaja tri puta dnevno, prije jela.
Čaj se može pripremiti i od jednakih dijelova usitnjenog svježeg bilja.

Čaj od listova i korijena
- protiv krvarenja i proljeva
U 2 dl vode zakuhati 1 žlicu usitnjena lista i isto toliko korijena. Čim zakuha maknuti s vatre, poklopiti i nakon jednog sata procijediti... Čaju se mogu dodati suhe jagode i med. Piti između obroka dva-tri puta dnevno po 2 dl.

Bistri sok
Oprati i očisititi 5kg jagoda, staviti u emajliranu posudu, pošećeriti s 750g šećera i pustiti da odstoji 2-4 sata. Pomoću sokovnika s centrifugom iscijediti sok i staviti ga kratko prokuhati. Vrući bistri sok uliti u pripremljene sterilizirane boce i hermetički zatvoriti. Boce prekriti dekom da se polako hlade.
Uzimati tri puta po 2 dl bistrog soka dnevno ili za jače djelovanje, dvostruko više.

Sirup
Očistiti 5 kg jagoda, zgnječiti u odgovarajućoj posudi, pokriti i ostaviti preko noći na hladnome mjestu. Idući dan jagode pasirati i procijediti kroz lanenu krpu ili finu cjediljku i dobiveni sok zagrijavati do ključanja, te dodati 5 kg šećera. Ponovo staviti na vatru da zakuha. Vrući sok uliti u sterilizirane boce i zatvoriti steriliziranim zatvaračem. Boce polagano ohladiti te ih spremiti na odgovarajuće mjesto u zimnicu.
Pijemo tri puta na dan po 2 dl, razrijeđeno s vodom.

Džem
Očistimo 1 kg jagoda, složimo u emajliranu posudu za kuhanje, i to red jagoda, red šećera, dok ne utrošimo 600 g šećera. Kad jagode puste sok, staviti kuhati na laganoj vatri oko 20 minuta. Povremeno miješati i paziti da se jagode ne zgnječe. Vrući džem uliti u pripremljene vruće staklenke i hermetički zatvoriti pasteriziranim zatvaračem.

Jagoda
lat Fragaria Vesca L.
eng wild strawberries or woodland strawberry
d Die Wald-Erdbeere
fr Le fraisier des bois





Kršćani su kiticama jagoda ukrašavali haljine Djevice Marije, a u astrologiji je jagoda simbol Venere.  Pjesnicima i slikarima oduvijek bila je inspiracija ljepote boje i ljubavi. Carl Linne veliki botaničar, hvali ljekovita svojstva jagode. Jagoda je trajna biljka.
Razmnožava se vriježama koje se prostiru vodoravno po zemlji, ukorijene se i stvaraju nadzemne dijelove biljke. Trostruko perasti listovi su na peteljkama, okruglo-
jajoliki, na krajevima nazubljeni i dlakavi. Cvjetovi su bijeli, na dugim drškama. Plod je crvene boje, sočan. Kod nas rastu samoniklo još dvije vrste jagoda, F. Elatior i F. Viridis. Jagoda bez cvjetova ne miriše, a okus joj je po travi, gorak. Plod je aromatičan i kiselkasto-sladak.
Cvjeta od travnja do svibnja, a može ponovo cvasti i u jesen.
Raste na različitim mjestima u šumama, na livadama, proplancima, čistinama, između grmova, te u vrtovima. Beru se list, korijen, cvijet i plod. Korijen se sabire u rano proljeće ili u jesen, cijeli nadzemni dio bez cvjetova od svibnja do srpnja, a plod kad sazre u srpnju-kolovozu ili u jesen. Korijen i listovi suše se na toplom mjestu, na zraku.
Službena farmakopeja otima zaboravu šumsku jagodu jer je njena ljekovitost dokazana za neke bolesti.
Zapadna pučka medicina šumsku jagodu rabi za liječenje  lošeg ili izgubljenog apetita, astme, slabe cirkulacije, za čišćenje krvi, bolesti bubrega i mjehura, krvarenja, bolesti želuca kao što su gastritis, katar crijeva, slab želudac, bolesti jetre i to hepatitis, cirozu, masnu jetru, proljetni umor, kašalj, hemeroide, upale usta, artritis, giht, reumu...
Kura s jagodama provodi se s određenom, propisanom dijetom. Može trajati i samo tjedan dana, ovisi o bolesti kod koje se primjenjuje. Tijekom ovog tretmana stolica poprimi crvenu, a mokraća ružičastu boju, zbog fragarina u plodu.
U pet obroka tijekom dana, jesti po 200 g jagoda s mlijekom, vinom, sokom ili limunom. Sami si odredimo redoslijed uzimanja. Tako se za jačanje srca jedu jagode s limunovim sokom ili vinom, a za odstranjivanje pijeska i kamenca, s limunovim sokom. Kura traje pet-šest tjedana.

Kontraindikacije
Neke osobe, najčešće djeca, alergične su na jagode.
Djelotvornost
Šumske jagode su djelotvornije od vrtnih. Za liječenje vrtnim jagodama uzima se dvostruka količina.

Ljekovito djelovanje
Pučka medicina od davnina, pa i danas, preporuča šumske jagode u liječenju mnogih oboljenja:
- proljetnog umora, slabe cirkulacije, bolesti jetre, želuca, crijeva, mjehura, viška mokraćne kiseline.
- skleroze krvnih žila, povišenog tlaka i bolesti izazvane grušanjem krvi, lijenih crijeva, reume, gihta, dijabetesa, multiple skleroze, raka jetre, infekcije grla i urinarnog sustava.
- Koristi se za pojačano izlučivanje mokraće, pročišćavanje i osvježavanje jetre
- Na oboljenja žučne vrećice plod jagode djeluje dvojako: pojačava i stvaranje i izlučivanje žuči.
- Čaj od listova jagode djelotvoran je kod oboljenja maternice jer sprječava jako krvarenja, kao i kod svih proljeva.
- Čaj od mješavine listova korijena i lista, u kombinaciji s ostalim ljekovitim biljem, jača živce i smiruje.
- Svježi sok od jagode pomaže u liječenju nekontroliranog mokrenja.
- Korijen šumske jagode u čajnom pripravku ljekovito djeluje na krvarenje iz nosa, iz manjih ranica, hemeroida te iz zubnog mesa kao i na gnojne upale usta i afte.

(Novi list, 1.7.2011)

Napitak 1.
Za liječenje hemeroida
Usitniti 300 g luka, pomiješati s litrom vode i ostaviti poklopljeno 12 sati te procijediti. Piti tri puta dnevno po 1 dl napitka.

Napitak 2.
Za reumatske i vodene bolesti
Usitniti 50g luka, naliti litru vina i ostaviti poklopljeno 12 sati te procijediti. Piti tri puta dnevno po čašicu toga napitka.

Sirup
Protiv infekcija
Očistiti 300 g luka i miksati, dodati 6dl bijelog vina i ponovno sve miksati. Ostaviti da odstoji 1 sat i dodati 100 g meda, dobro promiješati te uliti u staklenku. Uzimati tri puta dnevno po 1 žlicu sirupa.
Napomena: Sok luka može se izmiješati samo s medom, u omjeru: jedan dio soka, dva dijela meda.

Napomena:
Sok od luka može se miješati samo s medom, i to u omjeru jedan dio soka, dva dijela meda.

Luk
lat Allium Cepa L.
eng Onion
d Die Zwiebel
fr L’oignon ou ognon







"Djevica sa sedam koža ili lijek za sedam bolesti", stari su nazivi za luk u pučkoj medicini. Danas možemo dodati i da je to "barutno punjenje za sportaše" prema Messegueu, kao i lijek za mnoge bolesti. Domovina luka su stepe Azije, dok neki autori navode Indiju. Luk je u Europu stigao preko Italije nekoliko tisuća godina pr. n. e. Stare civilizacije cijenile su luk kao hranu, lijek i začin. Egipćani su davali prisegu pred lukom te je taj čin vrijedio kao najjača i najviša prisega. Razni zapisi na svim starim pismima, od klinastog do papirusa, ukazuju na visoku vrijednost luka.
Luk potječe iz porodice ljiljana ili lukova, kao višegodišnja biljka koja naraste 50-120 cm, s okruglom stabljikom, pri vrhu tanjom, a pri dnu širom skoro trbušastom i šupljom, cvjetovi su bijeli i zeleni ili zelenobijeli, složeni u loptasti cvat. Plod je sjeme loptastog oblika, crne boje. Lukovica je plosnata ili okrugla. Postoji mnogo sorta luka, različitih oblika, veličine i okusa.
Cvate u lipnju i srpnju, oštrog je mirisa i slatkasto-oštrog okusa. Uzgaja se u vrtovima i na poljima. Cvijet, lukovica, list i sjeme, rabe se na razne načine. Lukovicu odvojimo od listova te pospremimo na hladno mjesto u podrumu, ili ih spletemo u vijenac. Cvijet, kao i list, dodajemo raznim salatama. Sjeme luka koristimo za pripremu "vegete" ili dodajemo raznim jelima.
Ljekoviti sadržaj: aliin i alicin (aliumpeptidi), glikokinin, oksidaze, lisin, leucin, argin, glicin, merkaptani, flavonoidi, octena i fosforna kiselina, natrij, kalcij, kalij, sumpor, selen, cink, bakar, vitamini A, B1, B2, E, H, K, P i C. Listovi sadrže vitamin C, karotin, jabučnu i limunsku kiselinu te eterična ulja i šećer. Sastojak u luku koji izaziva suze zove se propantialoksid.
Luk je nezamjenjiv u liječenju prirodnim načinom. Pojedine osobe ga ne podnose, ali ako se pravilno pripremi i prilagodi pojedinom organizmu, i to se može izbjeći. Znamo da na, kad čistimo i režemo luk, lakohlapljive aktivne tvari u luku tjeraju na plač, tjeraju suze na oči. Slično nadražujuće djelovanje luk izaziva i na sluznici želuca i zato ga osobe s oštećenom sluznicom želuca ne jedu sirovog, a ljekovit je samo u sirovom stanju.

Pirjani luk gubi na svojoj ljekovitosti, a postaje i teže probavljiv i opterećuje želudac. Kuhanjem luk  također gubi aktivne biološke tvari, ali kao hrana je lakše probavljiv. Pečeni luk predstavlja teško probavljivu hranu  koju valja izbjegavati. Luk ponajviše koristimo kao začin i lijek.
U pučkoj medicini luk se smatra čudesnim preventivnim sredstvom koje djeluje kod prehlade, gripe, leukemije, raka; kad se svakodnevno koristi kao hrana ili začin, postaje lijek. O preventivnom djelovanju luka zapisano je, bolje reći uklesano, u kamenu, klinastim pismom: "Ako pojedem luk u godišnjem dobu vjetra (jesen), neću trpjeti u godišnjem dobu kiša (zima), nikakvih trbušnih bolova." Zbog svojih ljekovitih svojstava luk se uzima kod mnogih oboljenja.

Homeopatija
Allium cepa preporučljiv je lijek kod hunjavice - alergijske ili infektivne - prehlade, raznih alergija koje izazivaju suze i curenje iz nosa, polipa u nosu, kašlja, grebanja u grlu, glavobolje, infektivnih bolesti dišnog sustava. Daje se u potenciji 30 C svakih sat vremena 4-6 puta dnevno.

Ljekovito djelovanje
- Luk stimulira i regulira mnoge funkcije gotovo svih unutrašnjih organa, u sluznicama kojih pojačava cirkulaciju krvi, održava ravnotežu crijevne flore, tj. uništava bakterije truljenja, a pospješuje razmnožavanje bakterija vrenja, potiče rad žlijezda za izlučivanje i dr.
- Kao fitoncid luk predstavlja izvrsnu hranu protiv svih zaraznih oboljenja te djeluje kao antibiotik kod raznih upala prouzročenih stafilokokom.
- Lijek za bolesti cirkulacije jer sprječava stvaranje tromba, a djeluje i na tegibe kao što su arterioskleroza, povišene masnoće u krvi, visoki tlak, angina pektoris, promjene na žilama do kojih dolazi starenjem.
- Luk je vrlo djelotvoran u liječenju reumatskih tegoba, vodenih bolesti, bolesti mjehura, hemeroida, bolesti jetre, ascitesa, perikarditisa, te kod infekcija izazvanih bakterijama.
- Znanstvena istraživanja potvrđuju veliku ljekovitost luka kao antikancerogene namirnice, kao djelotvorne namirnice u liječenju osteoporoze, ali i za smanjenje rizika od osteoporoze za čak 20 posto.

(Novi list, 10.6.2011)

Čaj od sušenih mahuna
Dijabetes, reuma, giht
1 jušna žlica suhih mahuna - komušine, 2.5 dl vode
Priprema: Kuhati suhe mahune 2-4 minute, poklopiti i nakon pola sata procijediti.
Uporaba: Piti 2-3 šalice na dan, u gutljajima.

Iz kulinarstva
Napomena: Zelene mahune ne jedu se sirove jer sadrže otrovni sastojak, fazeolin, koji se kuhanjem rastvara. Mlade zelene mahune sadrže dosta celuloze, te ih s oprezom valja davati osobama koje imaju poteškoća s crijevima. Zelene mahune se mogu sušiti dok su mlade i kasnije preko zime koristiti za jelo ili čaj.

Kontraindikacije: Nisu poznate.
Moguća nadutost.

Mahuna
lat Phaseolus vulgaris
eng French beans, runner beans
d Die Gartenbohne
fr Le haricot, ou haricot commun





Strani nazivi: slovenski- bažulj, fižol; srpski - boranija; talijanski - fagiolo comune, fagiolo americano.
Iz povijesti: Mahunarke (bob, grah, leća, grašak) su još u dalekoj prošlosti, od mlađeg kamenog doba pa sve do danas bile i ostale osnovne životne namirnice. U Svetom pismu piše kako je Jakob svom bratu Esavu otkupio pravo "prvorođenog" za hranu od leće. Najstariji tragovi o mahunarkama u naseobinama iz kamenog doba nađeni su u Mađarskoj, a u sojenicama na švicarskim jezerima o grašku. Podaci o grahu potječu iz prahistorijskog doba a nađeni su u grobnicama u Arizoni i Peruu. U Europu je grah stigao nakon otkrića Amerike.
Opis: Zelene mahune graha bez razvijenih sjemenki su plod kojeg rabimo za ishranu i liječenje. Mogu biti različitih vrsta od duguljasto okruglih do plosnatih te raznih boja od zelenih do žutih.
Vrijeme cvatnje: Svibanj-srpanj.
Miris i okus: Mahuna je bez naročitog mirisa i gorkog okusa.
Stanište: Uzgaja se u vrtovima, a ima mnogo sorti mahuna.
Branje i prerada: Beru se razvijene zelene mahune koje se suše na toplom i zračnom mjestu.
Ljekoviti sadržaj:
Ugljikohidrati 7,6g, bjelančevine 2,2g, masti 0,2g, škrob, lecitin,, hemiceluloza 45-50%, kalcij, 52mg, fosfor 45mg, željezo 0,7 mg, magnezij, mangan, nikal, kobalt, kalij, cink, fluor, jod, bakar i selen, karotin, vitamini B kompleksa, C, E i K vitamini, glikozidi cijanove kiseline, folne i pantotenske kiseline, fazeolin koji je u svježem stanju otrovan, te inozitol 0,7-0,8%, arginin  (djeluje slično kao inzulin) iz grupe glukokinina. Ugljikohidrati u mahuni javljaju se u obliku galaktana, glukuronske kiseline, fruktoze, glukoze, manita.
Energetska vrijednost mahuna za razliku od graha je mala, 174 kJ ili 42 kcal.

Ljekovito djelovanje
- Mahune graha su stari pučki lijek za čišćenje organizma od štetnih tvari te se i danas koriste za liječenje dijabetesa, reume te bolesti bubrega i mjehura
- Mlade zelene mahune mogu se konzervirati i sušiti te koristiti za liječenje cijele godine što je od velikog značenja za dijabetičare.
- Jela od mahuna u količini od 4- kg tjedno kao i čaj od suhih mahuna odstranjuju aceton iz krvi i mokraće, a ako se jedu natašte i pije čaj smanjuju razinu šećera u krvi za 20-40 posto.
- Kad se sušene mahune u liječenju dijabetesa kombiniraju s ostalim ljekovitim biljem kao što su borovica, kopriva, maslačak i dr pojačava se ljekoviti učinak.
- Jela od mladih zelenih mahuna pojačavaju pražnjenje crijeva, te djeluju kao prirodno laksativno sredstvo koje ne stvara naviku.
- Sastojci mladih zelenih mahuna sprječavaju poremećaje bijelih crvenih krvnih zrnaca koji nastaju kao posljedica uzimanja antibiotika, te uspostavljaju ravnotežu leukocita u krvi, a inozitol regulira metabolizam kalcija i jača srce.
- Zapadna pučka medicina rabi mahunu za liječenje: dijabetesa i regulaciju šećera u krvi, gihta, urinarnog trakta, visokog krvnog tlaka.

(Novi list, 13.5.2011)

Čaj
(za navedena oboljenja)
1 jušna žlica suhe koprive bijele, 2 dl vode, propolis
Uputa za pripremu: Uzmemo 1 jušnu žlicu suhe biljke koju prelijemo sa 2 dl vruće vode,  poklopimo da odstoji pola sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: Pijemo 2-3 šalice na dan. Čaj možemo zasladiti i dodati 5-10  kapi propolisa.
Napomena: Rabimo kao lijek i podanak koprive bijele. Najbolja je mješavina (list, cvijet, podanak).

Vino
(za kamence u bubregu)
100 grama svježe biljke u cvatu s korijenom, 1 l vina
Priprema: opranu biljku usitnimo i stavimo kuhati s vinom. Kratko prokuhamo i ohladimo. Procijedimo.
Uporaba: pijemo do pola dicilitra 3 puta na dan s malo čaja.

Prašak
Pripremimo od cijele osušene biljke (list, cvijet, korijen) te usitnimo što finije. Koristimo za posipavanje rana, gnojnih teško rastućih rana itd.

Homeopatija
Homeopatski lijek Lamium ima specijalnu primjenu u liječenju ženskih bolesti i urinarnih organa (kataralne infekcije bubrega, teškoće u mokrenju, menstrualnih tegoba, hemeroida, glavobolje itd). Rabimo potenciju C 30.

Kulinarstvo
Mladi listovi su prava poslastica u pripremi variva, juha te raznih jela od samoniklog jestivog bilja. Cvjetovi u miješanim proljetnim salatama. Listovi i cvjetovi jestivi su u sirovom stanju.

Kopriva bijela
lat. Lamium album
eng White Deadnettle
d Die Weiße Taubnessel
fr L'ortie blanche ou lamier blanc





Ljekarnički naziv - Flores Lamii albi (adstringent, antianemik, antibakterik, antidijaroik, antispazmodik, emenogog, dermetik, detoksikant, diuretik, depurativ, hemostatik, hemolitik, hipnotik, holagog, laksativ, nervin, sedativ, vazokonstriktor). Druga imena: medić, mrtva kopriva, mrtva bijela kopriva.
Strana imena: slovenski: pivka, srpski: bela kopriva, talijanski: Falsa-ortica bianca
Iz povijesti: Ime Lamium dobiva po grčkoj riječi laimos - što znači grlo (veliki oblik cvijeta). Domovina biljke je Europa i Azija. U kršćanstvu poznata kao cvijeta arhianđela Mihovila, a u astrologiji kao biljka Venere. U pučkoj medicini poznato narodno sredstvo za liječenje bolesti krvi i za čišćenje krvi. Dioskurid, Plinije Sekund, Hildegard, Hieronymus Bock, Mattioli, rabe bijelu koprivu u liječenju raznih bolesti, a Kneipp i Kunzle daju joj veliki značaj u liječenju raznih bolesti. Stari zapisi iz 1597 god. autora John Gerrds savjetuju za bolje raspoloženje i vitalnost jer daje srcu veselost i vraća zdravu boju lica.
Opis: Višegodišnja zeljasta biljka s visokom stabljikom do 50cm visine. Listovi su dlakavi, nasuprotno smješteni, jajastog oblika, s jako nazubljenim rubom. Cvjetovi bijeli do prljavo bijeli smješteni na vrhu stabljike u pršljaste cvatove, veliki i ugledni. Podanak dug.
Miris i okus: Bez naručitog mirisa te gorkog biljnog sluzava okusa.
Nalazište: u pravilu blizu naselja, iza seoskih staja, rubova šuma, živica, nasipa, zapuštenim mjestima itd.
Branje i prerada: Za sušenje se bere cijela biljka u cvatu i podanak. Sušimo na toplom mjestu s jakom cirkulacijom zraka. Kod sušenja potrebno je biljku osušiti do kraja jer je jedino ispravno osušena biljka ljekovita. Ako kod sušenja i potamni, nije za ljekovitu uporabu. Osušeno bilje pakiramo u hermetički zatvorenu ambalažu.
Ljekoviti sadržaj: Eterično ulje, flavonske glikozide, holin, histamin, kvercimeritrin, lamiozid, metilanin, rutin, sluzi, tiramin, tanina, taninske kiseline, saponina.

Ljekovito djelovanje
Kad se u narodu uvriježi sigurna praksa u uporabi određene ljekovite biljke, tada ona postaje na neki način pravilo za liječenje određenih bolesti, pa tako je i bijela kopriva u narodu rabljena za liječenje:
- krvnih bolesti ili za čišćenje krvi, kao dobar detoksikant i jačanje krvi kao antianemik (anemija, malokrvnost, krvne bolesti -  povišene vrijednosti masnoća - kolesterola, triglicirida)
- bolesti krvarenja (uspješno zaustavlja nosno krvarenje, krvarenje nakon poroda)
- bolesti bubrega, mjehura i mokraćnih puteva (pojačano izlučivanje mokraće, cistitis, katar bubrega i mjehura, infekcija, slab rad bubrega, kod kamenaca i pijeska, kod pojave bjelančevina u mokraći)
- bolesti prostate (benigne hipertrofije, prostatitis)
- bolesti želuca i crijeva (tegobe s radom želuca, slab želudac, kronična konstipacija - zatvor, jer dobro raskužuje tvrdu stolicu kao laksativ, gastritisa, gastritičnog katara, tegobe s hemeroidima, žgaravica, podrigivanje, griža, proljev)
- bolesti jetre i žuči (oštećene jetre kod trovanja hranom, alkoholom, nikotinom, lijekovima, kod komplikacije sa žuči)
- gihta
- groznice i grozničavih stanja
- bolesti slezene
- ženskih bolesti (klimakterija) kod tegoba s menstrualnim ciklusom (regulacija, slabe mjesečnice, dismonoreje, međumjesečno krvarenje poradi hormonske disfunkcije - neravnoteže, bolne mjesečnice, leukoreja - trichomonas i candida, kod bijelog cvijeta)
- bolesti dišnih organa i puta (astme, infekcija, bronhitisa, katara, upale pluća, sluzavost pluća, infekcije usta, infekcije ždrijela, teškoće sa disanjem, tuberkuloze, za iskašljavanje katara i sluzi)
- bolesti živaca (smirenje živaca kao nervin, kod slabih živaca, psihički umor, nesanica, melankolična stanja)
- bolesti kože (kao prirodni dermetik kod kožnih bolesti djeluje brzo) i to kod raznih osipa, opeklina, apcesa, ranica i rana, čireva, naručito kod zanoktice - gnojne upale nokta
- bolesti krvnih žila (uspješno se rabi kod proširenih vena - varikoziteti vena, hemeroida)
- kod oteklina limfnih žlijezda (skrofule)
Kao prirodni lijek rabi se nadalje kod slabosti cijelog organizma, slabog imuniteta ili pučki rečeno boležljivog stanja.
Cvjetovi kuhani u vodi mogu se rabiti kao tradicionalni biljni lijek za katar i vodenu bolest. Cvjetni vrh biljke rabi se kao antospazmodik, adstrigent, diuretik, depurativ, holagog, homeopatik, hipnotik, ekspektorans, sedativ, tonik, vazokonstriktor itd.

(Novi list, 4.2.2011)

Sjemenka
Preporučena količina sjemenki indijskog oraha koje bi trebalo pojesti u ljekovite svrhe je 10 sjemenki dnevno. Količina se može povećati ako se jedu svaki drugi dan. Veće količine nisu preporučljive jer tada opterećuju probavni sustav.

Ulje
Ulje od sjemena rabi se za liječenje bradavica, kurjih očiju i kancerogenih rana i čireva.

Sok
Sok ploda se rabi kao jak diuretik i antiseptik, te za liječenje upale zubnog mesa.

Listovi
Listovi se rabe za liječenje kožnih bolesti i to naručito kod opeklina kože.

Kontraindikacije
Osjetljive osobe mogu u kontaktu s drvom ili plodom dobiti dermatitis.

Indijski orah
lat Anacardium Occidentale L
eng Cashew
d Der Kaschubaum
fr L'anacardier







Domovina biljke je Brazil, otkud se širi većinom tropskim zemljama, a danas osim u Brazilu najviše uspijeva u Meksiku, na Karipskom otočju, pa sve do Indije. Ime dobiva po Linneu, što znači u prijevodu nepravilno srce. Zanimljivo je da se sok iz ljuske sjemena rabi u avijaciji za izolaciju jer podnosi visoke temperature.
Drvo indijskog oraha je visine do 12 metara s raširenom velikom krošnjom. Listovi su kožasti, jajastog oblika. Cvjetovi su maleni, bijelo ružičasti i mirisni. Plod je kruškolistog oblika, obuhvaćen cvjetnom odebljalom stapkom, sočan te na početku rasta zelen, zatim žut i u sazrijevanju crvene boje. Sjeme je bubrežastog oblika, aromatičnog mirisa i slatkasto-kiselog okusa. Bere se i prerađuje list, kora, plod i sjeme.
U Brazilu se koristi za liječenje astme, bronhitisa, kašlja, šećerne bolesti, ekcema, impotencije, za grgljanje, protiv grčeva, intenstinalnih grčeva, psorijaze, sifilisa, tonzilitisa, čireva ili grizlica usta, urinarnih tegoba, zaraznih bolesti, nametnika i parazita, rana te kao dobar analgetik, afrodizijak, diuretik, stimulans itd. U Meksiku se koristi za liječenje dijabetesa, dijareje, kožnih bolesti, sifilisa, čireva, nametnika i parazita u crijevima itd. U Maleziji za liječenje katara, dijabetesa, zatvora, kožnih bolesti, dijareje, prehlade itd. Cuna Indijanci koriste koru za pripremu čaja za liječenje astme, prehlade te problema s disanjem. Napitci u obliku konjaka rabe se za liječenje reumatskih i neuralgijskih bolova.
Rabi se kora, list, plod i sjeme za različita ljekovita prirodna djelovanja. Današnja najpoznatija i najraširenija uporaba je sjemenka ploda pod nazivom indijski orah, mada nije orašasti plod.

Ljekovito djelovanje
Kao dijetalna hrana rabi se kod:
- kardiovaskularnih tegoba
- bolesti krvožilnog sustava i krvi, naručito kod povišenih masnoća i to triglicerida
- bolesti jetre
- šećerne bolesti
- kamenaca u bubregu, žuči i mjehuru, a u redovitoj ishrani spriječava stvaranje kamenaca
- tegoba s muškom potencijom - dobar je afrodizijak
- u dijetama za mršavljenje

(Novi list, 28.1.2011)

Čaj
30g lista brusnice kuhati u pola litre vode dok voda ne ispari do pola. Malo ohladiti i dodati žlicu meda. Uzimati do tri šalice čaja na dan.
Posebno se preporuča za otklanjanje pijeska u bubregu i mjehuru, protiv mokrenja u krevetu, gihta, reume, oboljenja dišnih organa, a kako pospješuje znojenje, preporuča se kod groznice i gripe.

Marmelada
Marmelada od brusnice izvrsno je jelo i dobar antioksidans. Pojačava apetit a koristi i za zaustavljanje proljeva. Ako marmeladi od brusnica dodamo mrkve i jabuke, dobit ćemo vrlo ljekovitu vitaminsku marmeladu.


Brusnica
lat Vaccinum Vitis Idaea L.
eng Cowberry or lingonberry
d Die Preiselbeere oder Preißelbeere
fr L'Airelle rouge





Najljekovitiji sastojak brusnice je arbutin koji djeluje kao antibiotik i diuretik, a nalazi se u listovima brusnice. Stoga pripravci od listova brusnice imaju široku primjenu u liječenju: infekcija kandidom, upala izazvanih bakterijama u urinarnom traktu, naručito E-coli, kroničnog katara i drugih bolesti mjehura te kamenaca, pijeska i ciste na mjehuru, upale bubrežne nakapnice i infekcija mokraćnih puteva, raznih grčeva kao i bolova, koje smiruje, relaksira nervni sustav i pojačava apetit, kod gljivičnih oboljenja, svih vrsta proljeva i dijabetesa.
Brusnica je zimzeleni mali grm kožnatih listova, obrnuto jajastih i zatupljenih, na rubu malo zavrnutih. Naraste tek 10-20 cm. Grozdasti cvat smješten je na vrhu izdanka, a cvjetovi su crveno-bijeli i zvonasti. Bobe su svijetlocrvene, iznutra brašnaste. Cvjeta od svibnja do lipnja, a sazrijeva od srpnja do rujna. Cvjetovi su slabo mirisni, a bobe su ugodna mirisa i trpko-kiselatog okusa. Raste najviše u smrekovim planinskim šumama, ispod planinskog bora, na vrištinama, ispod smreke.
Listovi se beru tek nakon sazrijevanja ploda jer tada imaju najviše ljekovitih sastojaka, a bobe kad sazriju, u kolovozu ili rujnu.
Znanstvena istraživanja na životinjama pokazuju da brusnica zaustavlja širenje metastaza, obnavlja stanice odgovorne za vid te snižava razinu šećera u krvi. Napitak od praška suhih plodova brusnice u pučkoj medicini koristi se za gašenje žeđi i smanjivanje vrućice.
U gemoterapiji od pupova brusnice priprema se ekstrakt koji pomaže pri tegobama s crijevima, kao što su kolitis, Coli bakterije, proljevi i zatvori te u liječenju infekcija mjehura, arterioskleroze, hipertenzije, fibroma maternice, artritisa i artroze u osoba starije dobi.
Zapadna pučka medicina brusnicu preporuča u liječenju artritisa, artroze, infekcija i drugih bolesti urinarnog trakta i upala izazvanih bakterijom Coli, dijareje, gihta, groznice i grozničavih bolesti, hipertenzije, karcinoma, kolitisa, kašlja, krvarenja, rana, upale grla, žučnih oboljenja, te za relaksiranje nervnog sustava. Također se preporuča kod proljetnog umora, osjetljivosti na klimatske promjene te kod manjka vitamina C u organizmu.

Ljekovito djelovanje
U pučkoj medicini koristi se za izbacivanje pijeska i kamenaca u bubregu i mjehuru, protiv proljetnog umora, groznice i grozničavih bolesti, gihta, kašlja, krvarenja, a preventivno za dezinfekciju urinarnog trakta te protiv reume i gihta te vodenih bolesti.
Plod brusnice koristi se u liječenju raka dojki, i to tako da se oblozi od svježe ubranih i izgnječenih plodova stavljaju na oboljelo mjesto.
U zdravoj prehrani brusnica ima zapaženo mjesto kao antioksidant, ali i u dijeti i terapiji kod težih oboljenja kao što su rak debelog crijeva i rak dojke.

Kontraindikacije
Čaj od brusnice može izazvati lakše tegobe osobama sa slabim želucem, čirem na želucu, te osobama sa žučnim smetnjama i slabom jetrom.

(Novi list, 26.11.2010)

Čaj
(za liječenje navedenih bolesti)
1 jušna žlica usitnjenog korijena, 2dl vode
Uputa za pripremu: korijen prelijemo kipućom vodom, poklopimo, pustimo da odstoji 2 sata i procijedimo.
Uputa za uporabu: pijemo 2-3 puta dnevno po šalicu čaja.

Prašak
Uzimamo 2-3 puta dnevno na vrh noža s mlijekom ili vinom kod oboljenja probavnih organa, redovite stolice, jetre, žuči, kašlja, promuklosti itd. Za vanjsku uporabu rabi se za posipanje rana, kod proširenih vena te kod slabog zacjeljivanja rana. Prašak pomiješan s medom liječi promuklost.

Tinktura
(za liječenje respiratornih organa i dišnih puteva, i za izbacivanje otrovnih tvari iz organizma, kod žgaravice)
20g usitnjenog korijena, 1dl 60% alkohola
Uputa za pripremu: močimo korijen 10 dana u alkoholu i procijedimo.
Uputa za uporabu: jednu jušnu žlicu tinkture stavimo u 1dl vruće zašećerene vode - med, i pijemo svakih sat po jednu žlicu. A možemo uzimati 10 kapi s kockom šećera.

Homeopatija
Rabi se matična tinktura od svježeg korijena bedrenike u 6 potencija, za groznicu, zimicu, glavobolju, lumbago, bolove leđa i vrata, epistaksis, gastrotegoba, crijevnih tegoba itd.

Preživljavanje u prirodi
Proljeće: beremo mlade aromatične prizemne listove za miješane salate, variva, juhe itd. Dobar je začin raznim jelima (umacima, suhom mesu, marinadama).

Bedrenika
lat. Pimpinella saxifraga
eng Burnet Saxifrage
d Die Kleine Bibernelle, Gemeine Bibernelle, Stein-Bibernelle, Steinbrechwurz, Steinpetersilie, Bockwurz, Pfefferkraut, Bumbernell
fr Petit Boucage







Familiae Umbelliferae - obitelj štitarki. Ljekarski naziv - Radix pimpinellae  (antiseptik, antireumatik, antiinflamatorik, antispazmodik, antioksidant, antitusik, antiasmatik, antiemetik, detoksikant, diuretik, dijaforetik, ekspektorant, emenagog, holagog, karminativ, laksativ, sedativ, sekretolik, stomahik). Druga imena: mala bedrenika, bedrinac, dinjica, jarčev korijen, silj.
Strana imena; slovenski: bedrenec, divlji janež; srpski: komoračica, talijanski: Tragoselino comune.

Iz povijesti: Ime se prvi put pojavljuje u 7. stoljeću u spisima talijanskog liječnika Benedictus Krisp.
U vremenima epidemija kuge i kolere u Europi, bedrenika je bila spasonosni pučki lijek za liječenje te smrtonosne bolesti. Opis djelovanja opisao je Tabernaemontanus 1588. u svojoj knjizi "New Kreuterbuch". Da se uistinu cijenila bedrenika, govori i stara izreka koju su omiljeno izgovarali u Švicarskoj (dr. Vogel), a glasi: "Jedi češnjak i malu bedreniku, pa ćeš starost doživjet - veliku".
Opis: Trajna zemljasta biljka visine do 30cm, s odebljalim vretenastim korijenom. Stabljika puna i okrugla. Nasuprotni perasti listovi sa 3-5 lista, najčešće prizemni, dok ih na stabljici gotovo nema. Ružičasto bijeli ili žuti cvjetovi tvore cvijetni štitac.
Vrijeme cvatnje: VII.-X.
Miris i okus: Biljka miriše ugodno i aromatičnog je okusa, a korijen ima jako neugodan miris i papreno peckajući okus.
Stanište: Raste po livadama, pašnjacima, neobrađenim poljima, kamenjarima uz puteve i obala rijeka.
Branje i prerada: Cijelu biljku sabiremo u srpnju te ju sušimo usitnjenu. Korijen kopamo u proljeće i jesen, a mlade listove u proljeće za ishranu. Korijen nakon čišćenja razrežemo u štapiće i nanižemo na konac te sušimo na toplom i prozračnom mjestu u sjeni. Suhog, smrvimo i pohranimo u odgovarajuće posude.
Ljekoviti sadržaj: Pimpinelin, pimpillin, umbeliferon, izobergapten, isoeugenol (antioksidant - naručito kod dijabetičara), dimetil-azulene, kumarin, tanin, eterično ulje 0,4%, smola, saponozid, gumu, gorke tvari, željezo, kalcij itd.
Eterično ulje korijena je sastojak koji daje ljekovitost bedreniki i koji možemo rabiti u raznim liječenjima pojedinih bolesti.
Zapadna pučka medicina rabi bedreniku kao: antiasmatik, anti-emetik, adstrigent, antiinflamatorik, antikonvulzant, antioksidant, antidiaorik, diuretik, ekspektorant, karminativ, za liječenje: astritisa, angine, bolesti jetre, bolesti oka, bolesti krvi,bronhitisa, bubrežnih kamenaca, bolesti crijeva i želuca, dijareje, dispepsija, ekcema, groznice, grčeva, hemeroida, hrapavog glasa - promuklosti, izostale mjesečnice, kuge, katara grla, komplikacije želuca, katara crijeva, katara gornjih dišnih puta, katara sluznica, krvarenja, kamenca mjehura, kašlja, laringitisa, ospica, promuklosti, prehlade i raznih rana, povreda kože, srčanih komplikacija, srčanih aritmija, šarlaha, tegoba sa disanjem, umora, urinarnih tegoba, kao i za pranje usta itd.
Kontraindikacije nisu poznate.

Ljekovito djelovanje
- bolesti želuca i crijeva (upalna stanja, slabi ili spušteni želudac, kiseli želudac, grčevi, nadutost, proljev, hemeroidi)
- bolesti pluća i dišnih putova (kašalj, hripavac, astma, bronhitis, faringitis, traheitis, angina, upale i promuklosti, kod oteklina desni, katar usne šupljine i ždrijela)
- bolesti bubrega i mjehura (infekcije, kamenac, pijesak)
- bolesti krvi (čisti i jača krv)
- bolesti žena (regulira mjesečnicu itd)
- reumatizam zglobova
- gihta
- zaraznih bolesti (šarlah, ospice, rubeola)
- vodene bolesti
- za smirivanje živčanog sustava
Sam korijen se rabi za liječenje infekcija dišnih organa i puteva te kod kroničnog gustog sekreta - katara. Žvakanje svježeg korijena pomaže kod zubobolje i paralize jezika.
Bedrenika se preporučuje i kao dobar djelotvoran lijek za:
- detoksikaciju cijelog organizma te za poticanje izlučivanja otrovnih i loših tvari iz organizma (to svojstvo rabimo i u preventivnim kurama za očuvanje našeg zdravlja)
- kao diuretik za pojačano izlučivanje mokraće
- dijaforetik za pojačano znojenje
- galaktogen - pojačava količine mlijeka kod dojilja
- sekretoličko i ekspektoralno djelovanje rabimo kod problema s katarom (želuca, crijeva, bronha itd)

(Novi list, 11.7.2010)

Sirup
Kilogram crvenog ribiza kuhati 10 minuta s 4 litre vode, ohladiti i procijediti kroz sokovnik ili kroz lanenu krpu, te 2 kg šećera. Na tu količinu u pravilu se doda 2 kg šećera, te 2 do 4 klinčića. Ponovno zakuhati i kuhati dok se ne postigne gustoća sirupa. Spremiti u sterilizirane boce dok je vruće. Uzimati po jednu žlicu ujutro i navečer.

Ocat
Litrenu bocu do četvrtine napuniti plodovima crvenog ribiza i preliti litrom vinskog octa. Ovaj vrlo ukusan i aromatičan ocat koristi se kao začin za salate ili za obloge kod visokih temperatura, sunčanice itd.

Tinktura
Litrenu bocu do čevrtine napuniti plodovima ribiza i preliti litrom rakije. Ostaviti 15 dana na suncu ili na toplom mjestu, uz svakodnevno protresanje boce, te nakon toga vremena procijediti. Uzimati tri puta dnevno po 30 kapi prije jela, u čaju ili soku.

Vino
Na šest dijelova soka od crvenog ribiza dodati šest dijelova vode i dva dijela šećera, zakuhati da prevrije. Vruće uliti u boce, dobro zatvoriti i pohraniti na hladno mjesto tako da boce stoje naglavce. Ako se boce dobro ne zatvore, nastaviti će se vrenje i  pretvoriti u ocat.

Džem
Oprani ribiz staviti u posudu za kuhanje, i to red voća, red šećera. Kad ribiz pusti sok staviti na štednjak i kuhati na laganoj vatri oko 30 minuta, stalno miješajući i pazeći da se plodovi ne gnječe. Na 1kg ribiza dodati od 800 do 1200 grama šećera, prema želji. Još vrući džem uliti u pasterizirane i ugrijane staklenke, te zatvoriti hermetički. Pri kuhanju džema može se dodati konzervans kao limun, linutus ili neki drugi.

Crveni ribiz
lat. Ribes Rubrum L.
eng The Red currant
d Die Rote Johannisbeere
fr La groseille





Europa poznaje ribiz preko poznatog prirodoslovca Hieronymusa Bocka koji u svojim zapisima još davne 1539. godine za ribiz tvrdi da je "ukusno Ivanovo grožđe posađeno u kraljevskim vrtovima". Zanimljivo je napomenuti da ribiz nisu poznavali ni stari Rimljani niti stari Grci. Grm ribiza naraste do 2,5 metara. Listovi su mu troperasti do peteroperasti zelene boje, na rubu su grubo nazubljeni. Plod su bobe crvene boje intezitet koje zavisi o sorti. U sočnim i ukusnim bobama su sjemenke duguljastog oblika. Grane su lako lomljive. Cvate u travnju, sve do lipnja. Miris mu je neutralan, a okus kiselkast.

Crveni ribiz je rasprostranjen u šikarama sjeverne Europe i Sibira gdje raste samoniklo. U našim krajevima javlja se dosta rijetko kao samonikla biljka, i to većinom na vlažnim područjima, uz rijeke, među grmljem i raznim drvećem, a uzgaja se u vrtovima. Plod se sabire u srpnju za pripremu raznih osvježavajućih pića i jela, a mlado lišće sabire se u svibnju ili u mjesecu rujnu.
Ljekoviti sadržaj. Plod sadrži 80-85% vode, 5% šećera, 1,5%-2% slobodnih kiselina, najviše limunske i jabučne, 1,5% pektina, 0,5% do 0,7% bjelančevina, invertin, metil salicilat, crvenu boju.
Crveni ribiz ili kako ga u narodu nazivaju, Ivanovo grožđe, u pučkoj medicini predstavlja voće koje jača, čisti i uljepšava naše tijelo i ljekovito djeluje. Svježi ribiz i  sok  ribiza pomažu radu žlijezda slinovnica, u odstranjivanju mokraćne kiseline iz krvi i u smanjenju bjelančevina u urinu, te u jačanju apetita, u odstranjivanju otrovnih tvari, pogotovo iz crijeva i uništavanju crijevnih parazita.
Crveni ribiz ubrzava tok liječenja i oporavak, pogotovo dijabetičara, dobar je kod zatvora, jer uništava trulež, a sjemenke u borbi potiču rad crijeva.

Ljekovito djelovanje
- Crveni ribiz općenito jača organizam i nadomješta manjak vitamina.
- Ljekovito djeluje na reumatske tegobe, giht i išijas.
- Gotovo je nepotrebno reći da su sok, džemovi i marmelade od crvenog ribiza izuzetno ljekoviti i preporučljivi u svakodnevnoj ishrani, a pogotovo u mnogim dijetama.
- Sirup jača srce i  liječi od ospica, vodenih kozica, skorbuta i raznih groznica.
- Lišće se koristi za pripremu čajeva kojima se liječe oboljenja jetre, skleroza krvnih žila, visoki tlak i upala mjehura.
- Korijen, pomiješan s lišćem i plodom, kao čajna mješavina uzima se za liječenje bubrega i mjehura, raznih upala te uklanja suvišne bjelančevine u mokraći.
- Zapadna pučka medicina crveni ribiz koristi u  liječenju: AIDSa, astme, groznice, infekcije gljivicama, HIV-infekcije, urinarnih tegoba i infekcija, vaskularnih bolesti, za nadoknadu vitamina C, te za otvaranje apetita.

(Novi list, 16.5.2010)

Čaj
Jušnu žlicu bilja preliti s 2 dl vruće vode, poklopiti, a nakon 15 minuta procijediti. Piti šalicu do dvije čaja u toku dana, ne više. Može se zasladiti medom. Bilje se može kuhati i s vinom, te začiniti medom i piti kod plućnih bolesti.

Tinktura
(za liječenje vena, varikoznih vena, menstrualnih bolova, protiv zgrušavanja krvi)
200 g cvjetnih vrhova močiti 21 dan u litri 70-postotnog alkohola i procijediti. Uzimati tri puta na dan po 5 kapi s malo vode ili čaja te za masažu bolnih mjesta.
Napomena: od tinkture radi se mast i to u omjeru 2:1 (dva dijela masti i jedan dio tinkture). Umjesto alkohola može biti i dobra rakija.

Ulje
200 g cvjetnih vrhova močiti 30 dana u litri maslinova ulja. Bocu držati na toplom mjestu ili na suncu, procijediti. Masirati bolna mjesta i uljem tretirati kožne nečistoće.

Mast
200 grama svinjske masti ili lanolina rastopiti i uliti polagano 100 grama tinkture kokotca stalno miješajući dok ne ispari alkohol ili dok ne prestane izlaziti para. Uliti vruće u odgovarajuću ambalažu i pohraniti u hladnjaku da se skrutne. Mazati oboljela mjesta više puta na dan.

Homeopatija
Homeopatskim lijekom Melilotus liječe se glavobolje i migrene (Belladona, Lachesis), grčevi, dismenoreje, reume, gihta itd. Kod akutnih stanja uzima se u potenciji 200 C ili 30 C i to 1-3 puta na dan svakih četiri sata.

Preživljavanje u prirodi
U proljeće i ljeto: mladi listovi su ukusni aromatični sastojak za pripremu juha, salata, variva i čaja.

Kokotac
lat Melilotus Officinalis L.
eng Yellow Sweet Clover / Yellow Melilot
d Der Gelbe Steinklee / Gewöhnlicher Steinklee, Echter Steinklee, Gebräuchlicher Steinklee , Honigklee
fr Le Mélilot officinal / Mélilot jaune



 





U starom vijeku bila je poznata ljekovitost ove biljke, što su je nazivali još i imenima orlov nokat, velika djetelina, ždraljika i žuti kokotac, a rabili su je kao ljekovito sredstvo koje steže, omekšava, tjera znoj i vodu te ublažava bolove. Kokotac je dvogodišnja biljka koja naraste do metar visine, s jakom uglastom golom i dlakavom stabljikom. Listovi su duguljasti, eliptični, na rubovima oštro nazubljeni i trolisnati. Cvjetovi žute boje oblikuju uspravni grozdasti cvat na vrhu grana. Plod je mahuna sa sjemenkama.
Cvate od svibnja do rujna. Aromatičnog je mirisa po medu, gorka i ljuta okusa. Raste na zapuštenim livadama uz rub polja, vinograda, putova, uza zidove i pruge te na zapuštenom zemljištu. Sabire se cijela biljka u cvatu ili samo cvjetni vrhovi te se odmah svježi usitne i suše na toplom i prozračnom mjestu u sjeni. Za vrijeme sušenja razvija se aroma biljke te suha biljka lijepo miriše. Listovi za sušenje mogu se brati i nakon cvatnje.
Truli kokotac sadrži dikumoral koji izaziva krvarenje te se ne smije rabiti ni u kojem obliku.

Znanstvena istraživanja (Melilotus officinalis, Melilotus albus - bijeli kokotac) potvrđuju djelovanje kokotca na središnji živčani sustav, u kojem izaziva umirujuće i narkotičko djelovanje; regenerira stanice jetre, djeluje na koštanu srž, sudjeluje u stvaranju leukocita, poboljšava opće stanje bolesnika nakon radioaktivnog zračenja, djeluje na unutrašnji dio krvnih i limfnih sudova i žila.
Zapadna pučka medicina koristi ga u liječenju apscesa, arterioskleroze, bolesti očiju, embolije, gastritisa, hemoroida, kožnih bolesti, krvarenja, kašlja, rana, respiratornoh katara, traheitisa, upale usta, grla, jednjaka, upale crijeva, vaskularnih bolesti, varikoznih vena, a koristi se i za izradu flastera, cigareta, u kuhanju te u homeopatskom liječenju kod glavobolja, migrena i krvarenja iz nosa.
Kokotac ima svojstvo da steže, omekšava, tjera znoj i vodu, smiruje i ublažuje bol te čisti organizam. Koristi se za vanjsku, a manje za unutarnju uporabu.

Toksičnost
Kumarin i kumarinski spojevi uvrštavaju se u kancerogene spojeve pa u većim količinama mogu izazvati jake glavobolje, kolaps ili klijenut živčanog sustava te se danas ova biljka koristi uglavnom za vanjsku uporabu.

Kontraindikacije
Kokotac ni u kojem obliku ne bi smjele uzimati osobe sa slabim želucem i jetrom u akutnim stanjima, s problemima žuči te osobe sklone glavoboljama.

Ljekovito djelovanje
Kombinacija unutarnje i vanjske uporabe kokotca prakticira se u liječenju varikoznih vena jer sastojci u kokotcu spriječavaju stvaranje tromba, a primjenjuje se i
- u liječenju hemeroida
- u spriječavanju upala
- u vanjskoj uporabi mast od kokotca (za liječenje vena, hemeoroida, i oteklih nogu, a izrađuje se od cvjetova kokotca ili tinkture sa svinjskom masti itd), koja izvrsno djeluje na kapilarni sustav i vene
Unutarnja uporaba - za liječenje:
- kašlja
- grčeva maternice i crijeva
- bubrežnih bolesti (pojačava izlučivanje mokraće a ujedno pomaže bubrezima u eliminaciji raznih štetnih mikroba jer djeluje antiseptički, kod otežanog mokrenja, katara bubrega i mjehura, bakterija itd)
- reumatične glavobolje - migrene
- arterioskleroze
- gihta
- želuca i crijeva (detoksikacija želuca i crijeva, katar želuca i crijeva, raznih nadimanja, nadutost itd)
- nesanice, nervoznih tenzija, neuralgija i palpitacija jer dobro smiruje
U vanjskoj uporabi - za liječenje:
- tegoba s očima (upale kapaka - upala sluzikože kapaka, upale očiju, ispiranje čajem od cvjetova kokotca itd; poznata je očna mirišljiva vodica koja se dobiva od cvjetova kokotca)
- tegoba s uhom (parenje čajem)
- reumatskih tegoba - bolova (mast)
- raznih kožnih nečistoća (čireva kod kojih rabimo mast za dozrijevanje čira, kao i kod bolesti kože gljivičnog podrijetla itd)
- za omekšavanje raznih tvrdih oteklina (emoliens - otečene žlijezde, novotvorine, čirevi : rabimo mast ili stavljamo obloge itd).

(Novi list, 7.3.2010)

Venecijanski terpentin
Za unutarnju primjenu, kao i za inhalaciju, uzimamo 5-6 kapi ulja, odnosno 0,5 do 2 g

Oblog
Gazu četverostruko presavijenu ili vunenu tkaninu najprije umočimo u vruću vodu te iscijedimo vodu i navlažimo venecijanskim terpentinom. Stavimo na oboljelo mjesto da stoji 1/2 sata i skinemo oblog. Oblog možemo ponoviti tek sutradan. Obloge stavljamo na gnojne rane, čireve, mokre lišajeve, krastave lišajeve, rane koje krvare...

Inhalacije
U lonac s kipućom vodom stavimo 5-6 kapi arišova ulja. Uzmemo poveći ručnik te pokrijemo nos, usta i posudu tako da nam oči budu slobodne. Paru udišemo kroz nos, a izdišemo kroz usta. Čim prestane parenje vode, prekinemo inhalaciju te se utoplimo i legnemo u krevet. Poslije inhalacije najmanje pola sata ne uzimamo piće niti govorimo. Inhalacije se preporučuju navečer prije spavanja, kada se ne izlazi iz kuće. U nedostatku ulja ariša koristimo svježe iglice ariša. Na litru stavimo šaku iglica ariša.

Kupke za slabe, iscrpljene osobe
Kilogram arišovih iglica i češera isjeckamo i stavimo kuhati 2 sata u 10l vode.
Procijedimo i ulijemo u pripremljenu kupku, a preporučljivo je ostati u vodi desetak minuta.

Kontraindikacije
Osobe koje uzimaju venecijanski terpentin za jače izlučivanje mokreće kao i ostalih oboljenja neka se ne iznenade na poseban miris mokraće koji sliči ljubicama. Slično nepoželjno djelovanje može izazvati i kod osjetljivih osoba (nadražaj - upala kože) kad se primjenjuje izvana.

Ariš
lat. Larix Decidua Mill.
eng Larch
d Die Lärchen
fr Larix









Ime je dobio u vrijeme Dioskoridesa - starih Rimljana, a domovina ariša su Alpe, od kud se kultivira po Europi. Ariš je veliko stablo koje može narasti 40m, uspravna debla, promjera većeg od 1,5m, u mladosti glatke kore, koja s vremenom zadeblja i ispuca u pločicama, izvana sive, a iznutra crvenosmeđe boje. Grane su mu raspoređene pršljenasto, a ogranci su viseći. Listovi u čupercima, po 30 do 40 njih, dugi oko 3cm, prije nego što otpadnu poprime lijepu zlatnožutu boju. Muški i ženski cvatovi su na istoj grani. Muški su crvenkasti, obavijeni ljuskama, a ženski, pojedinačni, stvaraju sitne, uspravne žućkasto-smeđe češere, ušiljenih ljusaka. Ariš je rijetka četinjača kojoj lišće - iglice, zimi otpadanu. Cvate u travnju i svibnju. Cijelo drvo ima balzamičan miris, nalik na limun. Zbog brzig rasta mnogo se sadi i uzgaja te ga susrećemo u parkovima.
Od travnja sabiremo pupoljke, mlade zelene češere, iglice tijekom ljeta, a koru i smolu u rujnu i listopadu. Preradom ariševe smole, balzama, dobiva se ulje terpentin pod imenom "venecijanski terpetin ili mletački terpetin". Stari je pučki lijek za liječenje infekcije dišnih i mokraćnih organa. Zašto baš ariš? Smola ariša naprosto drobi kamence i lako odstranjuje pijesak. Danas ljudi mnogo griješe kad ne poštuju redoslijed pijenja čaja kod tegoba s kamencima te olako piju čaj za izbacivanje kamenca bez kozultacije. U čemu se griješi? Kod liječenja kamenca i pijeska najprije treba uzimati terapiju sa čajnom mješavinom bilja koja topi rastvara kamence, a tek nakon pregleda ultrazvukom koji može potvrditi djelovanje čaja kojim su se kamenci smanjili, uzimati terapiju sa čajnom mješavinom za izbacivanje kamenca ili pijeska.

Za uzimanje čajnim mješavina koje otapanju kamenac uzimamo piriku, stolisnik i sok limuna, a za izbacivanje uzimamo bilje s jakim diuretičnim svojstvom kao što su borovica, bazga, breza, peršin itd, a kod kamenaca u žuči sredstva koja izazivaju kontrakciju (stezanje) žučne vrećice kao što je maslinovo ulje. Po ulasku u kino ili javnu dvoranu osjetimo osvježavajući miris aerosola u zraku, koji potječe od terpentinskog ulja ariša.
Uporaba arišovih iglica i pupoljaka slična je kao i kod uporabe borovih ili smrekovih te ih koristimo za liječenje slabih, iscrpljenih živčano slabih osoba kao i rekonvalescenata, u obliku kupki te za liječenje raznih kožnih nečistoća, kožne bolesti kao što su kronični ekcem i psorijaza, kamenaca i pijeska u bubregu, mjehuru i žuči. Izletnici i planinari u nedostatku antiseptika-dezinficijensa mogu kod raznih ozljeda - rana stavljati samljevene ili u kašu isjeckane iglice ariša poradi spriječavanja upale.
Kora ariša samljevena u prah te posipana po gnojnim ranama koje teško zacjeljuju i čirevima pomaže u zacjeljivanju, a uzimana iznutra u obliku čaja pomiješanog s iglicama ariša potiče mokrenje te liječi žuticu, vodenu bolest i reumu.
Smola - balzam rabimo za otapanje kamenaca u bubregu i žuči, za inhalacije dišnih puteva i organa, tegoba usne šupljine kao prirodni antiseptik te kod začepljene jetre itd.

Ljekovito djelovanje
Danas je najveća i najčešća uporaba smole-balzama i ulja terpentina u liječenju unutarnjih oboljenja kao što su:
- Tegobe s dišnim putevima
- Kronične bolesti mjehura i bubrega
- Kronične bolesti genitalija
- razna krvarenja (krvavi proljev)
- katar i sluzenje crijeva, želuca (prehlade želuca), raznih nametnika u crijevima (glista, trakavice, amebe), kronični zatvor
- za jače izlučivanje mokreće (vodenih bolesti)
- kamenac u žuči, bubregu i mjehuru, grčevi izazvani kamencima, grčevi u bubregu
- za pospješivanje menstruacije itd
- kronični reumatizam, lumbago, išijas

Poznate su inhalacije s venecijanskim terpentinom kod oboljenja dišnih organa i putova bez ili s ostalim eteričnim uljima kao što su od bora, jele ili eukaliptusa. Uporaba venecijanskog terpentina zahtijeva liječničku konzultaciju, pogotovo kod oboljenja bubrega jer pretjerana uporaba terpentina može škoditi.
Vanjska uporaba venecijanskog terpentina:
- oblozi kod bolesti kože
- rane koje krvare
- gnojni čirevi
- masaže kod živčanih bolova (neuralgije), reume i gihta
- u obliku masti za zacijeljivanje rana, reumatskih tegoba, neuralgije, bolova u mišićima, artritisa itd

(Novi list, 11.10.2009)

Branje i prerada:
plodove šipka brati kad potpuno sazriju tj kad omekšaju. Ubrane, još tvrde plodove staviti na sunčano mjesto da dozriju.

Čaj od koštica
Kuhati 1 čajnu žličicu zdrobljenih koštica šipka u 2 dl vode oko 5 minuta, poklopiti da odstoje pola sata i procijediti. Piti 1-2 šalice na dan. Čaj se može zasladiti medom (kadulja, ružmarin, lipa).
Napomena: Ako se koštice šipka samelju, za pripremu čaja trebat će 1 kavena žličica na 2 dl vode. Čaj kratko prokuhati i poklopiti da odstoji pola sata, te procijediti.

Kontraindikacije
Čaj od koštica šipka pije se s oprezom, 1-2 šalice dnevno, jer veće količine mogu dovesti do tegoba sa srcem i kičmenom moždinom.

Šipak
lat Rosa Canina
eng Dog Rose (!!! incorrect name is Rosehip !!!)
d Die Hunds-Rose
fr L'églantier commun





Poznat i pod imenima, kao što su divlja ruža, pasja ruža, šipurak i šip, šipak spada među  najstarije poznate biljne vrste koje su se rabile za ishranu. Razni stari  zapisi i arheološki nalazi govore o uporabi šipka već u kamenom dobu. Plinije je naziva "cynorrhodon" - rhodon - ruža, a rabi se za liječenje ugriza bijesnog psa. Latinski naziv Rosa canina, u hrvatskom prijevodu znači pasja ruža. Preživljavanje u prirodi uz pomoć šipka je olakšano, jer je dovoljno plodove razrezati i očistiti od sjemenki i dlačica, pa se mogu jesti sirovi ili kuhani kao kompot. Izvrsna su hrana, velike vitaminske i mineralne vrijednosti. Stanovnici Vele i Male Učke nazivaju jednu vrstu divlje ruže Rosa pimpinellifolia - kačkinim žirom - jer smatraiju da se zmije rado hrane tim plodom.

Šipak je trajni grm i do 2 metra, raste vrlo neuredno. Grane su tanke, duge i bodljikave te se savijaju i međusobno isprepliću. Bodljike su široke, spljoštene. Listovi su mu neparno perasti, pilasto nazubljenog ruba. Lijepi ružičasti i bijeli cvjetovi, koji krase grm od svibnja do srpnja, imaju 5 srcolicih  latica i peterolapnu čašku te mnogo prašnika. Cvijet se noću zatvara. Plod je šipak, okrugli do duguljast, crvene boje. Grm šipka doživi i tisućuljetnu starost, kao što je čuvena ruža iz Hildesheima u Njemačkoj.
Miris mu je aromatičan, a okus ploda kiselkasto sladak, pomalo opor. Rate na rubovima šuma, livada , polja, uz putove, živice, među grmljem, na brdskim i nizinskom području.
Zapadna pučka medicina rabi šipak za izbacivanje i otpadanje kamenca u mjehuru i bubrezima, kod raznog krvarenja, za nadoknađivanje vitamina C, kao preventivu u jačanju imuniteta kod prehlada, groznice, proljetnog umora, kod upale bubrega i upale bubrežne naklepnice, kod bolesti metabolizma i urinarnih bolesti, kod arterioskleroze, te u kozmetici.

Ljekovito djelovanje
Da je šipak biljka koja je inspirirala mnoge pjesnike, dokaz su stare narodne hrvatske pjesme, poput ove istarske pjesme: "Taj tvoj beli obraz i rumena lica. I rumena lica, kot z šipka rožica". U narodu je uz lipov, najpoznatiji šipkov čaj, te se u gotovo svim našim krajevima smatra lijekom i to:
- protiv srdobolje
- protiv zubobolje
- kod bolesti bubrega i mjehura
- kod tuberkuloznog krvarenja, krvarenja iz želuca i crijeva
- za detoksikaciju organizma
- kod gihta i reume
- kod tegoba s probavom, kao što su proljev, dječji proljev i sl
- plodovi šipka su najstariji lijek i hrana koje čovjek poznaje, a njegova je vrijednost dokazana i znanstveno. Možemo reći da je šipak uistinu vrijedna biljka koja hrani i liječi dušu i tijelo, te  osvježava i jača. Osobe starije dobi, rekonvalesenti, slabokrvni, blijedi i iscrpljeni ljudi, od rada ili bolesti, čajem od šipka ubrzo vraćaju snagu i raspoloženje, a ujedno ih on štiti od raznih zaraznih bolesti. Narod je čaj od koštica šipka (suše se i usitne u prah), koristio u liječenju groznice, katara crijeva, žučnih tegoba, vodenih bolesti, hripavca, krvavog mokrenja, za otapanje i  izbacivanje bubrežnih kamenca, kod bolesti mjehura, za smirivanje bolova gihta, reume i dr.
- šipkov čaj je dobar napitak: za jetru jer je liječi, te pojačava stvaranje i izlučivanje žuči
- za osobe sklone stvaranju kamenca, koje bez šipkovog čaja ne bi smjele biti ni jedan dan
- kod avitaminoze i skorbutam jer je bogat vitaminom C te vitaminom K i mineralnim tvarima neophodnima za rast stanica našeg tijela.

(Novi list, 20.9.2009)

Opis:
trajna biljka s uspravnom okruglom i nerazgranatom stabljikom koja naraste i do jednog metra. Listovi su dugi jajastog oblika, na vrhu zašiljeni. Cvijet sa 4 latice je bjeloružičast i crven, a cvate na samom vrhu sjemenskih ljusaka. Podanak je jako razvijen, s puno vriježa. Plod je tobolac, dugog i uskog oblika. Ostale vrste: Epilobium angustifolium - Epilobium hirsutum - Epilobium latifolium - Epilobium palustre - Epilobium parviflorum - Epilobium tetragonum. Vrijeme cvatnje: srpanj-rujan Miris i okus: miriše po travi, gorka je okusa Stanište: Raste na šumskim čistinama, sječama, paljevinama, među borovima, uz šumske putove, u crnogoričnim ili u listopadnim šumama. Voli svježa hrajiva tla bogata dušikom. Branje i prerada: Sakupljamo listovi ili cijelu biljku u cvatu. Sušimo na toplom i zračnom mjestu u hladu. Osušenu biljku usitnimo i pohranimo u odgovarajuću ambalažu. Ljekovitu sadržaj: Flavonoidi, kvercetrin, kvericetin, miricitin, sitosterol, vitamin C, karotin. Čaj (za navedena oboljenja) 1 čajna žličica vrbovice, 2 dl vode Priprema: Vrućom vodom preliti bilje, poklopiti da odstoji 5 minuta i procijediti. Uporaba: Piti 2 šalice čaja na dan, i to ujutro natašte i navečer prije spavanja. Tinktura 200 g vrbovice, litra 60-postotnog alkohola Priprema: Bilje preliti alkoholom i začepiti bocu. Držati na toplom mjestu mjesec dana i procijediti. Uporaba: Uzimati 5-10 kapi dva puta na dan s malo vode ili soka. Kontraindikacije U jačim dozama ili u većim količinama može doći do nadražaja sluznice želuca.

Vrbovica
lat Epilobium
eng Epilobium
d Die Weidenröschen
fr Les épilobes





Vrbovica pripada obitelji pupoljica (Familiae Oenotheraceae), a ljekarnički joj je naziv Epilobii herba. Ova je biljka prirodni adstrigent, antibakterik, antiinflamatorik, antikarcinomik, antiseptik, diuretik i mucilaginoz. Druga imena za vrbovicu su planinska vrbovica, svilovina i šumska vrbovica.
Od zaborava pučke medicine otrgunla ju je nedavno Maria Treben, austrijska bilinarka koja ju preporučuje za liječenje bolesti prostate.
Muškarci koji znaju udobno sjediti na svojoj atomskoj bombi, a to je prostata, morali bi upoznati djelovanje vrbovice, jer je izuzetno učinkovita kod bolesti i tegoba  prostate i urinarnog trakta. Zanimanje za vrbovicu je golemo te sam na izletima naše Udruge nastojao udovoljiti tome interesu i pokazati vrbovicu u prirodnoj vegetaciji kao i  način branja. Prava vrbovica je ona koju opisuje Maria Treben tj Epilobium parviflorum, ali istog su ljekovitog djelovanja i vrste E. Montanum, E. Angustifolium, E. Hirstrum, E. Roseum i dr. Ako postoji pravi primjer ljekovitosti pojedine biljke za bolesti određenih sustava organa, tada je to vrbovica za urinarni sustav.
Danas se često preporučuju čajne mješavine za liječenje prostate, a tako uz vrbovicu preporučuju se list i korijen koprive, mrtva kopriva, gospina trava, kamilica, čestoslavica, zlatica, iđirot, zečja soca i dr. Mladi listovi vrbovice su ukusna proljetna hrana, te se rabe za pripremu raznih proljetnih salata, variva i juha. Čisti sok ili ekstrakt vrbovice djeluje protuupalno, pa se koristi i u kozmetičkim pripravcima.
Zapadna pučka medicina vrbovicu također rabi u liječenju raznih oboljenja u kojima se preporučuje uzimanje ljekovitog bilja sa salicinom.

Ljekovito djelovanje
- infekcija i tegoba urinarnog trakta
- upalnih stanja prostate, do tumora i karcinoma prostate (predstojna žlijezda, prostatitis - akutni uzrokovan bakterijama E.Coli, Klebsiella, Proteus, hiperplazija prostate, tumori prostate, adenokarcinomi, latentni karcinom)
Vrbovicom se uspješno liječe i sljedeće tegobe:
- bolesti mjehura
- bolesti bubrega
- bakterijske upale mjehura i mokraćnih kanala
- ženske bolesti
- bolesti kože
- čirevi i čirići u ustima i grlu
- bolesti respiratornih organa

(Novi list, 23.8.2009)
Opis:
Trajna biljka sa prizemnim ovalnim listovima u obliku rozete iz kojih se izdiže stabljika visine 20 cm na kojoj su na vrhu smješteni dvodomni cvjetovi od kojih su muški bijeli a ženski ružičasti. Korijen je polegnut s puno izdanaka. Cijela biljka vunasto dlakava.

Vrijeme cvatnje: svibanj - lipanj

Miris i okus:
bez naročitog mirisa i pomalo gorkog okusa.

Stanište: pretežno na planinskim obroncima i livadama, rubovima šuma, pašnjacima itd.

Branje i prerada:
Beru se cvjetovi u početnom cvatu kao i cijela biljka u cvatu. Suše se u sjeni na prozračnom mjestu.

Ljekoviti sadržaj:
eterična ulja, larotin, fitosterolin, flanovoida, od kiselina - taninska, vitamin C, kalij, gorke tvari i smole.

Čaj 1
1 jušnu žlicu cvjetova ili cijele biljke preliti s 2 dl vruće vode i poklopiti pola sata. Procijediti i piti 2-3 šalice čaja na dan.

Čaj 2
Za prsne bolesti i kod proljeva i dizenterije.
1 jušnu žlicu cvjetova ili cijele biljke, kratko kuhati u 2 dl mlijeka, poklopiti da odstoji 15 minuta i procijediti. Zasladiti medom i piti 3-4 šalice na dan.
Napomena; dobro je i držati tople obloge na prsima od čaja zečje capice. Kod proljeva ne sladimo.

Tinktura
200 grama cvjetova močiti u litri 60 postotonog alkohola 30 dana. Procijediti i uzimati 3 puta na dan po 10 kapi sa malo čaja ili vode.

Oblog i ispiranje kože
Na 1/2 litre prokuhale vruće vode staviti 2-3 jušne žlice cvjetova ili ustinjene cijele biljke. Poklopiti da odstoji 1 sat i procijediti. Rabiti za ispiranje grla ili kože, a ostatak smjese bilja stavljati kao oblog na bolno mjesto.

Zečja capica
lat. Antennaria Dioica L.
eng Mountain Everlasting
d Das Gewöhnliches Katzenpfötchen
fr Le Pied de chat dioïque









Zečju capicu često nazivaju i drugim imenima: bubica, runolistka, srcopuc, vrednik, mačja noga, ali kako je god zvali u narodu je poznata kao izuzetno ljekovita. Još su je Francuzi u prošlosti koristili za liječenje raka jednjaka, kašlja i krvarenja, a danas se najviše rabi za liječenje kašlja. Ova uvijek listajuća biljka doista plijeni svojim lijepim izgledom. Da cvjetovi podsjećaju na otisak noge mačke ili zeca doista je uočljivo.
Zečja capica koristi se kao adstrigent, antitusik, antibiotik, antikolecistik, antiinflamatorik, antidiaroik, diuretik, dijabetik, emolient, ekspektorant i holagog. Zapadna pučka medicina također rabi tu biljku kao antitusik, antibiotik, antikolecistik, antiinflamatorik, antidiaroik, diuretik, emolient, ekspektorant, holagog i to za liječenje: bronhitisa, astme, crijeva, svih vrsta kašlja, kože, karcinoma, krvarenja unutarnja i vanjska, maternice, pluća, šećerne bolesti, žuči, želuca itd. Kontraindikacije nisu poznate.

Značajno ljekovito djelovanje ove biljke preporučuje se u liječenju:
- bolesti respiratornih organa i puteva (astma, bronhitis, kašalj - sekret, kašalj depresivni, hripavac, ispiranje grla, krajnika)
- bolesti mjehura (infekcije, upale, grčevi)
- bolesti želuca i crijeva (čir, proljev, dizenterije, katar)
- bolesti jetre i žuči (za jače stvaranje žuči i izlučivanje, žučni kamenci, kod slabosti jetre, hepatitisa, žuči, općenito kod žučnih tegoba, žutica)
- bolesti gušterače i dijabetesa (za bolji rad i izlučivanje)
- karcinom jednjaka
- krvarenja unutarnja i vanjska
- bolesti kože (razne kožne nečistoće, osip, ekcem, svrab,  raznih rana, bradavica, modrica, hematoma, ogrebotina, ujeda zmije...)
- ženskih bolesti (za vaginalni tuš - ispiranje, kod infekcija i raznih bolesti, vaginitis)
- za podizanje niskog tlaka
- herpes zostera

(Novi list, 2.8.2009)

Opis;
Raste kao dvogodišnja biljka s dugim savijenim listovima koji na rubovima imaju bodlje. Listovi su smješteni u rozeti iz koje izraste stabljika s lijepim ljubičastim cvjetovima iz kojih se stvara plod koji na vrhu ima listove. Plod ananasa je skupni plod velikog broja međusobno povezanih boba, finog mirisa i kiselkastoslatkog okusa.

Stanište:
Uzgaja se plantažno u kulturi svih tropskih zemalja, a za prehranu se rabe: A. Comosus var. Cayenne, A. Comosusu var Queen i A. Comosus var. Spanish.

Branje i prerada:
U ljekovite svrhe koriste se plod i korijen ananasa, dok se listovi nekih sorti ananasa rabe za dobivanje finih vlakana.

Ljekoviti sadržaji:
Ananas sadrži 85,3% vode, 0,4% bjelančevina, 0,2% masti, 13,7% ugljikohidrata, 0,4%celuloze, 11.9% šečera, 0,72% limunove kiseline, meleinske kiseline, bromelain, ananaze, ekstranaze, eterično ulje, vitamine A 130mg, vitamina C 24mg, i B, te kalcij 16mg, fosfora 11mg, joda, magnezija, mangana, kalija, željeza, sumpora.

Ljekoviti sok
Sok od ananasa uzima se 3 puta po 1-2 dl dnevno, a u terapijskim dozama kako odredi liječnik.

Ananas
lat  Ananas comosus
eng Pineapple
d Die Ananas
fr L'ananas





Ljekovito djelovanje
Treba uzimati sok određeno vrijeme, prema receptu.
- Afrodizijačko svojstvo ananasa zapaženo je kod zdravih osoba, a seksualni nagon i moć jača i rekonvalsecentima
- Ananas sadrži i digestivni enzim bromelain, sličana pepsinu, koji pojačava funkciju želuca, pomaže u probavi bjelančevina i masti, a ujedno osvježava cijeli organizam te pomaže u liječenju opeklina.
- Poticanjem izlučivanja tekućine rabi se kod niza oboljenja, kao što su anemija, artritis, arterioskleroza, reuma te oboljenja gastrointestinalnog trakta.
- Ananas je izvandredna hrana koja liječi i sprječava žučne kamence.
- Zeleni plod ananasa izaziva pobačaj.
- Hartwell (1967-1971), u svojim radovima opisuje uporabu ploda, kore i soka u pučkoj medicini te navodi da pojačava izlučivanje žuči, znojenje i izlučivanje tekućine i mokraćne kiseline, poboljšava cirkulaciju, sprječava stvaranje ugrušaka.
- Dobar je lijek za liječenje bolesti mjehura, hipohondrije, groznice, boli i ulegnuća.
- Korijen ananasa rabi se u liječenju edema.
- Djeluje protiv upalnih stanja želuca i crijeva te hemeroida.
- Opušta glatke mišiće, stimulira kontrakciju mišića
- Koristi u prevenciji raka
- Koristi u liječenju čira na želucu i gastritisa
- Pomaže u jačanju apetita
- Djelotvoran je u liječenju ženskih bolesti
- Dragocjen je poslije operativnih zahvata, sinusa, apscesa, kontuzija, hematoma te u dijetama protiv celulita.

(Novi list, 7.6.2009)

Opis:
Smreka je crnogorično drvo visine i do 50 metara, sa gustom piramidalnom krošnjom. Kora u mladosti svijetla i tamno smeđa. glatka, a kasnije tamno crvenkasta i ispucane kore. Iglice duge 1-2cm, a široke 1,5 milimetar, zelene, četverobridne, na vrhu zašiljene. Cvjetovi muški u obliku crvene rese, a ženski u obliku češerastih cvatova zeleno do crvene boje. Češeri - šišarice, valjkastog su oblika, smeđi, dugi 16cm, a široki oko 4 cm. Češeri otpadaju tek kad izbace okriljene sjemenke. Korijen smreke je plitak, tanjurasto razgranjen bez centralnog korijena.

Vrijeme cvatnje:
travanj-svibanj

Miris i okus:
Balzamiran i smolast te aromatičan, kao i okus.

Stanište:
Raste u brdskim planinskim područjima na visini od 1000 do 2300 metara, od dolina do kamenitih podloga izloženih vjetru.

Branje i prerada:
Beru se mladi proljetni svjetlo zeleni izdanci - izbojci - iglice, od kojih pripremamo sok, sirup, smrekin med, čaj, tinkturu itd. Tokom godine možemo brati iglice od kojih pripremamo kupke, tinkturu, čaj itd. Češere beremo u jesen. Od iglica destilacijom dobivamo eterično ulje, a od smole terpetin.

Ljekoviti sadržaj:
Eterična ulja, smole, tanina, resin, terpentin, pinen, silvestren, sumpora, fosfora, željeza, kalcija, vitamina C u mladim iglicama ima oko 250-300 mg.

Sirup
u veću staklenku od 5 litara sa velikim grlom stavljamo red mladih smrekovih izdanaka i red šećera i tako sve dok ne napunimo staklenku. Zatvorimo gazom i stavimo na toplo mjesto ili na sunce. Držimo sve dok šećer ne rastopi mlade izdanke koji isplivaju na površinu sirupa kojeg smo dobili. Dobro procijedimo gnječeći i pohranimo u tamne staklenke ili boce, koje hermetički zatvorimo. Možemo dodati malo limunove kiseline. Uputa za primjenu: 3 puta po čajnu žličicu na dan za djecu, a za odrasle 3 puta po jušnu žlicu na dan.

Tinktura
200 grama mladih izdanaka moči se u litri 70% alkohola i procijedi, te uzima 3 puta na dan po 10-15 kapi sa čajem ili medom.

Smreka
lat. Picea Abies
eng. Norway Spruce
d. Gemeine Fichte
fr Épicéa commun









Smreka pripada obitelji borova. Prirodni je antiseptik, antibakterik, antitusik, adstrigent, antibiotik, antiasmatik, antireumatik, antiflogistik, antirahitis, antiskorbut, antihelmetik, balzamik, diuretik, detoksikant, dermetik i rubifacijens. Poznat je i po drugim imenima, kao smrča i  borika. Od latinskog naziva koji označava smolu, dobiva ime, jer je poznato da smreka daje mnogo smole.

Sirup od mladih vrhova smreke (sabiremo i vrhove, jela, bora itd), tradicionalno je ljekovito sredstvo u našoj obitelji kojeg već desetljećima priređujemo kako za naše potrebe tako i za širu rodbinu. Može se reći da nema boljeg prirodnog sredstva za liječenje dišnih organa i dišnih puta od sirupa smrekovih mladih izdanaka kojeg rabimo za liječenje tegoba kao što su kašalj ili česte prehlade i to naručito za djecu te osobe slabog imuniteta. Smreka naime, pomaže kod svih vrsta kašlja od suhih do onih sa sekretom - katarom, magarećeg ili hripavca, bronhitisa i to akutnog i kroničnog, za jačanje pluća, za jačanje cijelog organizam, prehlade, sklonosti infekciji, kao i kod raznih komplikacija sa dišnih organima, sirup se može uzimati za  jačanje imuniteta i za čišćenje krvi. Kod skorbuta također pomaže sirup ili čaj od mladih izdanaka smreke, kod rahitisa, te slabašne i slabo razvijene djece, slabog imuniteta, sirup se može uzimati sa medom i propolisom, ili ekstrakt svježi kojeg dobijemo od mladih izdanaka smreke pomiješamo sa medom.

Ljekovito djelovanje
Osim spravljanja sirupa od mladih iglica, i mlade češere možemo rabiti za liječenje. Njih usitnimo i koristimo za čaj kojim možemo pomoći kod:
- tegoba sa grlom
- problema s dišnih putevima
- za jačanje glasnica i pluća
- a pomaže i u radu jetre

Čaj od mladih izdanaka dobro je prirodno ljekovito sredstvo za liječenje:
- katara
- kašlja
- svih  infekttivnih bolesti kao što su gripa, hunjavica, nazeb i prehlada
- za izazivanje znojenja
- kod proljetnog umora
- za jače mokrenje i
- kod upale mjehura

Suhe iglice smreke rabimo za pripremu:
- raznih kupki, a najčešće se pripremaju cjelovite kupke kao i kupke za noge, za liječenje kožnih i prsnih bolesti, osobama oboljelim od astme, tuberkuloze, živaca, reume, gihta.
- obloga koje stavljamo na otekline na vratu, oteklina žlijezda, raznih kožnih nečistoća, osipa, čireva, svraba itd
- ispiranje grla i usta, kože, za grgljanje
- inhalacije kod astmatičara, plućnih bolesnika i to kod kroničnog i akutnog bronhitisa, tuberkuloze, porebrice, katara itd